Poslovni broj: Usž-2025/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice G. K. iz S., koju zastupa odvjetnik B. B., S., protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., klasa: UP/II-350-05/19-08/55, urbroj: 531-09-2-19-2 od 17. lipnja 2019., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. P. iz S., kojeg zastupa odvjetnik T. V., S., radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-391/19-8 od 10. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr- 391/19-8 od 10. prosinca 2019.

II

Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, klasa: UP/II-350-05/19-08/55, urbroj: 531-09-2-19-2 od 17. lipnja 2019. III

Poništava se rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada S., Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-350-05/17-05/000062, urbroj: 2181/01-03-01-04-18-0012 od 21. ožujka 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

IV

Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave ove presude tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn. V

Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka 1.) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/19-08/55, urbroj: 531-09-2-19-2 od 17. lipnja 2019., kojim je poništeno rješenje Grada S., Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-350-05/17- 05/000062, urbroj: 2181/01-03-01-04-18-0012 od 21. ožujka 2018. te zahtjev odbačen. Rješenjem tijela prvog stupnja utvrđuje se da građevnu česticu postojeće stambene i pomoćne građevine čine dijelovi kat.čest.zem. 3486/16 i 3486/5 (sud.čest.zem. 4013/4 i 4006/5) k.o. S., ukupne površine 192 m[2] kako je to prikazano na izvodu iz katastarskog plana koji čini sastavni dio tog rješenja. Točkom 2. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora te tužiteljici naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora u iznosu od 3.125,00 kn (točka 3.).

2. Tužiteljica u žalbi navodi da ona ima pravni interes postaviti zahtjev za utvrđivanje građevne čestice od dijelova čest.zem. 4006/5 i čest.zem. 4103/4, obje k.o. S. Naime, tužiteljica je dokazala da je njena kuća osim na dijelu čest.zem. 4006/5 k.o. S. jednim dijelom položena i na čest.zem. 4103/4 k.o. S. i to kuća koja je u potpunosti legalna i za koju je izdana uporabna dozvola. Osim toga, čest.zem. 4103/4 k.o. S., na čijem jednom dijelu je jednim dijelom položena kuća tužiteljice, vlasništvo je G. S., dakle istog onog koji donosi prvostupanjsko rješenje. Kuća jednim dijelom leži i na dijelu čest.zem. 4103/4 k.o. S. i to kuća koja je izgrađena prije 1968. godine, a tužiteljica je vlasnica dijela čest.zem. 4006/5 k.o. S., koji dio te čestice predstavlja veći dio građevne čestice utvrđene poništenim rješenjem. Sud ne navodi zašto smatra da pravni interes za postavljanje zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice postoji samo ukoliko je podnositelj zahtjeva vlasnik svih dijelova čestice čije se utvrđenje traži. Osim toga, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 39/19.) izmijenjena je odredba članka 158. stavka 2. Zakona tako da se rješenje o utvrđivanju građevne čestice, između ostalog, donosi po zahtjevu vlasnika građevine i po zahtjevu investitora građevine i po zahtjevu bilo koje druge osobe koja za to ima pravni interes. Ističe da je za pomoćnu zgradu ishođeno rješenje o izvedenom stanju, ali ne po zahtjevu tužiteljice, već po zahtjevu A. M. koja je tužiteljičina kći i ta okolnost nema nikakvog utjecaja na ovu pravnu stvar. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da su navodi tužiteljice neosnovani te da se sukladno odredbi članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ovdje pojavilo pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez čijeg rješenja nije moguće riješiti ovu stvar, a koje se tiče utvrđenja aktivne legitimacije tužiteljice za pokretanje postupka utvrđivanja građevne čestice postojeće stambene i pomoćne građevine izgrađene na k.č.zem. 3486/5 i 3486/16 (sud.čest.zem. 4103/4 i 4006/5), obje k.o. S., imajući pritom u vidu odredbu članka 157. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju. Tužiteljica nije dostavila dokaz da je ona vlasnik navedenih čestica na kojima leže građevine i okolno područje jer to demantiraju podaci sadržani u presudi koja je donesena u predmetu poslovni broj: P- 1131/16 (ispravno P-1131/06), u kojem je odbijen zahtjev podnositeljice da se proglasi isključivom vlasnicom navedenih nekretnina na uštrb uknjiženog vlasništva Grada S. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Odredbom članka 157. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13. i 65/17.), koji je ovdje mjerodavan, propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik ili veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Prema stavku 2. točka 2. istog članka Zakona smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica.

