Poslovni broj: 5 UsI-2422/21-12

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja O. š. J. D. P., A. S. …, P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik u O., I. B. M. …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. H. zastupanog po Ž. d. o. u Z., K. B. …, pod 2. R. R.iz Z. B. D. … i Z.B. iz S. B., T. p. …, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 18. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba, objavljene 28. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/17-01/436, Urbroj: 514-04-02-01-

01/07-21-03 od 26. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/17-01/436, Urbroj: 514-04- 02-01-01/07-21-03 od 26. travnja 2021. povodom žalbe D. o. R. H., ovdje zainteresirane osobe pod 1. i žalbe O. š. J. D. P., ovdje tužitelja, poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove, Ispostava Pag, Klasa: UP/I-944-18/97-01/39, Urbroj: 2198-10-17-55 od 17. kolovoza 2017. u dijelu pod točkom I. izreke i ujedno je riješeno kako se R.R.iz Z., OIB: …, ovdje zainteresiranoj osobi pod 2. i M. B. iz Z., OIB: …, pravnom predniku R. R. i Z. B., ovdje zainteresiranih osoba pod 2. i pod 3., svakome za po ½ dijela daje u vlasništvo dio k.č.br. …, K.O. P. u površini od 331 m2, označen slovima A, B, C, D, E, F, A na skici lica mjesta od 1. lipnja 2016., izrađenoj od strane I. G., ovlaštenog vještaka geodezije i koja je sastavni dio tog rješenja, dok u ostalom dijelu navedeno prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. R.R. i M. B., svakome za po ½ dijela, vraćen je u vlasništvo svakome za po ½ dijela dio k.č.br. …, K.O. P. u površini od 331 m2, odnosno dio od 331/8760 dijela iste čestice, koji je označen slovima A, B, C, D, E, F, A na skici lica mjesta od 1. lipnja 2016., koju je izradio vještak za geodeziju I. G. iz Z.. Pod točkom 2. kao obveznik povrata je određena O. š. J. D. u P., a pod točkom 3. je naložena zemljišnoknjižna provedba rješenja. Pod točkom 4. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Pravodobno podnesenom tužbom O. š. J. D. P., dalje tužitelj, pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako je stav tuženika u pobijanoj odluci u suprotnosti sa stavom izraženim u rješenju tuženika Klasa: UP/II-942-01/16-01/671 od 27. svibnja 2020., koje dostavlja u privitku. Iz obrazloženja tog rješenja kako u bitnom proizlazi da se predmetno zemljište nalazi u posjednu osnovne škole kao vlasničkom ovlaštenju, a što je jedan od uvjeta propisanih odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi) i zapreka je za povrat u vlasništvo. Nadalje, kako je zauzet stav da je izdavanjem građevinske dozvole prije donošenja Zakona o naknadi izvršena priprema za izgradnju, slijedom čega kako je ocjena vještaka da je za izgradnju sportske dvorane izdana građevinska dozvola za prvu fazu kao i uporabna dozvola, a da predmetna parcela nije bila predmet važeće građevinske dozvole, kao i da oduzeta nekretnina nije nužna za korištenje sportske dvorane koja je inače u funkciji, ali da parcela nije privedena namjeni, čini nalaz nerazumljivim. Također, ističe kako nalaz i mišljenje vještaka da se izdvajanjem dijela kompleksa ne bi narušila prostorna cjelovitost odnosno namjena uporabe prostora i imovine ne prati prostornu dokumentaciju, a imajući u vidu kako je cijela k.č. … formirana radi namjene utvrđene prostornim planom, koji je služio upravo školskom sadržaju, te u suprotnom akti za provedbu prostorno planske dokumentacije ne bi bili doneseni. Iz navedenog, te s obzirom da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, odnosno o istoj čestici zemlje, kako je jasno da postoje različiti stavovi tuženika. Nadalje, tužitelj dostavlja građevinsku dozvolu O. P. od 20. ožujka 1986. iz koje je razvidno kako je predmetna k.č. …, K.O. P. određena za izgradnju sportske dvorane sa vanjskim sportskim terenima, što uključuje i adaptaciju postojećeg objekta škole u svrhu izvedbe kotlovnice s instalacijama centralnog grijanja. Cijela čestica kako je predviđena za gradnju kako objekata, tako i sportskih terena, za koje je planirano da se izvode u fazama, dakle, ista predstavlja jedan kompleks, a da se postupalo po građevinskoj dozvoli, kako potvrđuje i izdana uporabna dozvola od 15. listopada 2003., dok predmetnim povratom tužitelj gubi mogućnost daljnje izgradnje po građevinskoj dozvoli. Pri tome napominje kako činjenica posjeda, odnosno kako se radi o dvorištu je irelevantna za ovu upravnu stvar, pri čemu je i ocjena tuženika kako bi ovlaštenici povrata bili u mirnom i nesmetanom posjedu pogrešna. Nadalje, ističe kako je pogrešan zaključak tuženika kako su zainteresirane osobe pod 2. i pravni prednik zainteresirane osobe pod 3. putem svoje prednice bili ovlašteni podnijeti zahtjev za povrat, te s tim u vezi ističe kako u odnosu na spornu k.č. … ne postoji vlasnički list i čije je to bilo vlasništvo, pri čemu ujedno prigovara kako je iz isprava pribavljenih tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno kako ovlaštenici povrata putem svojih prednika nisu imali vlasništvo predmetne nekretnine za cijelo. Također, ističe kako je izvorno nekretnina bila društveno vlasništvo, a ne vlasništvo fizičke osobe, dok je pravo korištenja koje je ostalo vlasnicima ranijih nacionaliziranih nekretnina, samo jedno od prava koje pripada vlasniku, no ne znači kako osoba koja ima pravo korištenja nekretnine i jeste njezin vlasnik. Napominje kako je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZV) vlasnik nekretnine koja je postala društveno vlasništvo na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji imao samo pravo korištenja nekretnine. Nadalje, ističe kako je u konkretnom slučaju predmetnim zemljištem raspolagala O. P., koja je provodila postupak deposedacije građevinskog zemljišta, koja je potom predmetnim zemljištem raspolagala u korist tužitelja, pa iz tog osnova nema uvjeta za naturalni povrat, pri čemu ističe kako je tuženik, ukoliko je smatrao osnovanim naturalni povrat, trebao donijeti odluku u skladu s odredbom članka 17. stavak 2. Zakona o naknadi, odnosno odrediti i povrat primljene naknade za neizgrađeno zemljište, a o čemu je propušteno odlučiti. Nadalje, prigovara kako je nejasno zašto je tužitelj obveznik povrata, te navodi kako je i G. P. trebao sudjelovati u postupku povrata. Zaključno se poziva na odredbu članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi, ističe kako u konkretnom slučaju postoji građevinska dozvola, te ujedno ističe kako prvostupanjsko tijelo nije postupalo u skladu s pravilima propisanim u Državnom pedagoškom standardu osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja („Narodne novine“, broj 63/08 i 90/10). Potonjim propisom kako je u članku 21. stavak 4. propisano kako površina potrebnog zemljišta za izgradnju školske zgrade i školske dvorane te formiranje školskog trga, školskih igrališta, prostora za rekreaciju i školskog vrta, zelenih površina i drugog, po učeniku iznosi 30-40 m2, a iznimno zbog guste izgrađenosti naselja površina potrebnog zemljišta može biti 20 m2 po učeniku, dok je predmetnim postupanjem nadležnih upravnih tijela tužitelj ostao bez mogućnosti izgradnje igrališta za potrebe održavanja svojih redovitih programa za učenike. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/17- 01/436, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 26. travnja 2021., te potražuje trošak. 4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

5. Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) rješenjem od 16. srpnja 2021. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., R.R. i M. B., da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 3. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode tužitelja iz tužbe. S tim u vezi za navesti je kako je uvidom u e-spis sud utvrdio kako je prvotno označena zainteresirana osoba pod 3. M. B. umro 26. listopada 2011., dakle, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, međutim, sud je ocijenio kako predmetna činjenica nema utjecaja na zakonitost prvostupanjskog, kao i osporenog rješenja tuženika, niti na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pri čemu se sud rukovodio odredbom članka 54. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP). Navedenom odredbom je propisano da ako u tijeku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koja je predmet postupka. To znači da je odluka o obustavi ili nastavku postupku u ovisnosti o tome radi li se o upravnoj stvari koja je vezana isključivo na osobu stranke koja je zahtjev podnijela ili o takvoj čije rješenje može imati posljedice i na prava pravnih sljednika, koji mogu ostvariti prava umrle stranke. U konkretnom slučaju, sud nalazi kako se radi o pravu koje je ostvarila umrla osoba, koje ulazi u ostavinsku masu, dakle, radi se o pravu koje je prenosivo na drugu osobu, a pribavom rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. B., donesenog od strane javnog bilježnika u Z. D. A.pod poslovnim brojem O-8376/11, UPP/OS-101/11 od 22. prosinca 2011., sud je utvrdio kako su njegovim nasljednicima na osnovu zakona proglašeni R. R., koje je već i sama ovlaštenica povrata, te Z. B., kojeg je sud potom rješenjem od 30. prosinca 2021., a radi zaštite njegovih prava i interesa, uključio u spor kao zainteresiranu osobu pod 3., te ga pozvao da se očituje na navode tužitelja iz tužbe.

