REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-91/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., K. K. 2, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z. zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., P. 50, protiv tuženika D. zdravlja B.-bilogorske županije, B., J. J. 13 C, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i K. K., odvjetnici iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 26. siječnja2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Z. o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 28. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-B. Ž., B.,

J. J. 13 c., OIB:…, da tužitelju M. B. iz B., K. K. 2, OIB: 96524321628

, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.881,44 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 185,54 kn od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 167,87 kn od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 178,23 kn od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,75 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,33 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,33 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,33 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,33 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,76 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,47 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,33 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 143,98 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,51 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 190,87 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 186,22 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 185,41 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 194,68 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 117,34 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 151,94 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima,

koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-B. Ž., B., J. J. 13 c., OIB:…, da tužitelju M. B. iz B., K. K. 2, OIB: …

, na ime dnevnica isplati ukupan iznos od 510,00 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 425,00 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja isplatu iznosa na ime dnevnica za iznos od 255,00 kn sa zateznom kamatom od 16.08.2018., po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-B. Ž., B., J. J. 13 c., OIB:… da tužitelju M. B. iz B., K. K. 2, OIB: …

, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svak polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 28. veljače 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj M. B., podnio je tužbu ovome sudu zaprimljenu dana 16. travnja 2019., protiv tuženika D. zdravlja B.-bilogorske županije, radi isplate

razlike isplate razlike manje isplaćene plaće u vezi dodatka na plaću koji mu pripada zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, ali i u vezi neplaćenih dnevnica za službena putovanja.

2. U tužbi tvrdi da je kod tuženika u razdoblju od 10. travnja 2014 do 16. travnja 2019.. kao dana podnošenja tužbe zaposlen na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza,

te da mu tuženik u tom razdoblju nije isplaćivao dnevnice premda ga je više puta mjesečno upućivao na službeni put. Tvrdi da se više puta obraćao tuženiku s prijedlogom da mu isplati pripadajuće dnevnice, a što je tuženik odbio uz obrazloženje da unatoč činjenici što je tužitelj na službenom putu provodio više od 8 sati, da tužitelj nema pravo na dnevnicu već samo na prekovremeni rad.

3. Nadalje, tužitelj tvrdi kako mu tuženik nije u razdoblju od 01. siječnja 2015, pa sve do 31. prosinca 2017., isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće,

a koji mu inače pripada zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, jer je u svom poslu sudjelovao u procesu dijagnostike i liječenja, te obzirom da mu navedeni dodatak pripada temeljem čl. 59.a. Dodatak I (Narodne novine br.96/2015) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novinebr.143/2013).

4. Shodno tome, kako se svi relevantni podaci o radu tužitelja nalaze kod tuženika, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, predloživši da se tuženiku naloži da u spis dostavi ugovor o radu sklopljen između stranaka, evidenciju o rasporedu radnog vremena tužitelja u navedenom razdoblju, putne radne listove, platne liste, ali i druge evidencije po potrebi, kako bi se nakon financijskog vještačenja na temelju te radno-pravne dokumentacije, mogao tužbeni zahtjev od strane tužitelj učiniti u novčanom iznosu određenim.

5. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem u ovom postupku, tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2022., postavio određen zahtjev u vezi isplate iznosa od 3.881,44 kn u odnosu za neplaćenu razliku plaće po osnovi utuženog dodatka na plaću, dok u odnosu na neplaćene dnevnice zahtjeva iznos od 765,00 kn, a kako je pobliže navedeno u izreci presude, predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka

6. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, očitujući se o potraživanju tužitelja u vezi navedenog dodatka na plaću u smislu čl. 59.a. Dodatka I Kolektivnog ugovora, tuženik je opravdano pravnu osnovu toga zahtjeva osporavao samo i isključivo u razdoblju od 1. siječnja 2015., do 30. rujna 2015., istaknuvši da se prema čl. 9. Dodatka Kolektivnom ugovoru, navedeni dodatak na plaću primjenjuje od 01. listopada 2015., priznavši da tuženik nije isplaćivao tužitelju niti od toga datuma navedeni dodatak na plaću od 4% sve do 2018., jer su postojala razna tumačenja glede tog prava za vozače saniteta, a posebice oko pitanja da li oni sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, a što je uvjet za stjecanje prava na taj dodatak. Stoga, kada su

Domovi zdravlja u RH zauzeli stav da i vozačima saniteta pripada taj dodatak, tuženik ga je počeo isplaćivati svim vozačima sanitetskog prijevoza, pa tako i tužitelju počevši od 2018..

7. Dakle, tuženik tužbeni zahtjev po toj osnovi osporava za razdoblje od01. siječnja 2015., do 30. rujna 2015., kako u pogledu pravne osnove tuženik ipak nije osporavao potraživanje tužitelja u pogledu navedenog dodatka na plaću od 1. listopada 2015., pa sve do 31. prosinca 2017..

