REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: 50. Pp-18750/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Zrinjki Matijević, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Pavić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika O. S., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog PUZ-a, VII. Policijske postaje, pod brojem 511-19-33/05-1-346-1/2021 od 14.10.2021. godine, nakon glavne rasprave održane dana 17. veljače 2022. godine u nazočnosti okrivljenika, a bez nazočnosti tužitelja, dana 17. veljače 2022. godine objavio je i

p r e s u d i o

Okrivljenik: O. S., sin S. i M. T. rođ. K., rođen ... godine u Z., državljanin RH, OIB …, SSS, tehničar za računarstvo, nezaposlen, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u Z., S.,

kriv je

što je dana 13. listopada 2021. u 13,50 sati u Z., na prostoru jezera J., u blizini konjičkog kluba J. narušavao javni red i mir na način da je pred prolazećim građanima prsima odgurnuo Č. V., te zamahnuo rukom sa namjerom da ga udari, a što je kod istih izazvalo strah i uznemirenost,

dakle, što je na javnom mjestu remetio javni red i mir

čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istom članku citiranog Zakona,

pa mu se temeljem citiranog propisa izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 188,41 KUNA (slovima: stodosamdesetosamkunaičetrdesetjednulipu) a što je iznos od 50 DEM, revaloriziranom po srednjem tečaju HNB na dan 31.12.2001.

Temeljem odredbe članka 33.stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečen novčana kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se daje novčana kazna u cijelosti uplaćena. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna (slovima: dvijestotinekuna) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152.st.4. i st.11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, VII Policijska postaja, pod brojem: 511-19-33/05-1-346- 1/2021 izdala je dana 14.10.2021. prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji je okr. uložio prigovor povodom kojeg je provedena glavna rasprava.

2. Okrivljenik je svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj koji mi se stavlja na teret. Osporavao je da bi prsima odgurnuo Č. V., te zamahnuo rukom prema njemu s namjerom da ga udari, već je upravo Č. bio taj koji ga je napao, te ga udarao po glavi i tijelu, od kojih udaraca je tražio medicinsku pomoć u K. S. M.. Opisao je da je predmetne zgode trčao oko J. jezera po puteljku na travnatoj površini, te je naišao na mladu gospođicu koja mu je s konjem prepriječila put, pa se je morao zaustaviti obzirom je konj jednim dijelom bio na travi, a jednim dijelom na puteljku. Rekao joj je da ovo nije hipodrom i neka makne konja, a ona ga je pitala kako da ga makne, pa joj je rekao da ga povuče sa staze, te je ona to i napravila. Nakon toga, nastavio je trčati, a kako je na glavi imao kapuljaču i gledao je u pod, odjednom je ispred njega istrčao jedan čovjek govoreći kakvi su problemi, pa se je morao naglo zaustaviti i tada je dobio udarac u lijevi dio glave, ispod oka, te ga je nastavio udarati, pa je pao na pod i izgubio svijest. Dok je bio na podu, pokušavao se izmaknuti, a vidio je da je na udaljenosti od oko 2 m od napadača bio i konj, čije je uzde držao u rukama. Dok ga je tukao i šaketao na podu, on je zapomagao i vikao, tražeći da mu pomognu i pozovu policiju, ali se ljudi nisu željeli miješati u ovaj događaj. Čuo je kako iz konjičkog kluba dopire jedan muški glas koji je govorio pusti ga, nemoj to raditi, te se ponadao da će isti prestati s napadom. Dok je konja odveo do ograde, podigao se je s poda i tražio ljude da pozovu policiju, međutim napadač se vratio sa četvoricom govoreći mu da će sad vidjeti tko će zvati policiju. Ipak, uspio je izbjeći daljnji napad jer se bavi trčanjem, te je bio brži od njih te je otrčao do zaštitara tražeći intervenciju policije koja je na koncu i došla. Na upit suda, iskazao je da se sve događalo na očigled prolaznika, ali nitko se nije želio miješati u događaj. Uz policiju došla je hitna medicinska pomoć koja ga je odvela u bolnicu jer je imao ozljede lica, masnice po glavi, rasječenu usnicu i ozljede tijela u vidu masnica i ogrebotina. Na upit suda da pojasni početak konverzacije sa nepoznatom ženskom osobom koja je bila uz konja a koji mu je pripriječio put, iskazao je da se odrješito obratio navedenoj ženskoj osobi riječima "molim vas maknite tog konja" Nadalje, ona je ušla u dijalog sa njime pitajući kako da ga makne, a on joj je rekao da isto onako kako ga je i ovdje dovela. Dok je ona počela odvlačiti svoga konja, stavio je kapuljaču na glavu i prokomentirao više sebi u brk, vidiš kako si ga mogla pomaknuti. Moguće je da je njegov komentar čula i ona, a vidio je po njezinom izrazu lica i riječi, negodovanje zbog toga što joj je rekao da konj ne smije biti na putu. Navedena ženska osoba je bila uz konja koji je pasao, a ona se zabavljala mobitelom. Poznato mu je da prolaznici negoduju zbog konja koje članovi jahačkog kluba izvode izvan ograde svoga kluba, a naknadno je saznao da osoba koja ga je napala spada u prilično agresivnu i nasilnu osobu koja se prijeti onima koji mu se suprotstave. Nakon opisanog događaja, sklonio se u prostorije Š. J., a tada mu je direktor centra donio led za otekline, ispričavao mu se, te je rekao da sa Č. imaju dosta problema, obzirom učestalo izvodi konje izvan ograde kluba, pa mu je u više navrata slao e-mail upozorenja.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže sudskom spisu i to specijalistički nalaz K. S. M., izviješće pol. službenika, službenu zabilješku o dojavi, izviješće o činjeničnom stanju, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika O. S., zapisnik o ispitivanju Č. V., zapisnik o ispitivanju svjedoka P. K. i M. O. S., izvršio je uvid u rješenje ovog suda br. P. 18545/2021 od 17.studenog 2021. godine, te je saslušao svjedoke Č. V., P. K. i M. O. S. i proveo suočenje između okr. i Č. V..

