REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika H. U. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetnku iz O. d. M. & L. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice D. R., odvjetnika i punomoćnika tuženika H. L., odvjetnika, dana 25. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e :

I.

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik H. U. …,G. F., dužno je tužiteljici M. D. s naslova naknade štete isplatiti iznos od 31.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. rujna 2013. godine do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), kao ida naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.826,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 26. veljače 2013. godine u Z., kao pješak nalazila u krugu KB Sestre milosrdnice, kada je iz suprotnog smjera došao NN osobno vozilo, odgurnulo je, te je tužiteljica pala i zadobila frakturu desnog ramena, s time da na ročištu dana 11. siječnja 2022. godine ispravlja činjenične navode pod točkom 1. tužbe tako da isti sada glase: "Dana 26. veljače 2013. godine u Z., tužiteljica M. D. se kao pješak nalazila u krugu KB Sestre milosrdnice, kada joj je s leđa došlo NN

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

osobno vozilo, odgurnulo je, bacilo je na kolnik, te je tužiteljica pala i zadobila frakturu

desnog ramena." Kao posljedicu ove prometne nezgode tužiteljica je zadobila teške

tjelesne ozljede, od zadobivenih ozljeda se liječila, a tijekom liječenja joj je bila potrebna

tuđa pomoć i njega, te su joj zaostale i trajne posljedice. Budući da je ova prometna

nezgoda prijavljena djelatnicima policije, te niti počinitelj, a niti vozilo nisu pronađeni, to

tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženika. Navodi da se radi mirnog rješenja spora obratila

tuženiku prijedlogom nagodbe dana 25. rujna 2013. godine, no tuženik je osporio

osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga tužiteljica s naslova povrede prava

osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u pogledu pravične novčane naknade zbog

posljedica ove prometne nezgode potražuje od tuženika:

- s naslova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 10.000,00 kn, - s naslova pretrpljenog straha iznos od 9.000,00 kn,

- duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 10.000,00 kn, - s naslova tuđe pomoći i njege 2.500,00 kn,

odnosno ukupno iznos od 31.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

26. rujna 2013. godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa

zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu

u cijelosti. Osporava pasivnu legitimaciju jer se u konkretnom slučaju ne radi o

nepoznatom vozilu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o obveznim osiguranjima

u prometu, a koja odredba propisuje da je nepoznato vozilo svako motorno vozilo odnosno

svako priključno vozilo koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog

osiguratelja. Ističe da iz dokumentacije priložene uz tužbu, proizlazi da vozač, koji je

prema navodima tužiteljice uzrokovao štetni događaj, nije napustio mjesto prometne

nesreće, već je naprotiv isti vozač i putnice iz njegova automobila, tužiteljici pružili pomoć i

odvezli je istim vozilom na adresu stanovanja odnosno iz Z. u S. Na taj način je tužiteljica imala i mogućnost, a time i dužnost utvrditi identitet počinitelja, odnosno s

istim razmijeniti osobne podatke, kao i pozvati policiju, a što tužiteljica nije učinila. Štoviše,

tužiteljica je, a upravo prema njenim navodima, razgovarala sa vozačem i putnicima iz

istog vozila, te je imala mogućnost utvrditi identitet počinitelja. Propust tužiteljice ni u kom

slučaju ne može pasti na teret tužitelja. Osporava i nastanak štetnog događaja na način

kako je isti opisan u tužbi, te osporava i odgovornost za prometnu nesreću. Navodi da iz

dostavljene dokumentacije nema podataka o načinu i brzini kretanja navodnog NN vozila,

nema niti dokaza o protupravnosti istoga, kao što nema niti dokaza o načinu i smjeru

kretanja same tužiteljice. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Podredno, ističe

kako je tužiteljica ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji mogla zadobiti bilo kada i

bilo gdje, te nema nikakvih dokaza o uzročnoj vezi sa nesrećom koju spominje u tužbi, te

stoga osporava uzročno posljedičnu vezu između u medicinskoj dokumentaciji opisanih

ozljeda i navodnog štetnog događaja. Navodi da prema dinamici odigravanja prometne

nesreće, a kako opisuje tužiteljica, radilo se o "naletu prednjeg dijela automobila, u predio

stražnje strane nogu tužiteljice, uslijed čega je pala na kolnik"; ako je tome doista tako,

ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji nisu mogle nastati naletom vozila,

obzirom prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljičine noge nisu niti bile

ozlijeđene. Također, iz dostavljene preslike bolničke prijave proizlazi da je tužiteljica

zadobila "prijelom kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti", dok se u daljnjem tijeku liječenja

odnosno dokumentaciji navodi razlog dolaska liječniku (nalaz KB Dubrava, 02.03.2013.g.)

"nemogućnost abdukcije lijeve ruke zbog bolova, palpatorna bolnost proksimalnog dijela

nadlaktice, prisutne krepitacije", te se učinjenim RTG snimkama desnog ramena utvrdila

"fraktura u području kirurškog vrata humerusa". Isto tako, iz dostavljene medicinske

dokumentacije proizlazi da se tužiteljica prvi puta liječniku javila tek protekom 5 dana od

navodne nesreće. Opisane ozljede tužiteljica je mogla zadobiti u bilo kojoj situaciji, dok je

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

medicinski neprihvatljiva činjenica da osoba zadobije ozljedu prijelom kirurškog vrata lijeve/desne nadlaktične kosti, ozljede koje su kvalificirane kao teške tjelesne ozljede, te da se sa takvim ozljedama liječniku javi tek nakon 5 dana. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KN-DO-325/14, presliku spisa Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske postaje Sesvete broj 511-19-35/8-53-8/103-13, bolničku prijavu od 02.03.2013., službene zabilješke od 22.03.2013. i 06.04.2013., posebno izvješće II. postaje prometne policije Zagreb od 28.06.2013., fotografije mjesta nezgode, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušan je svjedok K. G., te je saslušana tužiteljica kao stranka.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete iz štetnog događaja - prometne nezgode koja se dogodila dana 26. veljače 2013. godine u kojem je prema navodima tužbe zadobila tjelesne ozljede nanesene upotrebom nepoznatog motornog vozila.

6. Odredbom čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP) propisano je da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, te ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP-a nepoznato vozilo je vozilo koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegovog odgovornog osiguratelja.

7. Uvidom u posebno izvješće II. postaje prometne policije Zagreb od 28. lipnja 2013. godine (list 4-8 spisa) utvrđeno je da je dana 11. ožujka 2013. godine II. postaja prometne policije Zagreb zaprimila bolničku prijavu KB Dubrava na ime M. D., ovdje tužiteljice, iz koje bolničke prijave je vidljivo da je dana 2. ožujka 2013. godine u 09,35 sati zaprimljena u narečenu bolnicu poradi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći kao pješak, a koje su okvalificirane kao teške tjelesne ozljede. Provedenim izvidima i prikupljenim obavijestima došlo se do saznanja da je do prometne nesreće došlo na način da se dana 26.02.2013. oko 12,00 sati M. D. kretala kao pješak u krugu KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, Vinogradska cesta 29, prilaznim kolnikom koji se nalazi sa zapadne strane objekta "Hitne kirurgije", od juga u smjeru sjevera. Dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom "Zavoda za neurologiju", na nju je neutvrđenim dijelom naletio osobni automobil NN marke i reg. oznake, crvene boje kojim je upravljao NN vozač, koji se kretao narečenim prilaznim kolnikom u neutvrđenom smjeru. Nakon prometne nesreće NN vozač s NN automobilom je ozlijeđenoj M. D. pružio pomoć, te ju tim NN automobilom odvezao na adresu mjesta stanovanja u Sesvetama, Sopnička 32, dok o ovom događaju policija nije imala obavijest. Kako je naknadno počela osjećati jače bolove pješakinja M. D., dana 02.03.2013.g. zatražila je liječničku pomoć u KB Dubrava u Zagrebu. Ozlijeđena pješakinja M. D., s NN vozačem NN automobila, nije razmijenila nikakve podatke, dok je za NN automobil dala obavijest da se radi o osobnom automobilu nepoznate marke, crvene boje, za koji automobil je zapamtila djelomičnu reg. oznaku "ZG …-??", dok drugih korisnih saznanja o NN automobilu i NN vozaču, koji se može dovesti u vezu s ovom prometnom nesrećom nema.

