Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-819/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., protiv I.-tuženika Grada Zagreba, Z., OIB:…, kojega zastupa A. H., odvjetnica u Z. i II.-tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I.-tuženika i žalbi II.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2416/2019-69 od 23. prosinca 2019., dana 28. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe I.-tuženika Grada Zagreba i II.-tuženika Z. e. t. d.o.o. kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2416/2019-69 od 23. prosinca 2019. u dijelu u kojem je I.-tuženiku i II.-tuženiku naloženo da solidarno isplate tužitelju T. G. iznos od 16.254,62 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 14.694,62 kune od 6. veljače 2008. pa do isplate, a na iznos od 1.560,00 kuna od 23. prosinca 2019. pa do isplate, te mu naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 20.637,50 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2019. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2416/2019-69 od 23. prosinca 2019. u dijelu u kojem je I.-tuženiku Gradu Zagrebu i II.-tuženiku Z. e. t. d.o.o. naloženo da solidarno isplate tužitelju T. G. zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 1.560,00 kuna od 6. veljače 2008. pa do 22. prosinca 2019. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja T. G. za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.560,00 kuna od 6. veljače 2008. pa do 22. prosinca 2019. kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I.-tuženika Grada Zagreba za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev II.-tuženika Z. e. t. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2416/2019- 69 od 23. prosinca 2019. naloženo je I.-tuženiku i II.-tuženiku da solidarno isplate tužitelju iznos od 16.254,62 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2008. pa do isplate, te mu naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 20.637,50 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2019. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se I.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.587,58 kuna.

3. Protiv navedene presude žali se II.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna.

4. Žalbe I.-tuženika i II.-tuženika su djelomično osnovane.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 8. travnja 2016. (list 212-213 spisa) za isplatu iznosa od 16.254,62 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2008. pa do isplate, od čega na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 14.500,00 kuna, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.560,00 kuna, te na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja iznos od 194,62 kune. Navedenu štetu tužitelj je pretrpio u štetnom događaju od 18. lipnja 2007. koji se dogodio u Z., kada je tužitelj, upravljajući mopedom registarske oznake ZG… kolnikom …, došao do raskrižja s ulicom … gdje su se odvijali radovi i koje raskrižje je bilo obilježeno markerima i plastičnom trakom za ograđivanje, te se tužitelju, uslijed nestručnog i loše izvedenog pričvršćivanja plastične trake, oko volana mopeda omotala plastična traka, te je tužitelj izgubio ravnotežu, pao i pretrpio ozljede. Tužitelj naknadu pretrpljene štete potražuje solidarno od I.-tuženika i II.-tuženika, jer isti nisu na primjeran i siguran način osigurali mjesto izvođenja radova na javnoj cesti.

6. Osnovani su žalbeni navodi I. i II.-tuženika u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud u izreci pobijane presude tužitelju dosuđuje iznos od 1.560,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2008. pa do isplate, dok u obrazloženju navodi da tijek zakonske zatezne kamate na novčanu naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tužitelj potražuje od presuđenja, pa je tako i dosuđena. Međutim, iz predmetnog spisa je razvidno da je tužitelj zakonsku zateznu kamatu na cjelokupan iznos naknade štete potraživao od 6. veljače 2008. (list 212-213 spisa) pa do isplate, a da nije ni za jedan dio štete kamatu potraživao od presuđenja, kako to prvostupanjski sud pogrešno navodi u obrazloženju presude, a zatim u izreci tijek zakonske zatezne kamate sudi od 6. veljače 2008. pa do isplate, slijedom čega je izreka prvostupanjskog suda u tom dijelu proturječna obrazloženju presude.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u tijelu osiguranika (list 8 spisa), zapisnika o očevidu (list 9-11 spisa), ugovora za izvođenje radova od 24. kolovoza 2006. (list 15-18 spisa), prijave ozljede na radu i tužiteljeve medicinske dokumentacije (list 19-26 spisa), računa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO, list 27-32 spisa), uplatnica (list 33-35 spisa), liječničke potvrde i medicinske dokumentacije (list 116-118 spisa), saslušanja tužitelja (list 54-55 spisa), prometnog vještačenja po vještaku dipl. ing. N. E. (list 62- 65, 68, 123-124 spisa), fotografskog elaborata (list 69-79 spisa), vještačenja po vještaku neurokirurgu dr. V. B. (list 95-96 spisa), kopije spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-181/13 (list 132-184 spisa), te iskaza svjedoka Z. R. (list 216 spisa), M. K. (list 216-217 spisa) i I. G. (list 217 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj nastradao 18. lipnja 2007. u … ulici u Z., u blizini križanja s Ulicom …,

