Poslovni broj: 10 UsI-2458/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. R., S., B. …, zastupanog po opunomoćeniku A. M., odvjetniku u V. L., V. L. p.p. .., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., zastupanog po opunomoćeniku D. Š. (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 28. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/21-01/158, Urbroj: 512- 2501-21-2 od 26. svibnja 2021. i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 561-01/21-01/157, Urbroj: 512M2-6510-21- 2 od 3. travnja 2021. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 561-01/21-01/158, Urbroj: 512-2501-21-2 od 26. svibnja 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 561-01/21-01/157, Urbroj: 512M2-6510-21-2 od 3. travnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. temeljem pripadnosti ONZ MZ S., K..

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja u cijelosti, je u bitnom naveo da u osporenom rješenju tuženik ponavlja razloge iz prvostupanjskog rješenja koji se svode na to da tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, te da nije evidentiran u jedinstvenoj bazi branitelja za "traženo razdoblje" nego za razdoblje od 01.08.1993.g. do 25.09.1993.g. i od 18.10. 1993.g. do 26.12.1993.g. Stoga tužitelj ovdje ponavlja svoje navode iz žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, naime da je prvostupanjskom postupku, a obzirom na okolnosti slučaja, bilo potrebno saslušati predložene svjedoke, koji su mogli iskazivati o relevantnim činjenicama, barem stoga što isprave koje su priložene spisu sa značajnim stupnjem vjerojatnosti upućuju na to da tužitelj u stvari ispunjava oba kumulativna uvjeta, odnosno to, da je više od 100 dana institucionalno pripadao borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite, i to razdoblju od 30.07. do 31.12.1991.g., te u tom periodu kontinuirano sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tuženik je međutim, i to bez stvarnog iznošenja vlastitih razloga, u cijelosti prihvatio sve navode i razloge iz prvostupanjskog rješenja iz kojih bi pogrešno proizlazilo da tužitelj nije u predmetnom periodu sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta RH, odnosno neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske. Naprotiv, sve činjenice i okolnosti koje proizlaze iz do sada provedenih dokaza ukazuju na suprotan zaključak, naime da je tužitelj u čitavom spornom periodu nedvojbeno djelovao u izravnoj vezi s oružanim otporom agresoru, pa da je stoga njegov zahtjev za ispravkom evidencije sudjelovanja u Domovinskom ratu osnovan. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti radi donošenja nove odluke.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. temeljem pripadnosti ONZ MZ S., K., a protiv kojeg rješenja tužitelj je podnio žalbu

, koja je odbijena osporenim drugostupanjskim rješenjem. Suprotno navodima iz tužbe, u postupku da je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primjenjeno materijalno pravo. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17), te navodi da je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj u zahtjevu tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinsko rata u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. temeljem pripadnosti ONZ MZ S., K., da je naveo da nije sudjelovao u borbenim akcijama i da je zapovjednik NZ I. B.. Nadalje, u izjavi na zapisnik tužitelj navodi kako je u

u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik MZ S., općine K. u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. Njegove aktivnosti su bile straže (najčešće noću jer je bio zaposlen), čuvanje objekata, dežuranje te stražarenje na potencijalnim mjestima iskrcavanja vojnika JNA. Nije sudjelovao u direktnom borbenom otporu agresoru. Aktivnosti je obavljao kontinuirano, prema rasporedu. Spisu prileži preslik popisa Domovinskog rata izvan postrojbi hrvatske vojske, Općine K., Krizni štab S. na kojem se nalazi tužitelj s upisanim razdobljem angažiranosti od 18.09. do 09.02. 1991., preslik odluke o osnivanju Kriznog štaba MZ

