REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 621/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u S., po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja V. G., OIB:…., iz S., , zastupanog po pun.Z. G., odvj. u S. protiv tužene I. L., OIB:,,,,, iz S., zastupane po pun. D. B., odvj. u S., radi zabraneštetnih imisija, nakon glavne i javne rasprave održane dana 3. prosinca 2021. g. u prisutnosti tužitelja s pun. i zamjenika pun. tužene, dana 28. veljače 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana posao pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu koji obavlja na čest. zem. 2647/16 k.o. S. premjesti na drugu lokaciju i to na udaljenost najmanje od 40 m od nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 2647/17 k.o. S. točnije od međašne granice tužitelja i tužene.''.

r i j e š i o j e :

I.Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim je tužitelj zatražio naložiti tuženoj prestanak obavljanja uslužne djelatnosti pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu na čest. zem. 2647/16 k.o. S. za koji nije ishodila minimalno-tehničke uvjete niti uporabnu dozvolu, čime se sprječava prekomjerno širenje dima, čađe i neugodnih mirisa na legalnu nekretninu tužitelja, kuću i dvorište anagrafske oznake S., G. 25 označenu kao čest. zem. 2647/17 k.o. S..

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 12.812,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 17. siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je 19. travnja 2012. g. ustao pred ovim sudom tužbom, koja je evidentirana pod poslovnim brojem Pst 477/12, u kojoj je naveo da je vlasnik stambenog objekta izgrađenog na kat. čest. zem. 3355/7 odnosno čest. zem. 2647/17 k.o. S., koja kuća nosi anagrafsku oznaku G. 25. Susjedno zemljište označeno kao kat. čest. zem. 3355/6 odnosno čest. zem. 2647/16 k.o. S. da koristi tužena kao vlasnica obrta J. kod L., anagrafske oznake G. 23, kojoj u poslu pomaže

L. L.. Obrtna djelatnost tužene da se sastoji u pečenju janjetine u velikim količinama i to u nelegalno izgrađenom objektu koji leži na međi opisanih nekretnina i za koji objekt-dimnu ''kužinu'' je Uprava inspekcijskih poslova izdala rješenje o uklanjanju još s danom 6. prosincem 2007. g. Rješenje da još nije izvršeno. Zbog obavljanja djelatnosti tužene tužitelj da trpi štetne imisije budući da s opisanog susjednog bespravno izgrađenog objekta na adresi G. u kuću i dvorište tužitelja dospijeva prekomjerna količina dima i neugodnog mirisa na koji način tužena ometa tužitelja u uobičajenom korištenju kuće i dvorišta. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženoj zabraniti uznemiravanje tužitelja u vlasništvu kuće i dvorišta koji se nalaze na čest. zem. 2647/17 k.o. S. na način da prestane s pečenjem janjaca u objektu koji se nalazi na čest. zem. 2647/16 k.o. S. i na taj način spriječi dolazak dima i neugodnog mirisa na tužiteljevu nekretninu.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da za predmetni obrt ima urednu obrtnicu i sve potrebne dokumente, da su navodi da je riječ o bespravno izgrađenom objektu u potpunosti irelevantni za postupak te da su navodi tužitelja da u njegovu kuću i dvorište iz objekta u vlasništvu tužene dospijevaju prekomjerne količine dima i neugodnog mirisa netočni, a budući da se na objektu tužene nalazi dimnjak koji je izdignut iznad visine kuće tužitelja na kojem postoje ugrađeni usisni ventilatori. Po prijavi nepoznate osobe od 16. svibnja 2007. g. da je zaista postupala sanitarna inspekcija i to radi navodnog ometanja stanovanja koje prouzrokuje buka uslijed rada obrta. Te prilike da sanitarna inspekcija očito nije konstatirala nikakve druge nepravilnosti u radu u smislu dima i mirisa već je samo naložila da se provede ispitivanje buke koja bi eventualno utjecala na životne uvjete okolnih kuća.

Na ročištu od 9. svibnja 2014. g. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio prestanak s pečenjem janjaca u objektu tužene radi toga da se spriječi dolazak čađe i buke na nekretninu tužitelja.

Na ročištu od 13. travnja 2017. g. tužitelj je izvršio preinaku tužbe na način da je već postavljenom zahtjevu za prestanak uznemiravanja dodao i zahtjev za naknadu štete radi umanjene vrijednosti tužiteljevog objekta zbog utjecaja štetnih imisija u iznosu od 100.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

Sud je nakon toga, odmah na ročištu od 13. travnja 2017. g., odlučio raspravljanje o novopostavljenom tužbenom zahtjevu odvojiti od raspravljanja u predmetu Pst 477/12 te o tom zahtjevu raspravljati u posebno formiranom predmetu (koji je dobio novi poslovni broj Pn 187/17).

