Poslovni broj: UsI-3859/2021-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V.-T. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica S. M., odvjetnica iz S. D. M. O. društva d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi naplate uvoznog duga, 28. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-413-01/16-01/46, Urbroj: 513-04/17-2 od 28. veljače 2017.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-413-01/16- 01/46, Urbroj: 513-04/17-2 od 28. veljače 2017. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, C. uprave, P. carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-413-01/15-16/204, Urbroj: 513-02-3012/5-16-06 od 5. travnja 2016. godine.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuju se konačni podaci u uvoznoj carinskoj deklaraciji MRB broj 15HR030171U0145802 od 14. srpnja 2015. godine C. ureda Z. I., S. R. J. i S. zona podnesenog za tužitelja putem zastupnika C.-P. d.o.o. , na način kako je izrekom rješenja pod točkom I. određeno. Istim rješenjem utvrđuje se tužitelju obveza plaćanja carinskih davanja u iznosu od 4.822,26 kn i to na ime carine iznos od 3.857,81 kn te poreza na dodanu vrijednost od 964,45 kn, uz upozorenje ukoliko tužitelj ne plati utvrđeni iznos davanja isti će se podmiriti iz podnesenog instrumenta osiguranja uz naplatu zatezne kamate i određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke II. do VI. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći kako je predmet postupka koji je prethodio osporenom rješenju donošenje odluke Carinske uprave kojom su proizvode iz njegove djelatnosti prebacili iz jednog u drugi carinski razred, slijedom čega je došlo do obaveze plaćanja dodatne carine. Navodi kako u postupku nije pravilno primijenjeno domaće materijalno pravo, a niti kriteriji i standardi poredbenog prava Europskih zajednica kao ni europsko pravo, stoga smatra da se radi o nejednakom tretmanu u okviru postupanja tijela Republike Hrvatske u odnosu na tijela drugih država članica Europske unije prilikom carinjenja robe, a ignoriranjem sudske prakse iz predmeta V. G. en L. (26/62) došlo je do ignoriranja instituta nadređenosti europskog prava. Tužitelj se poziva na praksu izraženu kroz presude Europskog suda pravde navodeći da je institut klasifikacije proizvoda iz njegove djelatnosti, u kombiniranu nomenklaturu, već potpuno razjašnjen na razini Europske unije, na način da kapsule malatonina spadaju pod tarifni broj 3004. Navodi da pogrešnim utvrđenjima trpi nejednaki tretman u odnosu na npr. uvoznika u Njemačku, gdje se nedvojbeno predmetni Melatonin zavodi pod tarifnim brojem 3004 sa stopom carine 0%, dok tužitelj isti proizvod mora cariniti u Republici Hrvatskoj sa 12,8%. Nadalje, tužitelj navodi da se svi navedeni proizvodi pojavljuju u obliku kapsula ili tableta, pripremljeni su u odmjerene doze ili oblike i pakiranja za pojedinačnu prodaju, s višestruko većom količinom vitamina i/ili minerala od preporučenih dnevnih doza ili sa znanstveno potvrđenom količinom aktivne tvari potrebne za profilaktično ili terapeutsko djelovanje prema službeno odobrenim EFSA (European Food Safety Authority)- Europska agencija za sigurnost hrane – pandan američkoj FDA. Ističe da podatak na naljepnici, na kojeg upire tuženik „ovaj proizvod nije namijenjen za dijagnosticiranje“ nije od odlučujućeg značaja za pitanje da li proizvod ima sva svojstva koja zahtijeva tarifa 3004, jer je navedeni navod obvezan na etiketi svih proizvoda deklariranih kao dodaci prehrani i proizvedenih u SAD-u te da se ovaj navod ne primjenjuje i nije relevantan za označavanje proizvoda u EU. Tužitelj predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Dana 17. svibnja 2019. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja održana je usmena i javna rasprava, pa je time, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

7. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza.

8. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

9. Sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi provjere podataka po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 15HR030171U0145802 kojom je tužitelj deklarirao u stavci 1 robu trgovačkog naziva OMEGA-3 EXTREME, RESVERATROL PLUS, OMEGA-31000MG, pošiljatelja NATROL INC, US zemlje podrijetla SAD, u TARIC oznaku 2106909260, u stavci 2 robu trgovačkog naziva TONALIC CLA u TARIC oznaku 2106909260, u stavci 3 robu trgovačkog naziva PROSTATE EXCELL, EASY C REGENERATING COMPLEX, ARGININE, SKIH-HAIR-NAILS FORMULA u TARIC oznaku 3004500000, u stavci 5 robu trgovačkog naziva MELATONIN 1MG u TARIC oznaku 3004390000. Nadalje, prvostupanjsko tijelo navodi da je kombiniranom nomenklaturom za 2015. godinu (Provedbena uredba Komisije br. 1101/14, SL L 312/14) propisano da se carina po jedinici mjere za pojedine prerađene poljoprivredne proizvode iz poglavlja 4, 17, 18, 19, 20, 21 i 33 primjenjuje ovisno o sastavu proizvoda, a takav oblik količinske (specifične) carine naziva se „agrarnom komponentom“. Ističe se da iznos agrarne komponente ovisi o sastavu konkretnog proizvoda, odnosno o tome koliko taj proizvod sadrži mliječnih masti, mliječnih proteina, škroba/glukoze i saharoze/invertnog šećera/glukoze. Na temelju sastava proizvoda utvrđuje se prvo dodatna oznaka (tzv. Meursing dodatna oznaka) koja rezultira visinom količinskim komponenti carine u konačnoj formuli za izračun carine. Nadalje, navodi se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da je radi provjere deklarirane Meursing dodatne oznake (MDO) nadležna S. za R. J. i S. zona uzela uzorke robe za analizu i iste dostavila Sektoru za carinski laboratorij, te se iznosi utvrđeno činjenično stanje u odnosu na svaku od pojedinačno navedenu deklariranu robu određenog trgovačkog naziva, pozivom na Zapisnike o uzimanju uzoraka S. za R. J. i Sl. zona broj 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175 i 176 i rezultate obavljenih analiza robe i nalaze broj 392, 393, 394, 395, 396, 397, 398, 399 i 400/15 te se pri tom prvostupanjsko tijelo pozvalo na zakonski osnov za razvrstavanje predmetne robe Opća pravila 1. i 6. za primjenu Kombinirane nomenklature. Tužitelj je na navedeno izjavio prigovor koji je prvostupanjsko tijelo cijenilo takvim da nije od utjecaja na odluku. Nadalje, prvostupanjsko je tijelo u obrazloženju navelo da prema kombiniranoj nomenklaturi (Prilog I Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u daljnjem tekstu: KN) odnosno Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1101/2014 (KN za 2015 godinu, Službeni list br. L 312/14), zakonsku osnovu za razvrstavanje robe u Carinsku tarifu čine opća pravila za tumačenje Kombinirane nomenklature, navedena pravila su sastavni dio prije spomenutih uredbi, a preuzeta iz „Međunarodne konvencije o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe“. Iznosi se da se za potrebe razvrstavanja robe u Carinsku tarifu, ne mogu primijeniti bilo koji drugi propisi niti dokazi koji se temelje na klasifikaciji robe za potrebe tih drugih propisa, a isto važi i obratno, pa za potrebe primjene drugih propisa nije od utjecaja kako je roba razvrstana u Carinsku tarifu. U skladu s tim, u svom odlučivanju o razvrstavanju spornih proizvoda Carinska uprava se rukovodila isključivo odredbama Kombinirane nomenklature, a nikako činjenicama da li su isti prema relevantnim nacionalnim propisima klasificirani kao lijekovi ili kao dodaci prehrani, što je detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja detaljno se obrazlaže na koji način i kako se vrši razvrstavanje, odnosno relevantne odredbe uz