- da su se u to vrijeme na navedenom području odvijali radovi na rekonstrukciji tramvajske pruge,

- da su ugovor za izvođenje radova za održavanje tramvajske pruge na raskrižju Ulice …, … ulice i Ulice …, 24. kolovoza 2006. sklopili Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. - Podružnica Zagrebački električni tramvaj kao naručitelj i MTG d.o.o. Z. kao izvođač (list 15-18 spisa),

- da iz rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 8. lipnja 2007. proizlazi da je tim rješenjem odobrena privremena regulacija prometa u Ulici … u zoni i na raskrižju s ulicom …, da je Z. h. d.o.o., Podružnica Z. c., zadužen postaviti i ukloniti privremenu regulaciju prometa o trošku podnositelja zahtjeva - Z. h., Podružnice Z.., te da je za sve eventualne nezgode nastale uslijed nedovoljnog osiguranja gradilišta odgovoran izvođač radova, Z. h. d.o.o., Podružnica Z.., voditelj radova I. G.,

- da je navedeno rješenje vrijedilo od 11. lipnja 2007. do 6. srpnja 2007., dakle i u vrijeme nastanka štetnog događaja (list 135-136 spisa),

- da upravo iz sadržaja citiranog rješenja od 8. lipnja 2007. proizlazi odgovornost II.- tuženika za nezgode nastale uslijed nedovoljnog osiguranja gradilišta, slijedom čega je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,

- da pasivna legitimacija I.-tuženika proizlazi iz odredbe čl. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04. i 178/04., dalje: ZKG) prema kojoj je odgovornost zbog neurednog obavljanja komunalne djelatnosti na lokalnoj samoupravi, koja radi toga osniva trgovačka društva, javne ustanove, službe, daje u koncesiju ili ugovorom povjerava komunalne poslove, i iz odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj: 180/04., 82/06. i 138/06., dalje: ZJN),

- da, neovisno o tome jesu li poslovi preneseni na druge pravne osobe, na jedinici lokalne samouprave ostaje odgovornost za štetu koja nastane zbog neodržavanja javne površine, pa konkretno I.-tuženik, unatoč tome što je Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet rješenjem od 8. lipnja 2007. utvrdio za sve eventualne nezgode nastale uslijed nedovoljnog osiguranja gradilišta (mjesta ovog štetnog događaja) odgovornim Z. h. d.o.o., Podružnicu Z.. – prednika II.-tuženika, ostaje odgovoran za štetu koja je nastala propustom da se mjesto štetnog događaja dovoljno osigura,

- da je II.-tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor isključive krivnje tužitelja tvrdeći da je vozio trakom zabranjenim za promet osobnih vozila, no da navedeno ne proizlazi niti iz jednog od izvedenih dokaza,

- da iz iskaza svjedoka Z. R., M. K. i I. G. proizlazi da je zbog rekonstrukcije tramvajske pruge za promet bio zatvoren samo krajnji lijevi prometni trak, da su bile postavljene zastavice i vertikalna signalizacija prometa, sve prema rješenju Gradskog ureda, da je svjedok I. G. iskazivao o nesolidnosti zaštite trake koja je bila jako tanka, a svjedok Z. R. o tome da su pješaci povremeno trgali zaštitne trake kako bi mogli proći, da su trake popravljali djelatnici MTG-a ukoliko nitko iz Z… ili Z. c. nije bio u blizini,

