REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 957/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja R. G., OIB: ……, iz Splita, M. K. 16, zastupanog

po pun. S. K., odvj. u S. protiv tuženika R. A.

d.d. Z., OIB:…. , M. cesta 69, zastupanog po pun.

B. I., odvj. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon provedene

glavne i javne rasprave zaključene dana 30. studenog 2021. g. u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika, dana 25. veljače 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj …. od 3. kolovoza 2006. g. zaključenog

između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.366,22 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj …. od 3. kolovoza 2006. g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 23.001,96 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-5,99 kn teče od 30. rujna 2006. g. do isplate,

-3,97 kn teče od 31. listopada 2006. g. do isplate,

-0,15 kn teče od 31. siječnja 2008. g. do isplate,

-12,34 kn teče od 28. veljače 2008. g. do isplate,

-33,23 kn teče od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

-1,84 kn teče od 30. travnja 2008. g. do isplate,

-21,75 kn teče od 31. svibnja 2008. g. do isplate,

-37,45 kn teče od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

-14,41 kn teče od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

-15,55 kn teče od 31. kolovoza 2008. g. do isplate,

-29,21 kn teče od 30. rujna 2008. g. do isplate,

-132,67 kn teče od 31. listopada 2008. g. do isplate,

-63,35 kn teče od 30. studenog 2008. g. do isplate,

-151,46 kn teče od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

-165,00 kn teče od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

-171,12 kn teče od 28. veljače 2009. g. do isplate,

-185,17 kn teče od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

-188,46 kn teče od 30. travnja 2009. g. do isplate,

-162,09 kn teče od 31. svibnja 2009. g. do isplate,

-142,68 kn teče od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

-147,85 kn teče od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

-158,08 kn teče od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,

-157,19 kn teče od 30. rujna 2009. g. do isplate,

-146,84 kn teče od 31. listopada 2009. g. do isplate,

-166,25 kn teče od 30. studenog 2009. g. do isplate,

-181,82 kn teče od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

-203,95 kn teče od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

-198,87 kn teče od 28. veljače 2010. g. do isplate,

-228,91 kn teče od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

-223,22 kn teče od 30. travnja 2010. g. do isplate,

-234,32 kn teče od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

-330,46 kn teče od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

-310,67 kn teče od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

-371,13 kn teče od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

-350,24 kn teče od 30. rujna 2010. g. do isplate,

-316,64 kn teče od 31. listopada 2010. g. do isplate,

-387,54 kn teče od 30. studenog 2010. g. do isplate,

-477,73 kn teče od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

-413,87 kn teče od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

-436,26 kn teče od 28. veljače 2011. g. do isplate,

-407,78 kn teče od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

-412,89 kn teče od 30. travnja 2011. g. do isplate,

-533,80 kn teče od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

-545,58 kn teče od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

-646,60 kn teče od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

-594,71 kn teče od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,

-537,90 kn teče od 30. rujna 2011. g. do isplate,

-514,56 kn teče od 31. listopada 2011. g. do isplate,

-510,23 kn teče od 30. studenog 2011. g. do isplate,

-537,06 kn teče od 31. prosinca 2011. g. do isplate,

-560,45 kn teče od 31. siječnja 2012. g. do isplate,

-563,59 kn teče od 29. veljače 2012. g. do isplate,

-547,40 kn teče od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

-558,33 kn teče od 30. travnja 2012. g. do isplate,

-565,80 kn teče od 31. svibnja 2012. g. do isplate,

-553,23 kn teče od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

-556,54 kn teče od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

-547,11 kn teče od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,

-526,73 kn teče od 30. rujna 2012. g. do isplate,

-548,45 kn teče od 31. listopada 2012. g. do isplate,

-558,88 kn teče od 30. studenog 2012. g. do isplate,

-551,57 kn teče od 31. prosinca 2012. g. do isplate,

-510,60 kn teče od 31. siječnja 2013. g. do isplate,

-545,40 kn teče od 28. veljače 2013. g. do isplate,

-548,45 kn teče od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

-534,80 kn teče od 30. travnja 2013. g. do isplate,

-492,37 kn teče od 31. svibnja 2013. g. do isplate,

-491,29 kn teče od 30. lipnja 2013. g. do isplate,

-501,71 kn teče od 31. srpnja 2013. g. do isplate,

-518,42 kn teče od 31. kolovoza 2013. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 30. rujna 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.044,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 14.

siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 19. travnja 2019. g. ustao tužbom pred ovim sudom u kojoj je naveo da je dana 3. kolovoza 2006. g. s tuženikom, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj ….. , temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 20.366,22 CHF isplaćen u kn prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik da je u tom standardiziranom i unaprijed formuliranom Ugovoru u odredbi čl.

1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF te je otplatu kredita u čl. 7. Ugovora vezao uz tu valutu, a u čl. 2. da je naveo visinu kamatne stope od 2,95% godišnje ugovorivši da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi isključivo o jednostranoj odluci tuženika, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamata mijenjati. Postupajući na ovakav način bez da je prije zaključenja Ugovora pregovarao s tužiteljem i bez da je utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate te na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, tuženik da je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Radi opisanog ponašanja tuženika da je protiv njega vođen sudski postupak zbog zaštite kolektivnih interesa potrošača, a time i tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P 1401/12 u kojem je 13. lipnja 2014. g. donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, odlučujući o žalbama tuženika, na način da je presudom pod brojem Pž-7129/13 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 4) u tom postupku, u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud da je svojom presudom pod brojem Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018. g. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 4) u tom postupku, u razdoblju od 1. siječnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i interese i prava tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj da je pomoću financijsko-knjigovodstvenog nalaza utvrdio razliku u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kao s osnova ništetne odredbe o valuti CHF tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama t je iznos koji je tuženik neosnovano stekao 23.971,11 kn. S obzirom da su nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka odnosno od kad su ugovorene, da tužitelj ima zakonsko pravo temeljem odredbe čl. 138. a Zakona o potrošačima, odredbe čl. 502. c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u smislu individualne pravne zaštite predložiti donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj ….

od 3. kolovoza 2006. g. zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.366,22 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijdnosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća te čl.

2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora. Zatražena je i isplata iznosa od 23.971,11 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prvenstveno prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a s obzirom da je u čl. 12. Ugovora o kreditu broj … od 3. kolovoza 2006. g. navedeno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, što je u konkretnom slučaju

Općinski građanski sud u Zagrebu. Nadalje, opreza radi, tuženik se upustio i u osporavanje navoda iz tužbe prvenstveno navodeći da kamatna stopa nije povećavana nezakonito jer su kriteriji o promjenama kamatne stope utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a i obvezuju ugovorne strane na isti način kao i ugovorne odredbe. Usprkos sadržaju presude Visokog trgovačkog suda RH broj

Pž-7129/13 i odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača da se izreka presude

Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 ne može izravno i automatski primijeniti na Ugovor o kreditu koji je zaključio tužitelj jer tek treba utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene odredbe i u spornom Ugovoru. Osim toga, u predmetu P 1401/12 da nije utvrđena ništetenost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nego ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja kriterija za promjenu stope. Stoga tuženik smatra da je u postupku potrebno utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne. Nadalje, da stranke prilikom sklapanja Ugovora zasigurno nisu imale namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu. Promjena kamatne stope da je posljedica objektivnih tržišnih okolnosti odnosno u ovisnosti o tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. Navedeno je da tužitelj traži isplatu paušalnog iznosa koji nije ničim preciziran ili obrazložen. U odnosu na ništetnost valutne klauzule da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 ne može sama po sebi primijeniti na sve ugovore sklapane u periodu od 1. siječnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. jer je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka. Tužitelj da je potpuno svjesno odabrao kredit u CHF i moralo bi mu biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute jer je ta odredba Ugovora u cijelosti jasna i precizna. Tužitelj da je mogao odabrati i druge valute i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman kao za njega najpovoljniji. Ugovor da je i solemnizirana isprava jasno protumačena tužitelju i od strane javnog bilježnika. Rast CHF u odnosu na kn da je bio neočekivan ne samo za tuženika nego i za mnogo veće gospodarske subjekte i nije se mogao predvidjeti.