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

8. Uvidom u službenu zabilješku sastavljenu dana 22. ožujka 2013. godine u prostorijama Policijske postaje Sesvete, a u svezi bolničke prijave za M. D., ovdje tužiteljicu, koja je dana 02.03.2013. u 19,35 sati zatražila liječničku pomoć u KB Dubrava u Zagrebu, zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nesreći kao pješak, a koje su okvalificirane kao teške tjelesne ozljede (list 12 spisa) utvrđeno je da je dana 22. ožujka 2013. godine na adresi u S., obavljen obavijesni razgovor s M.

D., kojom prilikom je na okolnosti navedene bolničke prijave, tužiteljica izjavila da se dana 26.02.2013. godine oko 12,00 sati nalazila u blizini Vinogradske bolnice kako bi podigla nalaze, te da je hodala uz parkirane automobile prema ulazu u bolnicu kojom prilikom je NN vozač, najvjerojatnije prednjim desnim dijelom automobila naletio na nju, u predjelu stražnje strane nogu uslijed čega je ista pala na kolnik. NN vozač je nakon toga istu stavio u svoj automobil i odvezao na kućnu adresu. Dana 02.03.2013. godine ista je zatražila liječničku pomoć u KB Dubrava zbog prijeloma desnog ramena koje je ozlijedila prilikom pada dana 26.02.2013.godine. Nadalje navodi kako nije uzela podatke od vozača koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, a za vozilo navodi kako se radi o osobnom automobilu crvene boje, nepotpunih reg. oznaka ZG …, dok se zadnjih slovnih oznaka ne sjeća.

9. Uvidom u službenu zabilješbu od 6. travnja 2013. godine (list 119 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica M. D. dana 6. travnja 2013. godine u S., i

naknadno u PP Sesvete na okolnosti prometne nesreće od dana 26.02.2013.g. u kojoj je stradala kao pješakinja policijskom službeniku PP Sesvete izjavila da se dana 26.02.2013.g. oko 12,00 sati nalazila u blizini Vinogradske bolnice u Zagrebu, kako bi podigla nalaze, te da je hodala po kolniku sa lijeve strane od ulaza u krug bolnice u smjeru zapada. Kada je došla do ulazne rampe u bolnicu, sa leđa je na nju naletio NN osobni automobil crvene boje, nepotpune reg oznake ZG …-??, koji je neutvrđenim dijelom naletio na njene noge, te je ona uslijed naleta pala na pod, a za NN osobni automobil navodi da nije vidjela u kojem se smjeru kretao niti kojim dijelom je naletio na njene noge iz razloga jer mu je bila okrenuta leđima. Nakon naleta iz vozila su izašli NN vozač starosti oko 40 do 50 godina, srednje tjelesne građe, kratke kose, te dvije putnice, starija oko 65 godina starosti, jače tjelesne građe, odjevena u crno i mlađa oko 35 godina starosti, vitke tjelesne građe, visoka, plave duge kose, te su nakon kraćeg razgovora odlučili da će ju prevesti svojim vozilom doma, dok je starija putnica predlagala da joj plate taksi. Potom su se putnice udaljile u bolnicu kako bi joj podigle nalaze po koje je išla, a ona je ostala sa NN vozačem, koji joj je na njen upit izjavio da se zove M., nakon čega se je starija putnica vratila s jednim starijim gospodinom oko 70 do 75 godina starosti, a potom su ju prevezli na kućnu adresu u S., za vrijeme vožnje sjedila je na mjestu suvozača i cijelim putem do njene kuće su šutjeli. Naknadno dana 02.03.2013. godine zbog bolova, ista je zatražila liječničku pomoć u KB Dubrava u Zagrebu, gdje su joj rekli da joj je slomljena desna nadlaktična kost, a iste ozljede je zadobila u navedenoj prometnoj nesreći. Nadalje navodi da se ne sjeća nikakvih drugih detalja.

