Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž-187/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika: 1) A. P., OIB: …, iz R. S., 3000 C., …, 2) I. T., OIB: …, iz Z., …, 3) S. T., OIB: …, iz Z., … i 4) I. Š., OIB: …, iz M., …, svi zastupani po punomoćnicima I. K. i D. K., odvjetnicima u Z. o. u. I. K. i D. K. u I., …, protiv tuženice- protutužiteljice Z. O. – Š., OIB: …, iz M., …, zastupane po punomoćniku P. B., odvjetniku u O. d. B. & p. j.t.d. u V., …, radi utvrđenja vlasništva i diobe, odlučujući o žalbi tuženice - protutužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-386/2019-18 od 14. siječnja 2022., dana 28. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice - protutužiteljice Z. O. – Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-386/2019-18 od 14. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice Z. O.-Š. za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: 26 P-386/2019-11 od 03. veljače 2020., kao neosnovan."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tuženica – protutužiteljica (dalje: tuženica) pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači da način da se udovolji zahtjevu tuženice i ukine klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude poslovni broj P-386/2019 od 3. veljače 2020. U žalbi ističe da činjenica što je tuženici ranije uručena presuda koja je u predmetnom postupku donesena 2016. i kojom prilikom je upozorena na posljedice iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku, ne može biti odlučujuća okolnost za donošenje odluke o zahtjevu tuženice, budući da su tada okolnosti bile sasvim drugačije i tuženica nije imala zdravstvenih poteškoća. Dakle, u trenutku kada se tuženica kao osoba starije životne dobi, koja se ne služi internetom i nema punomoćnika, nije pojavila na ročištu za objavu, a o kojem je obaviještena samo navođenjem broja članka na zapisniku sudu je trebalo biti sumnjivo je li ista uopće shvatila upozorenje i zna li da joj se presuda neće dostavljati. Tuženica za mogućnost preuzimanja presude s oglasne ploče nikada nije ni čula, budući je zbog svojih godina informatički nepismena, a računalo ne posjeduje te nije imala pojma o tome da je presuda u međuvremenu već postala pravomoćna i da ima bilo kakav pravni učinak. Odredba čl. 355. Zakona o parničnom postupku propisuje dužnost suda da stranku osobito upozori o posljedicama ne dolaska na ročište te isto predstavlja obvezu suda prema svima. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja niti ne navodi da je tuženici na bilo koji način, barem usmeno citirao ili pročitao navedenu zakonsku odredbu. Sud prvog stupnja isto nije učinio, već je u rješenju samo zabilježio da je upozorenje izrečeno bez ikakvog pravnog upućivanja neuke stranke u moguće posljedice propuštanje, a što je svakako nedovoljno i nedopustivo, a uz to i protivno načelu pomoći stranci.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.
6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev tuženice za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-386/2019-11 od 3. veljače 2020. s obrazloženjem da je tuženica na ročištu od 17. prosinca 2019. uredno obaviještena o ročištu na kojem će se presuda objaviti te je navođenjem članaka zakona na koje se stranke upozoravaju, odnosno čl. 335. st. 6., 7., 9. i 10. Zakona o parničnom postupku jasno upozorena na posljedice iz tog zakonskog članka. Stoga smatra da je tuženici dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena i od kojeg dana joj je tekao rok za izjavljivanje žalbe protiv presude, pa kako ista žalbu u zakonskom roku nije podnijela, to nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je na ročištu održanom 17. prosinca 2019., a na kojem je bila prisutna tuženica, zaključena glavna rasprava te je sukladno odredbi čl. 335. st. 4. ZPP doneseno rješenje da se ročište na kojem će se objaviti i uručiti odluka određuje za 3. veljače 2020., što su nazočni primili na znanje te su ujedno upozoreni na posljedice iz čl. 335. st. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona.
8. Prema tome, tuženica je u smislu čl. 335. st. 7. ZPP uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a iz zapisnika sa ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava jasno su stranke obaviještene da će se na tom ročištu objaviti i uručiti odluka.
9. Sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, što je u konkretnome slučaj, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, s tim što ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
10. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da iz odredbe čl. 335. st. 9. ZPP proizlazi da se radi o neoborivoj presumpciji dostave prvostupanjske presude, prema kojoj se smatra da je dostava prvostupanjske presude obavljena stranci, koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.
11. Pri tome je za istaći da se takvim tumačenjem odredbe čl. 335. st. 9. ZPP osiguravaju jednaka procesna pravila za stranke u postupku, na temelju kojeg stranke imaju jednaki pravni položaj u pogledu računanja početka tijeka zakonskih rokova za podnošenje žalbi, kao redovnih pravnih lijekova, protiv prvostupanjskih presuda.
12. Stoga, kako je ročište za objavu presude, na koje je tuženica uredno pozvana i propisno upozorena na posljedice iz čl. 335. st. 7., 9. i 10. ZPP, u smislu st. 12. navedenog članka, održano 3. veljače 2020., kada se smatra da je tuženici dostava presude uredno obavljena, to je protekom zakonskog roka za izjavljivanje žalbe donesena presuda postala pravomoćna 19. veljače 2020. te po proteku paricijskog roka za ispunjenje činidbe stekla svojstvo ovršnosti, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo kada je zahtjev tuženice za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude prvostupanjskog suda poslovni broj P- 386/2019 od 3. veljače 2020. odbio kao neosnovan.
13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
Zadar, 28. veljače 2022.
Sutkinja
Katija Hrabrov, v.r.