8. Međutim, tužbeni zahtjev u vezi isplate dnevnica je tuženik u cijelosti osporio kao neosnovano istaknut, pozvavši se na čl. 63. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, važeći u utuženom razdoblju, kojim je predviđeno pravo zaposlenika na dnevnicu i to kada je zaposlenik upućen na službeni put. Tuženik tvrdi da tužitelj obavlja posao vozača, te da njegovo radno vrijeme obuhvaća vrijeme vožnje, vrijeme ukrcavanja i iskrcavanja korisnika (pacijenata), čekanje na ukrcaj i za to vrijeme mu pripada plaća jer je to upravo u opisu njegovog posla vozača. Tuženik smatra kako tužitelju za navedeno vrijeme ne pripada pravo na dnevnicu jer je ona namijenjena pokrivanju troškova koje radnik ima na službenom putu, a to što tužitelj boravi na putu nije službeni put, već njegovo radno vrijeme za koje mu se isplaćuje plaća. U tom smislu se tuženik pozvao i na Zaključak broj 277 od 21. veljače 2007., Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, br.9/05), koji se odnosi i na tumačenje čl. 63. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 3/02), koji Zaključak je tuženik citirao u odgovoru na tužbu.

9. U odnosu na citirani Zaključak navedenog povjerenstva, tuženik smatra da vozači saniteta samo iznimno mogu imati pravo na dnevnicu, te se tada pravo na dnevnicu počinje računati tek nakon što na radu provedu više od 8 sati (jer je vožnja upravo njihov posao), pa ako i nakon tih prvih osam sati redovnog rada borave na putu još osam sati tada bi imali pravo na pola dnevnice, te tuženik tvrdi da je tužitelj samo iznimno (par puta godišnje) radio 8 + 8 sati te mu je za te dane plaćena dnevnica i prekovremeni rad i to sukladno navedenom tumačenju povjerenstva. Shodno tome,

tuženik ističe da se radniku koji je na radnom mjestu vozača cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme, za razliku od drugog radnika koji nije vozač i kojem se ne uračunava u radno vrijeme, vrijeme tijekom kojeg dotični putuje prema konačnom odredištu službenog puta i vrijeme dok se vraća sa službenog puta.

Zbog navedenog, tuženik tvrdi da je zaključkom od 13. studenog 2017. (na kojeg se i tužitelj pozvao, ali ga nije dostavio u prilogu tužbe), kojeg je dostavio u prilogu odgovora na tužbu, odbio zahtjev sindikalnog povjerenika za isplatu dnevnica vozačima sanitetskog prijevoza. Tuženik je također osporio dopuštenost podnošenja stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. ZPP, u ovom slučaju navevši da se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom radi dostavljanja određenih podataka, prije podnošenja tužbe.

Predložio da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.

10. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi Zaključak zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatno zdravstvo i zdravstvenog osiguranja od 21. veljače 2007. (list 10), radno vrijeme na službenom putu-Ministarstvo rada i Mirovinskog sustava (list 11-12), Zaključak BBŽ-a (list 13), obračuni plaća i evidencije o radnom vremenu (list 18-150), Zaključak zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatno zdravstvo i zdravstvenog osiguranja (list 157-161).

11. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. Đ. (list 152-153).

12. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem I. Š., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje dana11. studenog 2020. (list 179-195), očitovanje od 20. siječnja 2021., od 29. ožujka 2021. (list 218-220, 221-223, 229-236), te je izveden dokaz njenim saslušanjem.

13. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2017., te isplate neplaćenih dnevnica za službena putovanja za razdoblje od

10. travnja 2014 do 16. travnja 2019. kao dana podnošenja tužbe.

15. Tuženikov prigovor nedopuštenosti podnošenja stupnjevite tužbe je ocijenjen neosnovanim u okolnostima slučaja jer iako iz čl. 186.b. st. 3. ZPP, proizlazi indirektno da je tužitelj određene radno-pravne podatke trebao zatražiti od tužitelja pa da je u slučaju ukoliko bi mu ih dotični odbio dati moguće podnošenje stupnjevite tužbe, ZPP nije propisano da će se tužba odbaciti ukoliko tužitelj prethodno, prije podnošenja tužbe, iste nije zatražio od tuženika. Osim toga, za napomenuti je da tuženik čak niti na zahtjev suda tijekom ove parnice, a niti na zahtjev vještaka, nije predao niti sudu, niti vještaku sve putne radne listove tužitelja u utuženom razdoblju pa je sasvim jasno kako tu dokumentaciju ne bi predao niti tužitelju da mu se ovaj obratio sa zahtjevom u vezi predaje te dokumentacije prije podnošenja tužbe, tako da je navedenim prigovorom po uvjerenju ovoga suda, tuženik samo neosnovano pokušao sebi osigurati uspjeh u ovoj parnici.

