REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-1067/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja G. Ž. iz K., zastupanog po opunomoćeniku M. Đ., odvjetniku, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, Crikvenica, Kralja Tomislava 85a, radi dozvole za boravak i rad stranaca, 28. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, broj: 511-09-27-03/3-UP/I-1-658/12020. DT od 26. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, broj: 511-09-27-03/3-UP/I-1- 658/12020. DT od 26. srpnja 2021., donesenim u ponovnom postupku, u točki 1. izreke odbijen je zahtjev podnositelja zahtjeva poslodavca „GP …“ za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za stranca G. Ž., rođenog 26. ožujka 1963. u mjestu I., S., državljanina Republike Srbije, s prebivalištem u D., za radno mjesto pomoćni građevinski radnik. U točki 2. izreke je određeno da je G. Ž. dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski pojas (dalje: EGP) u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja kojim prestaje zakonit boravak. Točkom 3. izreke je određeno da je imenovani dužan prilikom napuštanja EGP-a to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Točkom 4. izreke je određeno da će se imenovanog prisilno udaljiti iz EGP-a sukladno članku 122. Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19 i 53/20, dalje: ZS) ukoliko ne izvrši to rješenje u roku navedenom u točki 3. izreke tog rješenja.
2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se tuženik pogrešno poziva na članak 5. Zakona o strancima prema kojem se u odluci u kojoj se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, neće obrazlagati razlozi koji su bili odlučujući za donošenje odluke, te da je takva odredba neprimjenljiva u konkretnom slučaju jer privremeni boravak nije odbijen iz razloga nacionalne sigurnosti već iz razloga zakonskih zapreka vezanih za javni poredak, a što da je izričito izneseno u posljednjem odlomku stranice 3 pobijanog rešenja, iz čega da se nameće zaključak da je tuženik obvezan obrazložiti razloge koji su bili odlučujući za donošenje takve odluke. Nadalje navodi da je upravno tijelo bilo dužno stranci omogućiti izjašnjavanje o svim bitnim okolnostima, a tuženik da je utvrdio postojanje činjenica bez da je stranci omogućio izjašnjavanje u postupku što da je izričito suprotno odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Dalje ističe kako ne postoji niti jedna presuda, čak niti nepravomoćna kojom se tužitelj oglašava krivim za počinjenjem bilo kakvog kaznenog djela i da je točno da je protiv njega u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, ali u tom kaznenom postupku ostaje za utvrditi da li je isti počinio kazneno djelo ili nije i ističe kako tuženik tužitelja smatra krivim za počinjenje kaznenog djela iako on pravomoćnom sudskom presudom nije oglašen krivim, a opasnost po javni poredak da ne postoji automatizmom od osobe koja je počinila nekakvo kazneno djelo, već samo u slučaju ako se iz objektivnih okolnosti može zaključiti o opasnosti od daljnjih činjenja kaznenih postupaka ili drugih postupanja kojima se ugrožava javni poredak, a takve okolnosti da kod tužitelja ne postoje, što da proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj Kv-.. i K-.. od 30. srpnja 2021. Također navodi da on nema saznanja o postojanju prekršajnog postupka, nepodmirenih novčanih obveza ili za priječenju ulaza u Republiku Hrvatsku, što sve i usporava, pa čak kada bi i određeni prekršajni postupak ili nepodmireno dugovanje postojalo, da takvi razlozi sami za sebe ne ukazuju na dovoljan stupanj povrede pozitivnih propisa od strane tužitelja da bi se na temelju njih moglo zaključiti postojanje opasnosti po javni poredak. Ističe da se u predmetnom slučaju radi o predmetu privremenog boravka, a ne stalnog boravka, pa da mora biti i prilagođena procjena rizika. Ističe da je zahtjev podnositelja GP … društvo, pogrešno tretiran kao zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad jer u trenutku podnošenja takvog zahtjeva da je tužitelju bio odobren boravak i to temeljem dozvole koja je tada vrijedila do 19. veljače 2021. iz čega da se zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o zahtjevu za produženje privremenog boravka reguliranog člankom 53. Zakona o strancima, a za produženje privremenog boravka da nisu propisani isti uvjeti kao i za izdavanje dozvole za boravak i rad, tako da tuženik uopće nije niti ovlašten takav zahtjev odbiti pozivom na odredbu članka 54. stavak 1. točke 6. Zakona o strancima. Ističe da je tužitelju i prije donošenja pobijanog rješenja tri puta odobren boravak i rad, što pobijano rješenje da čini proturječnim ranije donesenim rješenjima i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj sasvim neosnovano