10. Iz iskaza svjedoka K. G. proizlazi da je u svezi dopisa II Postaje prometne policije Zagreb obavio razgovor sa tužiteljicom o čemu je sačinio službenu bilješku od 6. travnja 2013. godine, te jem potom dana 06. travnja 2013. godine na traženje I Postaje prometne policije Zagreb postupao u svezi provjere eventualnog počinitelja prometne nezgode na temelju nepotpunih podataka o registarskoj oznaci vozila, o čemu je sastavio izvješće od 8. travnja 2013. godine. Zbog proteka vremena više se ne sjeća svih detalja, te u cijelosti ostaje kod navoda navedenih u službenoj bilješci od 6. travnja 2013. i izvješću od 8. travnja 2013. godine. Sjeća se da je tužiteljica dala nepotpune podatke o registarskoj oznaci vozila počinitelja i da je na temelju tih nepotpunih podataka obavio razgovor s nekoliko vozača koji su i pristupili na prepoznavanje, ali ih

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

tužiteljica nije prepoznala, te u konačnici nije došlo do pronalaska eventualnog počinitelja. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li je na temelju pregleda vozila na koja su sumnjali da bi bila u prometnoj nesreći ustanovljeno bilo kakvo oštećenje, odgovorio je da obzirom na sam način nastanka tijeka prometne nezgode gdje dolazi na nalet pješaka oštećenja ni nema, već samo eventualne brisotine i tragovi izlučevina po vozilu koje u konkretnom slučaju nisu pronađene, a samo na temelju istih se može utvrditi da li je to vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi, a zbog proteka vremena ovdje nisu pronađeni nikakvi tragovi na vozilima. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li mu je tužiteljica u dva razgovora koji je s njom obavio djelovala iskreno, odgovara da ponašanje tužiteljice ne bi mogao opisati kao iskreno, već se sjeća da je tužiteljica bila u šoku, a iz njegovog iskustva može reći da su u slučajevima kao što je bilo u konkretnom slučaju obzirom da je došlo do naleta na pješaka, žene obično u šoku i redovito se manje sjećaju detalja same nezgode, te obično nakon proteka vremena iskazuju nove podatke kojih su se naknadno sjetili. Na pitanje zamjenice pun. tuženika kako to da je na početku iskaza rekao da se ne sjeća detalja samog događaja, a sjeća se dojma koji je tužiteljica ostavila na njega odgovorio je da se i dalje ne sjeća samog događaja, već se kompletnog slučaja prisjetio nakon što je pročitao svoju službenu zabilješku i izvješće.

11. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu navodi da je na dan predmetnog štetnog događaja bila po nalaze štitnjače u Bolnici Sestara milosrdnica u Vinogradskoj i vraćala se kući. Kretala se kolnikom u krugu Vinogradske bolnice prema izlazu i u jednom trenutku je osjetila udarac u stražnju stranu lijeve noge ispod koljena, te se zbog udarca zaljuljala i pala na kolnik tijelom prema naprijed, a dočekala se na obje ruke. Nakon pada bila je u šoku i sjeća se da su ju jedan muškarac i jedna gospođa digli i posjeli u auto crvene boje. Sjedila je u autu na mjestu suvozača desetak minuta, a muškarac i žena koji su ju podigli i posjeli u auto dali su joj čaj koji su imali u autu i stajali su kraj auta. Sjeća se da joj je gospođa koja ju je zajedno s muškarcem podigla pitala "Jel vi glumite?", a ona joj na to nije ništa odgovorila. Radilo se o mlađim osobama, muškarac je po njezinoj procjeni imao oko 40-45 godina, bio je srednje visine, a boje njegove kose se ne sjeća, a gospođa je bila mlađa od njega, imala je oko 40 godina, bila je visoka i mršava, duge plave kose. Crveni auto u koji su ju posjeli bio je zaustavljen na kolniku otvorenih vrata na udaljenosti oko 3-4 m od mjesta gdje je pala, a auto je bio okrenut prema izlazu iz kruga bolnice. Sa gospodinom i gospođom koji su ju podigli nakon pada nije uopće razgovarala, a također nisu razgovarali niti za vrijeme dok je 10-ak minuta sjedila u njihovom autu, za koje vrijeme su oni stajali kraj auta. Osim njih, kraj auta su stajali i još jedna starija gospođa i jedan stariji gospodin, s time da nitko s nikim nije razgovarao i cijelo vrijeme je bila tišina. Nakon 10-ak minuta mlađi gospodin i gospođa su joj ponudili da ju odvezu kući, na što je pristala, te su ju svojim crvenim autom odvezli kući u S., a vozili su se do S. možda pola sata, te za vrijeme vožnje nisu uopće razgovarali i u autu je bila tišina. Za vrijeme vožnje do njezine kuće, sjedila je na mjestu suvozača, autom je upravljao mlađi muškarac koji ju je podigao nakon pada, a na stražnjem sjedalu bili su starija gospođa i stariji gospodin koji su nakon pada stajali kraj crvenog auta, ali nije joj poznato tko su oni, s time da mlađa gospođa koja ju je podigla nakon pada nije išla s njima iz Vinogradske bolnice. Od gospodina i gospođe koji su ju nakon pada podigli i posjeli u crveni auto nije tražila nikakve podatke niti o njihovim imenima, niti podatke o njihovom vozilu, a kada je izašla iz njihovog auta ispred svoje kuće u S. nešto joj je bilo sumnjivo, pa je kada je ušla u stan na papir zapisala dio registarske oznake njihovog vozila, a koji podatak je dala i djelatnicima policije, s time da nije uspjela zapisati zadnja dva slova. Kada je ušla u stan istuširala se i osjećala je bol u desnoj ruci i lijevom koljenu, te je stavila obloge. Kada su istoga dana njezina djeca došla kući, htjeli su ju odvesti u bolnicu, što je ona odbila, jer se nadala da će bolovi proći. Budući da je još par dana osjećala jake bolove u desnoj ruci, djeca su ju nakon 4 dana odvezla u bolnicu u Dubravu, gdje joj je nakon pregleda i

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

snimanja utvrđen prijelom u desnoj ruci i postavljena joj je langeta, a kasnije je provela i fizikalnu terapiju. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega, a istu joj je pružala kćerka koja je u to vrijeme bila na bolovanju. Kćerka joj je pomagala u obavljanju svih uobičajenih kućanskih poslova, u nabavci i pripremi hrane, prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene i slično. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika odgovorila je da joj nakon pada nije prišao nitko drugi osim mlađeg gospodina i mlađe gospođe koji su ju podigli i posjeli u auto, a za vrijeme dok je 10-ak minuta nakon pada sjedila u njihovom crvenom autu, kraj auta su stajali starija gospođa i stariji gospodin koji su se vozili u autu na stražnjem sjedalu kada su ju vozili kući u S. Na daljnje pitanje odgovorila je da se ne sjeća zašto je nakon pada 10-ak minuta sjedila u crvenom autu. Na daljnje pitanje odgovara da ju mladi gospodin i gospođa koji su ju nakon pada podigli i posjeli u auto nisu pitali da li joj treba pomoć, nisu ju uopće ništa pitali, a pitali su ju jedino da ju odvezu kući. Na daljnje pitanje odgovorila je da je svoj iskaz dala policiji, a djeci je rekla da je pala jer ju je nešto udarilo s leđa zbog čega se zaljuljala i pala.