16. Između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, te da mu tuženik nije isplaćivao utuženi dodatak na plaću sve do 31. prosinca 2017., ali i da mu tuženik nije isplaćivao dnevnice za dane kada je tužitelj radio duže od 8 sati dnevno. Također, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za sve odrađene sate rada po putnim radnim listovima, isplaćivao plaću za redovan i prekovremeni rad u skladu sa kolektivnim ugovorom.

17. Između stranaka, također, nije bilo sporno da je tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove u vezi potraživanja po osnovi neplaćenog dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata za razdoblje od 01. listopada 2015., pa sve do 31. prosinca 2017., pravno osnovan u smislu čl. 5. Dodatka I (Narodne novine br.96/2015)Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kojim je iza članka 59., dodan čl. 59.a. u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novinebr.143/2013).

18. Između stranaka je bila sporna visina zahtjeva u pogledu neplaćene razlike plaće za razdoblje od 01. listopada 2015., pa sve do 31. prosinca 2017., u odnosu na potraživanja koje se odnosi na neplaćeni dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a bilo je sporno i je li pravno osnovan zahtjev tužitelja u vezi isplate dnevnica, te ukoliko jest o kojoj visini neisplaćenog iznosa na ime dnevnica se radi.

19. Vještačenjem po vještaku I. Š. je utvrđeno da u razdoblju od 01. listopada 2015., pa sve do 31. prosinca 2017., tuženik nije isplatio tužitelju ukupan iznos od 3.881,44 kn u pogledu navedenog utuženog dodatka na plaću, na koji dodatak tužitelj ima pravo temeljem čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 96/2015), odnosno čl. 59.a. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a sve specificirano po mjesecima na način prikazan u tabeli vještaka br.4 (na listu 14 nalaza i mišljenja, odnosno lista 192).

20. Kako između stranaka nije bilo niti sporno da tužitelju pripada pravo na isplatu tog utuženog dodatka na plaću u razdoblju od 1. listopada 2015., pa sve do 31. prosinca 2017., već je bila sporna samo visina tog iznosa, a niti jedna stranka nije imala bilo kakvih prigovora na matematički izračun vještaka ili bilo kakvih drugih primjedbi na taj dio vještačkog nalaza, sud je u tom dijelu prihvatio matematički izračun vještaka kao stručan i točan, pa kako je tužitelj svoj zahtjev u vezi visine potraživanja po ovom osnovu uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka zahtijevajući isplatu iznosa od 3.881,44kn sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos naveden u točci I. ove presude, čime je ujedno tužitelj odustao od potraživanja po ovom osnovu za razdoblje od 1. siječnja 2015., pa sve do 1. listopada 2015., tužitelju je dosuđen taj iznos sa pripadajućom zateznom kamatom od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Naime, upravo od tog dana tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu, obzirom da je do 15.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec u smislu Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 dalje u tekstu ZR-a), tuženik bio dužan isplatiti tužitelju točan i potpun iznos osobnog dohotka, pa kako to tuženik nije učinio u vezi navedenog iznosa od 3.881,44 kn, dospio je u zakašnjenje upravo 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec u vezi svih pojedinih mjesečnih iznosa navedenih u točci I presude, zbog čega mu je kamata dosuđena u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 u daljnjem tekstu ZOO- a)upravo od navedenog 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec i to ona na koju tužitelj ima pravo u smislu navedene odredbe, računajući od dana dospijeća prvog mjesečnog iznosa (16. studenog 2015.), a što svakako isključuje iz primjene zateznu kamatu koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekuću do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena pa do isplate, prema čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a.

21. Međutim, predmetno potraživanje tužitelja u pogledu isplate zatraženih dnevnica, sud je ocijenio osnovanim, u vezi isplate iznosa od 510,00 kn, od ukupno zatraženog iznosa od 765,00 kn, imajući u vidu okolnosti slučaja, odnosno rezultate vještačenja koje je provedeno između ostalog i radi utvrđivanja opravdanosti isticanja tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, iako po ocjeni suda tužitelj kao vozač saniteta ima pravo na isplatu dnevnica u smislu čl. 64. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br.141/12 - u daljnjem tekstu TKU), na koju primjenu upućuje čl. 77. st.2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 88/13), no da bi to svoje pravo realizirao ili unovčio bilo je potrebno da se ispune određeni uvjeti koji nisu ispunjeni u konkretnom slučaju.

22. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka prije svega proizlazi da je obzirom na utuženi period od 10. travnja 2014., do 16. travnja 2019. , izdano tumačenje broj 3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je navedeno: "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnom Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". Nadalje, vještak navodi da je i u 2019. godini izdano tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama br.115/19 od 18. srpnja 2019. godine u kojem je navedeno "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a".

23. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka, također proizlazi da po mišljenju vještaka za obračun pripadajućih dnevnica tužitelju za rad koji je obavljao za tuženika u okviru radnog odnosa u utuženom razdoblju, a to su poslovi radnog mjesta vozača sanitetskog prijevoza, tumačenja navedenog Zajedničkog povjerenstva br. 4/18 od 12. ožujka 2018., br. 72/19 od 5. veljače 2019. i br. 77/19 od 05. veljače 2019., nisu od značaja, što sud u svakom slučaju prihvaća, kao potpuno ispravno mišljenje vještaka,

jer je se neosnovano tužitelj poziva na ova tumačenja za koja je inače sasvim jasno da se ne odnose na radnike koji su vozači sanitetskog prijevoza. Naime, praktički je u kontekstu činjenice da je tužitelj vozač tuženika, potpuno neargumentirano i neosnovano pozivanje na navedeno tumačenje br.4/18 koje se odnosi isključivo na nastavnike, kao i na ostala dva navedena tumačenja koja se ne odnose na tužitelja kao vozača.

24. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da dnevnica nije nadoknada za rad radnika na službenom putu, već da ona služi za nadoknadu povećanih osobnih troškova koji nastaju na službenom putu, a zbog čega radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad (ukoliko je radio dulje od 8 sati dnevno) na službenom putu, iako je ostvario pravo na isplatu dnevnice. Vještak također, ističe da kada radnik odlazi na službeni put te u mjestu službenog puta radi prekovremeno, ima pravo na plaću prema ugovoru o radu i pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad. Stoga pravo radnika na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada ne isključuje pravo na isplatu dnevnice ako je pravo radnika na dnevnicu utvrđeno nekim od akata poslodavca koje je obvezan primjenjivati.

25. Navedeno mišljenje vještaka u vezi kojeg niti jedna stranka nije imala primjedbi sud prihvaća u cijelosti jer je isto argumentirano, logično, ali i u skladu sa pozitivnim propisima i tumačenjima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od strane navedenog zajedničkog povjerenstva. Naime, vještak je opravdano i osnovano u uvodu svog nalaza i mišljenja ističe da se za prava na isplatu dnevnica i ostala materijalna prava radnika primjenjuje TKU, te da je za tumačenje pojedinih odredbi kolektivnog ugovora sukladno čl. 19.TKU, osnovano Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU, pri čemu je čl. 19. st. 5. TKU (Narodne novine br.24/17), odnosno st. 6. TKU (Narodne novine br.128/17), ali i čl. 20.st.5. TKU (Narodne novine br.141/12) navedeno da tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i da se dostavljaju podnositelju upita, svim potpisnicima TKU i objavljuju na web-stranicama Vlade RH.

26. Vještakinja se ispravno u svom nalazu i mišljenju navela (na listu 5-8 pisanog nalaza, odnosno list 183-186), da u konkretnom slučaju Sud ocjenjuje stvarni i pravni značaj prava na isplatu dnevnica, odnosno navodeći da je eventualna primjena navedenog Zaključka br. 277. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. veljače 2007. ili navedenih tumačenja broj 3/2014 i broj 115/19 TKU, pitanje o kojem odluku donosi sud.

27. Međutim, vještakinja je također na temelju dostavljene joj na uvid potrebne dokumentacije u vidu samo pojedinih radnih listova koje je ispunjavao tužitelj, a koji se odnose na rad tužitelja u utuženom razdoblju, utvrdila niz nedostataka kako u pogledu samog sastavljanja putnih radnih listova od strane tužitelja kao vozača tuženika, tako i u pogledu nedostatka potpisa od strane ovlaštene osobe tuženika, pri čemu je tuženik samo predočio vještakinji putne radne listove za period od … i dio ..., za vozilo reg. oznake …, kojima je upravljao tužitelj u navedenom razdoblju, a ujedno

je odgovorna osoba tuženika vještakinji dala do znanja da je to jedino što imaju, pa na temelju te i takve dokumentacije vještakinja nije mogla utvrditi za koje dane i za koje se vrijeme tužitelju uopće može obračunati dnevnica, obzirom da na navedenim putnim listovima piše samo vrijeme početka i vrijeme završetka rada, a ne može se nedvojbeno zaključiti koliko je službeni put trajao. U tom smislu, vještakinja navodi da za tužitelja nije svaka vožnja po putnom radnom listu (u daljnjem tekstu: PRL) službeni put na temelju kojeg bi ostvario pravo na isplatu dnevnice.

