REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Pn-491/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., O.: …, S., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. B. i P. u S., protiv

tuženika TO d.d. O.: …., Z., zastupan po H. L., odvjetniku u O. M. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 21. siječnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, D. D., odvjetnika i punomoćnice tuženika, T. Ć., odvjetnice, 28. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 29.896,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje

-na iznos od 3.990,00 kn teku od 28. veljače 2022. -na iznos od 25.000,00 kn teku od 1. veljače 2018.

-na iznos od 400,00 kn teku od 20. travnja 2018.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.a. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu traženja s naslova naknade štete u iznosu od 6.622,00 kuna više od dosuđenoga u izreci pod I. kao neosnovan.

II.b. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu traženja na ime zatezne kamate koje na iznos od 3.990,00 kn teku od 12. listopada 2017. do 28. veljače 2022. kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.015,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na isti iznos teku od presuđenja 28. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. dok se u preostalom dijela zahtjeva za isplatu iznosa od 4.620,18 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe, kako je to u podnesku tužitelja od 22. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Tužiteljica A. T. je 11. listopada 2018. po punomoćnicima podnijela sudu tužbu protiv tuženika T.O. d.d. radi naknade štete.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je 26. srpnja 2017. u S., na raskrižju ulice … došlo do prometne nezgode koju je skrivio K. K. upravljajući mopedom marke K. reg.oznake … osiguranim od automobilske odgovornosti kod

tuženika policom broj …, u kojoj je tužiteljica kao suputnica na mopedu zadobila teške tjelesne ozljede. Navodi da je bila na bolničkom liječenju od 26. srpnja 2017. Do 1. kolovoza 2017. kada je otpuštena kući sa sadrenom imobilizacijom, žicama u kostima stopala i šavovima time da je vertikalizirana uz pomoć štaka kada je nakon otpusta sa bolničkog liječenja redovito odlazila na specijalističke preglede, obavila i fizikalnu terapiju. Tužiteljica da je trpjela fizičke bolove prilikom zadobivanja ozljeda i liječenja, da trpi i trpjet će fizičke bolove prilikom opterećenja lijevog stopala, ima strah od prometa, a zbog operativnog zahvata da je došlo i do naruženosti zbog ožiljka na gornjoj strani lijevog stopala što joj stvara neugodnosti. Kod tužiteljice da je došlo do smanjenja životne aktivnosti zbog ograničenih kretnji lijevog stopala i otežanog kretanja, da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega joj pripada pravična novčana naknada neimovinske štete.

3. Tužiteljici da je u prometnoj nezgodi uništena haljina, da nikada nisu pronađene „japanke” koje je imala na nogama, da joj je uništen mobitel marke …na način da je trebalo izvršiti popravak za što je imala izdatak u iznosu od 400,00 kn.

4. Zbog odlazaka na specijalističke pregleda i fizikalnu terapiju u S., da je tužiteljica imala troškove prijevoza, jer živi u S. (.. zona) čemu treba dodati i trošak pića i hrane za vrijeme čekanja na preglede.

5. Tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Od otpusta iz bolnice 1. kolovoza 2017. da se kretala uz pomoć štaka, a do 17. listopada 2017. se nije smjela oslanjati na ozlijeđenu nogu, od tada pa do polovine studenog 2017. se kretala uz pomoć štaka s postupnim punim opterećenjem ozlijeđene noge. Tuđa njega i pomoć da joj je bila potrebna najmanje 200 sati. Tuđu pomoć i njegu da su joj pružali otac, majka, sestra i momak.

6. Tužiteljica da je podnijela zahtjev za naknadu štete tuženiku 1. veljače 2018., a isti dopisom od 23. ožujka 2018. dostavio nagodbu na iznos od 14.000,00 kn na ime neimovinske i imovinske štete ne navodeći koji iznos se odnosi na neimovinsku, a koji na imovinsku štetu. Tužiteljica da nije prihvatila nagodbu te je tuženiku 4. kolovoza 2018. podnijela prigovor koji prigovor je tuženik otklonio dopisom od 10. travnja 2018. Iako tužiteljica nije prihvatila ni potpisala ponuđenu nagodbu, da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 14.000,00 kn bez specifikacije isplaćenog iznosa, tako da tužiteljica isplaćeni iznos smatra isplatom neimovinske štete.

7. Tuženik TO d.d. u odgovoru na tužbu od 7. rujna 2020.

(str 30-32 spisa), tada osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer smatra da je nesporno isplaćenim iznosom od 14.000,00 kn u cijelosti nadoknadio štetu tužiteljici.

8. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, kao i svoju pasivnu legitimaciju te činjenicu da je tužiteljica bila putnik na motociklu. Navodi da je sporno potraživanje zateznih kamata na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege od 1. kolovoza 2017. jer da tada nije bio niti postavljen tužbeni zahtjev. Osiguravatelj da ima rok od 60 dana od dana da oštećeniku dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili da dostavi utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Obzirom je tuženik imao rok od 60 dana za obradu odštetnog zahtjeva u tom roku ni u kojem slučaju njegova obveza nije mogla dospjeti pa niti obveza za plaćanjem zateznih kamata. Tek nakon što je oštećenik dostavio sve dokaze potrebne za utvrđenje obveze, da je mogao početi teći propisani rok od 60 dana.

