Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-110/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja Centra za socijalnu skrb Zaprešić, OIB: 75082966551, iz Zaprešića, Drage Kodrmana 3a, protiv prvo protustranke RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugoprotustranke JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupani po punomoćnici Lani Marii Mijić, odvjetnici u Zagrebu, radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi protustranaka RM i JM protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj R1 Ob-1/2022 od 4. siječnja 2022., dana 25. veljače 2022.
r i j e š i o j e :
Uvažava se žalba protustranaka RM i JM te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj R1 Ob-1/2022 od 4. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem protustrankama RM i JM, kao roditeljima, oduzeto pravo na stanovanje s njihovim djetetom maloljetnim ŠM, na rok od trideset dana, te je svakodnevna skrb o maloljetnom djetetu povjerena ustanovi socijalne skrbi Dječjem domu Zagreb iz Zagreba, Nazorova 49 (točke I. i II. izreke). Ujedno je određeno ostvarivanje osobnih odnosa protustranaka kao roditelja s maloljetnim djetetom u trajanju od jednog dana tjedno od 14,00 do 15,00 sati sukladno pravilima ustanove te u dogovoru sa stručnim osobljem ustanove, bez mogućnosti odvođenja maloljetnog djeteta na vikend kod obitelji (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu podnose protustranke pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači odbijanjem prijedloga.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet je postupka oduzimanje prava protustrankama kao roditeljima na stanovanje s njihovim djetetom maloljetnim ĐM rođenim **.**.2020. i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu ustanovi socijalne skrbi. Riječ je o postupku iz članka 485. stavka 1. točke 1. ObZ u kojemu su stranke, u skladu s odredbom članka 486. stavka 3. ObZ, dijete, roditelji, centar za socijalnu skrb te ustanova socijalne skrbi kojoj se dijete povjerava. Kako je Centar za socijalnu skrb pokrenuo ovaj postupak i time je stranka na aktivnoj strani u postupku, na pasivnoj su strani u postupku, i to kao protustranke i jedinstveni nužni suparničari, roditelji maloljetnog djeteta, maloljetno dijete i socijalna ustanova kojoj se dijete povjerava, što znači da su te osobe nužni jedinstveni suparničari na pasivnoj strani u postupku jer se po prirodi stvari predmetni pravni odnos može razriješiti samo na jednak način prema svima. Ta činjenica ujedno znači i da u postupku kao procesnopravnom odnosu moraju sudjelovati svi sudionici materijalnopravnog odnosa jer se oni smatraju jednom strankom u pogledu posljedica radnji koje se u postupku poduzimaju.
5. Kako, međutim, u konkretnom slučaju na pasivnoj strani nisu označeni svi nužni jedinstveni suparničari jer nedostaje socijalna ustanova kojoj se dijete povjerava, dok se može uzeti da je dijete kao stranka označeno na neizravan način, a sud prvog stupnja taj nedostatak nije otklonio, to na toj pasivnoj strani u postupku nema procesnopravne legitimacije čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.
6. Osim toga, ova je bitna povreda počinjena i time što maloljetno dijete u postupku nije bilo zastupano po posebnom skrbniku. Naime, odredbom je članka 487. ObZ propisano da u postupcima radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta iz članka 485. stavaka 1. točka 1., 3., 4. i 5. ObZ dijete zastupa posebni skrbnik kojeg imenuje sud, dok roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta.
7. Sud prvog stupnja, međutim, nije maloljetnom djetetu imenovao posebnog skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa čime je također počinio bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Stoga je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ.
9. U nastavku će postupka sud prvog stupnja otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu na način ukazan ovim rješenjem i to tako što će pozvati predlagatelja da uredi prijedlog označavanjem svih nužnih suparničara na pasivnoj strani u postupku, nakon čega će prijedlog dostaviti i novooznačenoj protustranci, imenovat će posebnog skrbnika maloljetnom djetetu u skladu s odredbom članka 487. u vezi s člankom 242. i člankom 240. ObZ te u vođenju postupka imati na umu prava i dužnosti posebnog skrbnika maloljetnog djeteta, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti predmetnog prijedloga
10. Pritom se sudu i strankama, posebno žaliteljima u vezi s njihovim žalbenim navodima, ukazuje da je predmetna mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta oduzimanjem prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanjem svakodnevne skrbi o djetetu privremenog karaktera te da je njezin cilj, s jedne strane, zaštita prava i dobrobiti djeteta čija je sigurnost u obitelji ugrožena, a s druge strane psihosocijalni rad s djetetom i roditeljima uz podupiranje ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djeteta, s krajnjim ciljem djetetova povratka u obitelj. Osim toga, valja imati na umu da ograničavanje roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi, ukoliko je potrebno, mora biti određeno samo u onoj mjeri u kojoj je to nužno da bi se dijete moglo iznova vratiti u svoju obiteljsku sredinu. Naime, izricanjem ove mjere, kako to proizlazi iz njezina naziva, roditelji samo nemaju pravo ostvarivati dio roditeljske skrbi koji se odnosi na pravo na stanovanje s djetetom i pravo na svakodnevnu skrb o djetetu u određenom vremenskom razdoblju, dok roditeljska skrb obuhvaća i skrb o ostalim osobnim pravima djeteta iz članka 93. i 94. ObZ u čemu roditelji kod izricanja ove mjere i nisu ograničeni. Imajući na umu naprijed navedeno, sud pri donošenju nove odluke treba imati na umu da određivanje predmetne mjere treba predstavljati razumnu ravnotežu između ograničenja prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu i zaštite prava i dobrobiti djeteta, u skladu s odredbom članka 128. ObZ.
Split, 25. veljače 2022.
Sutkinja
mr. sc. Senija Ledić