6. Zainteresirana osoba pod 1. u odgovoru na tužbu ističe kako je tuženik pobijanim rješenjem zauzeo ispravan stav, te pravilno i zakonito poništio prvostupanjsko rješenje pod točkom 1., te sam riješio upravnu stvar, odnosno predmetni dio nekretnine dao u vlasništvo ovlaštenicima povrata. Ovo stoga što je u provedenom postupu nesporno utvrđeno kako se predmetni dio nekretnine ne nalazi u krugu školskog dvorišta tužitelja, te se između tužitelja i predmetnog zemljišta nalazi asfaltirana cesta i iste ne predstavljaju jedinstvenu cjelinu, dok tužitelj svojim navodima u tužbi nije doveo u pitanje niti jedno utvrđenje tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Zainteresirane osobe pod 2. i pod 3. nisu dostavile odgovor na tužbu.

8. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2022. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe pod 1. do pod 3., pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a, održana bez njihove prisutnosti. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 18. veljače 2022., sve po 250 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije, priložene u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je zainteresiranoj osobi pod 2. i pravnom predniku zainteresirane osobe pod 2. i pod 3. dan vlasništvo, svakome za po ½ dijela, dio k.č. …, K.O. P. u površini od 331 m2, označen slovima A, B, C, D, E, F, A na skici lica mjesta od 1. lipnja 2016., koje pak zemljište je prijašnjem vlasniku A.B. (majci R.R.i supruzi sada pok. M. B.) rješenjem Skupštine općine P. broj: UP/I-02-I-901/1-85 od 26. prosinca 1985. oduzeto iz posjeda u površini od 358 m2, radi izgradnje dvorane za tjelesni odgoj O. š. J. D. u P., a temeljem Uvjeta uređenja prostora broj: 02-VI- 1045/1-85 od 11. rujna 1985. Tim rješenjem je ujedno riješeno kako će postupak za sporazumno određivanje naknade provesti imovinsko-pravna služba Sekretarijata za poslove uprave Pag u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, a u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 46/82).

12. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, te s tim u vezi je li u konkretnom slučaju moguća naturalna restitucija predmetnih nekretnina.

13. Odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja na dan donošenja ovoga Zakona je u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.

14. Dakle, neće se vratiti u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz područja koja su izrijekom navedena naprijed citiranom zakonskom odredbom, te koja je na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.):

1. u njihovom vlasništvu, dakle kojoj je po prijašnjim propisima nekretnina bila dana na korištenje posebnim aktom općine ili drugog tijela koje je bilo ovlašteno raspolagati nekretninom u društvenom vlasništvu,

2. u njihovom posjedu,

3. služi za obavljanje njihove (redovite) djelatnosti za koju su osnovane.