9. Uz odštetni zahtjev da nisu bili dostavljeni nikakvi dokazi o navodno nastaloj imovinskoj šteti, da ne postoji niti jedan dokaz da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi bio oštećen mobitel, niti se može utvrditi da bi trošak popravka od 20. travnja 2018. mogao povezati sa nezgodom od 26. srpnja 2017.U odnosu na troškove putovanja radi liječenja da nisu dostavljeni nikakvi dokazi da bi takav trošak uopće nastao. U odnosu na potraživanje tužiteljice koje se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu , ističe da cjenik D. za starije i nemoćne osobe nije relevantan pokazatelj cijene sata pomoći i njege, jer se radi o cjeniku po kojem isti D. na tržištu pruža ove usluge u smislu profesionalne pomoći i njege starijim i nemoćnim osobama. Tužiteljica ni u kojem slučaju nije bila potpuno nemoćna osoba, niti je koristila usluge D. za starije i nemoćne osobe , niti je dokazala da je bilo kome plaćala za pomoć i njegu . Osim toga, da je potpuno nepoznato da li je itko pružao tužiteljici pomoć i njegu i da li je za tu uslugu plaćen. Cijena sata od 35 kn da predstavlja bruto cijenu, u koju su uključeni porezi te rad profesionalne osobe koja pruža pomoć i njegu nemoćnim i starijim osobama ne može realan pokazatelj. Realan pokazatelj cijene sata tuđe pomoći i njege da može jedino biti neto cijena rada NKV radnika prema podacima DZS za RH ili SDŽ, jer tužiteljici nije bila potrebna profesionalna njega i pomoć.

10. Tužiteljica u podnesku od 31. ožujka 2021. (str. 33-35) kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u bitnom navodi da je uz tužbu, a prije toga, uz zahtjev za naknadu štete podnesen tuženiku, dostavila svu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na povrede koje je zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi. Dalje navodi da je u spis dostavila podatke o cijeni sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju od pravne osobe koja pruža nemedicinsku pomoć budući se cijena tuđe pomoći i njege utvrđuje pribavljanjem podataka od ustanova koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima (o tome se izjasnio VSRH u svom rješenju broj Rev 674/07-2 od 5. prosinca 2007.). O cijeni sata tuđe njege i pomoći da se izjasnio Vrhovni sud R. H. u svojoj presudi broj Rev-x 362/2018-2 od 24.

travnja 2018. U pogledu ostale imovinske štete u spis da je priložen račun broj 99/1/1 o popravku mobitela i cjenik usluga prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu. Dalje, da ne bi trebalo biti sporno da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica sudjelovala kao suputnica na mopedu te da je došlo do pada mopeda pri čemu je tužiteljica pala na tlo i zadobila teške tjelesne ozljede. Notorna je činjenica da prilikom pada na tlo u prometnim nezgodama pogotovo kada se radi o pješacima i osobama na mopedima osim zadobivanja ozljeda dolazi i do oštećenja ili gubitka odjeće, obuće i stvari. Osobama koje su u prometnoj nezgodi zadobili ozljede zbog kojih su hospitalizirani da ne pada na pamet da u tim trenutcima razmišljaju o eventualnoj naknadi štete i čuvanju dokaza o nastaloj imovinskoj šteti. Visina štete uništene haljine i nepronađenih „japanki“ osim pribavljanjem podataka o cijenama može se utvrditi i na temelju odredbe čl. 223. ZPP-a kao i dogovorno između stranaka. Što se tiče troškova putovanja radi liječenja u spis je dostavljena medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je tužiteljica dana 01.08.2017. otpuštena iz bolnice te da je obavila specijalističke preglede 09.08.2017., 04.09.2017., 18.09.2017., 29.09.2017., 17.10.2017., 18.10.2017. i 06.12.2017. kao i fizikalnu terapiju 02.10.2017., 03.10.2017., 04.10.2017., 05.10.2017., 06.10.2017., 09.10.2017., 10.10.2017., 13.10.2017., 30.10.2017., 31.10.2017., 02.11.2017., 03.11.2017., 07.11.2017., 08.11.2017., 10.11.2017. i 13.11.2017. pa da je jasno da je zbog otpusta iz bolnice, odlazaka i povrataka na i sa specijalističkih pregleda i na i s fizikalne terapije tužiteljica imala troškove prijevoza jer se bolnica nalazi u Splitu a tužiteljica živi u S. koji se nalazi u Tarifnoj zoni II.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje ODO u S. broj : K-DO- 1923/2017 od 6. studenog 2017., zapisnik

o očevidu PU SD, PP policije broj 511-12-36-KU-

43/2017 od 5. rujna 2017., policu osiguranja od automobilske odgovornosti br … izdanu od TO d.d. od 26. lipnja 2017., medicinsku

dokumentaciju na ime tužiteljice, račun W. j.d.o.o. broj 99/1/1 od 20. travnja 2018., cjenik usluga D. za starije i nemoćne osobe L., S. od 25. srpnja 2013., cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava P. d.o.o. S. od 15. travnja 2012., zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 1. veljače 2018. sa potvrdom predaje, obavijest T. O. d.d. o zaprimljenom zahtjevu za isplatu osigurnine/odštete od 6.

veljače 2018. dopis TO d.d. s primjerkom nagodbe od 23. ožujka 2018. prigovor oštećenice od 4. travnja 2018. dopis TO d.d. - potvrda o zaprimljenom zahtjevu za isplatu osigurnine/odštete od 6. veljače 2018., odluka TO d.d. po prigovoru od 10. travnja 2018., pregledao Tarifne zone

P. d.o.o. S., izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju, D. T., dr.med.spec. ortopedu i stalnom sudskom vještaku za psihijatriju S. B., dr.med. psihijatru, saslušao tužiteljicu A.