ukazuje na zakonsku odredbu sadržanu u članku 5. Zakona o strancima i ističe kako je primjenjiva za konkretan slučaj jer se tuženo tijelo u donošenju pobijanog rješenja rukovodilo podacima sadržanim u dopisu SOE od 30. prosinca 2020., a koji podaci su tijekom upravnog postupka nekvalificirani korišteni za potrebe isključivo navedenog upravnog postupka i kojom prilikom je utvrđeno da je tužitelj počinitelj tri kaznena djela i niz prekršaja iz domene Zakona o strancima i da ima nepodmirenih novčanih obveza, što je rezultiralo donošenjem negativnog mišljenja SOE, te postojanjem zakonskih zapreka koje predstavljaju smetnju za ispunjavanje uvjeta iz članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima i stoga odbacuje u cijelosti navode tužitelja da tuženik nije obrazložio razloge koji su bili odlučujući za donošenje takve odluke i da je omogućeno strankama u postupku izjašnjavanje o postupku donošenja pobijanog rješenja. Ističe kako tuženik nije ovlašten upuštati se u raspravljanje rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Kv-.. i K-.. od 30. srpnja 2021. koja su donijeta iza donošenja pobijanog rješenja, budući da se na navedenim rješenjima ne temelji odluka u upravnom postupku tuženika, posebice što se ista odnosi na postojanje ili produljenje mjere opreza izrečene u kaznenom postupku protiv tužitelja, a kao moguće kazneno pravne sankcije u predmetnom kaznenom postupku. Također odbacuje navode tužitelja o nepostojanju prekršajnih postupaka i da nema nepodmirenih novačenih obveza i ističe kako su ti podaci službeni podaci koji su evidentirani u službenim evidencijama ministarstva, kojima je nadležno tijelo SOA kao i ovo Ministarstvo raspolagalo u postupku koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja donijetim u ponovnom postupku povodom rješenja Upravnog suda u Rijeci, da je tuženo tijelo već prethodno 16. ožujka 2021. donijelo odbijajuće rješenje u kojem su bili navedeni zakonski razlozi da donošenjem takvog „tipiziranog“ rješenja, a budući da nije bilo moguće navesti detaljno obrazloženje i pravno odlučne činjenice, kao i cijeneći okolnost da tuženo tijelo zbog služene odsutnosti upravne savjetnice nije dalo odgovor na tužbu. Ističe da nepodmirene novčane obveze u smislu odredbi članka 93. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima, u primjeni 1. siječnja 2021., čije odredbe su vrijedile i za vrijeme važenja Zakona o strancima koji se primjenjivao na konkretan upravni postupak, da predstavljaju također smetnju za pozitivno rješavanje zahtjeva za izdavanje i produženja dozvole za boravak i rad.
4. U tijeku spora održana je rasprava 21. veljače 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupili su opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.
5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predlaže, ukoliko Sud smatra potrebnim, da se pribavi kazneni spis kako bi se vidjelo da nije kazneno osuđen.
6. Službena osoba tuženika ustrajala je kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i ističe kako je osnova za donošenje pobijanog rješenja negativno mišljenje SOA-e, a koji podaci da su predočeni samo tužitelju.
7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja smatra da tužitelju nije pružena mogućnost da se očituje na podatke koji su klasificirani kao tajni, a iako je tužitelj potpisao zapisnik kojim je upoznat sa naprijed navedenim, ističe kako se radi o neukoj stranci koja možda nije razumjela što u stvari potpisuje.
8. Službena osoba tuženika je istaknula kako se ne radi o klasificiranom stupnju tajnosti već o neklasificiranim podacima i da Sud može pročitati mišljenje SOA-e, a koje mišljenje da je sadržano u samom rješenju.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
10. Nadalje, Sud je dana 17. siječnja 2022. izvršio uvid u spis predmeta SOA- e (neklasificirano) koji je činio osnovu za donošenje rješenja kojim se odbija predmetni zahtjev tužitelja o čemu je sastavljena službena bilješka u spisu ovog spora.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Odredbom članka 47. stavkom 2. ZS-a propisano je da se privremeni boravak u svrhu rada iz stavka 1. točke 6. ovoga članka odobrava kao dozvola za boravak i rad.
13. Odredbom članka 54. stavkom 1. ZS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
14. Odredbom članka 75. ZS-a propisano je da će se dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote iz članka 74. ovoga Zakona odobrit državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona te priloži: 1. ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu, 2. dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti državljanina treće zemlje, 3. dokaz o registraciji trgovačkog društva, podružnice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj.