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku predanom u spis na ročištu od 21. ožujka 2018. g. te je tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom zatražio zabranu uznemiravanja tužitelja u vlasništvu kuće i dvorišta koje se nalaze na čest. zem. 2647/17 k.o. S. na način da se tuženoj zabrani pečenje janjaca i drugih namirnica u bespravnom objektu koji se nalazi na čest. zem. 2647/16 k.o. S. i na taj način spriječi dolazak dima, neugodnih mirisa i čađe na tužiteljevu nekretninu. Prvim podrednim zahtjevom tužitelj je zatražio prestanak uznemiravanja u vlasništvu i korištenju opisane čest. zem. na način da se iz bespravno izgrađenog objekta koji se nalazi na označenoj nekretnini tužene pečenjem mesa i drugih namirnica ispuštaju neugodni mirisi, dim i čađa. Drugim podrednim tužbenim zahtjevom zatraženo je utvrđenje da tužena uznemirava tužitelja u pogledu vlasništva i korištenja opisane nekretnine i to prekomjernim imisijama neugodnih mirisa, dima i čađe, koje potječu od pečenja mesa i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu koji se nalazi na nekretnini tužene te zabranu pečenja mesa i drugih namirnica u tom objektu. Trećim podrednim tužbenim zahtjevom zatraženo je da se tuženoj naloži otkloniti uzrok štetnih imisija, dima, čađe i neugodnih mirisa koji ulaze u dvorište i kuću tužitelja na označenoj nekretnini na način da se tuženoj zabrani u bespravno izgrađenom objektu na njenoj nekretnini peći meso i druge namirnice i konačno četvrtim podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio naložiti tuženoj prestati upotrebljavati bespravno izgrađeni objekt na njenoj nekretnini za pečenje mesa i drugih namirnica na način da zbog takve upotrebe na nekretninu tužitelja dospijevaju neugodni mirisi, dim i čađa.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 18713 i z.u. 17452 k.o. S., izvatka iz obrtnog registra od 13. lipnja 2007. g., rješenja Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 6. prosinca 2007. g., rješenja Ureda državne uprave u S.-,

Službe za društvene djelatnosti od 11. lipnja 2007. g., obrtnice

tuženika, prijava tužitelja Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (pet prijava), očitovanja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove na prijave tužitelja (tri očitovanja), očitovanja II. policijske postaje od 8. prosinca 2014. g. i potvrde od 31. prosinca 2014. g., fotografija koje je u spis dostavio tužitelj na ročištu od 26. ožujka 2015. g., dopisa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo S.- s očitovanjem od 24. rujna 2015. g.,

medicinske dokumentacije za tužitelja, dopisa R. Đ. tužitelju od 19. veljače 2016. g., rješenja Ministarstva zdravlja od 8. travnja 2016. g., izvoda iz upisnika registriranih subjekata i objekata u poslovanju s hranom od 8. travnja 2016. g., rješenja Ureda državne uprave, Službe za gospodarstvo od 15. ožujka 2007. g. i predmeta UP/I- 541-02/16-05/3085. Sud je u dokazne svrhe proveo radnju uviđaja na licu mjesta 12. rujna 2014. g. uz sudjelovanje stručnjaka iz t.d. I. nakon čega je u spis zaprimljen izvještaj o mjerenju imisija od 17. veljače 2015. g., izvještaj o mjerenju buke od 30. ožujka 2015. g. i očitovanje od 15. travnja 2015. g. Proveden je dokaz i vještačenjem po vještaku za zaštitu okoliša, održivi razvoj, istraživanje, proizvodnju i preradu nafte i plina R. Đ. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 28. veljače 2017. g. i pisanu dopunu predanu u spis na ročištu od 21. studenog 2017. g. na kojem je izveden i dokaz usmenim saslušanjem vještaka.

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda pod brojem Pst 477/12 od 19. studenog 2018. g. kojom je odbijen kako neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a prihvaćen prvi podredni tužbeni zahtjev.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je presudom od 21. siječnja 2019. g. pod brojem G.-20/19 potvrdio pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. kojim je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te preinačio u dijelu pod točkom II. te je kao neosnovan odbijen i prvi podredni tužbeni zahtjev, a predmet je vraćen ovom sudu na nastavak postupka, a budući da sud, prihvaćajući prvi od više eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, nije odlučivao o ostalim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima. Predmet je dobio novi poslovni broj P 621/19.

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je izveo dokaz pregledom prijedloga za provođenje dokaznih radnji od 12. srpnja 2019. g., izvještaja o mjerenju emisija (oksidi dušika izraženi kao dušikov dioksid) broj Z-112-1/14 od 22. rujna 2014. g., izvještaja o mjerenju emisija (ukupni plinoviti organski ugljik) broj Z-130/14 od 21. listopada 2014. g. izvršenog na zahtjev tužene, računa broj 227 od 31. ožujka 2011. g., ponude broj 300089 od 30. ožujka 2014. g., potvrda o uplati, izjave M. G. od 23. siječnja 2020. g., izjave Z. Z. od 24. siječnja 2020. g., izjave A. J. od

24. siječnja 2020. g., izjave M. G. od 24. siječnja 2020. g., izjave E. Z.

od 24. siječnja 2020. g., izvještaja o mjerenju buke okoliša broj A-262-01/20 od 4. travnja 2020. g. naručitelja L. L., stručnog nalaza-atesta obrta za dimnjačarstvo K.-M iz siječnja 2021. g., rješenja Ministarstva zdravstva od 12. lipnja 2020. g., zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu D. inspektorata,

P. ureda S. od 3. lipnja 2020. g., dimnjačarskog stručnog nalaza broj 96/2020, radnog naloga broj 0053, ispitnog izvještaja broj 618/20, dojavnice i izvješća o intervenciji J. broj 382/21, izjave M. L. od 13. ožujka 2020. g., izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 18713 i z.u. 17452 k.o. S. od 27. kolovoza 2021. g. i prijave M. graditeljstva i prostornog uređenja od 26. kolovoza 2021. g. Sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku R. Đ., koji je izradio pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 15. listopada 2019. g. te novim uviđajem na licu mjesta dana 18. rujna 2020. g. uz sudjelovanje vještaka R. Đ. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 22. prosinca 2020. g.