T..

12. Tužiteljica A. T. u iskazu navodi da je do prometne nesreće i njenog ozljeđivanja došlo 26. srpnja 2017. na način da se nalazila kao putnik na mopedu kojim je upravljao K. K., koji je za vrijeme vožnje izgubio kontrolu nad mopedom te je došlo do pada mopeda, a ona da je mahinalno pustila nogu dolje, tako da je moped dijelom pao na njeno lijevo stopalo. Navodi da je zadobila ozljede lijevog stopala metatarzalne kosti te postoje i krhotine u gornjem dijelu stopala, a da ne zna zbog čega to nije u medicinskoj dokumentaciji. Osam dana da je bila u bolnici, izvršena je operacija. Nakon što je puštena iz bolnice trpjela je velike bolove, bila slabo pokretljiva, a ako bi se morala kretati, to bi bilo da je sjedila na stolici ili uz pomoć stolice sa kotačima. Fizikalnu terapiju je obavljala u bolnici na K. u dva navrata, misli svaki drugi tjedan. Dok je bila kući pomagali su joj majka, sestra, vozač mopeda.

13. Na upit punomoćnika tužiteljice, šta je bilo sa oštećenim mobitelom, obućom i odjećom, tužiteljica odgovara da je mobitel pri padu ispao, oštećen je, razbio se ekran, da se mobitel popravio, misli da je popravak koštao oko 400,00 kn. U pogledu japanki koje je imala na sebi prilikom prometne nesreće, da ih više nije vidjela, da je cijena istih oko 200,00 kn. Na sebi da je imala haljinu koja je bila isprljana motornim uljem i nije se to ulje dalo očistiti, a vrijednost haljine procjenjuje oko 300,00 kn.

14. Stalni sudski vještak za ortopediju, D. T., dr.med.spec. ortoped,

u usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da pregledom sudskog spisa s priloženom medicinskom dokumentacijom vidi da je tužiteljica imala prometnu nezgodu 26. srpnja 2017. kao suvozač na motorkotaču. Isti dan da je primljena na K. za kirurgiju te joj je utvrđen prijelom u području druge, treće i četvrte metatarzalne kosti lijevog stopala. Isti dan da je napravljena operacija, pri kojoj je reponiran prijelom i postavljena kišerova žica na svaku kost. Puštena je kući 1. kolovoza. 2017. Nakon toga da je redovito odlazila na kontrole. Žice da su skinute 4. rujna 2017. i dalje preporučena fizikalna terapija. Iz priloženih kartona sa fizikalne terapije da se vidi da je tužiteljica uredno odlazila te se i javljala fizijatru. U originalnom zdravstvenom kartonu da se spominje navedeni prijelom, a u ostatku kartona ne vidi da je tužiteljica prije imala takav prijelom metatarzalnih kostiju. Vještakinja je mišljenja da se radi o težoj tjelesnoj ozljedi koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti te je za svaku metatarzalnu kost procijenila 3%, a kako se radi o tri kosti koje su zarasle nepravilno tj. sa pomakom, da bi se radilo o umanjenju životnih aktivnosti od 9%, što znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, kod trčanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja niz stepenice. Bolove jakog intenziteta da je tužiteljica trpjela dva dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i još slabog intenziteta šest tjedana. Tuđa njega i pomoć da je tužiteljici bila potrebna nakon izlaska iz bolnice, jer se nije mogla oslanjati na lijevu nogu te je hodala uz pomoć štaka i to šest tjedana po dva sata dnevno i nakon toga još jedan mjesec, jedan sat dnevno za odlazak na fizikalnu terapiju. Tužiteljica, dok je nosila zavoje, da se nije mogla ni samostalno kupati, pa joj je bila potrebna i zbog toga tuđa njega i pomoć, tako kod obavljanja osobne higijene, i nabavke potrepština koje su joj trebala tih šest tjedana dok je bila kući. Naruženost da je vidljiva kad je tužiteljica bosa, na prednjem dijelu stopala ožiljak nepravilnog izgleda, dužine tri cm i spada u laki stupanj naruženja.

15. Na upit punomoćnika tužitelja vještaku, oko tuđe pomoći i njege, jer proizlazi da je obzirom na zadnji nalaz od 17. listopada 2017. još uvijek pisalo da se preporuča hod sa štakom, da se odredi trajanje, vještak odgovara da je to već sve ukalkulirala i da je vidjela nalaz.

16. Na upit punomoćnika tuženika vještaku, kada je liječenje okončano te kada je zdravstveno stanje u dovoljnoj mjeri stabilizirano da se može utvrditi ukupnost trajnih posljedice i ukupan opseg i visina štete vještakinja odgovora da je trajno stanje utvrđeno nakon pet do šest mjeseci od ozljede.