15. Odredbom članka 161. stavak 1. točka 2. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je kako se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. ovoga Zakona, provoditi i u skladu sa rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

16. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja otklanja primjenu odredbe članka 54. Zakona o naknadi, koja propisuje izuzetak od naturalnog povrata. Nadalje, ističe kako imajući u vidu da je predmetna nekretnina u površini od 331 m2 neizgrađeno građevinsko zemljište, da se u prostoru nalazi odvojeno od zgrade škole odnosno dijeli ih asfaltirana prometnica, te se ne koristi u obavljanju djelatnosti škole (svrha izgradnje kako je bila izgradnja školske dvorane, koja da je i izgrađena, ali ne na predmetnom zemljištu), nema razloga koji bi isključivali naturalni povrat kao oblik naknade.

17. Sud je suglasan s iznijetim stajalištem tuženika, budući da je isto utemeljeno na činjeničnom stanju utvrđenom u provedenom upravnom postupku, koje tužitelj svojim tužbenim navodim nije doveo u sumnju, a iz kojeg i prema shvaćanju ovog suda nema zapreke koja bi isključivala naturalni povrat predmetnog zemljišta.

18. Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju I. G., čiji zadatak je bio identifikacija nekadašnje nekretnine oznake čest. zem. …, K.O. P., te izrada skice lica mjesta kojom će se utvrditi u koje novoosnovane čestice ulazi površina nekadašnje nekretnine oznake čest. zem. …, K.O. P., te izračunati i navesti unutar kojih objekata se nalazi navedena površina. Pri tome je radi identifikacije i utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja na čest. zem. …, K.O. P. obavljen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje imenovanog vještaka geodezije, o čemu u spisu prileži zapisnik od 20. svibnja 2016. Na zapisniku je sadržana izjava tajnika OŠ J. D. kako dio nekretnine na kojoj se vrši vještačenje nije ograđen kamenim zidom i nije unutar ogradnog zida dvorišta.

19. Imenovani vještak je sačinio geodetsko vještačenje sa nalazom i mišljenjem, interne oznake: … „Z., 01.06.2016.“, koje je dostavljeno u spis 15. lipnja 2016., u kojem ističe kako je na očevidu identificirao posjed kojeg čini dio nekadašnje čest. zem. …K.O. P., odnosno nekadašnje k.č…., K.O. P., u naravi dvorište, koji po zemljišnoknjižnoj evidenciji pripada današnjoj čest. zem. …, a po katastarskoj evidenciji današnjoj k.č. …, K.O. P.. Nadalje, vještak iznosi prikaz katastarskih promjena, te ističe sadašnje stanje, odnosno kako je čest. zem. … K.O. P., upisanog vlasništva u Z.U… K.O. P. na ime O. š. J. D., upisanog načina uporabe čestice zemlje: škola, Š. A. S., površine 8728 m2 i pomoćna zgrada površine 32 m2, što je ukupna površina čestice od 8760 m2. Katastarska čestica … K.O. P. je upisanog posjeda u posjedovnom listu … K.O. P., na ime O. š. J. D., A. S. …, P., upisanog načina uporabe katastarske čestice: škola, P., U. A. S. …, površine 891 m2, pomoćna zgrada, površine 32 m2 i dvorište površine 6761 m2, što je ukupna površina čestice od 7684 m2. Nadalje, ističe kako je posjed koji odgovara dijelu nekadašnje čest. zem. …K.O. P. (nekadašnja k.č. … K.O. P.), odnosno dijelu današnje čest. zem. 1334/1 (dijelu današnje k.č….) sa jugoistočne strane omeđen dijelom betonskim zidom koji pripada susjednom posjedu, a dijelom zidom garaže izgrađene na susjednom posjedu te graniči s ostatkom čest. zem. … (k.č….) K.O. P.. Sa jugozapadne strane posjeda kako međa nije označena vidljivim fiksnim trajnim oznakama, osim na sjevernom dijelu gdje je međna točka posjeda rub betonskog zida, a sa južne strane međa završava na betonskom zidu te posjed graniči s današnjom č.z. … (k.č….) K.O. P.. Sa sjeverozapadne strane posjeda nalazi se gusto raslinje-grmlje, a međa nije označena vidljivim fiksnim trajnim oznakama osim na zapadnom dijelu, gdje je međna točka posjeda rub betonskog zida, a posjed graniči s ostatkom čest. zem. … (k.č….). Sa sjeveroistočne strane posjeda je pokos, a međa nije označena vidljivim fiksnim trajnim oznakama, osim na južnom dijelu gdje je međna točka posjeda rub zida garaže te posjed graniči s čest. zem. … (k.č. …) K.O. P.. Nesmetan pristup posjedu kako je trenutno moguć samo preko današnje čest. zem. … K.O. P. (k.č. …) koja je u vlasništvu i posjedu R. R. r. B.. Stvarna površina posjeda koji čini dio nekadašnje čest. zem. … K.O. P. (po zemljišnoknjižnoj evidenciji) koja je odgovarala k.č. … K.O. P.(po katastarskoj evidenciji) iznosi 331m2, a nekadašnja službena površina je iznosila 358 m2. Pri tome vještak navodi kako je površina računata iz koordinata lomnih točaka izmjerenih međa na terenu, a koordinate lomnih točaka koje nisu označene na terenu, pa shodno tome nisu ni izmjerene, kako su određene iz podataka katastarskog plana i postojećih skica izmjere iz katastarske arhive, poglavito vezujući se na skicu izmjere Klasa: 01-2/91- 85 od 24. listopada 1985. Nadalje, prilog nalazu i mišljenju je skica lica mjesta u mjerilu 1:500, na kojoj je prikazan posjed stvarne površine 331 m2, u naravi dvorište, označen točkama A, B, C, D, E, F, A, koji je oduzet rješenjem Skupštine općine Pag broj: UP/I-02-I-901/1-85 od 26. prosinca 1985., te koji je pripadao po zemljišnoknjižnoj evidenciji nekadašnje čest. zem. … K.O. P. (po katastarskoj evidenciji dijelu nekadašnje k.č. … K.O. P.), odnosno koji po zemljišnoknjižnoj evidenciji pripada dijelu današnje čest. zem. …, K.O. P. (po katastarskoj evidenciji dijelu današnje k.č. …, K.O. P.).