12. Cijeneći tako izvedene dokaze, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o vozilu koje nije bilo moguće identificirati u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP-a, jer je tužiteljica mogla identificirati vozilo, kao i njegovog odgovornog osiguratelja, te vozača vozila, a što tužiteljica nije učinila. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se vozač zaustavio na mjestu nezgode, nije napustio mjesto prometne nezgode i tako ostao nepoznat, već su naprotiv isti vozač i putnici iz njegovog vozila prišli tužiteljici i pružili joj pomoć, podigli ju i posjeli u vozilo u kojem je sjedila desetak minuta, te su ju istim vozilom odvezli na adresu stanovanja u S. Dakle, tužiteljica je komunicirala s vozačem vozila, te je imala mogućnost, a time i dužnost utvrditi identitet počinitelja odnosno sa istim razmijeniti osobne podatke, kao i pozvati policiju, te je mogla (za to je imala priliku) uzeti podatke barem o registarskoj oznaci vozila odnosno potpune podatke o vozilu i vozaču jer iz iskaza same tužiteljice proizlazi da se vozač zaustavio na mjestu nezgode, nije pobjegao i tako ostao nepoznat, tužiteljica je s vozačem i putnicima iz njegovog vozila komunicirala, te se od mjesta nezgode do mjesta stanovanja u Sesvetama s istim vozila u predmetnom vozilu oko pola sata, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da nije bilo moguće identificirati predmetno vozilo i da joj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila.

13. Kako iz iskaza same tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je vozač motornog vozila koje je naletjelo na tužiteljicu, zaustavio vozilo na mjestu nezgode, te nije napustio mjesto nezgode, već je naprotiv komunicirao s tužiteljicom i ponudio joj pomoć, te je predmetnim vozilom odvezao tužiteljicu od mjesta nezgode do mjesta stanovanja, to ovaj sud smatra da je tužiteljica mogla identificirati vozilo kao i njegovog odgovornog osiguratelja, te vozača vozila, a što tužiteljica nije učinila. Međutim, taj njezin propust ne može ići na štetu tuženika, pa prema tome nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. Dakle, u konkretnom slučaju nije se radilo o vozilu koje nije bilo moguće identificirati u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP-a jer su tužiteljici mogli biti poznati i vozač i reg. oznaka vozila odnosno osiguratelj, pa je sud ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 30. ZOOP-a da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete od tuženika nanesenu uporabom nepoznatog vozila.

14. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Budući sud smatra da nema odgovornosti tuženika za naknadu štete, to su u smislu odredbe čl. 10. i čl. 220. u svezi s čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,

Posl.broj: 58 Pn-1402/15-52

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) odbijeni prijedlozi tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem i kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a.

17. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za odgovor na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 23.11.2018.g. 100 bodova (Tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 27.11.2015., 21.11.2016., 03.07.2017., 15.04.2019. i 26.11.2021.g. po 25 bodova (Tbr. 8/3) i za zastupanje na ročištu 01.04.2014., 15.11.2016., 10.05.2018., 19.10.2018., 13.02.2019. i 11.01.2022.g. po 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 925 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kuna sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 11.562,50 kn. Nadalje, tuženiku je priznat trošak pristupa svjedoka K. G. u iznosu od 264,00 kn, tako da je tuženiku sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 11.826,50 kn. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

18. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer osim što ta radnja nije potrebna za vođenje parnice, taj trošak prije zaključenja glavne rasprave nije niti nastao, a i njegov nastanak bi ovisio o eventualnom pristupu punomoćnika stranaka na ročište za objavu presude, koji nije obvezan.

19. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2022. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punom. tužiteljice

2. pun. tuženika