17, Na daljnje pitanje istog, je li uobičajeno i u skladu s pravilima struke da se postoci kod smanjenja životne aktivnosti matematički zbrajaju, vještak odgovara pozitivno, da se radi o tri kosti na stopalu što se uobičajeno zbraja jer im je tako lakše procijeniti umanjenje životnih aktivnosti, jer da se radilo o jednoj kosti bilo bi 3% da se radilo o dvije bilo bi 6%, a ne bi nikad prelazilo 15% da se radi o svim kostima.

17. Pri dopunskom saslušanju stalnog sudskog vještaka D. T.,

dr.med.spec. ortopeda, u pogledu prigovora tuženika, ista navodi da, nakon što je pregledala svoje prethodno vještačenje te ponovno pregledala tužiteljicu u sudnici i nije imala uvid u RTG snimku, da ne može tako sa sigurnošću, kako je tuženik izjavio, reći da je došlo do idealne repozicije prijeloma na tri metatarzalne kosti. Na opipu da je ustanovila pomak u odnosu na zdravu stranu, pa je po tome vještačila. Iz iskustva da može reći da je teško sa jednom žicom dobiti idealno stanje metatarzalne kosti jer se često kod takvih prijeloma koje su nastale s pomakom te deformacije i toleriraju pa se ne radi kooperacije uz pomoć pločica i vijaka da bi se baš točno izjasnili bila bi potrebna rendgenska snimka. U tom slučaju da je ona idealno napravljena, onda bi se moglo smanjiti to umanjenje pa ne bi iznosilo više od 7%. Kod davanja bolova, uzela je u obzir da je tužiteljica oko mjesec i pol imala žice na stopalu i one su virile vani, tako da je to bilo povezano sa tim bolovima, jer su svi pokreti u stopalu i nesvjesni, bili bolni, jer te žice ne drže posebnu stabilnost. Uzela je u obzir da vađenje žica koje nije u općoj anesteziji doprinosi jednoj boli, jer se ne radi u anesteziji. Ostaje pri tome što je iskazala u odnosu na bolove, a u odnosu na umanjenje tj. dileme kako je zarastao prijelom i da li je sigurno došlo do pomaka, ne može biti sigurna 100% jer nema uvida u rendgen, ali da nije došlo do takvog pomaka onda bi se moglo smanjiti i umanjenje iznositi 7%. Što se tiče prigovora na matematičko zbrajanje na svaku metatarzalnu kost, u njihovim smjernicama nikada nisu navedeno poravnavali, nego čak piše da se za svaku kost daje 3% i to kod pomaka, znači daje se mogućnost da se smanji ako nije baš došlo do deformacije kosti.

18. Stalna sudska vještakinja za psihijatriju, S. B. dr. med. psihijatar, u usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da uvidom u dokumentaciju iz sudskog spisa doznaje da je tužiteljica A. T. nastradala u prometnoj nesreći 26. srpnja 2017. kao suvozačica na mopedu na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu te je odvijanjem iste zadobila tjelesne ozljede o kojima se upravo izjasnila vještakinja ortoped. Pregledala je dostupnu medicinsku dokumentaciju u spisu, kao i originalni osobni zdravstveni karton, i računalni ispis zdravstvenog kartona tužiteljica u kojima ne nalazi da je imala problema s naslova njene specijalnosti. U trenutku ozljeđivanja tužiteljica da je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana. Potom se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna. Strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpjela u trajanju od šest do osam tjedana. Trajnih posljedica straha da nema. Ranije navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela povredu duševnog integriteta s osnove naruženja koje je u blagom stupnju i vidljivo je u ljetnim mjesecima kada je noga obnažena. Ističe da je vještačenje koncipirano isključivo za povredu duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj koji je tužiteljica doživjela.

19. Pri dopunskom saslušanju stalne sudske vještakinja za psihijatriju, S. B. dr.med. psihijatra, u pogledu prigovora tuženika za intenzitet sekundarnog straha koji je tužiteljica proživljavala vezano za predmetni štetni događaj, vještak navodi da se sekundarni strah dijeli na jaki, srednji i blaži strah, a sve vezano za strahove osobe od posljedica doživljene traume. U vještačenju da je navela da je sekundarni strah jačeg intenziteta bio u trajanju od tjedan dana, a i sada ostajem pri tom mišljenju jer je tužiteljica mjesec i pol dana nakon prvog operativnog zahvata imala i drugi operativni zahvat vezano za skidanje živca te u tom dijelu je trpjela strah od dva dana, a koji je pridružila strahu jakog intenziteta u trajanju od dva dana koji je već pribrojila u onih sedam dana trpljenja sekundarnog straha jakog intenziteta. Ostaje u cijelosti pri usmenom nalazu i mišljenju koji je dala na prošlom ročištu. Ostaje i pri tom činjeničnom stanju, jer se radilo o djevojci tada 27- godišnjakinji, riječ je o bojazni, strahu kako će to ići, hoće li se moći osloniti kako treba, a u tom periodu su joj virile žice iz noge, ovo zadnje se odnosilo na strah srednjeg intenziteta.