4. Svjedok Č. V. je nakon propisnog upozorenja iskazao da se predmetne zgode nalazio u konjičkom klubu J., te je bio kod ograde jahališta, kod ispusta, u neposrednoj blizini stazice, kada je čuo galamu koja je dopirala do njega na udaljenosti od oko 150 metara. Najprije je mislio da se netko zafrkava, međutim, čuo je da galamu proizvodi muška osoba koja je prijetila ženskoj osobi i to članici njihovog konjičkog kluba, P., a koja je izvela konja izvan ograde i vodila ga po travnatoj stazi koja se nalazi uz stazu za rolanje. K. držala na povodcu, a kretala se je prema ispustu. Zbog prijetnji koje je čuo, ostavio je konja unutar ograde te se kretao po stazi prema klubu, te dok se je mimoilazio sa okrivljenikom, pitao ga je u čemu je problem. Okrivljenik je na njega nasrnuo prsima, odnosno prsima ga je odgurnuo i pri tome zamahivao rukama, pa se je on branio mašući rukama, a prilikom okrivljenikovog zamahivanja rukama, u nekoliko ga je navrata štrajfnuo po glavi. Na upit ovog Suda, svjedok je iskazao da se ne sjeća je li okrivljenik tijekom ovog naguravanja pao na pod, bio je toliko ustravljen, u šoku, da je otišao u klub i od tamo pozvao policiju, dok je okrivljenik ostao na opisanom mjestu još neko vrijeme i derao se, a nakon toga napustio mjesto trčeći. Na upit suda svjedok je iskazao da mu nitko nije došao u pomoć dok se je naguravao sa okrivljenikom. Naime, u neposrednoj blizini, u klubu, bile su djevojke koje su bile prestravljene događajem, te mu nije imao tko pomoći. Na upit suda svjedok je iskazao da je okrivljenik viši od njega te je rukama zamahivao prema njegovoj glavi s namjerom da ga udari, pa je on štitio glavu rukama, mašući istima kako bi spriječio udarac okrivljenika po svojoj glavi, a siguran je da je pri tome i on udario okrivljenika po glavi.

Okrivljenik je slušao iskaz svjedoka, te je prigovorio istinitosti njegovih navoda i njegovoj vjerodostojnosti, iskazujući kako je kod ovog suda bio saslušan u svojstvu svjedoka a radi premlaćivanja jedne osobe ispred konjičkog kluba, te je iskazao svoju sumnju da je ovdje saslušani svjedok upravo osoba protiv koje se vodio prekršajni postupak na ovome sudu, a oštećena tj. premlaćena osoba je bolovala od C. bolesti. Nadalje je iskazao da je svjedok iznio niz neistina i to u djelu u kojem opisuje mjesto gdje je bila ženska osoba zbog koje se je i upleo u ovaj događaj, jer ista nije hodala prema konjičkom klubu već je stajala na stazi kraj konja koji je pasao travu na J. livadi, dakle, ne radi se o prostoru konjičkog kluba niti o prostoru koji klub može koristiti već se radi o parku J.. Pridodao je kako je saznao od policije da su očevici iskazali policiji da je svjedok preskočio dvije ograde te mu se unio u lice odnosno napao ga dok je on trčao, a nakon što je završio razgovor sa ženskom osobom.

5. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedoka Č. V., okrivljenik je gledajući svjedoka u oči iskazao je da je predmetne zgode nakon što je završio razgovor sa P. koja je izvela svoga konja na travnatu površinu, nastavio trčati J. i pri tome ga je svjedok udario u glavu, prepriječivši se na putu trčanja. S. Č. V. je gledajući okrivljenika u oči iskazao da je nakon što je čuo kako okrivljenik galami na P., ostavio konja u prostoru konjičkog kluba te krenuo stazicom i prilikom mimoilaženja sa okrivljenikom istom se obratio riječima "u čemu je problem". Prilikom gestikulacije, tijekom svjedočenja, svjedok je pokazao da je svojim tijelom stao dijelom na prostor kojim se kretao okrivljenik. Opisao je kako je okrivljenik bio vrlo uzrujan, crvenih očiju, zajapuren, te da ga je prsima odgurnuo, a zatim da je lamatao rukama i pri tome mu zadao par udaraca u glavu od kojih je dobio nekoliko kvrgi na glavi, a koje je i pokazao policiji. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedoka navodeći da iako je sud uputio svjedoka da ga tijekom iskazivanja gleda u oči, isti ga nije gledao. Na upit suda, svjedok je iskazao da je aktivni član kluba, međutim, da mu nije poznat navodni okršaj nekog člana kluba sa prolaznikom, a u svezi konstatacije okrivljenika kako je bio saslušan kao svjedok u drugom postupku kod ovog suda.

6. Svjedok P. K. je nakon propisnog upozorenja iskazala da se predmetne zgode, nalazila u blizini J. jezera, na travi između ceste i staze, pokraj konjičkog kluba. Naime, trebala je konja odvesti prema ispustima koji se nalazi na drugoj strani kluba, a kako je bilo puno ljudi, morala je pričekati. Njezina pozornost bila je usmjerena na konja kojega je držala na povodcu te koliko se sjeća, nije imala mobitel u rukama niti se istim bavila. Vidjela je okrivljenika kako trči po travi još dok je bio udaljen, međutim, procijenila je da će okrivljeniku biti lakše zaobići nju i konja nego da ga ona ukloni sa trave jer joj je za to trebalo više vremena. Kada je okrivljenik dotrčao do nje, obzirom mu je ona prepriječila put, isti je počeo vikati na nju da ovo nije hipodrom, da neka konja makne, te ju je svojim ponašanjem, koje je bilo vrlo neugodno, šokirao pa mu je ona okrenula leđa i otišla. Na upit suda iskazala je da je na zahtjev okr. da pomakne konja, ona istog doista i pomakla, otprilike jedan metar, međutim okrivljenik je nastavio vikati, pa je bila u šoku, te je htjela što prije otići od njega. S obzirom da je bila u lošem stanju, odustala je od vođenja konja na ispust te je krenula prema konjičkom klubu, dok je okrivljenik nastavio trčati prema klubu. Tada se Č., kojeg poznaje iz kluba, a koji se kretao po travnatom putu obratio okrivljeniku i pitao ga što se događa te je čula kako se obojica deru. Vidjela je da je došlo do sukoba između njih dvoje, međutim, nije se mogla očitovati tko je prvi nasrnuo, jer je željela što prije otići s ovog mjesta zbog šoka kojeg je proživjela. Ipak, dok je odlazila, vidjela je okrivljenika koji je mlatio Č. rukama, ali nije vidjela da bi Č. tukao okrivljenika niti je vidjela da bi okrivljenik pao na pod. Naglasila je da je bila u šoku zbog cjelokupnog događaja tako da je otišla u klub, u štalu gdje je plakala. Na upit ovog suda da se očituje o danu i vremenu kada se sporni događaj odvijao, svjedokinja je iskazala da ne može točno reći koji je to bio dan u tjednu, bilo je dosta ljudi – prolaznika, te je procijenila da se cijeli opisani događaj zbio u popodnevnim satima, možda oko 2 ili 3 sata, nije sigurna. Kada je pozvana da opiše okrivljenika kako je bio odjeven predmetne zgode i je li imao što na glavi, svjedokinja je iskazala da je okrivljenik bio sportski odjeven ali se nije mogla očitovati je li imao što na glavi. Na upit suda svjedokinja je iskazala da je nakon što je odlazila prema klubu, čula okrivljenika i Č. kako međusobno viču jedan na drugoga, a nasrtanje u samom početku nije vidjela pa se na tu okolnost nije mogla očitovati.

