REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-681/2019

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz S., O.:

…, zastupana po punomoćniku J. J. i A. J., odvjetnicima

u S., protiv tuženika G. S., O.: …8,

radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice J. J. te punomoćnice tuženika I. P., dipl. pravnice zaposlene kod tuženika, dana 25. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova oštećenja vozila M. A. reg. oznake S. 189 U. iznos od 21.669,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U preostalom dijelu, preko dosuđenog, kojim je bilo zatraženo plaćanje zateznih kamata po stopi od 8,14% odnosno za slučaj promjene kamatne stope, prema eskontnoj stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% do konačne isplate, tužiteljičin zahtjev se odbija.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.509,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 26. studenog 2019. se navodi kako je dana 2. kolovoza 2019. (datum ispravljen na zapisniku s ročišta od 19. travnja 2021. tako što je umjesto 18. rujna 2019. označen 2. kolovoza 2019.) u S., ispred kuće u ulici …, zbog vremenskih uvjeta popraćenih puhanjem bure, „puknuo“ istrošeni drveni stup za rasvjetu i pao na parkirani automobil M. A. oznake i broja S. 189 U. u vlasništvu tužiteljice te prouzročio štetu na vozilu koja prema računu iznosi 28.054,06 kuna. Tuženik od kojega je zatražena naknada smatra odgovornim P. d.o.o. koja pravna osoba je navodno bila dužna održavati i stupove za rasvjetu, ali je P. d.o.o. otklonio svoju odgovornost smatrajući da odgovara tek ukoliko ne ispuni svoje ugovorne obveze prema tuženiku, što se nije dogodilo. Budući je vlasnik predmetnog stupa tuženik, tužiteljica nema namjeru arbitrirati u postupku eventualnog regresa tuženika i P. d.o.o. pa potražuje štetu izravno od vlasnika stvari, odnosno tuženika, radi čega je predloženo obvezati tuženika na naknadu štete tužiteljici u iznosu od 28.054,06 kuna s kamatom od 29. listopada 2019. i parničnim troškom., koji zahtjev je nakon provedenog vještačenja usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka i zatražena isplata iznosa od 21.669,80 kn s kamatama od 25.svibnja 2021.

Navedenom usklađenju s nalazom i mišljenjem vještaka koje ustvari predstavlja i djelomično povlačenje tužbe tuženik se nije protivio pa je uzeti da se radi o konačnom tužbenom zahtjevu.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti. Ističe tuženik prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako ima sklopljen ugovor sa P. d.o.o. kojemu je povjerio obavljanje komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju javne rasvjete. Podredno ističe kako nije dokazana uzročna veza između štete, štetnika i oštećenog odnosno postupanja tuženika i nastanka štete pa je radi svega navedenog predloženo zahtjev odbiti kao neosnovan.

Podneskom od 21. srpnja 2020. tuženik je predložio da se o parnici obavijesti P. d.o.o. kojemu je u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a sud uputio dopis (obavijest treće osobe o parnici) te je isti zaprimljen 27.kolovoza 2020. i P. d.o.o. nije prijavio miješanje na strani tuženika.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom fotografija priloženih uz tužbu (list 4), potvrde R. M. P. I. P. broj … od 12.

kolovoza 2019., ponude T. d.o.o. broj … od 29.10.2019., izvida

W. osiguranje od 16. kolovoza 2019., dopisa tuženika P. d.o.o. klasa: …

od 18. rujna 2019., dopisa P. d.o.o. tuženiku od 30.9.2019.,

pregledom pojedinačnog ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju javne rasvjete G. S. – G. 2 – održavanja javne rasvjete prigradske zone temeljem Okvirnog sporazuma za nabavku radova na redovitom održavanju javne rasvjete sklopljenog između tuženika i P. d.o.o. 9. siječnja 2019., saslušanjem svjedoka A. S. i tužiteljice kao parnične stranke, vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila brodove i brodske kalvarije N. K. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete na vozilu M. A. reg. oznake S. 189 U. njezinog vlasništva nastale padom drvenog rasvjetnog stupa uslijed nevremena.