Tužitelj da ne može tražiti utvrđivanje ništetnosti i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF jer, ako se jedan rizični faktor iz Ugovora utvrdi ništetnim, da drugi prestaje biti ništetan. Tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja koji se odnosi na razdoblje pet godina prije podnošenja tužbe.

Na pripremnom ročištu od 18. rujna 2020. g. tuženik je predložio da se vještaku naloži da uzme u obzir i eventualna razdoblja kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene te je istakao ''uvjetni prijeboj'' eventualne razlike sa zahtjevom koji je postavio tužitelj.

U podnesku od 9. studenog 2021. g. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev i zatražio, osim utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje su navedene u petitu tužbe, i isplatu iznosa od 23.001,96 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj… od 3. kolovoza 2006. g., otplatnog plana od 9. kolovoza 2006. g. i od 14.

rujna 2018. g., prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 5. rujna 2018. g. s pregledom promjena kamatnih stopa, financijsko-knjigovodstvenog izračuna priloženog uz tužbu, Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom u primjeni od ožujka 2005. g., Pravilnika tuženika o obračunu kamata i naknada u primjeni od 1. travnja 2011. g. i iz siječnja 2007. g., informativnog letka o rizicima deviznih kredita FMA iz 2006. g., reklamnog materijala tuženika u promociji kredita u CHF i analize kredita vezanih za CHF (Briefing). Sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještakinji M. T. koja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 18. svibnja 2021. g. Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjevi su u cijelosti osnovani.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1., 2. i 7.. Ugovora o kreditu broj …. od 3. kolovoza 2006. g.,

a koje odredbe se, prema mišljenju tužitelja, odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i na jednostrano ovlaštenje tuženika mijenjati kamatnu stopu te predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za isplatu iznosa od 23.001,96 kn s pripadajućim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF i povećanjem kamatne stope tuženik neosnovano stekao pretplatu u tom iznosu.

Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 3. kolovoza 2006. g. sklopljen Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 20.366,22 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 2,95 % godišnje te da je odredbom tog čl. određeno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj dana 31. kolovoza 2014. g. u cijelosti otplatio kredit.

Među strankama je sporno da li su odredbe Ugovora o ugovaranju valutne klauzule u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja CHF i razlike između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda (zaključno s danom 31. kolovoza 2014. g. kada je tužitelj uplatio zadnji anuitet).

Istaknut je i prigovor zastare.

Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 4) R. A. d.d. Z.-u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31.

prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama

ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Stoga je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

To, nadalje, znači da je odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 2. kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 2,95%.

S obzirom da je odredba Ugovora o kreditu, sadržana u čl. 2. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, utvrđena ništetnom to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 2,95%, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

Nadalje, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a.

U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Stoga je odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.366,22 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećim na dan dospijeća trebalo utvrditi ništetnom, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

I temeljem ništetnih dijelova odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF).

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T.

na okolnost postojanja razlike utvrđenja više plaćenog radi ugovaranja valutne klauzule u CHF uzimajući početni tečaj u kunama i razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope.

U pisanom nalazu i mišljenju od 18. svibnja 2021. g. izrađenom temeljem dokumentacije priložene spisu (Ugovora o kreditu broj ….. od 3.

kolovoza 2006. g., otplatnog plana tuženika od 9. kolovoza 2006. g. uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 2,95%, otplatnog plana tuženika od 14. rujna 2018. g. uz promjenjive kamatne stope, prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 5. rujna 2018. g.), vještakinja je utvrdila:

-da je tužitelju temeljem zaključenog Ugovora odobren kredit u visini od 20.366,22 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz obračun kamate po godišnjoj stopi od 2,95% koja je promjenjiva,