15. Odredbom članka 5. stavkom 1. ZS-a propisano je da sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno- obavještajna agencija.
16. Odredbom članka 23. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 79/06 i 105/06, dalje: ZSOSRH) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.
17. Odredbom članka 25. ZSOSRH propisano je da SOA, u okviru svog djelokruga rada, prikuplja podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera.
18. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12, dalje: ZSP) propisano je da iznimno od članka 35. i 39. tog Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.
19. Odredbom članka 105. stavkom 2. ZS-a propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje Ministarstva kojim mu prestaje zakoniti boravak, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.
20. Odredbom članka 103. stavkom 1. ZS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku.
21. Odredbom članka 103. stavkom 2. ZS-a propisano je da će se rješenjem o povratku utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
22. Odredbom članka 103. stavkom 3. ZS-a propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona, uzet u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
23. Odredbom članka 122. stavka 2. Zakona propisano je, da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. Zakona.
24. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je 17. prosinca 2020. poslodavac „GP .. d. o. o.“ podnio zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja G. Ž. Rješenjem tuženika broj: 511-09-27-03/3-UP/I- 1-658/2020 od 6. ožujka 2021. odbijen je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja G. Ž. pozivanjem na odredbu članka 54. stavak 1. točka 6. ZS-a, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom. Ovosudnom presudom poslovni broj: 3 Us I-489/2021-3 od 5. srpnja 2021, točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika od 6. ožujka 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak, a sve iz razloga što tuženik nije dostavio odgovor na tužbu sa spisima koji se odnose na predmet spora. U ponovnom postupku doneseno je pobijano rješenje od 26. srpnja 2021. kojim se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelju pozivanjem na odredbu članka 54. stavak 6. ZS-a, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom.
25. U mišljenju SOA-e od 30. prosinca 2020. koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i koje je označeno kao „Neklasificirano“ navodi se da je tužitelj G. Ž. počinitelj tri kaznena djela iz članka 139., članka 90. stavka 11. i članka 179. Kaznenog zakona (prijetnja, tjelesna ozljeda i nasilje u obitelji) te da je počinitelj niz prekršaja iz domene Zakona o strancima, iz čega da je nesporno razvidno njegovo nepoštivanje pravnih regulativa i zakonskih propisa Republike Hrvatske. Osim navedenog, navodi se da je tužitelju u tri navrata tijekom 2009. i 2010. zapriječen ulaz u Republiku Hrvatsku, te da je za istog evidentirano da ima nepodmirenih novčanih obveza.
26. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je tužitelj u postupku upoznat s negativnim mišljenjem SOA-e od 30. prosinca 2020. koje je označeno kao „Neklasificirano“ te da je o tome tuženik sastavio zapisnik od 11. veljače 2021. kojeg je tužitelj potpisao. Iz tog zapisnika nadalje slijedi da je tužitelju omogućeno očitovanje u upravnom postupku sukladno odredbama članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09, dalje: ZUP), stoga su tužbeni navodi neosnovani u tom dijelu.
27. Sud je dopisom od 6. prosinca 2021. zatražio od SOA-e da dostavi sudu spis predmeta (Neklasificirano) koji je činio osnovu za donošenje osporavanog rješenja, te je Sud dana 17. siječnja 2022. izvršio uvid. Uvidom u isti, ovaj Sud je utvrdio da je SOA opravdano dala negativno mišljenje za tužitelja obzirom da raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanja odobrenja za privremeni boravak.
28. Stoga kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona, jer predstavlja opasnost za javni poredak, a kako je to razvidno iz gore navedenog mišljenja SOA-e, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja izneseni u navedenom pravcu neosnovanim, a to iz razloga što je SOA temeljem nadležnosti iz članka 42. ZSOSRH-a te članka 6. i 41. ZSP-a i s tim povezanim člankom 5. ZS-a utvrdila, da je tužitelj počinitelj tri kaznena djela iz članka 139., članka 90. stavka 11. i članka 179. Kaznenog zakona (prijetnja, tjelesna ozljeda i nasilje u obitelji) te da je počinitelj niz prekršaja iz domene Zakona o strancima, kao i da ima nepodmirene novčane obveze, iz čega da je nesporno razvidno njegovo nepoštivanje pravnih regulativa i zakonskih propisa Republike Hrvatske, pa se osporavano rješenja tuženika ocjenjuje zakonitim.
29. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi ZS- a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.
30. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 28. veljače 2022.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).