6.O okolnostima nastanka štete iskazivali su svjedok Ž. S., suprug tužiteljice i tužiteljica saslušana kao stranka.

Prema kazivanju saslušanog svjedoka Ž. S., osobni automobil

M. je uobičajeno bio parkiran ispred njihove kuće u S. na adresi D.

na udaljenosti od spornog rasvjetnog stupa otprilike 2-4 metra. Za nastup štete je saznao kada je namjeravajući otići na posao na svoje iznenađenje vidio da je drveni rasvjetni stup pukao i pao na vozilo uslijed čega je došlo do oštećenja branika, fara, haube, kilera, veznog lima itd., pri čemu smatra kako je do pucanja stupa došlo uslijed jake bure koja je puhala. Odmah je zvao policiju kako bi izišli na lice mjesta, što je i učinjeno i o događaju je sastavljen zapisnik o uredovanju. Sporne prigode sačinili su i fotografije (priložene uz tužbu), pri čemu je osiguravajuće društvo W. osiguranje također izradilo fotografije i napravilo uslužnu procjenu. Budući je saznao da je G. S. imao osiguranje kod T. osiguranja za ove situacije, istima je prijavljena šteta te su njihovi djelatnici također sačinili fotografije. Inače, nakon štetnog događaja na mjestu gdje je ovaj rasvjetni stup pao postavljen je novi drveni stup rasvjete, dok je sporni još uvijek na licu mjesta.

Glede visine štete iskazivao je kako su automobil dali na popravak A. T., za što je tužiteljica prema računu platila nešto manje od 30.000,00 kuna

Kazivanju svog supruga u potpunosti se pridružila tužiteljica.

6.1.O prijavi događaja i oštećenjima potvrdu svjedokovog kazivanja naći je i u Potvrdi R. M. P. I. P. postaja u S. od 12. kolovoza 2019. koju je u smislu čl. 230. ZPP-a smatrati javnom ispravom a prema čijem sadržaju je dana 2. kolovoza 2019. u vremenu od 21:00-24:00 uslijed olujnog nevremena došlo do oštećenja predmetnog vozila M. koje se nalazilo parkirano u S., D.

kod broja …. na način što je uslijed jakog udara vjetra došlo do pada drvenog stupa javne rasvjete dužine oko 400 cm koji stup je zahvatio i oštetio vozilo i to poklopac motora u donjem središnjem dijelu u vidu ogrebotina i udubljenja veličine oko 1cm, razbijeno je komplet desno svjetlo te oštećen plastični branik sa obje strane u vidu ogrebotina.

6.2.Na fotografijama priloženim uz tužbu vidljiva su oštećenja automobila kao i polomljeni drveni stup javne rasvjete.

6.3.Proizlazilo bi da se prije podnošenja tužbe tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za otklon štete, kojemu nije udovoljeno, pri čemu je tuženik o tome obavijestio P. d.o.o. (dopis od 18. rujna 2019.-list 8 spisa) pozivom na čl. 8. Ugovora o povjeravanju obavljanja poslova komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju javne rasvjete G. S., sklopljenog između tuženika i P. d.o.o., na što je P. d.o.o. otklonio odgovornost (dopis od 30. rujna 2019.- list 9-10 spisa) u bitnom navodeći kako je šteta nastala od elemenata sustava javne rasvjete starog više od 50 godina, za što nije odgovoran jer se ne radi o redovitom održavanju navodeći kako je bilo ukazano tuženiku da u sklopu vizualnog i osnovnog pregleda je moguće opaziti samo najvidljivija oštećenja stupova ali ne i njihovo statičko i konstrukcijsko stanje obzirom na njihovu starost, radi čega je po sugestiji P.-a d.o.o. tuženik i angažirao specijaliziranu tvrtku za potpuno utvrđenje stanja stupova.