tarifni broj 3004. Ističe se da naziv tarifnog broja 3004 glasi „Lijekovi (osim proizvoda iz tarifnih brojeva 3002, 3005 ili 3006) koji se sastoje od pomiješanih ili nepomiješanih proizvoda za terapijsku ili profilaktičnu uporabu, pripremljeni u odmjerene doze (uključujući i one u oblicima za transdermalni sustav primjene) ili u oblike ili pakiranja za pojedinačnu prodaju“, stoga da bi se proizvod razvrstao u tarifni broj 3004 mora biti lijek, mora biti za terapijsku ili profilaktičnu uporabu i mora biti pripremljen u odmjerene doze ili u oblike ili pakiranja za pojedinačnu prodaju. Nadalje se navodi da dodatna napomena 1 uz poglavlje 30 glasi: „U tarifni se broj 3004 razvrstava biljne medicinske pripravke i pripravke na temelju sljedećih aktivnih tvari: vitamina, minerala, esencijalnih aminokiselina ili masnih kiselina, u pakiranjima pripremljenim za pojedinačnu prodaju. Ove se pripravke razvrstava u tarifni broj 3004 ako imaju na naljepnici, pakiranju ili na popratnoj uputi o uporabi navedene sljedeće podatke: (a) određenu bolest, slabost ili njihove simptome radi kojih se proizvod primjenjuje, (b) koncentraciju aktivne tvari i ostalih tvari sadržanih u njima, (c) doziranje i (d) način primjene. U ovaj se tarifni broj razvrstava i homeopatske medicinske pripravke kada oni udovoljavaju prije spomenutim uvjetima iz pod (a), (c) i (d). U slučaju pripravaka na osnovi vitamina, minerala, esencijalnih amino-kiselina ili masnih kiselina, razina jedne od tih tvari u preporučenoj dnevnoj dozi navedenoj na naljepnici mora biti znatno viša od one preporučene dnevne količine za potrebe održavanja općeg zdravlja ili dobrog osjećanja.“ Dakle, dodatna napomena 1 uz poglavlje 30 proširuje opseg tarifnog broja 3004, između ostalog, na pripravke na temelju vitamina, minerala, esencijalnih aminokiselina ili masnih kiselina, u pakiranjima pripremljenim za pojedinačnu prodaju, neovisno što ih se na tržište stavlja pod nazivom dodaci prehrani, a ne lijekovi. Stoga se dodatke prehrani neće isključiti iz poglavlja 30 na temelju napomene 1 (a) samo ako su: namijenjeni za profilaktičnu ili terapijsku uporabu (kriterij iz naziva tarifnog broja 3004), pripremljeni u odmjerene doze ili u oblike ili pakiranja za pojedinačnu prodaju (kriterij iz naziva tarifnog broja 3004 i dodatne napomene 1), što je nedvojbeno zadovoljeno i zadovoljeni svi kriteriji iz dodatne napomene 1. U konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo navodi da nije ispunjen uvjet iz dodatne napomene 1 pod (a) jer podaci na ambalaži spornih proizvoda ili na priloženim uputama niti u jednom slučaju ne navode određenu bolest, slabost ili njihove simptome radi kojih se proizvod primjenjuje, već općenite zdravstvene tvrdnje kao na primjer: kod problema sa nesanicom, protiv neuropatije i sl. Posebno prvostupanjsko tijelo ističe da proizvođač na originalnoj ambalaži svih spornih proizvoda izričito navodi (tekst naglašen zaokruživanjem, slobodni prijevod s engleskog jezika): Ovaj proizvod nije namijenjen za dijagnosticiranje, liječenje, izlječenje ili za sprječavanje bilo koje bolesti. Time je nedvojbeno od strane proizvođača potvrđeno da se sporni proizvodi ne koriste za profilaksu ili terapiju određenih bolesti, slabosti ili njihovih simptoma, već prije za potrebe održavanja općeg zdravlja ili dobrog osjećanja osobe koja ga uzima te takvo razumijevanje djelovanja proizvoda nije samo proizvoljan stav Carinske uprave. U odnosu na presudu suda u predmetu C-40/13 na koju se poziva tužitelj prilikom razvrstavanja proizvoda MELATONIN 1 MG Tab 180, prvostupanjsko tijelo navodi da se odnosi na proizvod u kapsulama koji sadrži primarno malatonin („melatonin kapsule“) proizvođača Twinbal iz SAD-a za uvoznika Juers Pharma Import-export GmbH iz Njemačke koji se u Njemačkoj može legalno prodavati samo u ljekarnama na liječnički recept, što kod spornog proizvoda nije slučaj, a nisu primjenjiva niti tri obvezujuća mišljenja (BTI) izdana od strane austrijske, njemačke i slovenske carinske administracije jer u sva tri u opisu robe jasno stoji da se radi o proizvodima s profilaktičnim ili terapijskim učinkom, što kod spornih proizvoda nije slučaj, a postoji daleko veći broj obvezujućih mišljenja za slične proizvode u tarifnom broju 2106, podbrojevima 2106 90 92 i 2106 90 98. Stoga, prvostupanjsko tijelo zaključuje da budući nije zadovoljen naziv tarifnog broja 30004 ( profilaktična ili terapijska uporaba) kao ni dodatna napomena 1 (a) uz poglavlje 30, uvjet pod (a) (navođenje određenih bolesti, slabosti ili njihovih simptoma radi kojih se proizvod primjenjuje) roba se ne može razvrstati u tarifni broj 3004 već je temeljem napomene 1 (a) uz poglavlje 30 treba isključiti iz poglavlja 30 i razvrstati u odsjev IV, uz detaljno obrazloženje u kojemu se iznose relevantne odredbe i razlozi razvrstavanja spornih proizvoda koji predstavljaju dodatke prehrani u tarifni broj 2106. Prvostupanjsko tijelo je predmetnu robu razvrstalo u tarifni broj 2106, smatrajući da za razvrstavanje u Tarifni broj 3004 nije zadovoljen uvjet profilaktične ili terapijske uporabe kao ni dodatna napomena 1 (a) uz poglavlje 30 navođenje određenih bolesti, slabosti ili njegovih simptoma radi kojih se proizvod primjenjuje, pri tom se prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbe članka 78. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeća EEZ broj 2913/92 od 12. listopada 1992.). Priloga 2 Pravilnika o popunjavanju jedinstvene carinske deklaracije („Narodne novine“, broj: 77/13), na temelju čega su izmijenjeni podaci u deklaraciji, te je iznos duga koji je nastao proknjižen sukladno članku 220. stavku 1. Carinskog zakonika i članku 129. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13), a primatelj robe je sukladno članku 221. stavku 1. Carinskog zakonika obaviješten o iznosu koji je dužan platiti u roku od 10 dana od primitka rješenja.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome navodeći da je rješenje prvostupanjskog tijela pravilno i zakonito. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da je nalazima ovlaštenog stručnog tijela utvrđeno da predmetna roba nije pravilno razvrstana u ispravne tarifne brojeve, pa je istu trebalo razvrstati temeljem dobivenih nalaza i mišljenja, a obzirom da je nesporno utvrđeno da predmetni proizvodi predstavljaju dodatke prehrani pripadaju tarifnom broju 2106, odnosno isti ne ispunjavaju uvjet iz dodatne napomene 1 pod (a), a da na originalnoj ambalaži svih proizvoda proizvođač ističe da proizvodi nisu namijenjeni za dijagnosticiranje, liječenje, izlječenje ili za sprječavanje bilo koje bolesti, čime je nesporno od proizvođača potvrđeno da se predmetni proizvodi ne koriste za profilaksu ili terapiju određenih bolesti, slabosti ili njihovih simptoma, već prije za potrebe održavanja općeg zdravlja ili dobrog osjećaja osobe koja ga uzima. U odnosu na priložena obvezujuća mišljenja tuženik navodi da ista nisu primjenjiva jer obvezujuće mišljenje prema odredbama članka 12. stavka 2. Carinskog zakonika Zajednice obvezuje carinsko tijelo samo prema osobi kojoj je izdano obvezujuće mišljenje, što u dostavljenim obvezujućim mišljenjima nije žalitelj, a pored navedenog u svim mišljenjima jasno stoji da se radi o proizvodima s profilaktičnim ili terapijskim učinkom, što kod spornih proizvoda nije slučaj.