Na upit okrivljenika, svjedokinja je iskazala da joj nije poznato na koji način je Č. zaustavio okrivljenika u trčanju i je li ga uopće zaustavio, ali je čula kako ga je Č. pitao što se dogodilo obzirom je vidio da je bila u šoku. Na upit okrivljenika, svjedokinja je iskazala da se nasrtaj dogodio izvan konjičkog kluba na stazi, međutim, iako je bila u štali, kroz prozor je vidjela okrivljenika kada je lupao po automobilima i vikao da se zove policija. Na upit okrivljenika, svjedokinja je iskazala da je vidjela okrivljenika kako mlati rukama, ali se nije mogla očitovati je li ga Č. udarao. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da se ne može očitovati je li i na koji način Č. zaustavio okrivljenika u trčanju.

7. Svjedok Marija O. S. je nakon propisnog upozorenja iskazala da je predmetne zgode izvela svoja dva konja na zeleni pojas koji se nalazi preko puta K. kluba te je čula muški glas koji je urlao zbog čega je obratila pozornost. Tada je vidjela okrivljenika kako se trčeći po zelenom pojasu približava P. koja je bila zaustavljena s konjem na travi koju je pasao, te je vikao na nju, a dolaskom do nje se zaustavio te joj se na jedan vrlo neugodan način obratio govoreći makni se, gubi se, nije ti to hipodrom, pa iako je P. pokušala izmaknuti konja, izgledalo je kao da je svaki put okrivljenik u tome ometa. Nakon što je P. oslobodila prostor na travnatoj stazi, okrivljenik je nastavio trčati, a Č., koji je vodio konja s ispusta obratio se okrivljeniku pitanjem ima li problema i zašto viče na P., međutim, okrivljenik mu nije odgovorio, već je na istoga naskočio prsima te mu govorio "kaj ti hoćeš, kaj buš ti tu". Nije se mogla točno očitovati tko je prvi dignuo ruku da bi započeo udarce, znade da su se oboje šaketali, dakle, udarali jedan drugoga, te je vidjela da je okrivljenik u tom šakatanju i pao nakon čega je prestala tuča. Nakon toga, Č. je otišao prema K. klubu, a okrivljenik je, dok se je podizao s poda, vikao riječi: vidjet ćete vi tu s tim konjima, neće na ovom ostati, te je tražio prolaznike da mu posude mobitel kako bi zvao policiju. Koliko se sjeća, nitko mu od prolaznika nije dao mobitel. Na upit suda je li vidjela da okrivljenik lupa po autima, svjedokinja je iskazala da je isti pokušavao zaustaviti aute koji su tada prolazila te je s rukama lagano dodirnuo vozila s namjerom da ih zaustavi. Sigurna je da je tijekom šakatanja okrivljenik zadobio neke ozljede jer mu je curila krv, a za Č. nije sigurna je li dobio ozljede, obzirom je on otišao u dvorište kluba pa ih nije primijetila. Svjedokinja je iskazala da je tijekom opisanog incidenta bilo prolaznika, međutim, isti su bili prestrašeni te su zapravo prelazili cestu i izbjegavali neposredno prolaženje blizu okrivljenika, a ona je, budući je bila na zelenoj površini preko puta mjesta gdje je bio incident, sakrila se iza spremišta za daske za surfanje, iz straha i bojazni za sebe. Pridodala je da joj je ovaj incident djelovao zastrašujuće.

