REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3 Povrv-521/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja E. D. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika I. S. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. društvu J. & partneri d.o.o. u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 26. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. M., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženika I. R., odvjetničkog vježbenika u O. društvu J. & partneri d.o.o., 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-349/2021 kojeg je 13. svibnja 2021. donio G. Č., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. S. d.o.o. u roku od osam dana platiti tužitelju E. D. d.o.o. 21.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. prosinca 2019. do isplate po stopi koja u razdoblju od 31. prosinca 2019. do 1. siječnja 2020. iznosi 8,30% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 8,11% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 7,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 7,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. S. d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju E. D. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja u razdoblju 13. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 5,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 5,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-349/2021 kojeg je 13. svibnja 2021. donio G. Č., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. S. d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju E. D. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika I. S. d.o.o. prema tužitelju E. D. d.o.o. u iznosu od 21.250,00 kuna istaknuta radi prijeboja.

IV Nalaže se tuženiku I. S. d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju E. D. d.o.o., troškove parničnog postupka u iznosu od 4.624,50 kuna. Odbija se zahtjev tužitelja E. D. d.o.o. da mu tuženik I. S. d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,50 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 23. travnja 2021. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga (izvod otvorenih stavki) kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, tada kao ovršeniku, da mu plati 21.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. prosinca 2019. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga (izvod otvorenih stavki) na dan 31. prosinca 2019.

2. Javni bilježnik u S., G. Č., donio je 13. svibnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-349/2021 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.550,00 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. Istaknuo je da ima prema tužitelju tražbinu naknade štete nastale kao posljedica toga što tužitelj nije u ugovorenom roku, do kraja travnja 2019. izvršio naknadno ugovorene radove u laboratoriju klinike. Tužitelj da je tuženiku poslao ponudu za nove radove u laboratoriju klinike, koju je prihvatio,a nakon obavljanja radova na klinici uz obvezu da će radove izvesti do kraja travnja 2019. Po toj ponudi tužitelj nije izvršio nikakve radove do kraja ugovorenog roka, pa je tuženik bio primoran pronaći novog izvođača koji je iste radove u klinici završio krajem mjeseca srpnja 2019.

4. Tuženik da ima zaključen solemniziran ugovor o zakupu poslovnih prostora sa zakupodavcem J. d.o.o. te mjesečno plaća zakupninu u iznosu od 1.268,00 eura protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za PDV. Zbog tužiteljeva propusta da radove izvrši u ugovorenom roku da je tuženiku izostala suglasnost Ministarstva zdravstva za početak obavljanja djelatnosti. Tuženik da je četiri puna mjeseca morao plaćati režijske troškove i zakupninu bez planiranih prihoda od rada dentalnog laboratorija, pa da je to šteta za koju je odgovoran tužitelj. Iz te osnove da je nastala tražbina u iznosu od 21.250,00 kuna koju je tuženik stavio u prijeboj prigovorom radi prebijanja.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz prigovora predložio je tuženik sudu izvesti dokaze čitanjem isprava konto kartice od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. za najamninu uredi J., ugovora o zakupu poslovnog prostora u poslovno-trgovačkom centru J. u S., br. 0404/2018 od 4. travnja 2018. te ispisa poruka poslanih putem društvene mreže. Predložio je tuženik da sud izvede dokaz saslušanjem M. M., V. V. i S. B.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-521/2021-3 od 26. srpnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-349/2021 kojeg je 13. svibnja 2021. donio G. Č., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

7. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, dakle u parnici, tužitelj je obrazlažući osnovu tužbenog zahtjeva izjavio da je 6. prosinca 2018. tuženiku dao ponudu br: 70-2018 za radove izrade vrata na prostoriji kompresora i dr. u iznosu od 36.250,00 kuna. Radove da je u cijelosti izvršio. Na temelju ponude br: 70-2018 da je izdao račun R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018. kojim je pozvao tuženika platiti 36.250,00 kuna. Tuženik da je djelomično platio račun R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., odnosno da je platio 15.000,00 kuna, dok je ostao nepodmiren preostali iznos po navedenom računu od 21.250,00 kuna.

8. Osporio je tužitelj osnovanost prigovora radi prebijanja ističući da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer da nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu.

9. Radi utvrđenja činjenice postojanja ugovornog odnosa stranaka, ispunjenja obveze tužitelja, odnosno vrste, cijene i količine izvedenih radova predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ponude br: 70-2018 od 6. prosinca 2018., računa R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika. Predložio je tužitelj da sud pozove tuženika na dostavu isprava na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i da se od Ministarstva financija, Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Predložio je izvesti dokaz vještačenjem po vještaku drvodjeljske struke na okolnost da su radovi koji su predmet ponude br: 70-2018 6. prosinca 2018. i računa račun R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018. u cijelosti izvršeni te vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnost knjigovodstvene evidencije računa R1 br: 32/01/1, od 19. prosinca 2018. te poslovnog odnosa stranaka.