28. Vještak je navela da točan izračun nije moguće sačiniti, obzirom na nepostojanje dovoljno podataka, obrazlažući da se ni u slučaju primjene tumačenja TKU br.115/19 od 18. srpnja 2019., u kojem je navedeno "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno čl. 63. TKU-a", ne može utvrditi koliko je vremena vozač sanitetskog prijevoza vozio izvan županije jer takve evidencije nisu niti vođene, pa vještak nema dokumentaciju na temelju koje bi sačinio izračun, a pri tome vještakinja smatra da se tumačenje br.3/2014

od 10. travnja 2014., inače trebalo primjenjivati. Nadalje, vještakinja upirući na nedostatke PRL i razloge nemogućnosti da izvrši točan izračun, navodi da PRL nije potpisan od ovlaštene osobe tuženika, te je PRL popunjen nepotpuno jer se ne vidi kuda je tužitelj vozio pacijente, vidi se mjesto odnosno naselje, ali ne vidi se vrijeme zadržavanja, ne vidi se kuda su pacijenti voženi-u koju ustanovu, niti vrijeme zadržavanja u istoj, pa se iz takve nepotpune dokumentacije ne može sačiniti ispravan obračun o tome koliko tužitelju pripada na ime dnevnica, iako je vještakinja ustvrdila da je tuženik trebao osigurati da se podaci ispravno unose u PRL.

29. Obzirom da je obveza tuženika da osigura da se svi potrebni podaci ispravno unose u PRL, posebice u kontekstu činjenice da tuženik nije otvarao putne naloge za tužitelja (što je vještakinja također utvrdila i navela na listu 8 pisanog nalaza), te da je inače to morao učiniti (zbog čega je jedini dokument temeljem kojeg bi se eventualno moglo utvrditi pravo na isplatu dnevnica, a koje bi tužitelj trebao imati su putni radni listovi po mišljenju vještakinje), sud utvrđuje da predmet ove parnice nije utvrđivanje nepravilnosti u radu tuženika, odnosno odgovornih osoba tuženika- pravne osobe ili nepravilnosti koje je činio tužitelj u svojstvu vozača (da li iz subjektivnih razloga u situaciji kada je suprotno valjanoj uputi o pravilnom i potpunom načinu popunjavanja PRL ipak nepotpuno ispunjavao PRL ili iz objektivnih razloga, kada takva valjana uputa tužitelju kao vozaču nije niti dana od strane ovlaštene, nadležne osobe-zaposlenika

tuženika), jer se te nepravilnosti, a ujedno i određene sankcije za iste mogu utvrđivati i određivati u nekom drugom postupku, odnosno postupcima. Naime, predmet ove parnice u vezi navedenih dnevnica je bio utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu dnevnica, te ukoliko pripada, koji je to novčani iznos, ako se isti može utvrditi na temelju raspoloživih materijalnih dokaza, koji je tužitelju trebao biti isplaćen na ime dnevnica, a tužitelj mu nije isplatio.

30. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju također istakao kako je obzirom da je za tužitelja, tuženik dostavio samo PRL za dio utuženog razdoblja, kako je i prikazano u tabeli br. 5 nalaza (list 195), vještak je od tuženika zahtijevao daljnju dokumentaciju te mu je tuženik predao dokumentaciju za razduživanje goriva uz koju su bili priloženi neki PRL, ali ne svi, međutim kako je vještak već naveo iz te dokumentacije se nije moglo sa sigurnošću utvrditi po kojem PRL tužitelju pripada pravo na isplatu dnevnica. Vještak je također naveo da je kod vozača saniteta posebno pitanje što predstavlja službeni put, ustvrdivši da svakodnevno putovanje koje obavlja tuženik za tužitelja unutar županije nije službeno putovanje za koje bi se imalo pravo na isplatu dnevnica, a sve po tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike.

31. Međutim, unatoč navedenim manjkavostima u vještaku raspoloživim PRL za tužitelja, vještakinja je na listu 9 nalaza specificirano navela za koje razdoblje joj je tuženik predao na uvid potrebne PRL, te je tabelarno po datumima raspoloživih PRL na stranicama 9 pisanog nalaza prikazala, što je u tim PRL bilo navedeno u vezi relacije putovanja, što je bilo navedeno u vezi početka polaska na put i vremena povratka u Bjelovar, pri čemu je jednostavno u predzadnjem stupcu matematički prikazala "vrijeme provedeno na putu", prikazavši u zadnjem stupcu koji iznos bi tužitelju trebao pripasti na ime dnevnice za ta putovanja, odnosno na ime tih radnih dana prema navedenim PRL, ukoliko sud ocijeni takav zahtjev osnovanim. Na ovaj način je vještak tijekom 2016. i 2018., na temelju raspoloživih PRL listova utvrdila neplaćeni iznos od 765,00 kn (a s kojom visinom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, podneskom od 20. siječnja 2022.). Pri tome, je vještak u pogledu iznos pune dnevnice za tuzemstvo od 09. ožujka 2017. godine, navedenu visinu neplaćenog iznosa na ime dnevnica tužitelju obračunavao s obzirom da je za državne službenike i namještenike dnevnica iznosila 170,00 kn, te da je do 09. ožujka 2017. godine, iznosila 150,00 kn (međutim i za javne službenike je određena dnevnica u visini od 170,00 kn čl. 64.st.2. TKU ). Osim toga, vještak je na stranicama 6-8 nalaza obrazložio zbog čega tužitelju kao radniku pripada pravo na dnevnicu za vrijeme provedeno na službenom putu dužem od 8 sati i na udaljenosti većoj od 30 kilometara od mjesta rada ili iz mjesta prebivališta.