U podnesku od 9. rujna 2021. g. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je postavio glavni tužbeni zahtjev kojim je zatražio naložiti tuženoj prestanak obavljanja uslužne djelatnosti pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu na čest. zem. 2647/16 k.o. S. za koji nije ishodila minimalno- tehničke uvjete niti uporabnu dozvolu, čime se sprječava prekomjerno širenje dima, čađe i neugodnih mirisa na legalnu nekretninu tužitelja, kuću i dvorište anagrafske oznake S., G. označenu kao čest. zem. 2647/17 k.o. S., a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom naložiti tuženoj da posao pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu koji obavlja na čest. zem. 2647/16 k.o. S. premjestiti na drugu lokaciju i to na udaljenost najmanje od 40 m od nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 2647/17 k.o. S. točnije od međašne granice tužitelja i tužene.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužba je u dijelu kojim je zatraženo naložiti tuženoj prestanak obavljanja uslužne djelatnosti pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu na čest. zem. 2647/16 k.o. S. za koji nije ishodila minimalno-tehničke uvjete niti uporabnu dozvolu, čime se sprječava prekomjerno širenje dima, čađe i neugodnih mirisa na legalnu nekretninu tužitelja, kuću i dvorište anagrafske oznake S., G. 25

označenu kao čest. zem. 2647/17 k.o. S. nedopuštena.

Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

U ovom postupku tužitelj je ustao tužbom radi zaštite svog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 2647/17 k.o. S., u naravi kuća i dvorište, i to radi štetnih imisija koje je prouzročio objekt za pečenje janjaca sagrađen na susjednoj nekretnini u vlasništvu tužene označenoj kao čest. zem. 2647/16 k.o. Split, koji objekt na nekretninu u vlasništvu tužitelja ispušta dim, neugodne mirise i čađu.

Radi se o primjeni odredbe čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) prema kojoj se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnom zakona (prekomjerne posredne imisije). U st. 2. ovog čl. predviđeno je da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje te imisije potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da u buduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Nadalje, u st. 3. istog čl. predviđeno je da, iznimno od st. 2., kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja je tim imisijama izložena nemaju pravo, dok to dopuštenje traje, zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije odnosno nastupanje štete ili da se smanje. U st. 4. opisano je što se smatra neposrednim imisijama pa je navedeno kako vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

U odnosu na okolnost da li objekt tužene ispušta dim, neugodne mirise i čađu i u kojoj količini sud ponavlja svoja utvrđenja iz ranije odluke:

Da bi provjerio o kakvim je konkretno imisijama riječ u ovoj pravnoj stvari, odnosno, radi li se o posrednim ili neposrednim imisijama sud je proveo niz dokaza i to prvenstveno, smatrajući kako će stručnjaci t.d. Ingatest biti u mogućnosti ocijeniti o kakvim se imisijama radi, a nakon toga da li je riječ o prekomjernim imisijama, po radnicima tog t.d. koji su, međutim, nakon provedene radnje uviđaja na licu mjesta od 12. rujna 2014. g. izradili izvještaj o mjerenju emisija koji je u spis zaprimljen 17. veljače 2015. g. iz kojeg proizlazi:

-da je cilj mjerenja utvrđivanje udovoljava li nepokretni izvor-ispust roštilja za termičku obradu hrane pečenjem i ispust pripreme žara odredbama čl. 22. i 74. Uredbe o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (Narodne novine broj 117/12 i 90/14),

-da proces termičke obrade hrane pečenjem u pečenjarnici obrta Janje kod Ljube u vlasništvu tužene počinje loženjem gorive tvari (drvo i drveni ugljen), da dimni plinovi nastali pripremom žara za pečenje odlaze na zapadni ispust, da se tako stvoren žar postavlja ispod mehaničkih roštilja na kojima se nalaze proizvodi (meso) koji se obrađuju neposrednim dodirom s dimnim plinom te da se dimni plinovi nastali termičkom obradom mesa ispuštaju preko istočnog ispusta,

-da postrojenje radi prema dnevnim potrebama,

-da je odsisna ventilacija za vrijeme mjerenja bila u kvaru (rešetkasti filter unutar ispusta ispred sklopa filtera s aktivnim ugljenom),

-da je ventilator za vrijeme mjerenja bio u kvaru,

-da postoji uređaj za smanjivanje emisija koji se sastoji od sklopa 8 filtera s aktivnim ugljenom dužine oko 60 cm i promjera oko 14 cm umetnutih unutar ispusta, a ispred njih se nalazi rešetkasti filter,

-da se mjerni presjek istočnog ispusta nalazi na horizontalnom dijelu cjevovoda te da ventilator koji se nalazi na završetku istočnog otpadnog cjevovoda tijekom mjerenja nije bio u funkciji,

-da su ispusti četvrtastog oblika dimenzija 300 mm na strani mjernog otvora i 300 mm na drugoj strani,

-da se na istočnom ispustu mjerni otvor nalazi na prelasku horizontalnog dijela ispusta u vertikalni,

-da je mjerena tvar ukupni plinoviti organski ugljik (TOC), a metoda mjerenja EN 12619, kontinuirana plamena i ionizacija,

-da je mjerenje obavljeno pri početku procesa pečenja s opterećenjem 21 komad janjadi te da su za cijeli ciklus pečenja upotrijebljena 3 m3 drva i 3 vreće drvenog ugljena.

