Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ovr-196/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. B. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa Ž. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv ovršenika Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.o.o. za poslove savjetovanja /OIB:…/ sa sjedištem u Z., kojeg zastupa V. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o., sa sjedištem u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3802/2021-6 od 3. siječnja 2022., nadnevka 28. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3802/2021-6 od 3. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 29. studenog 2021. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke, koja je preinačena stavkom III. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018 od 19. svibnja 2020., u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., u daljnjem tekstu: OZ-a).

2. Protiv rješenja žali se ovršenik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, predlaže ukidanje pobijanog rješenja, vraćanje predmeta na ponovan postupak i zahtijeva trošak nagrade za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu 61.212,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja u granicama žalbenih navoda ovršenika nije utvrđena bitna povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je izreka razumljiva i da obrazloženje nije manjkavo. Nisu utvrđene niti bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čanak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

6. Naime, iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju stavka III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018-7 od 19. svibnja 2020., kojom je preinačen stavak IV. izreke (pogrešno u zahtjevu naveden stavak III. izreke) presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018.;

- da je preinačenim djelom presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. (stavkom IV. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018-7 od 19. svibnja 2020.) naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju protuvrijednosti u kunama od 926.447,36 Eur-a po srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate sa zateznim kamatama po stopi koju je od 4. listopada 1995. do 31. prosinca 2001. Zagrebačka banka d.d. plaćala na devizne štedne uloge za DEM, od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju je ista banka plaćala na štedne uloge za Eur-o, od 1. siječnja 2006. do 1. siječnja 2008. po stopi koju je određivala Uredba o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 72/2002.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotna poena;

- da je Agencija postupajući po istom zahtjevu za izravnu naplatu u očevidniku kao osnovu za plaćanje navela „Izravna naplata - presuda P-3566/13 IZNA“;

- da se ovršenik u predmetnom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate poziva na razloge iz članak 50. stavku 1. točki 1. OZ-a (isprava na temelju koje se traži ovrha nije ovršna isprava /nedostatak ovršne isprave/) i članak 50. stavak 1. točke 7. OZ-a (ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika /nedostatak aktivne, odnosno pasivne legitimacije za traženje ovrhe/, članak 29. stavak 1., članak 32. OZ-a),

- i da je ovršenik zaključkom prvostupanjskog suda od 3. siječnja 2022. upućen na pokretanje parnice iz razloga određenog člankom 50. stavkom 1. točkom 7. OZ-a (opugnacijski prigovor vezano za aktivnu i pasivnu legitimaciju).

7. Na temelju u bitnome navedenih okolnosti zaključio je sud prvog stupnja da je neosnovan ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate iz razloga određenog člankom 50. stavkom 1. točkom 1. OZ-a jer da isprava na temelju koje Agencija provodi postupak izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke, koja je preinačena stavkom III. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018 od 19. svibnja 2020.) jest ovršna isprava iz članka 23. točke 1., u vezi sa člankom 24. stavkom 1. OZ-a vezano za koju su ispunjeni uvjeti iz članka 25. stavka 1. OZ-a i članka 209. OZ-a za prisilnu naplatu tražbine iz ovršne isprave, i odlučio kao u izreci.

8. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, ovršenik tvrdi da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. nije ovršna isprava i da se na temelju te presude ne može provoditi ovrha, da je kao osnova plaćanja pogrešno navedena u očevidniku Agencije, zbog čega da je i postupanje Agencije nepravilno, da iz izreke pobijanog rješenja proizlazi da je i sud prvog stupnja shvaćanja da postoje dvije osnove za plaćanje od kojih je „jedna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013“ i da se sud prvog stupnja, iako dužan nije izjasnio o njegovu prijedlogu u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 1. OZ-a, „odnosno u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 7. OZ-a“, o proglašenju nedopuštene pljenidbe i prijenosa u dijelu zateznih kamata jer da su iste presudom dosuđene u „stranim sredstvima plaćanja DEM i EUR „.. nisu dosuđene u kunama ili u protuvrijednosti u kunama pa stoga za pljenidbu i prijenos zateznih kamata u kunama i/ili u protuvrijednosti u kunama ne postoji ovršna isprava.“.

9. Žalbeni navodi su bez pravnog uporišta.

10. Pravilima o osnovama za određivanje ovrhe, između ostalog je propisano da je ovršna isprava i ovršna sudska odluka (članak 23. točka 1. OZ-a), da se sudskom odlukom smatra presuda (članak 24. stavak 1. OZ-a), da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, a koji rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno (članak 25. stavak 1. OZ-a) i da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (članak 29. stavak 1. OZ-a).

11. Prema tome, kako se u označavanju isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha (članak 23. točka 1., članak 24. stavak 1. i članak 25. stavak 1. OZ-a) ne pravi razliku između pojmova isprave i akta kao temelja za provedbu ovrhe u materijalnom smislu (kao pravnog zahtjeva koji je sposoban biti prisilno ostvaren /ovršiva tražbina/) i formalnom smislu (kao isprave u kojoj je utvrđen ovršni naslov u materijalnom smislu), te kako je pravozaštitna funkcija ovršnog postupka neposredno odrediti i primijeniti prisilu radi ostvarenja tražbine, u skladu s prirodom pravnih odnosa u vezi s kojima se zaštita pruža, sadržaju te zaštite, organizaciji i funkciji tijela odnosno osobe koja zaštitu pruža, a među kojima su i odnosi koji su nastali na temelju sudske odluke kojom je pružena kondemnatorna zaštita u parničnom postupku, odnosno u konkretnom slučaju u parnici vođenoj u Općinskog građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3566/2013, koja parnica je pravomoćno okončana pružanjem kondemnatorne zaštite vezano za novčanu tražbinu za koju se vodi postupak izravne naplate na temelju sudske odluke domaćeg suda, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke koja je nadomještena stavkom III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018- 7 od 19. svibnja 2020., jest ovršna isprava u smislu navedenih pravila.