32. Također, unatoč, navedenom izvršenom obračunu u vezi neplaćenih dnevnica u ukupnom iznosu od 765,00 kn, vještakinja je konstatirala da PRL nisu popunjeni do kraja, da na svim PRL nema niti potpisa vozača, da nema potpisa odgovorne osobe tuženika, da nije naveden naziv ustanove kuda se putovalo, pa PRL nisu vođeni na način da se iz njih može točno obračunati dnevnica odnosno pola dnevnice. Vještakinja je istakla da je u tabelarno navedenim PRL za 2016., te 2018., razvidno da se vožnja obavljala unutar županije i da je konstatiran odlazak u Zagreb ili neko drugo mjesto izvan županije, no da nisu vidljivi sati odlazaka i sati dolazaka, te su jedino vidljivi početni sati, odnosno sati početka i završetka radnog vremena jer je po tim svim satima obračunata plaća. Vještakinja uz ponovljeno navođenje da PRL nije popunjen do kraja (nema relacije povratka, nema mjesta izdavanja PRL, nema potpisa odgovorne osobe, nema naziva ustanove u koju se putovalo) ističe da se temeljem tako popunjenih PRL ne može sa sigurnošću uopće utvrditi koliko dnevnice za koji dan pripada tužitelju, a zbog toga se ne može primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU br.115/19 od 18. srpnja 2019. godine, a u kojem je navedeno "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno čl. 63. TKU-a", obzirom da na PRL nema podatka o vremenu provedenom na putu izvan županije.

33. Vještakinja je napomenula da ukoliko sud utvrdi da se obračun neplaćenih dnevnica treba učiniti po svim nalozima kojima raspolaže tuženik, odnosno onim koje je tuženik dostavio vještaku, a to su PRL koji su prilog računa za razduženje goriva (iako nisu svi), da je za takav izračun potrebno puno sati rada te bi trebalo izvesti dopunsko vještačenje s upitnom učinkovitošću, no ukoliko sud ocjeni da su raspoloživi podaci iz PRL dostatni za obračun dnevnica, tada bi dopunsko vještačenje imalo smisla.

34. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka, navodeći da se je vještak upustio u Tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU, no takav prigovor sud smatra neosnovanim, jer je vještak naveo da je samo navedeno primijenio, koji je obvezujući, a ne da ga tumači ili ne, te se vještak samo poziva na isto u nalazu i mišljenju., da se radi o pravnom pitanju konkretnom slučaju da li je službeni put za koji radnik ostvaruje pravo na isplatu dnevnice kada poslove svojeg radnog mjesta obavlja izvan i unutar županije, kada se po nekoliko puta u toku dana vraća u polazno mjesto. Osim navedenog, tužitelj obavlja poslove svojeg radnog mjesta od trenutka kada sjedne na mjesto vozača, a ne ide na službeni put, a o kojem pravnom pitanju odlučuje sud, a ne vještak. Niti jedna stranka unatoč navedenom po vještaku nije predložila dopunsko vještačenje u ovoj parnici.

35. Vještakinja je ipak prikazala navedeni tabelarni obračun u vezi neplaćenog ukupnog iznosa od 765,00 kn, dakle samo ukoliko sud utvrdi da se obračun neplaćenih dnevnica treba učiniti bez obzira da li je više od 8 sati dnevno tužitelj proveo na radu unutar Bjelovarsko bilogorske županije ili izvan te županije.

36. Naime, prema čl. 64. st. 3. TKU, koja propisano je: "Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati", tužitelj je vozač kojem u radno vrijeme ulazi vrijeme vožnje, vrijeme iskrcavanja i ukrcavanja pacijenata, kao i čekanje na ukrcaj, a tumačenjem br.3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je izričito navedeno "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12

sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". Kako je vidljivo iz ovog tumačenja, naglasak je u pogledu vozača sanitetskog prijevoza, da taj prekovremeni rad treba biti "izvan svoje županije", a što je upravo i vještak obračunao u tabeli br. 5 (na listu 195 spisa, list 17 nalaza), iz koje je razvidno da je upravo tužitelj putovao više od 8, odnosno više od 12 sati, izvan svoje županije, jer je to razvidno iz relacija, navedenih u citiranoj tabeli.