Nakon toga, na stranici 52 spisa, pod točkom 6. izvještaja prikazani su rezultati i njihovo tumačenje, bez da su stručne osobe t.d. Ingatest d.o.o. Split sudu protumačile dobivene rezultate unatoč tome što se u ovoj točki navodi da je riječ o tumačenju rezultata.

Stoga je, očekivano, tužitelj na slijedećem zakazanom ročištu od 26. ožujka 2015. g. prvenstveno prigovorio da je mjerenje obavljeno pri početku procesa pečenja odnosno da nije obavljeno tijekom pečenja pa da je mjerenje neodgovarajuće te da nije utvrđena količina dima, čađe i buke. Da se nije provelo mjerenje buke prigovorila je i sama tužena dodajući kako iz nalaza i mišljenja uopće nije vidljivo odvojeno mjerenje dimnih plinova i odvojeno ukupnih ugljikovodika (TOC).

Nakon toga sud je stručnjacima iz t.d. I. d.o.o. S. uputio dopis u kojem je zatražena dopuna, prvenstveno ukazujući da iz računa za obavljanje usluga mjerenja proizlazi da je obavljena usluga mjerenja posebno ugljikovodika (TOC) i posebno dimnih plinova što da se u dostavljenom izvještaju ne uočava. Sud je prigovorio i samom načinu provedenog mjerenja jer je smatrao da nije pravilno mjerenje obaviti samo pri početku procesa pečenja nego u trenutku kad je emisija plinova odnosno neugodnih mirisa i čađe najjača.

Nakon toga zaprimljena je dopuna izvještaja mjerenja buke od 30. ožujka 2015. g. iz koje proizlazi:

-da je mjerenje buke obavljeno 13. rujna 2014. g. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati mjernim uređajima razine buke koji su navedeni u općim podacima, a radi ocjene da li buka iz objekta pečenjarnice J. kod L. u vlasništvu tužene prekoračuje dopuštene razine za dnevne i večernje uvjete,

-da se djelatnost obavlja u objektu koji je na zapadu naslonjen na stambeni objekt tužene, da se kroz ulazna vrata na jugu ulazi u prostorije od kojih je u zapadnoj prostor za loženje i pečenje, a pogonski motor za okretanje ražnja da se nalazi oklopljen na sjeveru objekta,

-da se na krovištu objekta nalaze dva dimnjaka od kojih je istočni naslonjen na stambeni objekt te na vrhu ima instaliran ventilator koji je neispravan te da postoji i zapadni dimnjak, da je sjeverno u prizemlju najbliža stambena prostorija stan u vlasništvu tužitelja te da je u trenutku mjerenja u opticaju bio 21 ražanj,

-da su maksimalno dopuštene vrijednosti propisane i utvrđene Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (Narodne novine broj 145/04) te da je okolni vanjski prostor svrstan u zonu buke 3 (zona mješovite, pretežito stambene namjene),

-da prema tablici 1 tog Pravilnika najviše dopuštena razine buke imisije u otvorenom prostoru za zonu 3 iznose 55 dB za dan i 45 dB za noć uz korekcije za pojedina područja opisane u t. 4.1. Izvještaja,

-da su rezultati mjerenja prikazani u Tablici na listu 77 spisa odnosno u točki 6. Izvještaja te su u točki 7. stručne odgovorne osobe iz t.d. Ingatest d.o.o. Split zaključile da buka koju emitiraju izvori buke iz objekta pečenjarnice u vlasništvu tužene zadovoljava propisane zahtjeve iz Pravilnika odnosno da razine buke ne prelaze dopuštene vrijednosti pri radu s uključenim svim izvorima buke.

U spis je zaprimljeno i očitovanje t.d. I. od 15. travnja 2015. g. u kojem je navedeno da je mjerenje ukupnog organskog ugljika (TOC-a) obavljeno samo na

istočnom ispustu i to iz razloga što se taj ispust odnosi na pečenje mesa dok se zapadni ispust odnosi na pripremu žara, pa nije bilo potrebe mjeriti TOC na tom ispustu, da je mjerenje obavljeno na optimalan i propisan način u ukupnom trajanju od 90 minuta odnosno 3 puta po pola sata, da je mjerenje dimnih plinova obavljeno na istočnom i zapadnom ispustu u trenutku kad je nastalo dovoljno žara, a mjerenje buke 13. rujna 2014. g. s tim da je taj izvještaj sudu dostavljen sa zakašnjenjem.

Tužitelj je u odnosu na dopunu izvještaja imao niz primjedbi koje je iznio na ročištu od 10. rujna 2015. g. od kojih treba spomenuti najvažnije: da je mjerenje buke izvedeno u trajanju od svega 10 minuta jer je tom mjerenju tužitelj bio prisutan, da se nije mjerila buka na ventilatoru koji je u trenutku mjerenja bio ispravan ali ga je tužena namjerno isključila jer se radi o uređaju koji proizvodi veliku buku, da se mjerenje nije provelo tijekom cjelokupnog trajanja procesa pečenja janjaca te da nije na stručnjacima iz t.d. I. procjenjivati s kojeg je ispusta trebalo ili nije trebalo mjeriti TOC. Stoga je predložio provođenje novog vještačenja čemu se tužena usprotivila smatrajući da je riječ o odugovlačenju postupka.