S. od 18.09.1991. iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio predsjednik Savjeta MZ i odluka o imenovanju Štaba NZ MZ S. u kojoj je tužitelj naveden kao član te preslik popisa pripadnika Štaba Narodne zašite MZ S., s naznačenim datumom 29. kolovoza 1991. na kojem popisu nije naveden tužitelj kao niti razdoblje sudjelovanja niti aktivnosti pripadnika. Svjedok I. B. u izjavi na zapisnik navodi kako je bio zapovjednik štaba NZ MZ S.. Koordinirao je radom štaba i savjetom MZ te vježbe i bojeva gađanja. Nije sudjelovao u direktnom otporu agresoru. Za tužitelja navodi kako nije sudjelovao u direktnom borbenom otporu agresoru. Bio je naoružan i član lovačke sekcije „Z.“. Aktivnosti su bile obilasci terena i stražarenje na prilazima S.. Nadalje, iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane D. od 24. ožujka 2021. razvidno je kako tužitelj nije evidentiran u jedinstvenoj bazi branitelja za traženo razdoblje nego za razdoblje od 01.08.1993. do 25. 09.1993. u VP 6063 i od 18.10.1993. do 26.12.1993. u VP 8299 te da je regulirao vojni rok. Ne nalazi se na popisu pripadnika NZ K.. Temeljem navedenog, nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog žalbenog postupka žalbeno tijelo pravilno je i potpuno utvrdilo činjenično stanje i sukladno odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju žalbe radi odbijanja zahtjeva za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite sukladno članku 3. stavak 1. Zakona. U postupku je, nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. stavku 2. Zakona. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom gore navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. Tužitelj u podnesku zaprimljenom pred ovim sudom dana 17. veljače 2022. navodi da suprotno navodima tuženika da tužitelj ne bi bio na spisku člana Štaba Narodne zaštite Mjesne Zajednice S. ističe da to nije točan podatak. Upravo suprotno, u Odluci Savjeta Mjesne zajednice S. od 29.08.1991.g., a na temelju naredbe MORH od 30.07.1991.g. upravo je osobno tužitelj N. R. imenovan članom Štaba Narodne zaštite Mjesne Zajednice S.. Nadalje, kada se govori o borbenom djelovanju, valja istaknuti da naoružanje i bojeva municija zaduženo uz naredbu zapovjednika da u slučaju desanta jedinica JNA, stacioniranih na otoku L., jedinica kojoj je pripadao tužitelj borbenim djelovanjem spriječi takav pokušaj neprijatelja. Znači nije se radilo ni o kakvoj dramatskoj predstavi, tim više što se upravo u tom vremenu odigrala pomorka bitka sa mornaricom JNA u P. kanalu. Nadalje, temeljem priložene Zapovijedi ministra obrane RH od 15.10.1991., baš su Zapovjedništva i odredi Narodne zaštite stavljeni u nadležnost Oružanih snaga RH. Napokon, iz sadržaja ove Zapovijedi proiilazi da kako je ustroj, dužnost i obveze Odreda Narodne Zaštite istovjetna onima koje važe za druge dijelove Oružanih snaga RH. Slijedom navedenog, najveći dio pripadnika Odreda Narodne Zaštite MZ S., među kojima i tužitelį, već je od ranije regulirala svoju pripadnost tom odredu, tako da im je vrijeme provedeno u tom odredu priznato kao sudjelovanje u Domovinskom ratu. Tako je S. R. kao pripadniku Odreda NZ priznat period od 15.08.1991. do 12.01.1992., D. P. po istom osnovu od 15.08.1991. do 19.11.1991., a S. P. od 15.08 1991. do 1992. Naposljetku navodi da se je tužitelj već na ljeto 1991. prijavio kao dragovoljac, ali zbog dužnosti predsjednika Vijeća MZ S., a potom predsjednika Kriznog štaba MZ S., nije mogao biti u drugim jednicama osim u Odredu narodne zaštiteiste MZ. No, po prestanku ovih dužnosti, početkom srpnja 1993., tužitelj se u kolovozu 1993. priključio jedinici VP 6063, a kasnije VP 8299, na osnovu čega je i steko status Hrvatskog branitelja, pa, prema tome, tužitelj ovom tužbom ne traže priznanje ovog statusa, budući da ga već ima. Predmet tužbe je međutim zahtjev tužitelja da mu, u skladu sa zakonom i utvrdenim činjenicama, za vrijeme koje je proveo kao pripadnik Odreda Narodne zaštite MZ S. bude priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

6. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2022., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista na temelju odredbe članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 3. ZUS-a održana u njegovoj odsutnosti, a na kojem je opunomoćenik tuženika naveo da zaprima podnesak tužitelja od 17. veljače 2022., te navode iz istog prima na znanje, no i dalje ustraje pri svim navodima iz odgovora na tužbu, a time i do prijedloga da ovaj sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranake, kao suvšno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. temeljem pripadnosti ONZ MZ S., K..

12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policicje, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. temeljem pripadnosti ONZ MZ S., K., u kojem je naveo da je vršio noćna dežurstva, vršio obilazak terena (noću) i stražario na prilazima mjestu, da je sujelovao u organiziranju aktivnosti u dežurstvu o stražarenju (kao član štaba NZ i kao predsjenik Kriznog štaba MZ S.), da je obavljalo čuvanje (stražarenje) na južnim obalama S. (K.) dok je postojala mogućnost iskrcavanja vojnika JNA koja je još bila stacionirana na L., te je naveo da nije sudjelovao u borbenim akcijama i da je zapovjednik NZ bio I. B.. Predložio je saslušanje svjedoka I. B., J. A. i D. P.. Ujedno je iz istog razvidno da je tužitelj imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu i regulirao je služenje vojnog roka.