20. Također, u provedenom postupku je zatražena i dopuna geodetskog vještačenja, a u pogledu nejasnoća vezanih za površinu čest. zem. …, K.O. P., te je u spis zaprimljena dopuna 27. srpnja 2016., u kojoj je imenovani vještak ostao kod naprijed iznijetog nalaza i mišljenja, te je ujedno istaknuo kako je 1991. stupila na snagu nova geodetska izmjera katastarske općine P., uslijed čega je radi suvremenijih metoda geodetske izmjere došlo do manjeg odstupanja u površinama katastarskih čestica, koje pak predstavlja odstupanja u okviru tolerancije sukladno pravilima geodetske struke.

21. Nadalje, iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke S. P. V., a radi utvrđenja stanja predmetnog zemljišta, označenog na geodetskoj skici lica mjesta točkama A, B, C, D, E, F, A do donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.), odnosno je li zemljište privedeno namjeni, te je li bila izvršena priprema za izgradnju u skladu s dokumentima prostornog uređenja u vrijeme oduzimanja iz posjeda predmetne nekretnine, kao i je li predmetnu nekretninu moguće naturalno vratiti u vlasništvo podnositelja zahtjeva, a da se pri tom bitno ne okrnji prostorna cjelovitost, koja je u spis 20. srpnja 2017. dostavila nalaz i mišljenje „Z., 20. lipnja 2017“.