Na upit okrivljenika, svjedokinja je opisala kako je svaki put kada se je P. pokušala ukloniti okrivljeniku, isti se našao ispred nje, čime je onemogućavao odnosno otežavao P. da se ukloni s puta. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je u konačnici okrivljenik ipak zaobišao P., nastavio je trčati odnosno P. je krenula prema K. klubu nakon što je okrivljenik nastavio trčati. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazuje da je Č. išao prema okr. po travnatoj stazi te smatra da ga je okrivljenik mogao zaobići, da je želio. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je Č. upit bio blago povišenog tona jer je Č. već na udaljenosti od nekoliko metara pitao okrivljenika ima li kakav problem. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je sigurna i dobro je vidjela kako je okrivljenik naskočio na Č. i da do takvog postupanja nije došlo radi zaustavljanja u trčanju. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da se više ne može sjetiti je li okrivljenik, dok je bio na podu, molio da ga pusti i tražio pomoć, ali je pridodala da je opisani događaj bio vrlo šokantan. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je sigurna da je okrivljenik bio krvav, da je pao, međutim nije mogla reproducirati koliko je tko dobio udaraca. Iskazala je da su u šaketanju bila samo njih dvojica i nitko im se nije pridruživao. Svjedokinja je iskazala da nakon incidenta okrivljenik nije otrčao već je najprije zaustavljao vozila tražeći da zovu policiju, te je sjeća i jednog para koji se tuda šetao, a koji se nisu uključivali u razgovor, već su samo prešli cestu. Okrivljenik se odšetao u smjeru odakle je i trčao. Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da koliko se sjeća okrivljenik nije bježao nakon ovog incidenta, već se je odšetao u smjeru odakle je dolazio, a koliko se sjeća, nije ga nitko pratio niti je trčao za njim, a sjeća se da je Č. rekao da će on zvati policiju.

8. U završnoj riječi okrivljenik je u cijelosti ostao kod obrane koju je iznio, smatrajući da izjave Č. V., te danas saslušanih svjedoka iako su isti kontradiktorni, dokazuju da je Č. V. inscenirao cijeli sukob, jer je upravo on tražio njegovu pozornost zaustavljajući ga u njegovom trčanju, navodeći kako smatra da nije bio agresivan, dok je Č. V. ispoljio agresivnost na njega te mu zadao fizičke ozljede o čemu svjedoči bolnička prijava koja je u spisu. Žao mu je što se sve dogodilo, a posebno ukoliko su svjedoci to doživjeli kao napad na njih, njegova je namjera bila ukazati im da se s konjima ne mogu nalaziti na J..

9. Nakon ovako provedenog postupka, a posebno temeljem iskaza svjedoka – Č. V., P. K. i M. O. S., ovaj sudac smatra činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Naime, iskazi saslušanih svjedoka uvjerljivi su, životni, iscrpni, temeljeni na neposrednom opažanju događaja, pa ih je sudac cijenio vjerodostojnim. Nadalje, obrana okr. suprotna je iskazima svjedoka, pa ju sudac nije prihvatio, već ju je cijenio isključivo kao pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Naime, iz provedenog postupka nesporno proizlazi da je incidentu koji je predmet ovog postupka, prethodila epizoda u kojoj se okr. nadmoćno obrušio na svjedokinju P. na osobito neugodan način, onemogućavajući odnosno otežavajući P. da mu se skloni s puta. N. takvog neprimjerenog postupanja okr. u kojem su sadržani elementi verbalne agresivnosti prema svjedokinji, neživotna je i neuvjerljiva interpretacija okr. u kojoj osporava da bi prsima odgurnuo Č. V. tumačeći da je zbog prisilnog i naglog zaustavljanja u trčanju došlo do opisane radnje. Naime, svjedoci su vrlo životno reproducirali doživljeno (čak su i pokretima demonstrirali postupanje okr.), suglasno iskazujući kako je okr. ponašanje kod njih izazvalo osjećaj neugode, straha, bojazni i šoka, dok su ostali prolaznici izbjegavali bilo kakvo miješanje u događaj, odnosno budući da je incident izgledao zastrašujuće, prolaznici su izbjegavali prolaziti blizu okrivljenika. Stoga je obrana okrivljenika sasvim nerealna i suprotna izvedenim dokazima, a posebno opisu okr. nasrtaja prsima na Č. (što svjedokinja M. O. S. izričito svjedoči), što predstavlja uobičajeni slijed postupanja prekršitelja prema onom tko iskaže neslaganje ili negodovanje s njegovim postupkom. Prema tome, kako je okrivljenik na javnom mjestu, nasrtajem na Č. remetio javni red i mir, svojim je postupanjem ispunio obilježje prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim.

10. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sudac je cijenio činjenicu da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, pa je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u donjoj granici zakonom propisane kazne, s uvjerenjem da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju okr. odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra. Izrečenom novčanom kaznom sudac smatra da će se kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja u pravcu da isti više neće činiti ovakva niti slična djela prekršaja a postići će se društvena disciplina i pravičnost kažnjavanja počinitelja.

11. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okr. proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

Zagreb, 17. veljače 2022. godine

Zapisničar

Sudac

Ivana Pavić,v.r.

Zrinjka Matijević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu Avenija Dubrovnik 8, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Pavić