10. Tuženik je izjavio da je iz dostavljenog ispisa komunikacije porukama razmijenjenim u društvenoj mreži između M. M. i R. E. razvidno da je tužitelj tuženiku dao ponudu br. 05-2019 radi izvršenja radova, koje nije izvršio, zbog čega je tuženiku nastala šteta, a sve kako je to u prigovoru i navedeno. Pored dokaza predloženih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je predložio izvesti i dokaz saslušanjem R. E. te finacijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

11. Tužitelj je osporio vjerodostojnost isprava u kojima je zabilježena korespondencija, navodeći da nije jasno tko su sudionici razgovora, na koju temu, s kojih brojeva mobitela se odvija razgovor i na što bi se odnosio, a da bi bilo od značaja u ovom sudskom postupku.

12. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati preostali dio iznosa naknade za izvedene radove koji ga je pozvao platiti računom R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018. u iznosu od 21.250,00 kuna.

13. Pored toga trebalo je odlučiti i o osnovanosti istaknutog prigovora radi prebijanja, dakle o tome postoji li tuženikovo kompenzabilno, nekompenzirano potraživanja naknade štete prema tužitelju.

14. S tim u vezi, a uvažavajući nesporne činjenice o postojanju ugovornog odnosa stranaka u odnosu na izvođenje radova obračunatih u računu R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., kao i činjenicu djelomičnog ispunjenja obveze tuženika da plati naknadu koju ga je tužitelj pozvao platiti predmetnim računom, trebalo je u ovoj parnici utvrditi postoji li obveza tuženika platiti tužitelju preostali dio po računu R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., kao i to postoji li tražbina tuženika prema tužitelju i to tražbina naknade štete. Trebalo je utvrditi je li među strankama ugovoreno da će tužitelj pored radova za koje je naknada iskazana u predmetnom računu, obaviti i druge radove u laboratoriju klinike tuženika, pa onda je li tuženik propustio ispuniti svoju obvezu u ugovorenom roku i je li to razlog nemogućnosti tuženika da u tom vremenu kašnjenja u ispunjenju obveze tuženika obavlja djelatnost, pa je li mu onda u konačnici nastala šteta za koju odgovara tužitelj.

15. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava izvoda otvorenih stavki (kupci u zemlji) na dan 31. prosinca 2019., konto kartica od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., ugovora o zakupu poslovnog prostora u poslovno-trgovačkom centru J. u S., br. 0404/2018 od 4. travnja 2018., ponude br: 70-2018 od 6. prosinca 2018., računa R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018. i ispisa poruka poslanih putem društvene mreže.

16. Sud je tražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Split, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu R1 broj 32/01/1 od 19. prosinca 2018. te je naložio tuženiku u roku od 15 dana dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu R1 broj 32/01/1 od 19. prosinca 2018.

17. Obveza tuženika prema tužitelju platiti preostali dio računa R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018. u iznosu od 21.250,00 kuna nedvojbeno postoji. Nastala je na osnovi ugovornog odnosa stranaka, i to zaključiti je iz sadržaja ponude br: 70-2018 i računa R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., ugovora o djelu kojim se tužitelj obvezao izraditi tuženiku vrata na prostoriji kompresora, vrata na garderobi, izraditi i montirati sokl (80 m) i policu u prostoriji kompresora, a tuženik se obvezao platiti za to naknadu u iznosu od 36.250,00 kuna. Tuženik je djelomično ispunio obvezu jer je platio tužitelju 15.000,00 kuna, to je vidljivo i iz sadržaja izvoda otvorenih stavki.

18. Tuženik je potvrdio da je koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnom računu R1 br: 32/01/1 od 19. prosinca 2018., a to je u dopisu od 13. prosinca 2021. potvrdilo i Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split. 19. Tuženik nije niti tvrdio da je obvezu u cijelosti ispunio, već je tvrdio da nasuprot tražbini tužitelja, postoji njegova tražbina prema tužitelju. Utoliko je zaključiti da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 21.250,00 kuna, pa je temeljem članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio od tuženika da mu plati preostali dio naknade za izvede radove u iznosu od 21.250,00 kuna. Osim zahtjeva za plaćanje glavnog duga, osnovan je i zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zatezne kamate i to temeljem članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a. Naime iz sadržaja računa R1 br: 32/01/1 vidljivo je da je tražbina dospjela za plaćanje 19. prosinca 2018. Tužitelj je tražio da mu tuženik plati zatezne kamate od 31. prosinca 2019. Stoga je temeljem članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a te članka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) prihvaćen tužiteljev zahtjev kojim je tražio plaćanje zateznih kamata u razdoblju od 31. prosinca 2019. do isplate.

