Republika Hrvatska

Pn-30/2018-65

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz M., OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik D.

V., odvjetnik u B., protiv 1. tužene INA - industrije nafte d.d. Z., OIB ...., koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva I., O. & partneri d.o.o. Z., i 2. tužene G. T. S.. A. iz R. P., koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik iz K., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) dana 28. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženoj INA - industriji nafte d.d. Zagreb, OIB ...., i 2. tuženoj G. T. S.. A. iz R. P., da tužitelju J. B. iz M., OIB ..., na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 470.000,00 kn (slovima: četiristosedamdesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 28. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženoj INA - industriji nafte d.d. Z. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da 2. tuženoj G. T. S.. A. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 68.750,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženih podnio tužbu radi naknade štete u kojoj tvrdi da su tužene tijekom svibnja i lipnja 2017. na poljoprivrednom i šumskom području Općine V. T. izvodile 3D seizmička mjerenja uslijed kojih je na tužiteljevoj obiteljskoj kući i gospodarskoj zgradi nastala imovinska šteta. Iako se tužena INA d.d. u posebnoj obavijesti obvezala naknaditi svu eventualnu štetu, njezini djelatnici nakon pregleda na terenu smatraju da oštećenja na tužiteljevim objektima nisu posljedica seizmičkog istraživanja. Tužitelj se ne slaže s takvim zaključkom i tvrdi da su njegova obiteljska kuća i gospodarska zgrada popucale na 43 mjesta i to po sredini, oko prozora, na betonskoj deki, na temeljima, u hodniku i na stepeništu, a u podrumu mu se pojavila voda. Tužitelj tvrdi da su objekti građeni oko 1965. i bili su neoštećeni sve do radova koje su vršile tužene, a napominje da je istovrsno obeštećenje zatražio i njegov susjed I. H.. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.

U podnesku od 18. travnja 2018. tužitelj tvrdi da je u međuvremenu uočio novonastalu štetu, tj. da se njegova obiteljska kuća i gospodarska zgrada urušavaju i nisu sigurne za život.

U podnescima od 14. svibnja 2018. tužitelj određeno navodi da na ime naknade štete od tuženih zahtijeva isplatu iznosa od 470.000,00 kn te ističe da njegova kuća postaje neupotrebljiva za stanovanje s obzirom da su i temelji kuće trajno oštećeni. Dodaje da je i S. B. zatražila istovrsnu naknadu štete, a u podnesku od 22. svibnja 2018. navodi da je to učinio i N. B..

Na pripremnom ročištu 29. studenoga 2018. tužitelj je naveo da su oštećeni objekti izgrađeni na čk.br. 934/8 upisanoj u zk.ul.br. 736 k.o. T. i da mu nije poznato ima li za njih lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu te da smatra da postojanje tih isprava ne utječe na ishod spora.

Tužitelj u podnesku od 14. veljače 2019. ističe da su njegova obiteljska kuća i gospodarska zgrada izgrađene 1964., tj. prije 15. veljače 1968. pa se njihova zakonitost presumira sukladno Zakonu o gradnji (Narodne novine broj 153/13 i 20/17), a predlaže i da se s ovom parnicom zastane ili da se postupak prekine do okončanja ostavinskog postupka iza pok. tužiteljevog pravnog prednika P. O. s obzirom na to da je tužitelj nekretninu stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s P. O..

Na pripremnom ročištu 20. veljače 2019. tužitelj je obrazložio da u ovoj parnici potražuje naknadu štete koja se odnosi na sanaciju objekata, a ako bi se građevinskim vještačenjem utvrdilo da takva sanacija nije rentabilna, onda traži naknadu štete u visini vrijednosti nekretnine.

2. Tužena INA - industrija nafte d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnova, tako i u odnosu na visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe da su oštećenja koja tužitelj opisuje starijeg datuma i prvenstveno su uzrokovana lošom gradnjom i ne mogu se dovesti u vezi s aktivnostima koje je tužena provodila na tom području, tim više što je najbliža točka vibracije u odnosu na tužiteljevu nekretninu bila udaljena više od 200 metara, a dozvoljena udaljenost je 100 metara. Također, ističe da su i vrijednosti brzine vibracija izmjerene ispod vrijednosti dozvoljenih prema standardu DIN 4150-3 tako da između izvedenih radova i oštećenja na objektima nema uzročno posljedične veze. Osim toga, tužena prigovara da nije jasno na koji način je tužitelj utvrdio visinu štete s obzirom na to da niti je naveo radnje potrebne za saniranje štete niti je opisao kako je utvrdio vrijednost nekretnine. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka.