7.Na temelju kazivanja svjedoka Ž. S. i njegove supruge, ovdje tužiteljice, koja utemeljenje nalaze u pribavljenoj potvrdi MUP-a čija istinitost ili pravilnost sastavljanja nije učinjena upitnom te priloženim fotografijama, radi čega nije nađeno razloga za dovođenje u sumnju istinitosti njihovih iskaza, zaključivati je kako je, u vrijeme i na način prikazan u tužbi, zbog nevremena prouzročenog vjetrom (burom) došlo do pucanja drvenog stupa javne rasvjete i pada njegovog polomljenog dijela na automobil tužiteljice, kako je to na fotografijama vidljivo, a time i štete koja je predmet ove parnice, koji činjenični zaključak tuženik osim uopćenog poricanja uzročne veze, ne nudeći dokaza koji bi upućivali na protivno, ničim nije doveo u sumnju, već bi naprotiv, iz spomenutog dopisa upućenog P. d.o.o. proizlazilo kako nastup štetnog događaja kakav je činjenično prikazan u tužbi tuženiku nije bio sporan već je odgovornim za štetu smatrao P. d.o.o.

8.Prema čl. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/18, 110/18 i 32/20, dalje ZKG), istim se uređuju načela komunalnog gospodarstva, obavljanje i financiranje komunalnih djelatnosti, građenje i održavanje komunalne infrastrukture, plaćanje komunalnog doprinosa i komunalne naknade, održavanje komunalnog reda i druga pitanja važna za komunalno gospodarstvo kao cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture na području jedinica lokalne samouprave; prema čl. 5. ZKG jedinice lokalne samouprave dužne su u donošenju i provođenju programa građenja komunalne infrastrukture poštovati javni interes i omogućiti ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih interesa na način koji nije u suprotnosti i na štetu javnog interesa (načelo zaštite javnog interesa); prema čl. 8. komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa (načelo javne službe); prema čl. 21. ZKG komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti (u daljnjem tekstu: komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture) i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: uslužne komunalne djelatnosti) a prema čl. 22. st. 1. toč. 8. ZKG u komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture spada i održavanje javne rasvjete pod kojom se u smislu čl. 23. toč. 8. podrazumijeva upravljanje i održavanje instalacija javne rasvjete, uključujući podmirivanje troškova električne energije, za rasvjetljavanje površina javne namjene., a prema odredbi čl. 27.st.1. ZKG obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ovim Zakonom i posebnim zakonom.

Prema odredbi iz čl. 48. ZKG jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju pisanog ugovora; prema čl. 59. st.1. točka 7. ZKG komunalnu infrastrukturu čini i javna rasvjeta koju prema čl. 60. st. 7. čine građevine i uređaji za rasvjetljavanje nerazvrstanih cesta, javnih prometnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, javnih cesta koje prolaze kroz naselje, javnih parkirališta, javnih zelenih površina te drugih javnih površina školskog, zdravstvenog i drugog društvenog značaja u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, prema čl. 61. st.1. ZKG komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a prema čl. 64. st.1. građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom, koja se održava se u skladu s programom održavanja komunalne infrastrukture ili u skladu s ugovorom ili drugim aktom određenim ovim Zakonom ili posebnim zakonom (čl. 66. st.2.).

Prije svega, a vezano za kriterij odštetne odgovornosti, imajući pri tome u vidu činjeničnu osnovu tužbe te razloge zbog kojih tuženik spori svoju odgovornost, prema ocjeni ovog suda za štetu utuženu u ovoj parnici tuženik ne može odgovarati po objektivnom kriteriju (cause) tj. primjenom pravila o odgovornosti od opasne stvari odnosno djelatnosti u smislu odredbe iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05.,41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje ZOO). To stoga što se opasnom stvari smatraju one stvari koje, bilo po svojoj namjeni, bilo po svojim osobinama, bilo po svom položaju, mjestu ili načinu uporabe ili na neki drugi način čine povećanu opasnost za okolinu zbog čega ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću, a drveni stup javne rasvjete koji u određenim situacijama, može predstavljati opasnu stvar, to u ovom slučaju nije bio pošto nitko ne ukazuje na postojanje konkretnih okolnosti u smislu naprijed navedenog koje bi nepobitno ukazivale na povećanu opasnost.