7. Prema odredbi članka 159. stavka 1. Zakona građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće, tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se predložena građevna čestica nalazi u granicama obuhvata Urbanističkog plana uređenja područja dijela Mejaša i Dragovoda ("Sl.gl. Grada Splita", broj: 21/06.) u zoni mješovite namjene "M1- pretežno stambena", oblici korištenja: rekonstrukcija – promjena korištenja radi poboljšanja funkcionalnosti dijelova naselja, način gradnje: mješovita gradnja.

9. U postupku je utvrđeno da građevnu česticu na način kako to tužiteljica predlaže utvrditi nije moguće utvrditi temeljem naprijed navedenog dokumenta prostornog uređenja, već u skladu s pravilima struke, vodeći računa da građevna čestica oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

10. Odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za utvrđivanje građevne čestice jer da nije vlasnica svih nekretnina od kojih se utvrđuje građevna čestica, odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine.

11. Tuženik je osporenim rješenjem poništio rješenje tijela prvog stupnja 21. ožujka 2018., te zahtjev tužiteljice odbacio uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za pokretanje predmetnog postupka.

12. Međutim, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanje građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu zgrade, a koji se sastoji od zemljišta za koje je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1131/06 od 8. veljače 2013. utvrđena kao jedina i isključiva vlasnica za cijelo onog realnog dijela čest.zem. 4006/5 z.u. 14754 k.o. S. koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka i dopuni istog točno obuhvaćen, odnosno označen slovima C-H-I-J-NJ-LJ-C površine 125 m². Prema podacima spisa predmeta proizlazi da ista odgovara dijelu k.č.zem. 3486/5. Pored navedene nekretnine tužiteljica je zatražila da se kao građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade utvrdi i dio k.č.br. 3486/16 koja odgovara dijelu čest.zem. 4013/4, kako je to sve prikazano prijedlogom građevne čestice, a koja nije u vlasništvu tužiteljice.

13. Naime, na dijelu čest.zem. 4013/4, koja odgovara dijelu k.č.br. 3486/16, koja nije u vlasništvu tužiteljice, nalazi se objekt tužiteljice za koji je priložena uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.

14. Suprotno mišljenju suda i tuženika, iz svega naprijed navedenog proizlazi da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine, zbog čega zahtjev nije mogao biti odbačen pa se presuda prvostupanjskog suda i rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njima dano, ne mogu ocijeniti zakonitim.

15. Naime, kako se ovdje radi o građevnoj čestici, odnosno zemljištu nužnom za redovitu uporabu građevine koju nije moguće utvrditi u skladu s prostornim planom, već u skladu s pravilima struke, kako to propisuje naprijed citirana odredba članka 159. stavka 1. Zakona, to bi prema shvaćanju Suda u konkretnom slučaju bilo moguće istu utvrditi na način da tu česticu u cijelosti čini onaj dio kojeg je tužiteljica vlasnica, a u odnosu na dio nekretnine kojeg tužiteljica nije vlasnica, samo ono zemljište ispod objekta sagrađenog na tom dijelu zemljišta, odnosno drugačije uz suglasnost vlasnika tog dijela zemljišta.

16. Odluke ovog Suda na koje upućuje prvostupanjski sud ovdje nisu mjerodavne jer su te odluke donesene u stvari drugačije činjenične naravi.

17. Na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.

18. Tužiteljici je valjalo priznati, sukladno odredbi članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, troškove spora.

19. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe te pristupa na ročište za raspravu od 3. prosinca 2019., a sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom. Odluka o visini troškova temelji se na Tbr. 23. točke 1. podstavak 2. i točke 2. te Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Zainteresiranoj osobi nisu priznati troškovi spora, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer u sporu nije uspjela.

20. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. i 79.

ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.