-da iz Prvog otplatnog plana proizlazi da bi tužitelj s osnova Ugovora uz obračun kamata po ugovorenoj kamatnoj stopi od 2,95% i otplatu u 84 mjesečna anuiteta platio ukupno 22.566,31 CHF od čega 20.366,22 CHF s osnova glavnice i 2.200,09 CHF s osnova kamate,

-da je iz Drugog otplatnog plana vidljivo da je zaduženje tužitelja po promjenjivim kamatnim stopama ukupno 23.849,40 CHF, od čega 20.366,22 CHF na ime glavnice i 3.483,18 CHF na ime kamate,

-da je tuženik u tijeku otplate kredita mijenjao kamatne stope za izračun obveze tužitelja i to: 30. studenog 2007. g. 3,95%, 31. svibnja 2008. g. 4,95%, 31. ožujka 2009. g. 5,95% i 30. studenog 2011. g. 4,95%,

-da je tužitelj u razdoblju od 30. rujna 2006. g. do 31. kolovoza 2014. g. po Ugovoru o kreditu trebao platiti 104.304,48 kn uz obračun kamata po stopi od 2,95% i početnom tečaju na dan isplate kredita 9. kolovoza 2006. g., a da je platio 126.823,17 kn uz obračun kamata po promjenjivim kamatnim stopama i uz primjenu valutne klauzule, pa da je razlika koliko je tužitelj zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule više platio iznos od 22.518,69 kn,

-da je u slučaju isplate anuiteta od rednog broja 3. do 16. tužitelj plaćao manje od obveze utvrđene Prvim otplatnim planom preračunato u kn po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita i to ukupno 483,27 kn,

-da, ako se u izračun razlike ne uzmu iznosi manje plaćenog po anuitetima od 3. do 16., tada razlika iznosi 23.001,96 kn.

Nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. T.

tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 9. studenog 2021. g. te zatražio, osim utvrđenja ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu, i isplatu razlike od 23.001,96 kn s pripadajućim kamatama.

U odnosu na navode tuženika s pripremnog ročišta od 18. rujna 2020. g. kada je tuženik istakao ''uvjetni prijeboj'' i to eventualne razlike u razdoblju kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene sa zahtjevom koji je postavio tužitelj, treba navesti da tuženik nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja vještakinje u kojem je ta razlika izračunata nije određeno postavio prigovor prijeboja u odnosu na zatraženo potraživanje tužitelja. Stoga se radi o prigovoru koji je postavljen na neodređen način i nije uopće podoban za raspravljanje jer ne sadrži bilo kakav iznos koji bi se stavio u prijeboj s potraživanjem tužitelja.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.) trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 19. travnja 2019. g. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje M. T. kao stručan,

temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike više obračunatih anutiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF te razlike više obračunate kamate temeljem primjene promjenjive kamatne stope u odnosu na prvo ugovorenu kamatnu stopu u zatraženoj visini od ukupno 23.001,96 kn, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta te uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF i radi više naplaćene kamate od početno ugovorene pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. g., od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi u označenim vremenskim razdobljima, pa je sud u izreci presude odredio stopu zatezne kamate koja pripada tužitelju, a u skladu s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine broj 132/07), Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine broj 74/11) i odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imao tužitelj vodeći ovaj spor.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 18. svibnja 2020. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 2. listopada 2019. g., 18. rujna 2020. g. i 30. studenog 2021. g. i sastava podneska od 18. svibnja 2020. g. po 25 bodova (ukupno 100 bodova) i trošak sastava žalbe od 18. listopada 2019. g. od 50 bodova.

Ukupan broj bodova od 350 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (3.500,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe (589,00 kn) i presude (580,00 kn) i za troškove vještačenja koje je podmirio tužitelj (2.500,00 kn) te tako dobiti iznos od 8.044,00 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki IV. izreke presude.

Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 25. veljače 2022. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

Broj zapisa: eb306-f4c29

Kontrolni broj: 05ec3-cac05-4abc3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDI PETRIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.