Poslovni broj: 119 Povrv-1706/2019-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Heleni Frigo Bomeštar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Tihane Fijan, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. (ranije V. d.o.o.), OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku E. A. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. B., OIB: …, S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 25. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Natalije Stojanović iz Siska poslovni broj: Ovrv-3141/2018 od 30. kolovoza 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 987,17 kn sa zateznim kamatama obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

- iznos od 427,86 kn od 16. veljače 2018.

do isplate, - iznos od 264,95 kn od 16.

ožujka 2018. do isplate, - iznos od

181,00 kn od 17. travnja 2018. do isplate,

- iznos od 113,36 kn od 16. svibnja 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.626,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u preostalom dijelu te je u tom dijelu tužba povučena.

II.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-3141/2018 koje je dana 30. kolovoza 2018. izdao javni bilježnik Natalija Stojanović iz Siska, radi naplate novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 3.013,28 kn.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem u bitnom navodi da je dio duga uplatio te prilaže uplatnicu u iznosu od 400,00 kn.

3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. Tužitelj se podneskom od 15. siječnja 2019. očitovao na navode tuženika. Navodi kako je tuženik potpisao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (u daljnjem tekstu: Zahtjev) dana 25. listopada 2017. Potpisivanjem Zahtjeva, koji zajedno s Općim uvjetima poslovanja tužitelja (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) čini Ugovor o pretplatničkom odnosu (u daljnjem tekstu: Ugovor), tuženik je zasnovao pretplatnički odnos s tužiteljem i postao platežno odgovorna osoba za račune koji su ispostavljani za pružene telekomunikacijske usluge, vezane za ugovoreni tarifni model Mobilna M. Napominje kako je Ugovor, u skladu s čl. 5.1.2. Općih uvjeta, sklopljen na neodređeno vrijeme, ali s klauzulom obveznog (minimalnog) trajanja od 24 mjeseca, budući da je tuženik, prilikom sklapanja Ugovora, iskoristio posebnu ponudu, odnosno pod povoljnijim uvjetima koristio uslugu tužitelja. Navodi kako se iz preslike računa, specifikacije poziva, te otvorenih stavki vidi kako tuženik ima nepodmireno dugovanje prema tužitelju te da je razvidno da je tužitelj tuženiku uredno pružio i omogućio ugovorene usluge. Napominje da je tuženiku na računu za srpanj 2018. zaračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora. Riječ je o obračunu naknade u visini popusta na proizvode i usluge u iznosu od 1.626,11 kn. Budući da tuženik nije izvršavao svoje ugovorne obveze, tužitelj je raskinuo Ugovor temeljem odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta. Navodi kako tuženik nije iskoristio svoje pravo da prigovori utuženom računu sukladno čl. 9. Općih uvjeta pa se smatra da je tuženik isti račun i prihvatio. Predlaže održati na snazi platni nalog uz trošak ovršnog i parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 3), uplatnicu (list 6), Opće uvjete poslovanja (list 15-16), cjenik (list 44- 45; 93), presliku Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 13-14), preslike računa sa specifikacijama poziva (list 17-41), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 46-47), obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (list 48), izvod otvorenih stavaka (list 42-43), sudsku praksu (list 85-91).

6. Temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 456. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u stavku I. izreke rješenja jer je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 987,17 kn, koja procesna radnja, s obzirom na iznos naveden u platnom nalogu, ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe.

7. Uvidom u navedene isprave te ocjenom takvih dokaza temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 987,17 kn na ime neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od siječnja do travnja 2018. te zahtjev za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

9. Između stranaka nije sporno postojanje ugovornog odnosa, već je sporna visina potraživanja s obzirom na prigovor tuženika da je dio duga uplatio.

10. Uvidom u prijepise priloženih računa, izvadak iz poslovnih knjiga te izvod otvorenih stavki utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju po osnovi korištenih usluga i mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa, obračunatih sukladno cjeniku usluga tužitelja, a temeljem sklopljenog ugovora do raskida ugovora, ukupan iznos od 987,17 kn. Stoga, nedvojbeno je da su stranke u spornom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu i da je tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje nastalo za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, i to po osnovi mjesečnih naknada temeljem sklopljenog ugovora do raskida ugovora. Kako tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to ga je valjalo obvezati na isplatu glavnice u iznosu od 987,17 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate, temeljem odredbi čl. 29. st .1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), te u tom dijelu održati na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

11. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 1.626,11 kn temeljem računa za srpanj 2018., a po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora", tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim. Naime, sud smatra da je odredba članka 7.3. Općih uvjeta tužitelja ništetna sukladno odredbama čl. 96. st. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 dalje u tekstu: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (s obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom čl. 327. st.1. ZOO-a koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

12.Tužiteljevo inzistiranje na potraživanju "naknade za prijevremeni raskid" protivno je i odredbi čl. 368. st.1. ZOO-a kojom je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna odredba Općih uvjeta tuženika obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži, i to u obliku jednokratne naknade, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao.

13. Stoga bi tužitelj u konkretnom slučaju, kako se radi o jednostranom raskidu od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu. Nije dakle dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika i iscrpno nabrajati odredbe ZOO-a kojima se uređuje institut naknade štete, potrebno je i dokazati koja je stvarna šteta za tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika, što tužitelj nije učinio.

14. Mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanja ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tuženika plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih obveza prema tuženiku, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru. Također, raskid ugovora s uzastopnim obvezama radi neispunjenja nekih, a glede svih budućih obveza je pravo, a ne dužnost tužitelja. Tužitelj je stoga mogao ustrajati na obostranom ispunjenju svih ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju, tužitelj koristeći svoje pravo na raskid ugovora, dakle, na oslobađanje od svojih budućih obveza prema tuženiku, ali ustrajući usprkos tome na ispunjenju obveza koje je tuženik ugovorom preuzeo, u smislu plaćanja mjesečnih naknada preostalih nakon raskida, a do isteka ugovorenog razdoblja obveznog trajanja ugovora, sadržaj svojeg prava tumači suprotno smislu koji proizlazi iz, prethodno navedenih, mjerodavnih zakonskih odredaba.

15.Također, u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja usluge na raskid ugovora.

16. Stoga je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" valjalo odbiti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.626,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17.U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

18.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP-a. Naime, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije utvrdio da je tužitelj uspio u postupku u odnosu na visinu, kao i na osnovu tužbenog zahtjeva sa 38%, odnosno tuženikov uspjeh u parnici iznosi 62%. Prema tome, uzimajući u obzir prethodno navedenu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je stranka koje je u većoj mjeri uspjela u parnici pa je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

Zagreb 25. veljače 2022.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste.

Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn

- tuženiku