Uvažavajući prijedlog tužitelja, temeljem odredbe čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) sud je odlučio zatražiti mišljenje drugog vještaka pa je na ročištu od 14. travnja 2016. g. donio rješenje o provođenju dokaza novim vještačenjem po vještaku za zaštitu okoliša, održivi razvoj, istraživanje, proizvodnju i preradu nafte i plina R. Đ. koji je sudu u dopisu iz lipnja 2016. g. objasnio kako je u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari s tim da, po njegovom mišljenju, nisu potrebna dodatna mjerenja i bez obzira na neke manjkavosti do sada provedenih mjerenja jer se provedena mjerenja mogu nadopuniti simulacijom događaja budući da vještak raspolaže programom za takve simulacije. Osim toga, da je u mogućnosti napraviti skicu objekata bez provođenja uviđaja s tim da će vještak prilikom boravka u S. u lipnju 2016. g. biti u mogućnosti i snimiti situaciju položaja, udaljenosti i visine objekata, uz ortofoto snimke te napraviti radijuse zagađenja.

Tako je u spis 28. veljače 2017. g. zaprimljen nalaz i mišljenje ovog sudskog vještaka iz kojeg proizlazi:

-da nije točno, a kako je navedeno u tužbi, da na objektu tužene postoji samo jedan dimnjak uzdignut iznad kuće tužitelja, jer, prema uvidu na terenu i ortofoto satelitskoj karti, proizlazi da postoje dva dimnjaka označeni kao: dimnjak za loženje drva do nastanka žara visine od 6,5 m, označen kao zapadni i udaljen oko 6,5 m od ruba terase kuće tužitelja i dimnjak za potrebe pečenja janjaca, označen kao istočni visine 9 m, smješten nešto ispod zgrade tužitelja, a udaljen u horizontalnom smislu od kuće tužitelja u rasponu od 4,5 do 2,5 m, u ovisnosti od konfiguracije kuće tužitelja,

-da između opisanih dimnjaka i kuće tužitelja nema nikakvih zvučnih barijera što znači da je protok zračnih masa onečišćenih dimnim plinovima nesmetan,

-da su oba opisana dimnjaka s kapicama koje imaju ulogu zaštite od oborina i zaštite od nekontroliranog izlaska čađe, s tim da istočni dimnjak ima i ventilator,

-da su u trenutku kad se peku janjci u objektu tužene u funkciji oba dimnjaka, prostor za pravljenje žara i prostor za pečenje janjaca,

-da su po nalogu suda zatražena tri mjerenja i to: mjerenje imisija dimnih plinova za male stacionarne izvore (mjere se oksidi dušika i ugljik monoksid), mjerenje imisija onečišćenja zraka i to mjerenje ukupnog plinovitog organskog ugljika (TOC) i mjerenje buke (ventilatora istočnog dijela objekta i motora za pogon roštilja za pečenje janjaca, konkretno 21 janjac istovremeno),

-da je vještak koristio Gaussov model raspršivanja kao utjecaj imisija onečišćujućih tvari te pri tom koristio ružu vjetrova G. S.-M.,

-da se prilikom pečenja janjaca razvijaju plinoviti ugljikovodici (TOC ili VOC), da je TOC uzrok nastanka raznih neugodnih mirisa te da je prag mirisa ljudi za roštilj 0,001mg/m3 ili manje i da se ta količina smatra intenzivnim mirisima,

-da je izmjerena koncentracija (TOC) iz istočnog dimnjaka (9 m) 93,4 mg/m3, da je prema iskustvu kod ovakve koncentracije tipična prisutnost organskog ugljika (benzena) koji je otrovan i kancerogen, da je prema izrađenom Gaussevom modelu raspršenosti za ovaj dimnjak vidljivo da je čitav prostor opterećen neugodnim mirisima i da su vrijednosti koncentracija TOC-a višestruko u desetinama premašeni odnosno za toliko puta veće od praga čula mirisa ljudi, što znači da je utjecaj neugodnih mirisa prisutan,

-da prigovor tužitelja da se mjerenje izvršilo na samom početku pečenja janjaca u stvari znači da koncentracije mogu biti i veće,

-da značajno velika prisutnost ugljikovog monoksida (CO) ukazuje na vrlo slabo sagorijevanje što je logično jer žar slabo sagorijeva (ugljen i drvo) pa se može pojaviti dodatna čađa koja se taloži u ugljenom filteru. Međutim, s obzirom na utvrđenu količinu TOC-a da je očito da ugljeni filter ne vrši svoju funkciju,

-da je, osim uvida u mjerenje TOC-a izvršeno od strane I. d.o.o. S.,

vještak razgovarao s radnikom tog t.d. K. te iz razgovora saznao da je temperatura mjernog mjesta na početku mjerenja iznosila 34º C, a na kraju mjerenja 56º C, što je protumačeno na način da se dimni plinovi u zraku kondenziraju i smanjuju protok i da uzlazni trend temperature ukazuje da će koncentracije TOC-a biti sve veće,

-da je potrebno voditi računa i o tome da u proljeće, ljeto i jesen, kad su vanjske temperature više, osoba koja manipulira s janjcima neizostavno mora otvoriti vrata i prozore objekta tužene jer bi u protivnom boravak u tom prostoru bio neizdrživ, što znači da se stvara još jedan izvor emisije plinova kojeg je vještak okarakterizirao plošnim izvorom (dok bi dimnjak bio točkasti izvor) koji da predstavlja jak izvor neugodnih mirisa koji je praktično nemoguće zaustaviti i spriječiti,

Stoga je vještak zaključio da emisije iz dimnjaka za pečenje janjaca visine 9 m uvelike narušavaju kvalitetan život stanara u objektu tužitelja dodijavanjem mirisa jer je neugodne imisije praktično nemoguće izbjeći. Potvrdio je da u toksikološkom smislu emisije štetnih plinova s ovog dimnjaka ne ugrožavaju zdravlje ljudi jer ne prelaze granične vrijednosti propisane zakonskim uredbama.