37. Međutim, iako je tužitelj podneskom od 20. siječnja 2022., zahtijevao isplatu iznosa od 765,00 kn, sud nije mogao, izuzev djelomično u pogledu isplate iznosa od 510,00 kn, prihvatiti taj preostali dio tužbenog zahtjeva, jer tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao niti dokazima niti je vještačenjem na nedvojben način dokazao da mu za preostali iznos od 255,00 kn na ime neplaćenih dnevnica i to iznos od 85,00 kn za dane, 10. srpnja 2018., 12. srpnja 2018., i 13. srpnja 2018., pri čemu iz izvedenih dokaza ni po čemu ne proizlazi koliko je vremenski tih dana više od 8 sati svog radnog vremena tužitelj proveo na putu izvan Bjelovarsko bilogorske županije, u koje je dane radio 9 sati, da bi mu pripadale dnevnice u smislu tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU br.115/19, od 18. srpnja 2019.

38. Činjenica je da se na tužitelja koji je inače vozač sanitetskog vozila, po mišljenju ovoga suda, ne može primijeniti isključivo čl. 64. st. 3. TKU, koja propisuje: "Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati", jer je tužitelj vozač kojem u radno vrijeme ulazi vrijeme vožnje, vrijeme iskrcavanja i ukrcavanja pacijenata, kao i čekanje na ukrcaj, odnosno jer bi to bilo i u suprotnosti s tumačenjem br. 3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je izričito navedeno "Sukladno uglavku članku 64. st. 3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12

sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". Kako je vidljivo iz ovog tumačenja, naglasak je u pogledu vozača sanitetskog prijevoza, da taj prekovremeni rad treba biti "izvan svoje županije".

39. Kad se analizira svaka pojedina od ukupno 11 destinacija tužitelja ili popis svih odredišta navedenih u tabelama vještaka, koje je vještak prepisao iz dostupnih mu

PLR, koje je tužitelj inače sam ispunjavao (jer je to između ostalog obveza vozača saniteta),a koja odredišta su navedena u četvrtom stupcu tabele vještakinje, vidljivo je da je odredište tužitelja bilo samo u par slučajeva B.-Z.-K., B.- K.- N.M. -P. i B.-D.-G.- Z. i nazad, kada je imao provedeno 9 sati na radu, tužitelj nije dokazao da bi doista vozio 9 sati, jer je svakako osim vožnje trebao obaviti i neke poslove tehničke i administrativne, parkiranja vozila, razduživanja, sukladno svojim dužnostima i ovlastima prije napuštanja radnog mjesta, a što dovodi do zaključka da tih dana kad je radio 9 sati rada prema PLR, po ocjeni suda tužitelj nije dokazao da bi bio duže od 8 sati izvan svoje županije, radi čega je odbijen sa zahtjevom od 255,00 kn.

40. Dakle, za ostatak utuženog razdoblja koje nije navedeno u tabeli vještaka tužitelj nije dokazao ni osnovni visinu svog zahtjeva, niti iskazom svjedoka D.

Đ., koji su iskazi neodređeni, nije precizno navedeni datumi, relacije, odnosno vrijeme za koje bi se tužitelju mogle obračunati dnevnice., jer nije moguće utvrditi koliko je vremena tužitelj kao vozač sanitetskog prijevoza vozio van županije. Osim toga, vještak je u svom očitovanju, a što je i usmeno obrazložio na raspravi dana 2. prosinca 2021. (list 242-243), da za putovanja koja su navedena u tabeli br. 5 bez obzira što na putnom radnom listu nije navedeno vrijeme odlaska i povratka obračunata je dnevnica ukoliko je putovanje trajalo duže od 8 sati (podatak je uzet iz evidencije radnog vremena u kojoj je vidljivo koliko je tužitelj taj pojedini dan proveo na poslu) i obračun je sačinjen u korist radnika. Po svim putnim radnim listovima koje je vještak dobio sačinjen je obračun dnevnica u tabeli na stranici 17. U putnim radnim listama na kojima se nije moglo utvrditi vrijeme trajanja putovanja uzeti su podaci iz evidencije o radnom vremenu koju je vodio za sebe tužitelj. Za putovanja koja su izvršena u radnom vremenu nije izvršen obračun dnevnice, a sve kako je vidljivo iz tabele na stranici 17. nalaza i mišljenja (list 195 spisa, odnosno list 17 nalaza).

