REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 16 Povrv-2749/20-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. (OIB: …), Z., kojega zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., protiv I tuženice S. B. B. (OIB: …) iz Z., II tuženika A. M. (OIB: …) iz Z., III tuženika F. N. (OIB: …) iz Z., IV tuženice M. F. (OIB: …) iz Z. i V tuženice Z. L. (OIB: …) iz Z., koje zastupa punomoćnica S. R. K., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. J. i punomoćnice tuženika, 28. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. M. iz Z. od 22. listopada 2019. br. Ovrv-… kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 1.207,82 sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 78,74 kn od 21. srpnja 2007. do isplate, na iznos od 989,00 kn od 23. rujna 2017. do isplate, na iznos od 49,54 kn od 21. listopada 2017. do isplate, na iznos od 46,67 kn od 23. studenoga 2017. do isplate te na iznos od 43,87 kn od 22. prosinca 2017. do isplate, te se takav tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijaju.

II Nalaže se tuženiku H. E. d.o.o. naknaditi I tuženici S. B. B., II tuženiku A. M., III tuženiku F. N., IV tuženici M. F. i V tuženici Z. L. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.412,50 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. M. iz Z. od 22.10.2019. br. Ovrv-…naloženo je tuženicima (tada ovršenicima) isplatiti tužitelju (tada ovrhovoditelju) iznos od 1.207,82 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos kao u izreci, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka. Podredno je određena ovrha radi naplate naznačenih iznosa.

2. Protiv citiranog rješenja tuženici su podnijeli prigovor kojim su u bitnom podnijeli prigovore zastare i promašene pasivne legitimacije. Navode da se predmetno brojilo za koje je obračunata utužena potrošnja odnosi na poslovni prostor koji ne koriste suvlasnici stambene zgrade u Z., već društvo P. d.o.o. koji je i vlasnik tog prostora i stvarni potrošač električne energije, a što je i poznato tužitelju povodom ranijih podnijetih dopisa suvlasnika.

3. Slijedom toga, rješenjem ovoga suda od 15.9.2020. br. Povrv-… stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom nastavljenog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.br. … k.o. T., dopis H. O. d. s. d.o.o. od 5.4.2017., prijamni štambilj tog društva od 8.2.2019., zahtjev društva S. o. d.o.o. od 27.7.2018., preslike računa za brojila zajedničke potrošnje zgrade, karticu plaćanja i prijepise utuženih računa, saslušani su svjedoci R. Š. i M. A..

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.207,82 kn s osnova usluge opskrbe električnom energijom na adresi Z., br. obračunskog mjesta …, kategorije potrošnje - poduzetništvo.

8. Između stranaka nije sporno da su tuženici kao vlasnici pojedinih posebnih dijelova (stanova i parkirališnih mjesta) jedni od suvlasnika stambene zgrade u Z.,. Iz priležećeg izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, kartice plaćanja te računa utvrđeno je da su kao kupac električne energije na istima naznačeni "suvlasnici stambene zgrade", odnosno "stambena zgrada", a utuženo potraživanje obuhvaća dio računa za mjesec lipanj 2017. u iznosu od 78,74 kn s dospijećem plaćanja 20.7.2017., račun za mjesec kolovoz 2017. u iznosu od 989,00 kn s dospijećem plaćanja 22.9.2017., račun za mjesec rujan 2017. u iznosu od 49,54 kn s dospijećem plaćanja 20.10.2017., račun za mjesec listopad 2017. u iznosu od 46,67 kn s dospijećem plaćanja 22.11.2017. te račun za mjesec studeni 2017. u iznosu od 43,87 kn s dospijećem plaćanja 21.12.2017., dakle ukupno iznos od 1.207,82 kn. 9. Svjedoci R. Š. (predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade) i M. A. (svojedobno radnik društva S. o. d.o.o. koje je upravitelj te zgrade) u svojim iskazima u bitnom navode da se sporno obračunsko mjesto odnosi na poslovni prostor čiji je vlasnik i korisnik tvrtka P. koja i troši električnu energiju na tom mjestu,