Na pripremnom ročištu 29. studenoga 2018. tužena je prigovorila nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije.

3. Tužena G. T. S.. A. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje aktivne legitimacije niti je ispravno postavio i obrazložio tužbeni zahtjev s obzirom na to da se iz podataka u tužbi ne može utvrditi gdje se nalaze tužiteljeva obiteljska kuća i gospodarska zgrada, a ni to da li tužitelj na toj nekretnini ima kakva vlasnička prava. Također, tužena smatra da tužitelj u tužbi nije naveo činjenice koje bi trebalo dokazivati ili osporavati, a odnose se na opis štete, izračun štete, saznanje za štetu, protupravnost i mjesto radnje tužene i način na koji je ta radnja uzrokovala štetu. Osporava da bi oštećeni objekti bili izgrađeni sukladno važećim građevinskim dozvolama i prema pravilima struke i dodaje da je tužena u svemu postupala po uputama tužene INA - industrije nafte d.d. Z. pa ne može odgovarati za štetu koju traži tužitelj. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka.

Na pripremnom ročištu 29. studenoga 2018. istaknula je da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom sporu s obzirom na to da tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekao pravnim poslom, ali nije dokazao da svoje pravo upisao u zemljišnu knjigu.

Nakon provedenog uviđaja na licu mjesta na kojem je mjernički vještak utvrdio da se tužiteljeva obiteljska kuća i gospodarski objekti nalaze na čk.br. 9 i na čk.br. 11/6 koje su upisane u zk.ul.br. 595 i 594 k.o. Tomaš, tužena G. T. S.. A. prigovorila je nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije i zbog toga što tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe 22. svibnja 2018. nije bio vlasnik tih nekretnina, već je njihovo vlasništvo stekao tijekom ove parnice, i nije mogao trpjeti navodnu štetu čiju naknadu zahtijeva.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem preslika i izvornika dopisa od 8. veljače 2018. i obavijesti, opomene pred tužbu s preslikama fotografija, vrijednosti u najbližoj točki mjerenja, udaljenosti točke vibriranja, fotografija oštećenja, ugovora iz veljače 2017., ispisa elektronske pošte, dopisa od 13. veljače 2018., povratnice, dopisa od 20. veljače 2018., rješenja od 6. svibnja 2013., izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.br. 736 k.o. Tomaš, smrtnog lista od 17. listopada 2014., ugovora o koncesiji od 24. ožujka 2017., rješenja od 6. veljače 2015., fotografija kontrolnog uređaja i GPS lokatora, podneska od 15. svibnja 2019., podataka o terenskim mjerenjima Rudarsko – geološko – naftnog fakulteta u Z. i izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.br. 594 i 595 k.o. Tomaš.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 28. rujna 2020..

Pročitani su nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta mjerničkog vještaka M. d.o.o. B..

Izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku I. N. iz B..

Drugi predloženi dokazi nisu izvedeni jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjenica bitnih za ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, kako će biti obrazloženo.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama je sporno da li je tužitelj pretrpio imovinsku štetu uslijed radova koje su tužene izvodile na području V. T. tijekom 2017., jesu li tužene odgovorne za naknadu te štete i u kojem iznosu.

8. Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

Čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je (osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje), dok se sukladno st. 3. istoga članka za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (tužitelj ne tvrdi da postoji objektivna odgovornost tuženih za spornu štetu niti se obavljanje 3D seizmičkih mjerenja može smatrati opasnom djelatnošću u smislu čl. 1063. ZOO-a).

9. Iako je tužitelj u uvodnoj fazi ove parnice tvrdio da mu je šteta nastala na objektima izgrađenim na čk.br. 934/8 upisanoj u zk.ul.br. 736 k.o. Tomaš, stalni sudski vještak mjerničke struke na temelju uviđaja na licu mjesta utvrdio je da se tužiteljeva obiteljska kuća i gospodarski objekti koji su oštećeni nalaze na čk.br. 9 i na čk.br. 11/6 koje su upisane u zk.ul.br. 595 i 594 k.o. Tomaš. Naime, mjernički vještak utvrdio je da čk.br. 934/8 kuća i dvorište površine 490 čhv koja je upisana u zk.ul.br. 736 k.o. Tomaš, iako je u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu upisana u tužiteljevu korist, uopće ne postoji na katastarskim planovima. Istovremeno, čk.br. 9 oranica Ribnjačina površine 1319 čhv u tužiteljevu korist upisana je u zk.ul.br. 595 k.o. Tomaš i u posjedovni list broj 1306 k.o. Tomaš, dok je čk.br. 11/6 livada Ribnjačina 400 čhv u korist tužitelja i Đ. O., svakog u ½ dijela, upisana u zk.ul.br. 594 k.o. Tomaš i u posjedovni list broj 1307 k.o. Tomaš. Iz pročitanih isprava vidljivo je da je tužitelj kao davatelj uzdržavanja sa sada pok. P. O. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je P. O. tužitelju ostavio svu svoju imovinu, taj ugovor zabilježen je u zemljišnoj knjizi 6. svibnja 2013. rješenjem broj Z-2787/13, a P. O. sin je Đ. O. i njegov zakonski nasljednik.