Imajući u vidu utvrđeni činjenični supstrat da je štetu prouzrokovao pad stupa na automobil, čije mjesto i oblik loma („pucanja“ po tužbi) su precizno prikazani na fotografiji u spisu (list 4. spisa) po stavu suda pitanje postojanja odštetne odgovornosti u predmetnom slučaju valja raspraviti temeljem odredbe čl.1045. st. 1. i st. 2. ZOO kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje i da se predmnijeva obična nepažnja- dakle primjenom pravila o presumiranoj krivnji.

Iz rezultata postupka proizlazi kako nitko ne tvrdi niti dokazuje da je do loma i pada stupa došlo radnjom tužiteljice ili treće osobe, a jak vjetar (bura) u D. nije nepredvidiv događaj koji bi predstavljao višu silu i dovodio do oslobađanja od odgovornosti.

9.Osnovano je stoga zaključivati da je štetni događaj uzročno posljedično povezan sa stanjem drvenog stupa rasvjete, na koje generalno upućuje i dopis P. d.o.o. upućen tuženiku 30.09.2019. koji ukazuje na starost elemenata sustava javne rasvjete od preko 50 godina i mogućnosti kod redovnog i vizualnog osnovnog pregleda uočavanja samo vidljivih oštećenja, a ne i kakvo je statičko i konstrukcijsko stanje zbog starosti, pa da je drveni stup zbog dotrajalosti polomljen jakim vjerom i pao, što je pripisati propustu u održavanju pošto čvrst i „zdrav stup“ ne bi bio vjetrom polomljen na mjestu i na način kako je to na priloženoj fotografiji prikazano, a što je obzirom na starost elemenata sustava, na koji spomenuti dopis ukazuje, a tuženik ga nije porekao, od tuženika zahtijevalo poseban nadzor kod provedbe održavanja zbog utvrđivanja eventualne dotrajalosti stupa neposredno izloženog dugogodišnjim atmosferskim utjecajima koji oštećuju drvo, a time predstavlja moguću prijetnju okolini.

Dosljedno, sud nalazi da je do pada stupa i nastupa štete došlo propustom u održavanju stupa javne rasvjete kao objekta komunalne infrastrukture, što predstavlja propust u obavljanju komunalne djelatnosti.

Prema stanju spisa proizlazilo bi da je između tuženika i P. d.o.o. dana 9. siječnja 2019. sklopljen Pojedinačni ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju javne rasvjete G. S. – G. 2 – održavanja javne rasvjete prigradske zone temeljem Okvirnog sporazuma za nabavku radova na redovitom održavanju javne rasvjete (dalje Ugovor) za jednogodišnje razdoblje kojim se P. obvezao redovno dežurati i obavljati pregled objekata i uređenja javne rasvjete, obavljati antikorozivnu zaštitu rasvjetnih stupova te dodatnih konzula i poklopaca na istima, izvoditi građevinske radove, elektromontažne radove (bez materijala) i dobavljati opremu, materijal i rezervne dijelove, tamo pobliže navedeno sve sukladno troškovniku (čl. 1.) i to po uočenom problemu u redovnom funkcioniraju javne rasvjete odmah po uočenju problema, a specifične radove na pojedinoj lokaciji po nalogu ovlaštenog predstavnika G. S. (čl. 3.); uz redovno dežurstvo (čl. 5.) obvezu izvođača postupanja sukladno propisima.

Člankom 8. Ugovora predviđena je odgovornost za štetu izvođača koju bi pretrpjeli G. S. i treće osobe, a koja bi nastala zbog nepoštivanja odredbi ugovora, neredovitih dežurstava i pregleda, neobavljanja antikorozivne zaštite, nepravovremenog i nestručnog obavljanja građevinskih i elektromontažnih radova, nekvalitetne opreme, materijala i rezervnih dijelova i/ ili drugog propusta na redovitom odražavanju javne rasvjete.