16. Nadalje, tužitelj je u izjavi na zapisnik, koji prileži spisu upravnog tijela, naveo kako je u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik MZ S., općine K. u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. Njegove aktivnosti da su bile straže (najčešće noću jer je bio zaposlen u tvrtki „T.“), čuvanje objekata od važnosti za MZ S., dežuranje te stražarenje na potencijalnim mjestima iskrcavanja vojnika JNA, te da nije sudjelovao u direktnom borbenom otporu agresoru. Naveo je da bio naoružan, da je u početku bio zadužen sa automatskim naoružanjem, a kasnije da je koristio svoje lovačko naoružanje koje je posjedovao kao lovac (L.U. Z.-S.). Aktivnosti da je obavljao kontinuirano, prema rasporedu provedenom u Štabu NZ.

17. Spisu predmeta prileži i zapisnik o saslušanju svjedoka I. B., koji je saslušan po prijedlogu tužitelja, a iz kojeg proizlazi da je bio zapovjednik štaba NZ MZ S., da je bio naoružan i da je koordinirao radom štaba i savjeta MZ, organizirao dežurstva, te vježbe i bojeve gađanja, te da nije sudjelovao u direktnom otporu agresoru. U svom iskazu svjedok navodi da je tužtielj bio član štaba NZ MZ S., da je bio naoružan automatskom puškom, a kasnije vlastitim lovačkim naoružanjem kao član lovačke sekcije Z. Njegove aktivnosti da su se odvijale u radu Štaba NZ MZ S. obilascima terena i stražarenjima na prilazima S., te da kao pripadnik NZ nije imao izravnih otpora agresoru.

18. Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane D. od 24. ožujka 2021. razvidno je kako tužitelj nije evidentiran u jedinstvenoj bazi branitelja za traženo razdoblje, a da je evidentiran za razdoblje od 01.08.1993. do 25. 09.1993. u VP …. i od 18.10.1993. do 26.12.1993. u VP …., te da je odslužio vojni rok i da se isti ne nalazi na spisku Narodne zaštite K., koji je službeno zaprimljen u tadašnjem Uredu za obranu K..

19. Spisu predmeta prileži i preslik Odluke o osnivanju Kriznog štaba MZ S. od 18.09.1991. iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio predsjednik Savjeta MZ; Odluka o imenovanju Štaba NZ MZ S. u kojoj je tužitelj naveden kao član; preslik Popisa pripadnika Štaba Narodne zašite MZ S., s naznačenim datumom 29. kolovoza 1991. na kojem popisu je tužitelj naveden kao član, a na kojem nije navedeno niti razdoblje sudjelovanja niti aktivnosti pripadnika; i preslik Popisa Domovinskog rata izvan postrojbi Hrvatske vojske Općine K., Kriznog štaba S., u kojem je naveden i tužitelj, s naznakom razdoblja angažiranosti od 18. 9. - 9. 2. 1991. s dužnosti zapovjednika i nazankom da je zaposlen.

20. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

21. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je u konkretnom slučaju nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike hrvatske.

22. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te svih prednjih utvrđenja, a posebno od iskaza samog tužitelja, a koji iskaz u bitnome potvrđuje i svjedok I. B., iz kojeg proizlazi da je tužitelj u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik MZ S., općine K. i da su njegove aktivnosti bile straže (najčešće noću jer je bio zaposlen), čuvanje objekata od važnosti za MZ S., dežuranje te stražarenje na potencijalnim mjestima iskrcavanja vojnika JNA, te da nije sudjelovao u direktnom borbenom otporu agresoru, a što je tužitelj naveo i u predmetnom zahtjevu, to je prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

23. Prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. točke b) u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje sam tužitelj i saslušani svjedok navode da je tužitelj obavljao i to straže (najčešće noću jer je bio zaposlen), čuvanje objekata od važnosti za MZ S., dežuranje te stražarenje na potencijalnim mjestima iskrcavanja vojnika JNA, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, štoviše i sam tužitelj i saslušani svjedok u svojim iskazima navode da nije bilo izravnog borbenog otpora agresoru, a što je jedan o kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

24. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. Pri tome, u svezi prigovora tužitelja da tijekom upravnog postupka nisu saslušani (svi) predloženi svjedoci, za navesti je da obzirom na na citirane odredbe ZHBDR-a te sve prethodno navedeno, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada nije pristupilo saslušanju daljnjih predloženih svjedoka, budući da izjave predloženih svjedoka u svezi s već izvedenim dokazima, poglavito iskazu samog tužitelja i saslušanog svjedoka I. B., ne bi, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

26. U navedenom, prema ocjeni ovog suda, suvišno je i nepotrebno bilo izvoditi predloženi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u ovom sporu, poglavito kraj činjenice da je već tijekom upravnog postupka izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

27. Stoga, a budući je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 28. veljače 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

I. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbi (pravno shvaćanje sjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2012.).

II. Spis u kalendar 40 dana.