12. Presuda u ovom sporu donosi se nakon što je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-703/2020 od 15. prosinca 2021. ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3602/19-2 od 27. studenoga 2019. i presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-1143/17-10 od 24. svibnja 2019. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

13. Uvidom u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-703/2020 od 15. prosinca 2021. utvrđeno je da se taj sud pozvao i uputio na obrazloženje odluke broj: U-III-2585/2019 navodeći da je ustavna tužba podnesena u stvari koja je bila predmet razmatranja Ustavnog suda u predmetu broj: U-III-2585/2019.

14. Uvidom u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2585/2019 od 20. listopada 2021. utvrđeno je da je taj sud našao povrede prava podnositelja na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske zbog neobrazloženog stajališta drugostupanjskog (ali i prvostupanjskog) suda o potrebi primjene prava Europske unije u provedenom upravnom postupku ili o potrebi eventualnog podnošenja zahtjeva o prethodnom tumačenju prava Europske unije.

15. Odredbom članka 78. stavka 1. prethodno navedene Uredbe Vijeća od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice propisano je da carinska tijela mogu po službenoj dužnosti ili na zahtjev deklaranta izmijeniti deklaraciju nakon puštanja robe.

16. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da carinska tijela mogu nakon puštanja robe i radi utvrđivanja točnosti podataka navedenih u deklaraciji, provjeriti trgovačke isprave i podatke koji se odnose na uvozne ili izvozne radnje u svezi s tom robom ili naknadne trgovačke radnje u koje su te robe uključene.

17. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da ako naknadni pregled deklaracije ili naknadna provjera pokaže da su propisi za primjenu carinskog postupka bili primijenjeni na temelju netočnih ili nepotpunih navoda, carinska tijela, u skladu s utvrđenim propisima, poduzimaju mjere potrebne za uređenje situacije, uzimajući u obzir nove informacije koje su im dostupne.

18. Napomena 1. poglavlja 30. Kombinirane nomenklature koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) broj 1549/2006 od 17. listopada 2006. određuje da se u tarifni broj 3004 razvrstava biljne medicinske pripravke na temelju sljedećih aktivnih tvari: vitamina, minerala, esencijalnih aminokiselina ili masnih kiselina, u pakiranjima pripremljenim za pojedinačnu prodaju. Ove se pripravke razvrstava u tarifni broj 3004 ako imaju na naljepnici, pakiranju ili na popratnoj uputi o uporabi navedene sljedeće podatke: a) bolesti, slabosti ili njihove simptome zbog kojih se proizvod primjenjuje, b) koncentraciju aktivne tvari ili aktivnih tvari što ih sadrži, c) doziranje i d) način primjene.

19. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja upravna tijela suglasno zauzimaju stajalište da navedeni uvjeti u pogledu proizvoda tužitelja nisu ispunjeni, a uporište za navedeno nalaze u spisu priležećim nalazima i mišljenjima Sektora za carinski laboratorij, po uzimanju uzoraka i nakon obavljene analize robe.

20. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanja. U postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona, zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

21. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje u tekstu: ZUP) kojim je propisano što se obrazloženje rješenja mora sadržavati.

22. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Posebno stoga što tužitelj u tužbi iznosi razloge koje je prethodno isticao u postupku pred upravnim tijelima, u prigovoru odnosno žalbi, a na koje prigovore su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela.

23. Prema ocjeni suda pravilno je naknadno provedenim nadzorom kojeg je prvostupanjsko tijelo provelo u okviru svojih zakonskih ovlaštenja sukladno prethodno citiranom članku 78. Uredbe Vijeća od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, utvrđeno da predmetna roba nije bila ispravno razvrstana u tarifni podbroj, pa je prvostupanjsko tijelo osnovano tužitelja obvezalo na plaćanje razlike carinskog duga na ime carine i poreza na dodanu vrijednost.

24. Iz spisa proizlazi da je tuženo tijelo razmotrilo tužiteljeve prigovore, ali je ispravno ocijenilo da oni nemaju utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari budući je utvrđeno da za razvrstavanje predmetne robe u Tarifni broj 3004 nije zadovoljen uvjet profilaktične ili terapijske uporabe kao ni dodatna napomena 1 (a) uz poglavlje 30 navođenje određenih bolesti, slabosti ili njegovih simptoma radi kojih se proizvod primjenjuje, jer ne sadrži na naljepnici, pakiranju ili na popratnoj uputi navođenje određenih bolesti, slabosti ili njegovih simptoma radi kojih se proizvod primjenjuje, već samo općenite zdravstvene tvrdnje. Navedena utvrđenja upravnih tijela tužitelj nije osporio.

25. Stoga sud cijeni da je obveza tužitelja pravilno utvrđena te je u cijelosti suglasan s obrazloženjem koje je tuženo tijelo navelo u osporavanom rješenju.

26. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno iznosi razloge zbog kojih smatra da nema jednaki tretman kao drugi poduzetnici u navedenoj djelatnosti na području Europske unije.

27. Nastavno na navedeno, a imajući u vidu primjedbe Ustavnog suda Republike Hrvatske vezano uz potrebu obrazloženja stava suda o potrebi primjene prava Europske unije u provedenom upravom postupku ili o potrebi eventualnog podnošenja zahtjeva o prethodnom tumačenju prava Europske unije, ističe se kako se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu, pozivajući se pri tome na Odluke Suda Europske unije, C 40/06 i C-276/13 ocjenjuju neosnovanim.

28. Ovo stoga što tužitelj, osim pozivanja na navedena pravna shvaćanja Suda Europske unije, niti tijekom upravnog postupka, a niti tijekom ovog spora nije priložio, kao niti predložio niti jedan dokaz vezan uz konkretne proizvode koji su bili predmet razvrstavanja u odgovarajuće tarifne brojeve, a koji bi doveo u sumnju utvrđenje tuženika navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja vezano za terapeutsku, odnosno profilaktičnu svrhu konkretnih proizvoda. Naime u postupku je utvrđeno, a što tužitelj nije osporio, da predmetni proizvodi ne sadrže na naljepnici, pakiranju ili na popratnoj uputi navođenje određenih bolesti, slabosti ili njegovih simptoma radi kojih se proizvodi primjenjuju, (sadržaj kojih je potreban sukladno dodatnoj napomeni 1 (a) uz poglavlje 30 ), već samo općenite zdravstvene tvrdnje, a i iz odluke Suda Europske unije C-40/06 razvidno je, što iz izričaja relevantnog tarifnog broja Kombinirane nomenklature (CN) i u bilješkama u odjeljcima i poglavljima jasno proizlazi, da su lijekovi u svrhu tog tarifnog broja proizvodi s jasno definiranom terapeutskom ili profilaktičkom svrhom s učinkom koncentriranim na precizne funkcije ljudskog tijela.