22. Iz nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi kako je predmetno zemljište približno pravokutnog oblika, u depresiji u odnosu na asfaltiranu prometnicu V. u., od koje je odvojeno pojasom zelenila, kako je na sjeverozapadnoj strani pokos, zarastao u visoko zelenilo, kako je sa jugoistočne strane ograđeno djelomično zidom, djelomično garažom na susjednoj parceli, a sa jugozapadne strane nema nikakve prepreke, te je povezano s obiteljskom kućom na k.č. …, K.O. P.. Nadalje, vještakinja navodi kako je u vrijeme donošenja Zakona o naknadi za predmetno zemljište na snazi prostorni plan „Provedbeni plan B.“, te koji se navodi u rješenju o deposedaciji, međutim, kojeg nije bilo moguće pronaći. Ističe kako se deposedirane nekretnine prema Uvjetima uređenja prostora broj: 02-VI-1045/1-85 od 11. rujna 1985., koji su izdani od strane Referade za urbanizam Sekretarijata za poslove uprave općine P., nalaze u sastavu zemljišta predviđenog za izgradnju dvorane za tjelesni odgoj, međutim, s tim u vezi nastavno ističe kako Uvjeti uređenja prostora nisu dokument na temelju kojeg je moguća izgradnja, već je potrebno ishoditi rješenje (akt) za gradnju (građevinsku dozvolu), za koju nema saznanja da je ishođena. Iz navedenog kako je razvidno da su napravljene predradnje za formirane parcele prema važećem prostornom planu, a zbog čega je i došlo do deposedacije, dok je očevidom na terenu utvrđeno kako se predmetnu parcelu neometano koristi kao dvorište od strane vlasnika obiteljske kuće izgrađene na parceli današnje oznake k.č. …, K.O. P., te da je između predmetne parcele i škole asfaltirana prometnica V. u.. Nadalje, vještakinja utvrđuje kako je predmetna parcela u depresiji, kako je visinska razlika u odnosu na cestu i školu oko cca 1 metar, kako na terenu nema nikakvih pokazatelja da je nekada bilo formirano gradilište na terenu (predviđeno za školsku dvoranu), nego je dvorište uz obiteljsku kuću, a na isječku prostornog plana iz 1985. je vidljivo kako je zona gdje je predmetna parcela većinom neizgrađeno i infrastrukturno neuređeno područje. Vještakinja ističe kako predmetno zemljište površine 331 m2 nije privedeno namjeni, kao i da nikad nije došlo do bilo kakve gradnje i pripreme terena u smislu radova, pa niti nelegalne gradnje. Predmetno zemljište kako je zelena površina unutar dvorišta uz obiteljsku kuću, te je zaključak imenovane vještakinje kako do donošenja Zakona o naknadi nije izvršena potpuna priprema za izgradnju za namjenu određenu planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja tog zakona. U pogledu mogućnosti povrata je istaknula kako se naturalnim povratom ne bi bitno narušila prostorna cjelovitost na tom dijelu G. P., jer je između škole J.D. i predmetnog zemljišta ulica, asfaltirana gradska prometnica (Vukovarska ulica). Nadalje, ističe kako se zemljište koristi kao djelomično ograđeno dvorište uz obiteljsku kuću, i nema nikakvog traga bilo kakve gradnje na njoj ili korištenja od strane škole (koja kako je danas upisana u posjedu i vlasništvu iste). Prema važećem PPU G. P., navedeno područje je u građevinskoj zoni - izgrađeni dio i nema plana nižeg reda kojim bi i nadalje zemljište bilo planirano isključivo za izgradnju i širenje škole "J. D." na tom prostoru. Zaključak je imenovane sudske vještakinje kako se naturalnim povratom predmetne nekretnine označene kao k.č. … K.O. P. stara oznaka, a u geodetskoj skici lica mjesta označenoj kao lik A, B, C, D, E, F, A u površini od 331 m2 (danas dio k.č. … K.O. P., katastarska evidencija dio … K.O. P.) ne bi okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora i imovine, slijedom čega je moguć naturalni povrat predmetne nekretnine. Na predmetni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, odnosno nisu dostavili nikakve primjedbe.

23. Spisu prileži uporabna dozvola izdana od strane Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinsko pravne poslove, Ispostava P., Klasa: UP/I-361-05/03-01/7, Urbroj: 2198-11-03-05 od 15. listopada 2003. kojom je određeno kako tužitelj smije koristiti građevinu - športsku dvoranu, izgrađenu kao dogradnju sa sjeveroistočno strane zgrade škole, na k.č. … K.O. P. "B.", te kotlovnicu za centralno grijanje škole i športske dvorane, za čiju je izgradnju izdana građevinska dozvola broj: UP/I-02-V-111/1-1986 od 28. ožujka 1986. i to za I fazu investicionog objekta "Sportske dvorane s vanjskim sportskim terenima uključujući i adaptaciju postojećeg objekta škole u svrhu izvedbe kotlovnice…", te izmjene i dopune građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/03-01/78, Urbroj: 2198-11-03-04.