Na temelju ovih činjenica sud utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi naknade imovinske štete na nekretnini u ovom sporu, bez obzira na to što je pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. br. 594 i 595 k.o. Tomaš stekao tijekom ove parnice, uknjižbom na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i činjenice smrti P. O., s obzirom na to da sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donosi prema stanju u trenutku zaključena glavne rasprave, a tužitelj je u tom trenutku upisan kao (su)vlasnik nekretnina u zemljišnoj knjizi.

10. Tužitelj osobno je na uviđaju na licu mjesta održanom 28. rujna 2020. sucu i sudskim vještacima detaljno pokazao sva oštećenja njegove nekretnine koja u naravi predstavlja kuću, gospodarski objekt i dvorište u M..

Stalni sudski vještak građevinske struke I. N. pri tom je fotografirao sva pokazana oštećenja i u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da radovi tuženih nisu uzrokovali štetu na tužiteljevim nekretninama, već su pukotine na tužiteljevoj stambenoj zgradi, pomoćnoj zgradi (ključu) i gospodarskoj zgradi (napuštenom tovilištu) uzrokovane lošom i nestručnom gradnjom budući da objekti nisu izgrađeni po pravilima građevinske struke, njihovo temeljenje nije izvedeno sukladno pravilima građevinske struke, a ukrućenje zgrada uopće nije izvedeno. Tužiteljeva prizemna stambena zgrada stara je više od 50 godina i na njoj su primijećene vertikalne i kose pukotine po vanjskim konstruktivnim zidovima širine 1-3 mm, time da su te pukotine na zapadnoj strani djelomično zažbukane i obojane. Taj objekt izgrađen je protivno odobrenju za građenje jer je dograđena jedna etaža, a nosivost tla nije velika s obzirom na to da je zgrada izgrađena na području nižem u odnosu na okolno zemljište pa nivo podzemne vode nije dubok u odnosu na površinu tla. Nosivi zidovi izvedeni su od nekvalitetnog betona, bez vibriranja i bez armature, a cijela zgrada izgrađena je bez vertikalnih i horizontalnih serklaža. Pomoćna zgrada stara je oko 40 godina i na njoj su primijećene kose pukotine širine 1mm. Taj objekt izgrađen je bez odobrenja za građenje (tužitelj takav dokaz nije dostavio u spis) na niskom, podvodnom, slabo nosivom tlu, trakasti temelji pomoćne zgrade nisu armirani, a objekt je izgrađen bez vertikalnih i horizontalnih serklaža. Gospodarska zgrada stara je oko 40 godina, napuštena je i nije održavana, a na njoj su vidljive vertikalne i kose pukotine. Taj objekt izgrađen je bez odobrenja za građenje (tužitelj takav dokaz nije dostavio u spis), na niskom podvodnom slabo nosivom terenu, a temeljena je nearmiranim plitko i usko izvedenim trakastim temeljima. Objekt je izgrađen bez vertikalnih i horizontalnih serklaža. Osim toga, oštećenja koja je tužitelj pokazao nastala su daleko ranije od vremena kada su tužene obavljale 3D seizmička mjerenja. Stalni sudski vještak nalaz i mišljenje dao je nepristrano, stručno i savjesno i u cijelosti je otklonio sve tužiteljeve primjedbe pa sud svoju odluku temelji na tom nalazu i mišljenju.