Nadalje, očitujući se na utjecaj imisija zapadnog dimnjaka (6,5 m) naveo je:

-da su izmjereni oksidi dušika ispod graničnih vrijednosti, a da ugljik monoksid ima relativno visoku vrijednost što znači da nema dovoljno sagorijevanja,

-da je konstrukcija dimnjaka takva da protoku masa onečišćujućih tvari nema nikakve barijere,

-da je izmjerena temperatura u točci mjerenja 225º C što ukazuje na omogućenost izravnog izlaženja većih čestica koje se talože u vrtu, pristupnim stazama, balkonu i terasi tužitelja i pojavom dima što je u ovako koncipiranom procesu pečenja nemoguće izbjeći,

Stoga je vještak zaključio kako imisije iz ovog dimnjaka narušavaju kvalitetan život u objektu tužitelja česticama čađi i dimom, dok u toksikološkom smislu nema utjecaja na zdravlje stanara jer su vrijednosti ispušnih plinova ispod graničnih vrijednosti.

I konačno, prikazan je i treći slučaj zajedničkog rada oba dimnjaka u kojoj je situaciji utjecaj značajan i na šire područje okolnih kuća s većim koncentracijama te značajno većom površinom.

Vještak je naveo da izvršeno mjerenje buke nije komentirao jer vještak za to područje nije nadležan.

Na izneseni nalaz i mišljenje tužena je iznijela primjedbe na ročištu od 13. travnja 2017. g. smatrajući da je upitno na koji je način vještak prikupio podatke, odnosno da li je uopće bio na licu mjesta ili se nalaz i mišljenje temelji isključivo na teoriji.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. citiranog Zakona o parničnom postupku sud je odlučio provesti dokaz ponovnim saslušanjem vještaka koji je dokaz obavljen na ročištu od 21. studenog 2017. g. na kojem ročištu je vještak dao usmenu dopunu nalaza i mišljenja te priložio i pisanu dopunu.

U pisanoj i usmenoj dopuni vještak je naveo:

-da je u izrađeni model uključio sve podatke iz mjerenja koje je izvršilo t.d.

I. d.o.o. S. i dodatno razgovarao s I. K., koji je izvršio i koji je odgovoran za mjerenje, od kojeg je dobio i dodatne podatke vezano za temperature i brzine protoka u dimnjacima. S. radnikom t.d. I. K. da se složio kako su se količine TOC-a dobivene mjerenjem na početku pečenja janjaca mogle samo povećavati daljnjim pečenjem i da je koncentracija TOC-a daleko veća od praga čula mirisa čovjeka,

-da je nakon uvida u originalni spis predmeta otišao i na lice mjesta snimiti kuće stranaka s vanjskih strana, a isključivo radi stjecanja vizualnog dojma te utvrđivanja o kojim se objektima i dimnjacima radi te koja je udaljenost dimnjaka od kuće tužitelja. Na lice mjesta da nije otišao radi bilo kakvih mjerenja tako da mu nije bilo ni važno da li se te prilike uopće peku janjci.

Zaključno, vještak je u obje dopune nalaza i mišljenja ponovio kako postoji značajan utjecaj dodijavanja mirisima na objekt u kojem stanuje obitelj tužitelja te utjecaj čađi na stražnji dio tog objekta pa da je tužitelju i njegovoj obitelji kvaliteta života narušena te da je utjecaj najjači i najveći upravo na objekt tužitelja jer je taj objekt najbliži objektu tužene u kojem se peku janjci.

Sud u daljnjem tijeku postupka nije prihvatio prijedlog tužene da se u ovoj pravnoj stvari provede dokaz trećim vještačenjem (budući da po mišljenju tužene postoje dva proturječna nalaza i mišljenja) jer je sud smatrao kako, a kako je već navedeno, mjerenja koja je izvršilo t.d. I. uopće ne predstavljaju nalaz i mišljenje jer je izostalo bilo kakvo komentiranje izvršenih mjerenja osim ocjene da li su izmjerene vrijednosti iznad dopuštenih razina. Da je mišljenje suda točno potvrdila je i opservacija vještaka Đ. iz njegove pisne dopune nalaza i mišljenja gdje je naveo da su se u mjerenjima t.d. I. iznijeli rezultati mjerenja imisija i buke i usporedili s graničnim dozvoljenim vrijednostima bez da se uopće spominjao utjecaj rezultata na okoliš (odnosno susjednu nekretninu tužitelja).