dok suvlasnici stambene zgrade uredno plaćaju potrošnju električne energije za zajedničke dijelove zgrade prema posve drugim ugovornim računima kategorije kućanstvo. Suvlasnici su putem predstavnika na tu okolnost bezuspješno ukazivali tužitelju, a naposljetku su i prestali plaćati električnu energiju za sporno obračunsko mjesto zbog čega je tužitelj tamo i obustavio opskrbu električnom energijom. Sud je prihvatio iskaze spomenutih svjedoka cijeneći ih iskrenim i uvjerljivim te u suglasju kako međusobno tako i s priležećom dokumentacijom. Tako je npr. iz izvatka iz zemljišne knjige zk.ul.br. … k.o. T. razvidno da je društvo P. d.o.o. doista vlasnik dva poslovna prostora u predmetnoj stambenoj zgradi, iz dostavljenih računa (list 32-35) proizlazi da su stambene zgrade u Z., 1 i 2 naznačeni kao kupci električne energije po ugovornim računima br. 2200695551, 2200709209, 2200695805 i 2200694988 koji se odnose na zajedničku potrošnju električne energije što je razvidno i iz dopisa društva S. o. d.o.o. od 27.7.2018., odnosno posredno i iz dopisa H. O. d. s. d.o.o. od 5.4.2017. proizlazi da su isti očevidom na spornom obračunskom mjestu utvrdili da se prostor koristi u poslovne svrhe.

10. Cijeneći sve tako provedene dokaze i činjenice utvrđene istima, sud nalazi da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi upravo tuženici bili u obvezi podmiriti utuženo potraživanje za isporučenu električnu energiju na spornom obračunskom mjestu. Tako tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis ugovor o opskrbi krajnjeg kupca kojim se u smislu odredaba tada važećih Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine", br. 22/13., 95/15., 102/15.) i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", br. 85/15.) uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca, a iz kojeg bi bilo razvidno tko je doista kupac električne energije na utuženom obračunskom mjestu posebice cijeneći da tuženici nisu poimence naznačeni kao takvi niti na jednoj ispravi koju je tužitelj dostavio u ovom postupku (izvod iz poslovnih knjiga, računi, kartica plaćanja), dok prema izvatku iz zemljišnih knjiga postoji više desetaka suvlasnika predmetne stambene zgrade. Tuženici očito nisu niti vlasnici niti korisnici poslovnog prostora za koji je izvršena sporna opskrba električnom energijom kategorije poduzetništvo, već je to društvo P. d.o.o. koji je i potrošač te električne energije (da je tužitelj s time bio upoznat posredno proizlazi iz gore spomenutog dopisa od 5.4.2017. o provedenom očevidu na licu mjesta), što sve u svojoj ukupnosti dovodi do zaključka da ne postoji

osnova

koja

bi

u

smislu

odredbe

čl. 65.

st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) ukazivala na postojanje eventualne obveze tuženika za plaćanje ovdje utuženog iznosa.

11. Slijedom izloženoga, a budući da tužitelj u odnosu na tuženike nije dokazao osnovanost potraživanja iz izdanog platnog naloga u iznosu od 1.207,82 kn, valjalo je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog u u cijelosti te odbiti takav tužbeni zahtjev.

12. Iako to kraj gornjih utvrđenja više nije odlučno, podredno je za istaknuti da prigovor zastare tuženika nije osnovan, a budući da se ne radi o isporuci električne energije za potrebe kućanstva, već poslovnog prostora, tako da ne dolazi do primjene jednogodišnjeg roka zastare iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a (najranija obveza dospjela je 20.7.2017., dok je prijedlog za ovrhu kojim je zastara prekinuta podnesen 22.10.2019., dakle do tada svakako nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se ovdje primjenjuje).

13. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav prigovora – 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa/) te za zastupanje na ročištima 5.7.2021. i 14.1.2022. - 2 x 25 bodova = 50 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 1.207,82 kn, što ukupno čini 75 bodova, odnosno uvećano za 40 % zbog zastupanja više osoba 105 bodova (Tbr. 36. Tarife) koji primjenom Tbr. 50. Tarife daju iznos od 1.050,00 kn. Tuženicima je priznat i trošak PDV-a na navedeni trošak u iznosu od 262,50 kn, kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), što ukupno čini trošak tuženika u iznosu od 1.412,50 kn.

14. S obzirom da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da im tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti, dok je zahtjev tužitelja zbog potpunog neuspjeha u parnici odbijen. U Zagrebu 28. veljače 2022.

S U D A C: MARIJAN

GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog prijepisa iste putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka.

Presuda u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženicima po pun.