Naime, sporna seizmička mjerenja vršena su tijekom svibnja i lipnja 2017., a iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da su oštećenja na tužiteljevim objektima nastala 10-15 godina prije vršenih mjerenja, pa čak i ranije, s obzirom na stanje objekata, vrijeme i način njihovog građenja i materijal koji je korišten za građenje. Nosivost temelja prizemnog dijela tužiteljeve stambene zgrade upitna je s obzirom na način gradnje, a taj objekt bespravno je nadograđen, dok je gospodarska zgrada izgrađena uz sam kanal zbog čega je upitna nosivost tla ispod tog objekta, a samo temeljenje izvedeno je nepravilno budući da su temelji ispod 40 cm dubine i manje od 30 cm širine. U teoriji, novije pukotine u građevinskom objektu djeluju svježe, u njima je svježa prašina, svijetle su boje i bez mikroorganizama, pukotine na sjevernoj strani tamne približno za 5 godina, a pukotine na južnoj strani ostaju svježe nešto više godina od toga. Međutim, na tužiteljevim objektima to nije slučaj, tj. sve pukotine na tužiteljevim objektima potamnile su pod djelovanjem sunca i vlage, prašnjave su i bez oštrog brida.

Iako tužitelj tvrdi da se presumira zakonitost gradnje oštećenih objekata s obzirom na to da su oni izgrađeni prije 15. veljače 1968., ta činjenica neodlučna je za ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva s obzirom na to da ova presumpcija ne znači da je gradnja izvršena sukladno pravilima struke i bez nedostataka.

11. Na temelju takvog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke sud utvrđuje da ne postoji uzročno – posljedična veza između 3D seizmičkih mjerenja koje su tužene vršile tijekom svibnja i lipnja 2017. i štete koja se na tužiteljevim objektima ogleda u vidu pukotina na objektima. Nastala oštećenja rezultat su nepravilne, nekvalitetne i nestručne gradnje svakog pojedinog objekta, ta oštećenja nastala su daleko prije 2017., a s obzirom na to da se tužiteljeva nekretnina nalazi na niskoj razini u odnosu na okolno zemljište i uz kanal, očito je da je zbog tih oštećenja došlo i do prodora vode u podrum prizemne stambene zgrade. Sukladno tome ne postoji ni odgovornost tuženih za štetu koja je predmet ovoga spora.

S obzirom na utvrđene činjenice nije bilo potrebe da se izvode drugi dokazi koje su stranke predložile, tj. nije bilo potrebe da se izvede dokaz rudarsko – geološkim vještačenjem i saslušanjem tužitelja jer su bitne činjenice utvrđene ranije navedenim izvedenim dokazima, a nije bilo potrebe ni da se saslušavaju svjedoci I. H., S. B. i N. B. jer tužitelj izvođenje tog dokaza nije predložio radi utvrđenja bitnih činjenica, već radi utvrđenja činjenice da su i ti svjedoci na svojim nekretninama trpjeli istovrsnu štetu. Također, nije pregledana video snimka tužiteljevog podruma jer tužitelj takvu snimku nije dostavio u spis, iako je izvođenje tog dokaza predložio već u tužbi.

12. Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog da se ovaj parnični postupak prekine do okončanja ostavinskog postupka iza pok. P. O., tj. do donošenja odluke o prijedlogu da se rasporedi naknadno pronađena ostavinska imovina pok. Đ. O. u predmetu ovoga suda broj O-23/87, jer je ocijenio da rješavanje tih postupaka ne predstavlja prethodno pitanje iz čl. 12. ZPP-a o kojem bi ovisila odluka suda u ovom sporu.

13. Zbog ovih razloga tužba i tužbeni zahtjev odbijeni su kao neosnovani i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

14. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. i III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužene su u cijelosti uspjele u parnici pa im je tužitelj dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

Troškovi tužene INA - industrije nafte d.d. Z. ukupno iznose 50.000,00 kn i odnose se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, zastupanje punomoćnika na ročištima i na uviđaju 29. studenoga 2018., 20. veljače 2019., 3. lipnja 2019., 28. rujna 2020., 25. listopada 2021. i 12. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište, sastav podneska od 28. srpnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn i PDV-a na te iznose u iznosu od 10.000,00 kn. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženoj nije priznat trošak sastavljanja podneska od 17. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 kn i pripadajućeg PDV-a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (tužena tim podneskom predlaže produženje roka za očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka) ni trošak zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu presude s PDV-om u iznosu od 625,00 kn jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Troškovi tužene Geofizyke Torun S. A. ukupno iznose 68.750,00 kn i odnose se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, zastupanje punomoćnika na ročištima i na uviđaju 29. studenoga 2018., 20. veljače 2019., 3. lipnja 2019., 28. rujna 2020., 25. listopada 2021. i 12. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište, sastav podnesaka od 12. rujna 2018., 22. ožujka 2019., 8. prosinca 2020. i 21. srpnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn za svaki podnesak i PDV-a na te iznose u iznosu od 13.750,00 kn. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi.

15. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 28. veljače 2022.

Sudac

Miroslav Borković v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.