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đ. koje je pojašnjeno u usmenoj i pisanoj dopuni što znači da se može zaključiti kako objekt tužene u neposrednoj blizini kuće tužitelja proizvodi takvu količinu neugodnih mirisa koja uopće ne može biti registrirana čulom mirisa čovjeka jer prelazi gornju granicu osjeta ovog čula ljudskog bića što govori o tome o kojim je koncentracijama TOC-a riječ te prekomjernu količinu dima i čađe pa da se radi o značajnom utjecaju neugodnim mirisima, dimom i čađom na nekretninu tužitelja koje predstavljaju prekomjerne imisije s obzirom na namjeru primjerenu nekretnini, a radi se o stambenom prostoru tužitelja (već citirana odredba čl. 110. ZV-a).

Odlučujući radi li se o posrednim ili neposrednim imisijama, odnosno o tome da li neugodni mirisi, dim i čađa dospijevaju na nekretninu tužitelja slučajno ili po prirodnim silama (posredne imisije) ili se radi o tome da tužena posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na nekretninu tužitelja neugodne mirise, dim i čađu (neposredne imisije) ovaj sud je smatrao da je riječ o posrednim imisijama jer se radi o slučajnim nusproduktima pečenja janjaca koji dospijevaju na nekretninu tužitelja, a ne o tome da je tužena namjerno posebnim uređajima proizvela takve imisije da bi uznemiravala tužitelja.

Nakon donošenja drugostupanjske presude kojom je odluka ovog suda broj Pst 477/12 od 19. studenog 2018. g. potvrđena u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev i preinačena u dijelu kojim je prihvaćen prvi podredni tužbeni zahtjev te taj zahtjev odbijen kao neosnovan, trebalo je odlučiti od daljnjim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima o kojima sud nije odlučivao jer je bio prihvaćen prvi od eventualno kumuliranih zahtjeva. Prema odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

Glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio zabraniti tuženoj pečenje janjaca i drugih namirnica u objektu sud je u ranijoj odluci odbio kao neosnovan ocjenjujući da je tužena ovlaštena obavljati djelatnost na temelju obrtnice i dopuštenja nadležnog tijela, a temeljem odredbe čl. 110. st. 3. ZV, koji stav je drugostupanjski sud potvrdio. Prvi podredni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da sud naloži tuženoj prestanak uznemiravanja tužitelja u vlasništvu i korištenju kuće i dvorišta na čest. zem. 2647/17 k.o. S. na način da se iz bespravno izgrađenog objekta koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 2647/16 k.o. S. pečenjem mesa i drugih namirnica ispuštaju neugodni mirisi, dim i čađa ovaj sud je u ranijoj odluci prihvatio, a drugostupanjski je sud preinačio presudu u tom dijelu i zahtjev odbio kao neosnovan uz obrazloženje da i tim zahtjevom tužitelj zapravo traži prestanak djelatnosti tužene, a budući da obavljanje dopuštene djelatnosti pečenja mesa bez ispuštanja ikakvih mirisa, dima i čađe, kad je riječ je o djelatnosti koja po svojoj prirodi proizvodi mirise, dim i čađu, podrazumijeva potpuni prestanak djelatnosti, a iz odredbe čl. 110. ZV-a proizlazi da vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernim posrednim imisijama ima pravo zaštite samo od imisija koje su prekomjerne s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto ili vrijeme, što znači da od imisija koje ne prelaze tu mjeru nema pravo zaštite, tako da tužitelj ne može tražiti potpuni prestanak ispuštanja mirisa, dima i čađe. Ujedno je prihvaćena ocjena ovog suda da se radi o posrednim imisijama.

Daljnji eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi bili su istaknuti u podnesku predanom u spis na ročištu od 21. ožujka 2018. g.

Na ročištu od 20. ožujka 2019. g. tužitelj je prvi od preostala tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva precizirao na način da je zatražio obvezivanje tužene u bespravno izgrađenom objektu u kojem obavlja uslužnu djelatnost pečenja mesa, koji je izgrađen na čest. zem. 2647/16 k.o. S., poduzeti prikladne mjere kojima će spriječiti prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa i čađe na nekretnini tužitelja-kuću i dvorište, označenu kao čest. zem. 2647/17 k.o. S., te je predloženo izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku R. Đ. radi očitovanja koje bi bile prikladne mjere kako bi se spriječilo prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa i čađe na objektu tužene, a nakon čega bi tužitelj, sukladno tom očitovanju vještaka, precizirao svoj tužbeni zahtjev.

Stoga je sud proveo daljnji dokazni postupak koji je trajao otprilike dvije godine da bi se utvrdilo koje je mjere potrebno provesti u cilju sprječavanja prekomjernog širenja dima, neugodnih mirisa i čađe s postojećeg objekta tužene, a sve kako bi tužitelj mogao svoj tužbeni zahtjev učiniti određenim odnosno u dovoljnoj mjeri odredivim.

Međutim, nakon provođenja daljnjeg dokaznog postupka uslijedilo je uređenje tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 9. rujna 2021. g. u kojem je tužitelj svoje zahtjeve sveo na dva: prvi kao glavni tužbeni zahtjev i drugi kao podredni.