20. Tuženik u odnosu na iskaz vještaka ortopeda ističe da nije utvrđeno činjenično stanje niti je ocjena vjerodostojna, jer se iz iskaza vještakinje ne može isključiti mogućnost da su nakon operacije kosti stopala možda u idealnom anatomskom položaju i da nema nikakvog pomaka, niti metatarzalne kosti stopala. Obzirom da vještakinja nije utvrdila kakvo je stanje kosti nakon zaraštavanja, nije niti mogla dati vjerodostojnu ni argumentiranu ocjenu trajnih posljedica. Kao jedini razlog za postojanje naknadnih bolova tijekom liječenja vještakinja navodi to što žice vire ispod kože, a kada bi to uzrokovalo 24-satne bolove, onda bi se postavilo pitanje opravdanosti izvođenja ovakve operacije osteosinteze, jer ista se upravo izvodi zato da se pomaci fragmenata kostiju stabiliziraju bez pomicanja kako bi moglo nastupiti regularno cijeljenje, u suprotnom ako bi se koštani ulomci pomicali tijekom faze cijeljenja nastala bi pseudoartroza kosti (tzv. lažni zglob, zbog pomicanja). Vještakinja da nije obrazložila zašto bi tužiteljica trpjela tako dugo razdoblje 24-satnih bolova, niti je objasnila zbog čega u medicinskoj dokumentaciji više nisu bili propisivani redoviti analgetici ako je navodno trpjela 24-satne bolove, pa da ocjena bolova nije dokumentirana.

21. Tuženik u odnosu na iskaz vještakinje psihijatrijske struke glede straha, navodi da nije obrazložila ocjenu, već samo da ostaje pri ocjeni i da je pribrojila dva dana jakog straha dodatno zbog vađenja žica. Podsjeća se da su žice tužiteljici izvedene ambulantno u lokalnoj anesteziji i odmah potom je bez žica krenula kući, pa da je logično pitanje: zašto bi tužiteljica u tom slučaju trpjela jaki strah od čak dva dana, dakle, da nije argumentirana tako visoka ocjena jakog straha. Ista da se nije očitovala na ocjenu sekundarnog straha od dva tjedna, što također odudara od prakse za ocjenu straha, jer nije bilo posebno teških okolnosti liječenja koji bi odudarali od uobičajene ocjene.

22. Tuženik ostaje kod svih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka u predmetnoj pravnoj stvari, a obzirom da isti nisu otklonjeni iskazom saslušanih vještaka predlaže provođenje novog vještačenja po drugim vještacima ortopedske i psihijatrijske struke na troška i rizik tuženika.

23.Tužiteljica nije imala prigovora na nalaze i mišljenja vještaka.

24. Tužiteljica je podneskom od 22, listopada 2021. specificirala svoje potraživanje pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda R. H.

pod brojem Su-IV/47/2020 sa sjednica od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. po kojemu se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete te u tome smislu, s naslova praavične naknade neimovinske štete traži iznos od 45.000,00 kn umanjeno za isplaćenih 14.000,00 kn, dakle iznos od 31.000,00 kn s naslova tuđe njege i pomoći iznos od 3.990,00 kn, s naslova oštećenog mobitela iznos od 400,00 kn, s naslova nestale obuće i uništene odjeće iznos od 300,00 kn, s naslova troškova u vezi s liječenjem (paušalno) iznos od 828,00 kn te je dalje, kako navodi, preinačio tužbeni zahtjev u točki I.

25. Tuženik se u podnesku od 5. studenog 2021. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva na način da je povećala svoj tužbeni zahtjev u bitnom navodeći da preinaka tužbenog zahtjeva nije dopuštena jer nisu ispunjene pretpostavke predviđene u članku 190. Zakona o parničnom postupku, nije bilo objektivnih razloga koji su sprječavali tužitelja da i prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda R. H. postavi tužbeni zahtjev uvećan za stopu inflacije, odnosno porasta prosječne plaće, pozivajući se na recentnu praksu Vrhovnog suda R. H.. Tuženik se usprotivio primjeni novih Orijentacijskih kriterija u predmetnoj pravnoj stvari jer - je riječ o pravoj, a ne prividnoj retroaktivnosti, koja je, prema stajalištu Ustavnog suda R. H., beziznimno zabranjena. Nadalje,

tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju nikako ne bi mogla primijeniti ni odredba čl. 192. ZPP-a.

26. Sud je rješenjem opisanim u izreci dopustio preinaku tužbe.

27. Protivljenje tuženika preinaci tužbe (pogrešno tuženica navodi da preinačuje tužbeni zahtjev) sud otklanja kao neosnovan. U tom smislu naglasiti je da je Vrhovni sud R. H. na sjednici GO održanog 15. lipnja

2020. pod poslovnim broj: Su-IV-47/2020-5 zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici GO VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi,

osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima (NN, broj: 28/13,

33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, novi Orijentacijski kriteriji mogu biti osnova za preinaku tužbe sukladno čl. 192.st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje; ZPP), a slijedom čega je sud dopustio preinaku tužbe kako je to u podnesku tužiteljice od 22. listopada 2021.

28. Na temelju dokaznog postupka, a cijeneći zasebno izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice tužitelja djelomično osnovan.

29. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti te naknade imovinske štete prouzročene prometnom nesrećom u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao oštećenica, a koju prometnu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika kao osiguratelja.

30. U postupku se ne ukazuje spornom pasivna legitimacija tuženika, aktivna legitimacija tužiteljice, pravni osnov tražbine tužiteljice koji proizlazi iz odgovornosti tuženika kao osiguratelja za naknadu nastale štete tužiteljici kao oštećenici zbog povrede prava osobnosti te nastalu imovinsku štetu, do nastanke koje štete je došlo uslijed i kao posljedica prometne nesreće od 26. srpnja 2017. koju je izazvao K. K. upravljajući mopedom reg.oznake … osiguranim kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja.

31. Spornim se ukazuje osnovanost zahtjeva po pojedinim osnovama kao i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, početak trajanja zateznih kamata na dosuđeni iznos na ime naknade štete.

32. Nespornim sud utvrđuje da je tuženik, prije podnošenja predmetne tužbe, odlučujući po zahtjevu tužiteljice za naknadu štete isplatio istoj iznos od 14.000,00 kn, prilikom koje isplate nije precizirao odnosi li se taj iznos na isplatu imovinske ili neimovinske štete.

33. Obzirom na tužiteljevo svojstvo osiguratelja, u kojem svojstvu odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, tužbeni zahtjev se temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („NN” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,

dalje: ZOOP)

34. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“

broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“

Odredbom čl. 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da je onaj, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da će, u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom čl. 11. st. 1. ZOOP-a je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

35. U pogledu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva i visine naknade prouzročene neimovinske i imovinske štete tužiteljici, koju je obvezan naknaditi tuženik, kako dalje slijedi;

36. Sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju i uslijed istoga zadobila tjelesne ozljede koje stalni sudski vještak za ortopediju identificira kao težu tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma u području druge, treće i četvrte metatarzalne kosti lijevog stopala, zbog čega je napravljena operacija, opisano u nalazu sudskog vještaka ortopeda, sa daljnjim posljedicama koje proizlaze iz nalaza oba sudska vještaka, čime je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te nastala neimovinska šteta iz čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO- a.

37. Sud prihvaća nalaz stalnog sudskog vještaka za ortopediju, D. T., dr.med.spec. ortopeda kao stručan, izrađen po pravilima struke, detaljno obrazložen, pa i u dijelu prigovora tuženika posebno u pogledu ozljeda i posljedica ozljeda lijevog stopala tužiteljice koji se otklanjaju kao neosnovanim, sa daljnjim utvrđenjem posljedica u vidu teže tjelesne ozljede koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti te je za svaku metatarzalnu kost procijenila 3%, a kako se radi o tri kosti koje su zarasle nepravilno tj. sa pomakom, da bi se radilo o umanjenju životnih aktivnosti od 9%, što znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, kod trčanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja niz stepenice.

38. Prigovori tuženika su otklonjeni dopunskim saslušanjem i detaljnim obrazloženim izlaganjem vještaka ortopeda, koje sud prihvaća pri svom utvrđenju, budući se isto temelji na stručnosti i iskustvu vještaka, slijedom čega sud utvrđuje, kao posljedicu predmetnog štetnog događaja umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice od 9 %.

39. Dalje, na temelju nalaza istog vještaka ortopeda sud utvrđuje da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela dva dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i još slabog intenziteta šest tjedana.

40. Prihvaćajući dalje nalaz vještaka ortopeda, sud kao posljedicu štetnog događaja utvrđuje nastalu naruženost lakog stupnja, vidljivo kad je tužiteljica bosa, u vidu ožiljak nepravilnog izgleda, dužine tri cm na prednjem dijelu stopala, što je očigledno vidljivo, svakako u ljetnim danima kada se nosi otvorena obuća te je ožiljak dostupan pogledu drugih osoba, ili na plaži, uslijed čega trpi neugodu.

41. Prihvaćajući nalaz stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, S. B., dr.med.psihijatra kao nalaz utemeljen na pravilima struke, obrazložen, otklanjajući prigovore tuženika kao neosnovane, to na temelju istog sud utvrđuje da je u trenutku ozljeđivanja, tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna, a strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpjela u trajanju od šest do osam tjedana, da trajnih posljedica straha nema, što je kod tužiteljice izazvalo povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera.

42. Bitnim je utvrditi da je liječenje tužiteljice uslijed ozljeđivanja kao posljedica nastanka predmetne prometne nesreće i štetnog događaja dovršeno prije podnošenja odštetnog zahtjeva, zbog čega sud smatra da je tuženik raspolagao medicinskom dokumentacijom i drugim podatcima bitnim i podobnim za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete, uslijed čega se tuženikov prigovor u tom smislu otklanja kao neosnovan.

43. Odlučujući o visini i primjerenosti pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, životnu dob tužiteljice, vrstu ozljeda, potom jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te straha, nastale posljedice u vidu umanjenja životnih aktivnosti pri hodu, ipak blažeg stupnja, ali koji će zahtijevati povećani napor pri nekim okolnostima, naruženja uslijed nastalog ožiljka na stopalu sve kao kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, sud utvrđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete i to u iznosu od 39.000,00 kuna, koji iznos smatra primjerenim kao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice. Kako je tuženik već isplatio tužiteljici iznos od 14.000,00 kn koji je tuženik već isplatio tužitelju, to se isto ima uračunati tužitelju na kao iznos isplaćen na ime naknade neimovinske štete i oduzeti od naprijed utvrđenog iznosa od 39.000,00 kn pa je stoga tuženik dužan tužiteljici isplatiti daljnji iznos od 25.000,00 kn.