12. Naime, samom činjenicom preinake presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke, odnosno nadomještanjem tog dijela stavkom III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018-7 od 19. svibnja 2020., kojim je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju protuvrijednosti u kunama od 926.447,36 Eur-a po srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate sa zateznim kamatama, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke nije izgubila svojstvo ovršne isprave (sudske odluke domaćeg suda) u smislu odredbe članka 23. točke 1. i članka 24. stavak 1. OZ-a, a time niti osnove za plaćanje definirane člankom 3. točkom 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/2018., 2/2020., 46/2020., 47/2020., u daljnjem tekstu: ZPONS-a).

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u dijelu kojem ovršenik tvrdi da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018., koja je preinačena presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6446/2018-7 od 19. svibnja 2020. nije ovršna isprava, a time niti osnova za plaćanje, da ju je Agencija pogrešno upisala u očevidnik kao osnovu plaćanja, a nastavno i da pogrešno na temelju te presude Agencija provodi izravnu naplatu na njegovim novčanim sredstvima, a što da je razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

14. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu osporavanje prvostupanjskog rješenja zbog povrede pravila o sadržaju sudske odluke, odnosno da bi iz izreke i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazile „dvije osnove za plaćanje od kojih je jedna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018.“. Naprotiv, prvostupanjski sud je u izreci pravilno naveo kao ovršnu ispravu sudsku odluku – „… presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke, koja je preinačena stavkom III. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6446/2018-7 od 19. svibnja 2020.“ i za odluku iz izreke pobijanog rješenja dao jasne razloge pod točkama 12. - 23. obrazloženja, koje se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

15. Nadalje, kako presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3566/2013 od 19. listopada 2018. pod stavkom IV. izreke, koja je preinačena stavkom III. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6446/2018-7 od 19. svibnja 2020. jest ovršna isprava, to su neodrživi žalbeni navodi u dijelu kojem ovršenik tvrdi da je u očevidniku Agencije pod osnovom plaćanja pogrešno navedeno „Izravna naplata - presuda P-3566/13 IZNA“, odnosno da Agencija „.. provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika temeljem presude koja nije ovršna isprava pa time ni osnova za plaćanje“ i da je to razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Agencijom u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a.

16. U prilog neodrživosti žalbenih navoda treba imati u vidu i odredbe Glave trinaeste, Odjeljka 5. - 7. OZ-a (članak 204. - 218. OZ-a), ZPONS-a i Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 71/2018., u daljnjem tekstu: Pravilnik), kojima su između ostalog propisani uvjeti, postupak, ovlaštenje i odgovornost vezano za postupak izravne naplate i definirani pojmovi osnove za plaćanje i nadležnog tijela, a prema kojim je Agencija ovlaštena na vođenje postupka izravne naplate, koji podrazumijeva i evidentiranje osnove za plaćanja unošenja u očevidnik između ostalog i broja ovršne isprave, na način na koji je to učinila Agencija i u predmetnom postupku izravne naplate.

17. Budući da pravo ovrhovoditelja kao tužitelja u parnici iz koje potječe ovršna isprava da potražuje iznos protuvrijednosti u kunama od 926.447,36 Eur-a ili 1.811.973,55 DEM na dan isplate, određuje i njegov zahtjev na kamatu koja mu pripada za ono razdoblje za koje je stopa zatezne kamate određena visinom stope koju je Zagrebačka banka d.d. plaćala na štedne uloge u DEM i EUR (u protuvrijednosti u kunama), kako je to i odlučeno ovršnom ispravom, a koje kamate Agencija (članak 17. stavak 3. Pravilnika), to se ne mogu prihvatiti obračunava

žalbeni navodi ovršenika niti u dijelu kojem tvrdi da su ovršnom ispravom zatezne kamate dosuđene u korist ovrhovoditelja u „stranim sredstvima plaćanja – stranoj valuti … u DEM i EUR … a ne u kunama ili protuvrijednosti u kunama“, da za dosudu zateznih kamata u protuvrijednosti kuna ne postoji ovršna isprava, niti s tim u vezi prigovaranje na rad suda prvog stupnja. U konačnici, ovršenik je upućen na pokretanje parnica iz opugnacijskog razloga određenog člankom 50. stavkom 1. točkom 7. OZ-a (aktivne odnosno pasivne legitimacije) na kojem je temeljio predmetni prijedlog, koje je u njegovoj dispoziciji.

18. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3802/2021-6 od 3. siječnja 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovršeniku, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u stavku I. izreke rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

19. Ovršeniku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio s predmetnom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a), zbog čega je odlučeno kao u stavku II. izreke rješenja (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

U Zagrebu 28. veljače 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.