Proizlazi da je navedenim ugovorom obavljanje komunalne djelatnosti koja se organizira i obavlja na području tuženika kao jedinice lokalne samouprave (čl. 27. ZKG) tuženik povjerio P. d.o.o. (čl. 48. ZKG)

Komunalne djelatnosti, prema navedenom zakonskom određenju moguće je općenito odrediti kao gospodarske djelatnosti kojima se pružaju javne usluge od interesa za fizičke i pravne osobe na razini lokalne zajednice u kojoj svakodnevno žive i rade te kojima se neposredno ostvaruju svakodnevne potrebe građana u naseljima ili davanjem prava za obavljanje komunalne djelatnosti trećim osobama (koncesija za obavljanje komunalnih djelatnosti, zaključenje pisanog ugovora o obavljanju komunalnih djelatnosti).

Ne može se, po stavu suda u slučaju povjeravanja neposrednog obavljanja komunalne djelatnosti trećoj osobi isključiti građanskopravna odgovornost jedinice lokalne samouprave za naknadu štete koja je prouzročena neobavljanjem ili nekvalitetnim obavljanjem komunalnih djelatnosti upravo iz spomenutih razloga-pošto su to djelatnosti kojima se osiguravaju nezamjenjivi uvjeti života i rada građana pa obzirom na takav značaj razumljivo je da briga za uredno funkcioniranje tih djelatnosti nije samo briga komunalne organizacije na koju je obavljanje preneseno i koja kao specifična radna organizacija neposredno obavlja tu djelatnost već je krug osoba koje su dužne da brinu o razvoju i urednom funkcioniranju komunalnih djelatnosti širi i prelazi okvire same komunalne organizacije tako da ta odgovornost obuhvaća i jedinicu lokalne samouprave, koja je primarno odgovorna za obavljanje komunalnih djelatnosti na svom području.

Naime, jedinice lokalne samouprave su prema svom samoupravnom djelokrugu kakav je određen čl.129.a. Ustava Republike Hrvatske („Narodne Novine 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01.,41/01.,55/01., 76/10.,85/10., 05/14.) izvorno nadležne za organiziranje komunalnih djelatnosti te stoga njihova odgovornost ne prestaje samim time što su obavljanje komunalnih djelatnosti povjerile trećoj osobi. Jedinice lokalne samouprave su obvezne osigurati djelovanje komunalnih i drugih služba od općeg interesa tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nastanak štete, a svaka jedinica lokalne samouprave dužna je putem svojih tijela nadzirati rad pojedinih služba za obavljanje komunalnih djelatnosti i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, a ako svoju obvezu ne izvrši, odgovara za štetu koja pritom nastane. Načela obavljanja komunalnih djelatnosti (čl. 4. ZKG) kao javnih služba u R. H., kao djelatnosti od neposrednog interesa za život i rad građana u lokalnoj zajednici, ali i temeljnih pretpostavki za gospodarstvo u cjelini, u velikoj su mjeri sukladna sa zajedničkim principima obavljanja služba od općeg interesa u pravu EZ.

10.Slijedom navedenog, posebno činjenice da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba neupitno je da je za održavanje komunalne infrastrukture odgovorna jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženik koji je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, što podrazumijeva ne samo trajno i kvalitetno obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti, već i nadzor nad radom pojedinih komunalnih službi i poduzimanje konkretnih mjera da se osigura njihovo djelovanje tako da građani budu zaštićeni od mogućeg nastupa štetnog događaja.

Stoga prenošenjem obavljanja komunalne djelatnosti na druge osobe, ovdje P. d.o.o. jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženik, se nije oslobodila obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovu radu (Rev-2439/94 od 21. prosinca 1995. i Rev-2596/11 od 24. lipnja 2014., Županijski sud u Splitu, Gžx-355/11).

Pored toga, po stavu suda, sadržaj ugovora, posebno čl. 8. ne može se smatrati utemeljenjem odgovornosti P. d.o.o. jer tuženik nije ponudio dokaze na okolnosti da je do štete došlo neizvršavanjem ugovornih obveza od strane P. d.o.o.

Dosljedno, sud nalazi da je za naknadu štete tužiteljici odgovoran tuženik zbog propusta u održavanju u smislu odredbe iz čl.1045. st.1 ZOO u svezi ranije spomenutih odredbi ZKG pa je utoliko neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku.