29. Naime, iz te presude proizlazi da se u Njemačkoj kapsule melatonina tvrtke Twinlab legalno prodaju samo u ljekarnama i na recept, a sudsko je vijeće uz detaljno obrazloženje zaključilo da profilaktična ili terapijska svrha proizvoda, koja predstavlja uvjet razvrstavanja u tarifni broj 3004 proizlazi iz činjenice da služi sprječavanju ili liječenju bolesti ili slabosti (nesanicu i učinke jetlag-a) i da se daje isključivo pod liječničkim nadzorom. Kod spornog proizvoda tužitelja to nije slučaj, budući se na njemu ne navodi određena bolest ili slabost za čije liječenje ili prevenciju je namijenjen i u pravilu se koristi bez ikakvog liječničkog nadzora ( u slobodnoj je prodaji).

30. konkretnom slučaju tužitelj, a kako je to već navedeno, svojstvo lijeka sa jasno definiranom terapeutskom ili profilaktičkom svrhom za konkretne proizvode, s obzirom na njihov sastav, a koji su predmet postupka koji je prethodio ovom sporu, nije dokazao.

31. Pozivanje tužitelja na presudu Suda u predmetu C-267/13 od 30. travnja 2014., nije opravdano. Naime, u tom se predmetu radilo o tekućem pripravku za hranjenje putem sonde u dijetetskom liječenju pothranjenosti povezane s bolešću, koji se daje pacijentima samo uz liječnički nadzor, pa navedena shvaćanja nisu primjenjiva na robu koja je predmet ovog spora. Ovo zato, jer ni iz čega ne proizlazi da bi se predmetni proizvodi davali putem sonde u liječenju određene bolesti i to samo uz liječnički nadzor, pa da bi se stoga mogla klasificirati kao lijek sukladno tarifnom broju 3004 Kombinirane nomenklature.

32. Konačno, prema članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ("Službeni list Europske unije" C 202/2016) Sud Europske unije nadležan je odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču tumačenja Ugovora (a) i valjanosti i tumačenja akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije (b).

33. Po ocjeni ovog suda u predmetnom slučaju nije sporno tumačenje prava Europske unije, već su sporne činjenice konkretnog slučaja koje Sud Pravde nije ni utvrđivao jer je svoju odluku temeljio na tvrdnji nacionalnog suda koji je postavio prethodno pitanje da te kapsule prije svega predstavljaju lijek za nesanicu i učinke jet laga uslijed stabilizirajućeg učinka na ljudski živčani sustav i da stoga imaju jasno određenu terapeutsku i profilaktičnu svrhu, kao i da su se u Njemačkoj u vrijeme donošenja odluke kapsule melatonina legalno prodavale samo u ljekarnama i na recept i to kao lijek za nesanicu i učinke jet laga.

34. Stoga je, po ocjeni ovog suda, u ovom postupku na tužitelju bio teret dokaza u skladu s člankom 78. točkom 2. Općeg poreznog zakona da dokaže objektivne karakteristike i svojstva predmetnih artikala (s obzirom na njihov sastav) kao lijeka s jasno definiranom terapeutskom i profilaktičnom svrhom s učinkom koncentriranim na precizne funkcije ljudskog tijela, a što tužitelj nije dokazao niti je u tom smislu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka predložio.

35. Kako se, dakle, po ocjeni ovog suda ne radi o tumačenju prava Europske unije već o činjeničnom pitanju, sud je ocijenio kako nema uvjeta za podnošenje zahtjeva o prethodnom tumačenju prava Europske unije Sudu Europske unije.

36. Slijedom navedenog, sud prigovore tužitelja nije prihvatio osnovanima.

37. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

38. U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

39. Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, Sud je odlučio kao u izreci (točka I.).

40. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora i to za procesne radnje zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u visini od po 250 bodova sukladno Tbr. 23/1 i 23/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) odnosno u iznosu od po 2.500,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife od 1.250,00 kn iznosi ukupno 6.250,00 kn.

41. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Tim je člankom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadu troškova spora neosnovan.

42. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci (točka II.).

U Zagrebu 28. veljače 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.