44. Na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, tužiteljici na dosuđeni iznos pripada zakonska zatezna kamata kako je i zatražena, od 1. veljače 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

45. Tužiteljica tužbom zahtijeva i naknadu imovinske štete s osnova naknade troškova tuđe njege i pomoći te troška liječenja.

46. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka ortopeda proizlazi da je tužiteljici nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa njega i pomoć jer se nije mogla oslanjati na lijevu nogu te je hodala uz pomoć štaka, u trajanju od šest tjedana po dva sata dnevno i nakon toga još jedan mjesec, jedan sat dnevno za odlazak na fizikalnu terapiju. Tužiteljica, dok je nosila zavoje, da se nije mogla ni samostalno kupati, pada joj je zbog toga potrebna i zbog toga tuđa njega i pomoć, tako kod obavljanja osobne higijene, i nabavke potrepština koje su joj trebala tih šest tjedana dok je bila kući.

47. Tužiteljica ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao usluge pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenice nisu dužni činiti bez naknade. Stajalište sudske praksa je da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (VSRH Rev-674/07).

48. Naknada štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka kada je pružana usluge, a u predmetnom slučaju kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, niti postoji dokaz da je za tu pomoć plaćao naknadu trećoj osobi, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u sredini gdje živi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, s tim da se radi o pomoći koju mu ni najbliži srodnici nisu dužni pružiti bez naknade. Kao cijenu pružanja usluge pomoći kod osobne higijene u trajanju od jednog sata, sud utvrđuje iznos od 35,00 kn po cjeniku D. za starije i nemoćne osobe L. u S. od 25. srpnja 2013.

priloženog uz tužbu, dakle ustanove na području grada S., kao najbližem mjestu gradu S., gdje je tužiteljica stanovala u vrijeme kada joj je trebala pomoć.

49. Tužiteljici je stoga, na ime naknade tuđe pomoći i njege priznat iznos od 3.990,00 kn (114 sati x 35,00 kn).koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici.

50. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju i pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude.

51. Sud dalje, kao osnovan prihvaća i zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete zbog popravka njenog mobitela oštećenog u prometnoj nesreći koju je izazvao osiguranik tuženika, a koja je zatražena i zahtjevom tužiteljice od tuženika od 1. veljače 2018. koja visina štete se utvrđuje čitanjem računa W. j.d.o.o. broj 99/1/1 od 20. travnja 2018. (str 14) u iznosu od 400,00 kn za popravak (servis) mobitela identificiranog po marki … u zahtjevu i tužbi. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete u visini troškova koji su bili potrebni za popravak oštećene stvari, odnosno mobitela, da bi se isti doveo u stanje kakvo je bilo prije nastanka štete. U takvom slučaju oštećenja stvari, šteta se naknađuje popravkom i uspostavom prijašnjeg stanja, pa time i plaćanjem naknade u novčanom iznosu za troškove izvršenog popravka, dakle, iznosa od 400,00 kn koji je tužiteljica platila za popravak po naprijed opisanom računu od 20. travnja 2018. a tuženiku sukladno odredbi čl. 1085. ZOO-a nalaže isplatiti tužitelju navedeni iznos kao naknadu imovinske štete.

52. Kako je tužiteljica popravkom oštećenja na svom mobitelu dotadašnju nenovčanu imovinsku štetu pretvorio u novčanu, to se sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka popravka oštećenja, odnosno plaćanja računa za popravak. Radi navedenoga tužiteljici na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata kako je i zatražena, od 20. travnja 2018. kada je plaćen račun za popravak, do isplate.

53. Zahtjev tužiteljice u dijelu traženja naknade imovinske štete s naslova troškova u vezi s liječenjem, sve na ime troškova prijevoza je djelomično osnovan. 54. Sud, dakle, prihvaća kao osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova na ime izdataka troškova prijevoza radi liječenja zbog specijalističkih pregleda i provođenja fizikalne terapije, jer je isto vezano za otklanjanje posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći koje ozljede, naprijed utvrđene je tužiteljica kao oštećenica zadobila i to baš na specijalističke preglede na dane 9.8.2017., 4.9.2017., 18.09.2017., 29.9.2017., 17.10.2017., 18.10.2017. i 6.12.2017. kao i fizikalne terapije na dane 2.10.2017., 3.10.2017., 4.10.2017., 5.10.2017., 6.10.2017., 9.10.2017., 10.10.2017., 13.10.2017., 30.10.2017., 31.10.2017., 2.11.2017., 3.11.2017., 7.11.2017., 8.11.2017., 10.11.2017. i 13.11.2017. što sud utvrđuje čitanjem medicinske dokumentacije na ime tužiteljice koja prileži spisu. Kako tužiteljica stanuje u S. koji se nalazi u Tarifnoj zoni II, što se potvrđuje pregledom Tarifnih zone P. d.o.o. S., a da se bolnica u kojoj su vršeni pregledi i terapija nalazi u S. u Tarifnoj zoni I, to je radi odlazaka i povrataka ista imala izdatke u iznosu od po 22,00 kn za svaki pojedini odlazak i povratak u visini pojedinačne karte za dva putovanja kupljene na kiosku po Cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava P. d.o.o. S. koji se primjenjuje od 14. travnja 2012.

55. Primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove prijevoza jer su isti u vezi s liječenjem u ukupnom iznosu od 506,00 kn. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju i pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude.

56. Sud je dakle, utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos od 29.896,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 3.990,00 kn teku od 28. veljače 2022., na iznos od 25.000,00 kn teku od 1. veljače 2018., na iznos od 400,00 kn teku od 20. travnja 2018.

57. Odluka o kamatnoj stopi dosuđene zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

58. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I. 59. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete više od dosuđenog, isti je neosnovan i u tom dijelu odbijen.

60. Po ocjeni suda tužiteljica nije dokazala visinu štete po osnovi uništene odjeće i obuće, odnosno haljine i tzv japanki, pa se zahtjev u tom dijelu ukazuje neosnovanim. Sud je dobio zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete u iznosu od 300,00 kn s navedene osnove jer tužiteljica ne dostavlja nikakav dokaz na okolnost nastanka i visine traženog troška. Zatraženi trošak je paušalno postavljen, pa ga stoga sud ne može prihvatiti kao osnovan. Ovo stoga jer sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza, a ne na temelju navoda tužiteljice koji nije potkrijepljen kakvim dokazom. Kako tužiteljica na sporne okolnosti sudu nije predočio valjanje dokaze da je navedena šteta nastala, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

61. Neosnovan je, a to iz istih razloga i zahtjev u dijelu traženja s naslova troškova u vezi s liječenjem a koji bi se prema činjeničnom opisu tužbe odnosio na troškove hrane i pića (pecivo i kava) jer isti nije uopće obrazložen u smislu da bi se navelo primjerice vrijeme putovanja i boravka na pregledu ili terapiji, a da bi to opravdavalo takav zahtjev.

62. Dakle, u preostalom dijelu zahtjeva, u ukupnom iznosu od 6.622,00 kuna više od dosuđenoga u izreci pod I. više od dosuđenog u izreci pod I. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i odbijeno kao u izreci pod II.a.

63. Sud je dalje, odbio tužbeni zahtjev u dijelu traženja isplate zateznih kamata na dosuđene iznose u trajanju duljem od onoga kako je dosuđeno u izreci pod I. sve iz razloga kako su iste dosuđene te se u tom dijelu upućuje na obrazloženje presude pod I. izreke. Slijedom opisanog odlučeno je kao u izreci pod II.b.

64. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika tužitelja i tuženika i u granicama istog, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa)

važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Obzirom na vrijednost predmeta spora, uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u dokazivanju osnove i visine zahtjeva, sukladno odredbi čl. 154.st.2. ZPP-a sud utvrđuje uspjeh tužitelja u parnici u visini od 90%, a tuženika od 10%. koji postotak uspjeha tuženika se oduzima od utvrđenog postotka uspjeha tužitelja. Kada se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja dobije se iznos od 80%.

65. Tužiteljici se priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva od 1. veljače 2018. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 31.3.2021., 22.10.2021., 4.1.2022. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr.8.t.1.Tarife), sastava podneska od 9.11.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.t.3.Tarife), zastupanja na ročištima od 29.6.2021., 15.10.2021., 16.11.2021., 15.12.2021., 21.1.2022. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr.9.t.1.Tarife), zastupanja na ročištu od 29.7.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr.9.t.5.Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.t.3. Tarife) što ukupno predstavlja 1.100,00 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 10.500,00 kuna. Ovome iznosu pridodan je iznos od 2.625,00 kuna na ime pripadajućeg PDV-a od 25% što ukupno predstavlja trošak zastupanja u iznosu od 13.125,00 kuna.

66. Od ukupnog iznosa troškova postupka, tužiteljici je priznat postotak od 80% tog iznosa, što predstavlja iznos od 10.500,00 kn kojemu se pridodaje iznos od 1.800,00 kuna za plaćene troškove medicinskih vještačenja, jer su ti troškovi nastali bez obzira na omjer uspjeha tužitelja u postupku te iznos od 715,00 kn na ime sudske pristojbe presude. Dakle, tužiteljici na ime parničnog troška pripada iznos od 13.015,00 kn, koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („NN“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a koja teče od dana donošenja presude.

67. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 23.7.2020 i 29.7.2021. budući isti nisu od važnosti za odlučivanje u postupku. Sud tužiteljici nije priznao trošak sudske pristojbe za tužbu obzirom da nema dokaza o plaćanju pristojbe u iznosu od 545,00 kn te u preostalom nepriznatom iznosu, dakle, ukupno od 4.620,18 kn više od naprijed priznatog i dosuđenog.

68. Slijedom opisanog i utvrđenog je odlučeno kao u izreci pod III.

U Splitu, 28. veljače 2022.

S U D A C

Daniel Ban v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice,

- punomoćniku tuženika,

- u spis.