11.Glede visine štete provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za motorna vozila N. K. utvrđeno je da je tužiteljičino vozilo M. A.,

radnog volumena 1498 cm3, snage 70kW, proizvedeno 2009., sa prijeđenih 124.124 km na dan nezgode 2. kolovoza 2019., pregledano po ovlaštenom procjenitelju W. osiguranja koji je napravio popis dijelova za zamjenu i popravak. Ponudu servisa T. d.o.o. od 29.10.2019. na iznos od 28.054,06 kn sa PDV-om, koju je u dokaz visine štete priložila tužiteljica, uzev u obzir opseg oštećenja, vještak je smatrao tržišno prihvatljivom i realnom, ali je na osnovi utvrđenih oštećenja smatrao da popravak nije ekonomski opravdan jer da se radi o totalnoj šteti.

Procjenjujući štetu po principu totalne, vještak je novonabavnu vrijednost vozila u iznosu od 171.983,27 kn prihvatio iz kataloga C. za vozila H. pa utvrđujući da je vozilo do dana nesreće bilo u eksploataciji 13 godina što predstavlja vremensku amortizaciju od 87,2% i da je trebalo prijeći 150.000,00 km za vremenski interval eksploatacije, učinio je korekciju amortizacije za dodatnih 5,17%, što bi značilo da je vozilo amortizirano 82% od novonabavne vrijednosti.

Na taj način vještak je utvrdio kako je vozilo u trenutku nezgode imalo vrijednost od 18% novonabavne vrijednosti ili 30.956,90 kn, pa ocjenjujući vrijednost ostataka na 30% od stvarne vrijednosti vozila pred štetu ili sa 9.287,07 kn, bio je mišljenja da je na predmetnom vozilu obračunato po principu totalne nastupila šteta u ukupnom iznosu od 21.669,80 kn.

Ovaj sud kao stručan objektivan, utemeljen na iskustvu i valjanim parametrima smatra nalaz i mišljenje sudskog vještaka čemu je dodati da mu ni stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a tužiteljica je u skladu s istim i postavila tužbeni zahtjev, pa utvrđujući da je tuženik legitimiran i odgovoran za nastup štete valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu štete tužiteljici u zatraženom iznosu od 21.669,80 kn.

Na utuženi iznos tužiteljica potražuje kamate od 25. svibnja 2021., kao dana procjene štete na vozilu.

Prema stavu Vrhovnog suda R. H., kamata na totalnu štetu teče

od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, koji stav je primjerice zauzet i u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev-1696/17 od dana 05.09.2017. i u odlukama broj Rev- 550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev- 934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Međutim, kako tužiteljica nije zatražila kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva već od dana procjene štete u ovoj parnici, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a) to je, sukladno postavljenom zahtjevu tijek kamata određen od dana procjene štete, pri čemu je visina kamatne stope usklađena s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO kojom je propisano da stopa zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je odbijen zahtjev za kamate preko dosuđenog iznosa do 8,14 % i za slučaj promjene po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5%.

12.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a.

Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku je trošak odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora kočno postavljenog tužbenog zahtjeva, Odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50. za sljedeće radnje: za sastav tužbe, podneska od 27. kolovoza 2020. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu, pristup na ročišta od 12. siječnja 2021., 19. travnja 2021. i 12. siječnja 2022. po 100 bodova, za sastav podneska od 25. lipnja 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova i za sastav podneska od 11. siječnja 2022. (Tbr. 8. st. 3. OT-a) 25 bodova, što je ukupno 625 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od 6.250,00 kuna, čemu je s naslova PDV-a od 25 % valjalo dodati 1.562,50 kuna, s naslova troškova vještačenja valjalo je dodati iznos od 1.500,00 kn te s naslova pristojbe tužbe iznos od 630,00 kn te iznos od 567,00 kn s naslova pristojbe presude, tako da bi cjelokupni trošak tužiteljice iznosio 10.509,50 kuna koji joj je dosuđen u cijelosti jer nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

Kamata na trošak dosuđena je prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

U Splitu, 25. veljače 2022.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić v. r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u S., a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun tužitelja

- tuženiku

- u spis