41. Tužitelju je dosuđen iznos od 510,00 kn, i to za dan 14. lipnja 2018., u iznosu pune dnevnice od 170,00 kn, kada je proveo na radu 16,00 sati vozeći na navedenoj relaciji,

dok mu je za dane 18., 19. i 20. lipnja 2018. te 11. srpnja 2018., kada je radio pod 10

sati, priznato pola dnevnice od 85,00 kn, po danu smislu čl. 64. st. 3 KU, odnosno sukladno tumačenjima br. 3/2014. i 115/2019, a kada se je po ocjeni suda tužitelj na radu nalazio više od 8 sati dnevno izvan svoje županije, a što je u vezi tih dana i satnice i utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, temeljem dostupnih PLR za tužitelja.

42. Slijedom navedenog je tužitelju je dosuđen iznos od 510,00 kn za pripadajuće dnevnice zajedno sa zateznom kamatom u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21u daljnjem tekstu ZOO- a), počevši od dana dospijeća, obzirom da je poslodavac bio dužan isplatiti plaću sa svim dodacima na plaću najkasnije do 15.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec,

pa kako to nije učinio u slučaju navedenih dnevnica dospio je u zakašnjenje od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec od kada je valjalo tužitelju dosuditi zateznu kamatu na iznos od 425,00 kn od 16. srpnja 2018., jer je zahtijevao kamatu za vožnju u mjesecu lipnju 2018. i to zbroj za dane 14., 18., 19., i 20. lipnja 2018., i na iznos od 85,00 kn od 16. srpnja 2018., kako je presuđeno pod toč. II. izreke, dok je odbijen sa zahtjevom od 255,00 kn, sa zateznom kamatom na tekućom od 16. kolovoza 2018., i to za vožnje za dane 10. 12. i 13. srpnja 2018., kada je zahtijevao pola dnevnice za navedene dane vožnje od 9,00 sati ukupnog rada za srpanj 2017., kako je presuđeno pod toč. II izreke. Kamata je dosuđena u svezi dosuđenih dnevnica za mjesec lipanj od 16. srpnja 2018., i za srpanj 2018., od 16. kolovoza 2018., obzirom da je plaću tuženik bio u obvezi isplatiti do 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa svim dodacima pa tako i dnevnicama, a kako nije dospio je u zakašnjenje od 16.-todg dana u mjesecu za prethodni mjesec od kada je tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu na dosuđene kao i odbijajuće iznose kako je presuđeno pod toč. II. i III. izreke. Valja dodati da je pravni stav u istovrsnoj pravnoj stvari zauzet i u presudi Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-409/2021-2 od 31. kolovoza 2021.

43. Nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka, stranke nisu imale primjedbe, pa sud nalaz i mišljenje vještaka kao i očitovanja prihvaća kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, prema podacima u spisu predmeta i dokumentacije dostavljene po tuženiku.

44. U konkretnom slučaju, sud je ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika na zaključak br. 277. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. veljače 2007. godine, jer se u ovoj pravnoj situaciji s obzirom na po tužitelju utuženo razdoblje primjenjuje kolektivni ugovor koji je u primjeni od 2013., koji obvezuje ugovorne strane od te godine, pa nisu od značaja za razrješenje predmeta ovog spora zaključci (niti onaj na kojeg se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu -broj 277. iz 2007. godine) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje onog kolektivnog ugovora koji je ranije bio na snazi, a koji se ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

45. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155 ZPP.

Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, a konačni tužbeni zahtjev postavio nakon nalaza i mišljenja, podneskom od 20. siječnja 2022. ( list 245-247, vps. 4.646,44 kn). Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu zahtjeva nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, odbijen je za iznos od 255,00 kn, povodom kojeg dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

46. Shodno tome, tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 500,00 kn, za sastav podneska od 22. svibnja 2019. kojim je dano očitovanje na odgovor na tužbu, sastav obrazloženog podnesak od 2. prosinca 2020., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka za svaki u iznosu od 500,00 kn (tbr. 8. t.1), sastavi podneska od 17. ožujka 2021. od 20. siječnja 2022., za svaki u iznosu od 125,00 kn (tbr. 8 t.2), zastupanje na pripremnom ročištu dana 7. lipnja 2019., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravama dana 10. siječnja 2020., dana 2. prosinca 2021. i 26. siječnja 2022., za svaku u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 28. veljače 2022., u iznosu od 250,00 kn, PDV-a u iznosu od 1.000,00 kn, predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu o d 2.500,00 kn, u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn.

Nisu priznati troškovi za sastav podneska od 29. rujna 2021., kao nepotreban za vođenje postupka u smislu čl. 155 ZPP-a.

47. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. IV. izreke presude).

48. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

49. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru dana 28. veljače 2022.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano

u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Broj zapisa: eb307-01c18

Kontrolni broj: 02045-21321-9ac6f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.