24. Slijedom navedenog, imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, posebno skicu lica mjesta i fotodokumentaciju, koji su sastavni dio geodetskog vještačenja, iz kojeg nesporno proizlazi kako se predmetni dio zemljišta ne nalazi unutar kompleksa izgrađene dvorane i kotlovnice, odnosno školskog dvorišta, koje je omeđeno betonskim zidom, te se između nalazi i asfaltirana prometnica (V.u.), zatim mišljenje građevinskog vještaka kako na terenu nema nikakvih pokazatelja da je nekada bilo formirano gradilište na terenu (predviđeno za školsku dvoranu), odnosno nema nikakvog traga bilo kakve gradnje na njoj ili korištenja od strane škole, te nije privedeno namjeni, pravilna je ocjena tuženika kako u konkretnom slučaju nema pravne zapreke za naturalni povrat propisane odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi, pa se prigovori tužitelja u tom pravcu otklanjaju kao neosnovani.

25. Nadalje, pregledom priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. …, Z.U. …, K.O. P., sa stanjem na dan 29. svibnja 1997., proizlazi kako je na predmetnoj nekretnini, prvotno u površini od 921 m2, bilo uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja A. B. rođ. B. za cijelo, i to na temelju isprava položenih u zbrci isprava pod brojem Z-… (diobeni ugovor, ovjeren kod O. P., broj ovjere: O- …), a koja činjenica je utvrđena i u rješenju o deposedaciji od 26. prosinca 1985., pa navodi tužitelja kako pravna prednica ne bi bila vlasnica predmetnog zemljišta, odnosno kako bi bila suvlasnik u dijelu od 42/80 dijela nemaju uporište u ispravama priloženim spisu tuženika.

26. Također, neosnovano prigovora tužitelj kako je u konkretnom slučaju tuženik trebao donijeti odluku o vraćanju primljene naknade za oduzeto zemljište u smislu odredbe članka 17. stavak 2. Zakona o naknadi, budući da spisu ne prileže nikakvi dokazi da je naknada određena i isplaćena pravnoj prednici zainteresiranih osoba pod 2. i pod 3., niti je tužitelj u tom smjeru dostavio dokaze, a na zapisniku od 24. ožujka 2011. je sadržana izjava punomoćnika podnositeljice zahtjeva za povrat A. B., kako imenovana nije nikad primila naknadu za deposedirano zemljište.

27. Nadalje, odredbom članka 13. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za …, K.O. P., koje prileži geodetskom vještačenju, utvrđeno je kako je na čest. zem. … upisan tužitelj kao vlasnik za cijelo, dakle, imovina u odnosu na koju je postavljen zahtjev za povrat u vlasništvo se nalazi u imovini tužitelja, koji je pravilno određen kao obveznik povrata, pa se i taj prigovor tužitelja odbija kao neosnovan. 28. U pogledu pozivanja tužitelja na odredbu članka 21. stavak 4. Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, za istaći je tužitelju kako navedena odredba, osim što tek stupa na snagu 1. siječnja 2023., nije mjerodavna za odluku u konkretnoj upravnoj stvari.

29. Zaključno, a u pogledu dostavljenog rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/16- 01/671, Urbroj: 514-05-02-01-02/15-20-05 od 27. svibnja 2020., za istaći je tužitelju kako isto ne utječe na zakonitost osporenog rješenja s obzirom da je njime, kako proizlazi iz naprijed utvrđenog, ova upravna stvar zakonito riješena.

30. Slijedom sveg navedenog, sud cijeni kako osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje kako je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Pri tome je tuženik pravilno poništio točku 1. prvostupanjskog rješenja, te riješio na način kako je to navedeno u osporenom rješenju, a za koje postupanje je tuženik naveo dostane razloge u obrazloženju rješenja, pravilno se pozvavši na mjerodavne odredbe Zakona o prostornom uređenju.

31. Stoga je sud pozivom na odredbu članka na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud odbio zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 28. veljače 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. O. š. J. D. P., A. S. …, P., zastupana po opunomoćeniku H. B., odvjetnik u O., I. B. M. …

2. Ministarstvo pravosuđa i uprave RH, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Kneza Borellia 9

4. R. R. iz Z. B. D. …

5. Z.B. iz S. B., T. p. …

6. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelja obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od 900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude.

4. Kalendar 30 dana.