- da se iz fotografskog elaborata na listu 71-74 spisa može utvrditi da je za promet bio zatvoren krajnji lijevi trak, da su se po preostalim tracima neometano kretala druga vozila, a da je samim zatvorenim krajnje lijevim trakom zbog postavljenih prepreka onemogućeno kretanje, i da se tužitelj ne bi odlučio na kretanje zatvorenom trakom s preprekama kraj činjenice da je promet na preostalom dijelu prometnice bio normalno omogućen,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. N. E. te iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj na mopedu kretanjem po ravnom dijelu kolnika izgubio ravnotežu i zajedno s mopedom pao na kolnik, da je brzina kretanja tužitelja neposredno prije štetnog događaja tehnički mogla iznositi iskazanih 40-50 km/h, da tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da se štetni događaj odigrao na način na koji to iskazuje tužitelj, odnosno da je uzrok pada tužitelja bilo zaplitanje zaštite trake privremene prometne regulacije, podignute uslijed jačeg udara vjetra, oko upravljača i prednjeg kotača tužiteljevog mopeda,

- da niti jedan od izvedenih dokaza ne govori u prilog suprotnome, slijedom čega je tužiteljev prikaz dinamike nastanka događaja, prema analizi vještaka za promet moguć, te je prvostupanjski sud, imajući u vidu i izostanak tragova kočenja, utvrdio da se štetni događaj odigrao upravo onako kako ga opisuje tužitelj,

- da iz navedenog proizlazi odgovornost I. i II.-tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio, imajući u vidu da nepričvršćena zaštitna traka koja je slobodno vijorila pri naletu vjetra više nije predstavljala zaštitno sredstvo, već potencijalnu opasnost koja je rezultirala padom tužitelja jer se omotala oko kotača i volana njegovog mopeda i uzrokovala pad,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga dr. V. B. proizlazi da je tužitelj zadobio udarac u područje lakta, otrgnuće olekranona desne lakatne kosti, rezno nagnječnu ranu desnog lakta, oguljotine kože regije kuka desno i koljena obostrano te trzajnu ozljedu vratne kralješnice, da je tužitelju učinjena toaleta rane, šav kože, aplicirana nadlaktična longeta do 4. srpnja 2007., da je tužitelj odlazio na kontrole i preglede, EMG snimanje i da su sve ozljede u jasnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga dr. V. B. nadalje proizlazi da su nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice od oko 2,5% zbog otrgnuća dijela olekranona desnog lakta i trzajne ozljede vrata u smislu bolnog cervikalnog sindroma objektiviziranog EMG obradom, da je tužitelj trpio jake bolove 2,5 do 3 dana, srednje jake 8 dana i manje još mjesec dana, da je pretrpio jaki primarni kratkotrajni strah, sekundarni jači strah 3 dana, srednje jaki 8 dana i kasni strah 4 tjedna, da mu je u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba bila potrebna tuđa pomoć i njega od 3 sata dnevno kroz 4 tjedna, a nakon toga po 2 sata dnevno, dakle ukupno 104 sata,

- da su nalaz i mišljenje sudskih vještaka sačinjeni stručno i objektivno, te da su valjano obrazloženi sukladno svim pravilima struke i iskustva vještaka,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta, a i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženici svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

9. Tako i ovaj sud utvrđuje da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je do predmetne prometne nezgode došlo zbog nedovoljnog osiguranja gradilišta, s obzirom da zaštitna traka nije bila dovoljno pričvršćena te se pri jačem naletu vjetra omotala oko upravljača i prednjeg kotača mopeda tužitelja i uzrokovala njegov pad. Navedeno proizlazi iz životno uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja, koji iskaz, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije u suprotnosti s iskazima svjedoka R., K. i G., a valja istaknuti da je i vještak N. E. u svom nalazu i mišljenju naveo da, iako nije mogao s apsolutnom sigurnošću utvrditi dinamiku odigravanja štetnog događaja, nakon analize iskazane varijante od strane tužitelja, u konačnici je zaključio da se štetni događaj mogao odigrati na način kako je to iskazao tužitelj. Na ročištu održanom 3. prosinca 2012. vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije kriv za nastanak predmetne prometne nezgode s obzirom da isti nije vozio trakom zabranjenim za promet osobnih vozila, a budući da se iz fotografskog elaborata na listu 71-74 spisa može utvrditi da je za promet bio zatvoren samo krajnji lijevi trak, dok su se po preostalim tracima neometano kretala druga vozila, a tako su iskazivali i svjedoci u ovom predmetu.