20. Potom je trebalo odlučiti o osnovanosti prigovora radi prebijanja, dakle provjeriti istinitost tvrdnji tuženika o postojanju odnosa odgovornosti za štetu među strankama te postojanja tražbine naknade štete prema tužitelju. Tuženik je trebao dokazati nastanak svih konstitutivnih elemenata odnosa odgovornosti za štetu i to u ovom slučaju ugovorne odgovornosti jer je tuženik tvrdio da je tužitelj povrijedio ugovorenu obvezu obavljanja ugovorenih radova. Trebao je dakle tuženik između ostalog dokazati postojanje uzročnoposljedične veze između štete koja mu je nastala i propusta tužitelja u ispunjenju ugovorene obveze. Iz sadržaja dostavljenog ispisa poruka, baš kako je to i tužitelj izjavio, nije moguće zaključiti između koga su poruke razmijenjene, niti je moguće zaključiti o postojanju kakvog ugovora stranaka u odnosu na radove u laboratoriju klinike tuženika. No svakako treba kazati da je tuženik kao štetu označio iznose režijskih troškova i zakupnine bez planiranih prihoda koje je platio zakupodavcu u razdoblju od travnja 2019. do srpnja 2019. No kada se ima na umu činjenica da je tuženik sa zakupodavcem J. d.o.o. u zakupnom odnosu za tri poslovna prostora koji se nalaze u kompleksu poslovno-trgovačkog centra J. te da je tuženikova obveza plaćanja ugovorene zakupnine prema članku 5. ugovora o zakupu poslovnog prostora nastala od datuma počimanja obavljanja ugovorene djelatnosti, a najkasnije od 1. listopada 2018., zaključiti je da eventualni propust tuženika u ispunjenju obveze nije ni od kakvog utjecaja na obvezu tuženika plaćati zakupninu zakupodavcu. Nije od utjecaja ni u odnosu na režijske troškove koje je prema članku 6. ugovora tuženik dužan plaćati zakupodavcu za vrijeme trajanja ugovora o zakupu i to električne energije i vode u paušalnom iznosu, a ostale prema obračunu zakupodavca. Dakle, obveza plaćanja zakupnine i režijskih troškova je nastala neovisno o mogućnosti obavljanja djelatnosti tuženika u poslovnom prostoru. Utoliko plaćanje ugovorene zakupnine i režijskih troškova ne mogu biti šteta koja bi bila uzročno posljedično vezana za bilo kakvo ponašanje tužitelja. Utoliko je trebalo zaključiti da tuženik plaćanjem zakupnine i režijskih troškova u razdoblju od travnja do srpnja 2019. nije trpio štetu za koju bi bio odgovoran tužitelj. Stoga ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju istaknuta prigovorom radi prebijanja, pa je taj prigovor trebalo odbiti, prema članku 333. stavku 3. ZPP-a, kako je i sadržano u izreci presude pod točkom III.

21. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog platnog naloga trebalo odlučiti.

22. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

23. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

24. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a, potom članaka 3. i 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/21., dalje: Pravilnik) te Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa). Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 187,50 kuna, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 1.437,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

25. Sud je sukladno članku 3. u vezi s člankom 5. Pravilnika odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kuna sa zateznim kamatama, stoga što su troškovi dostave javnog bilježnika obuhvaćeni radnjama opisanim člankom 5. Pravilnika i dio su javnobilježničke naknade. Tuženik nije dokazao da je nastao trošak iz članka 6. Pravilnika. Dodati je i da se na taj trošak iz članka 6. Pravilnika prema članku 9. Pravilnika ne može obračunati PDV. Odbio je sud i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi 50,00 kuna materijalnih troškova.

26. Slijedom navedenog, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi odlučeno je kao u izreci presude pod točkama I i II.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 21.250,00 kuna te okolnost da je tužitelj uspio u cijelosti u parnici.

28. Sukladno naprijed navedenim odredbama, kao i Tbr. 8. i 9. Tarife tužitelju su za vođenju ove parnice bili potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 20. listopada 2021. u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 9. t. 5. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 1. prosinca 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 26. siječnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te sastava podneska od 4. kolovoza 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Pored toga tužitelju je potreban i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 562,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. točki 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.).

29. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 28. rujna 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna jer po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje postupka, više traženi trošak zastupanja na ročištu održanom 20. listopada 2021. u iznosu od 937,50 kuna jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna jer tužitelja nije zastupao punomoćnik odvjetnik na tom ročištu, kao i više traženi trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 438,00 kuna.

30. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.624,50 kuna, a odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,50 kuna, dakle odlučio kao u izreci pod točkom IV.

U Splitu 1. ožujka 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.