Prvim je zahtjevom tužitelj zatražio naložiti tuženoj prestanak obavljanja uslužne djelatnosti pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu na čest. zem. 2647/16 k.o. S. za koji nije ishodila minimalno-tehničke uvjete niti uporabnu dozvolu, čime se sprječava prekomjerno širenje dima, čađe i neugodnih mirisa na legalnu nekretninu tužitelja, kuću i dvorište anagrafske oznake S., G. 25

označenu kao čest. zem. 2647/17 k.o. S.. Kako je takav tužbeni zahtjev usmjeren na zabranu obavljanja djelatnosti pečenja janjaca već pravomoćno odbijen, tužbu je u ovom dijelu trebalo odbaciti kao nedopuštenu jer je riječ o presuđenoj stvari, a temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I. Prema ovoj odredbi, naime, prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Daljnjim tužbenim zahtjevom, koji je tužitelj postavio u slučaju da sud prvi zahtjev ocijeni neosnovanim, zatraženo je naložiti tuženoj da posao pečenja janjaca i drugih namirnica u bespravno izgrađenom objektu koji obavlja na čest. zem. 2647/16 k.o. S. premjesti na drugu lokaciju i to na udaljenost najmanje od 40 m od nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 2647/17 k.o. S. točnije od međašne granice tužitelja i tužene.

Nakon vraćanja predmeta od strane drugostupanjskog suda vještak R. Đ. angažiran je dva puta i oba je puta bio pozvan izjasniti se koje bi bile prikladne mjere kako bi se spriječilo prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa i čađe, a koje bi trebalo poduzeti na objektu tužene:

-u prvoj dopuni nalaza i mišljenja od 16. listopada 2019. g. vještak je izjavio da nije moguće provesti mjere koje bi bile adekvatne za nastavak rada obrta jer plošno širenje mirisa kroz otvorena vrata i prozore objekta nije moguće spriječiti pa da bi samu prostoriju trebalo izmjestiti (preseliti) na drugu lokaciju odnosno ne bliže 40-50 m od posjeda tužitelja, da bi isto tako trebalo razmjestiti istočni dimnjak na neku drugu lokaciju barem 50 m od kuće tužitelja, te razmjestiti i zapadni dimnjak. U odnosu na ovaj nalaz i mišljenje i sam je tužitelj na ročištu od 28. siječnja 2020. g. primijetio da sudski vještak nije udovoljio traženju suda odnosno u svom nalazu i mišljenju nije decidirano naveo koje bi bile prikladne mjere kako bi se spriječilo prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa i čađe, a koje bi trebalo poduzeti na objektu tužene te je predložio da sud još jednom naloži sudskom vještaku očitovanje u navedenom smislu i to točnije koja bi to ventilacija bili adekvatna za otklanjanje dima, mirisa i čađe i bez obzira što je to jako skupo, kako je naveo u t. 2.2., odnosno kakve filtere i kakav dimnjak s pripadajućom ventilacijom tužena mora ugraditi,

-u drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 22. prosinca 2020. g., i to nakon što je sud s vještakom i strankama obavio radnju uviđaja na licu, mjesta vještak je predložio niz mjera koji se odnose na dimnjak 6,5 m (dobivanje žara), dimnjak 9,5 m i prostoriju za dobivanje žara i pečenje kao i niz zajedničkih mjera koje je u zaključku svoje dopune sumirao: tehničko-tehnološko rješenje s jednim dimnjakom s novom tehnologijom horizontalnog raspršivanja mirisa u zraku na vrhu dimnjaka kao i novi projekt ventilacionog sustava u samom objektu za pečenje janjaca.

Unatoč svim provedenim dokazima, tužitelj je konačno postavljenim podrednim tužbenim zahtjevom zatražio premještanje objekta za pečenje janjaca tužene na drugu lokaciju i to na udaljenost najmanje 40 m od nekretnine tužitelja, a prema ocjeni ovog suda ne radi se o adekvatnoj mjeri potrebnoj da bi se spriječilo prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa i čađe, već su adekvatne mjere navedene u drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka Đ., u odnosu na koje tužitelj nije precizirao svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga nakon što je uredio tužbeni zahtjev, pa sud nije mogao ocijeniti da li je premještanje objekta uopće moguće, a s obzirom na veličinu nekretnine tužene.

Stoga je podredno postavljeni tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova postupka kojima je bila izložena tužena.

Tuženoj je, tako, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 17. svibnja 2017. g., 27. siječnja 2020. g. i 1. veljače 2021. g. i zastupanja na ročištima od 21. studenog 2017. g. i 18. rujna 2020. g. po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 5. ožujka, 9. svibnja i 2. srpnja 2014. g., 26. ožujka, 10. rujna i 18. studenog 2015. g., 18. veljače i 14. travnja 2016. g., 13. travnja 2017. g., 21. ožujka, 16. svibnja i 4. listopada 2018. g., 20. ožujka 2019. g., 28. siječnja 2020. g. i 5. veljače, 21. rujna i 3. prosinca 2021. g. po 25 bodova (ukupno 425 bodova).

Ukupan broj bodova od 1025 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisan način (10.250,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 12.812,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka izrađena u izreci rješenja pod točkom II.

Tuženoj nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. travnja 2014. g., 21. ožujka i 15. svibnja 2018. g., 6. veljače i 1. lipnja 2020. g. i 22. veljače i 29. studenog 2021. g. i trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude jer ovaj sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Na iznos parničnog troška tužena je zatražila i isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja teče od presuđenja do isplate, što je sud i dosudio, a prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), s tim da je tužena pravilno odredila i po kojoj se stopi ta kamata treba obračunati, a temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

U S., 28. veljače 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

Broj zapisa: eb307-0aff5

Kontrolni broj: 0ee8e-3915a-4d82d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDI PETRIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.