10. U odnosu na žalbene navode I.-tuženika u kojima on ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i I.-tuženik pasivno legitimiran na temelju odredbe iz čl. 4. ZKG-a i čl. 4. st. 1. ZJN-a, i to neovisno o tome što je Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet rješenjem od 8. lipnja 2007. za sve eventualne nezgode nastale uslijed nedovoljnog osiguranja gradilišta utvrdio odgovornim prednika II.-tuženika, iz razloga što na I.-tuženiku, kao jedinici lokalne samouprave, ostaje odgovornost za štetu koja nastane zbog neodržavanja javne površine i u slučaju kada je konkretni posao održavanja iste prenesen na druge pravne osobe. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorni I. i II.-tuženik koji nisu na primjeren i siguran način osigurali mjesto izvođenja radova na javnoj cesti, te su stoga u obvezi solidarno tužitelju naknaditi nastalu štetu, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO/05), u svezi čl. 4. ZKG-a i čl. 4. st. 1. ZJN-a.

11. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO/05 propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO/05, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, dob tužitelja (rođen 1973.), zanimanje tužitelja (obrtnik), zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 2,5%, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 14.500,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2008. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 1108. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

13. Nadalje, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO/05 propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu valja reći da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio iznos od 1.560,00 kuna, imajući u vidu da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 104 sata, te uzimajući pri tome iznos od 15,00 kuna kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege. No, u pogledu zakonske zatezne kamate valja reći da, kako u konkretnom slučaju nije korištena neto zarada osobe koja bi pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je pružana, ista dospijeva tek presuđenjem jer je tek tada dobila svoj novčani izričaj. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.560,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2019. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1., čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. i čl. 1108. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

15. U pogledu troškova liječenja, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj osnovano potražuje iznos od 194,62 kune, i to na ime troškova sudjelovanja u liječenju - participaciji. Tužitelj je dostavio račune i uplatnice HZZO-a (list 27-35 spisa) iz kojih proizlazi da su troškovi njegovog sudjelovanja u liječenju iznosili 17,89 kuna + 11,14 kuna + 9,19 kuna + 31,88 kuna + 5,84 kuna + 20,32 kuna + 30,00 kuna + 10,00 kuna + 20,00 kuna + 20,00 kuna + 23,36 kuna, a svi računi, odnosno potvrde o uplati, datirani su u razdoblju od 20. lipnja 2007. do 18. rujna 2007. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova liječenja u iznosu od 194,62 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2008. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1., čl. 1086., čl. 1095. st. 1. i čl. 1108. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je I.-tuženiku i II.-tuženiku naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 16.254,62 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 14.694,62 kune od 6. veljače 2008. pa do isplate, a na iznos od 1.560,00 kuna od 23. prosinca 2019. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke), a prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu u kojem je I.-tuženiku i II.-tuženiku naloženo solidarno isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 1.560,00 kuna (koji se odnosi na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu) od 6. veljače 2008. pa do 22. prosinca 2019., te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (stavak II. izreke ove odluke).

17. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2., čl. 156. i čl. 161. st. 3. ZPP-a, u svezi čl. 374. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke.

19. Zahtjev I.-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je isti uspio sa žalbom samo djelomično, i to u pogledu zakonske zatezne kamate kao sporednom potraživanju tužitelja, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

20. Zahtjev II.-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je isti uspio sa žalbom samo djelomično, i to u pogledu zakonske zatezne kamate kao sporednom potraživanju tužitelja, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. veljače 2022.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.