Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-3110/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice V. L. iz S. B., OIB ...., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika E. o... d.d. Z., Podružnica O., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz OD G. i partneri iz Z., Pisarnica O., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br.15 Pn- 467/2015-46 od 10. srpnja 2020., 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br.15 Pn-467/2015-46 od 10. srpnja 2020. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila od tuženika isplatu iznosa od 8.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2014. pa do isplate, kao i da joj tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 kn.

2. Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te da se tužiteljici nadoknade troškovi žalbenog postupka.

3. U bitnome tužiteljica osporava pravilnost primjenjenog materijalnog prava jer da je osiguranik tuženika prilikom poduzimanja radnji kretanja unatrag trebao postupati sukladno čl. 50. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” br. 67/08, 48/10,74/11,80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 - dalje ZSPC), jer da je trebao propustiti sva vozila koja dolaze iza njegovog vozila, te da je pogrešno primijenjena odredba čl. 67 ZSPC-a kada se prihvaća nalaz sudskog vještaka i utvrđuje da je u prometnoj situaciji u kojoj se dogodio štetni događaj tužiteljica trebala postupiti prema čl. 67. ZSPC-a te izvršiti obilaženje osiguranika tuženika sa lijeve strane jer da se je sa lijeve strane nalazila bijela linija koja je to zabranjivala. Smatra da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti nalaz sudskog vještaka, jer da je protivan pravilima struke i kao takav da se ne može prihvatiti kao vjerostojan, te da je sud prvog stupnja pogrešno odbio prijedlog tužiteljice da se imenuje drugi sudski vještak, kao i prijedlog da se izvrši suočenje svjedoka, jer da su iskazi saslušanih svjedoka kontradiktorni.

4. Odgovor na žalu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 8.000,00 kn navodeći da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. svibnja 2014. u S. B. došlo do prometne nezgode krivnjom osiguranika tuženika koji je započeo vožnju kretanjem unazad suprotno čl. 50. st. 4. ZSPC-a, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može poduzeti bez da ugrožava druge sudionike u prometu.

7. Analizom provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja utvrđuje da je za prometnu nezgodu isključivo odgovorna tužiteljica koja nije prilagodila svoju vožnju biciklom okolnostima u prometu na cesti, jer da je s obzirom na smjer i način kretanja vožnjom unazad teretnog vozila, mogla zaustaviti svoj bicikl kako su učinili i drugi vozači vozila i bicikla, te pričekati da teretno vozilo izvede radnju vožnje unatrag i da zatim nastavi kretanje, te da je tužiteljica pokušala proći iza tovarnog sanduka teretnog vozila s njegove stražnje desne strane nakon čega je pala na kolnik bez utvrđenog kontakta sa teretnim vozilom kojim je upravljao osiguranik tuženika. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da upravo takav način vožnje tužiteljice je suprotan čl. 67. ZSPC-a, jer da se preticanje i obilaženje obavlja s lijeve strane, a ne s desne strane kako je to učinila tužiteljica.

8. Navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka A. B., Ž. S. i M. T., koji o relevantnim činjenicama radi utvrđenja odgovornosti tužiteljice iskazuju suglasno te relevantne činjenice su utvrđene i nalazom sudskog vještaka M.L. čiji nalaz kao i iskaz u cijelosti prihvaća sud prvog stupnja kao vjerodostojan.

9. Zaključno sud prvog stupnja navodi odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05) u kojoj odredbi je propisano da u slučaju kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, pa budući da utvrđuje da je za štetni događaj isključivo kriva tužiteljica, u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te troškove punomoćnika tuženika odmjerava sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa) te navodi da se trošak odnosi na pristup punomoćnika na četiri ročišta, ukupno 3.000,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 16. travnja 2020. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te da ukupan trošak uključujući i troškove PDV-a iznosi 5.156,25 kn.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 67. ZSPC-a kada je utvrdio da je tužiteljica trebala izvršiti obilaženje osiguranika tuženika sa lijeve strane, jer da upravo s obzirom na konkretnu prometnu situaciju to nije niti mogla učiniti, jer da se je s lijeve strane nalazila dupla bijela linija koja je to zabranjivala te da je osiguranik osiguranika tuženika postupio suprotno čl. 50. st. 4. ZSPC-a, jer da nije prilikom kretanja unazad propustio sva vozila koja dolaze iza njegovog vozila. Ovo iz razloga, što je sud prvog stupnja utvrdio relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su da do kontakta između vozila osiguranika tuženika i tužiteljice koja je upravljala biciklom nije došlo, pri tome sud prvog stupnja je opravdano u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka osiguranika tuženika A. B., Ž. S. i M. T. koji je sukladan nalazu sudskog vještaka M. L..

11. Naime, svjedok M. T. nije zainteresiran za ishod ovog postupka, jer ne poznaje stranke niti vozača osiguranika tuženika A. B., a isti se nalazio neposredno iza vozila osiguranika tuženika te nije bilo razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka koji je u cijelosti s obzirom na relevantne činjenice sukladan utvrđenju nalaza vještaka M. L. koji je utvrdio da s obzirom na oblik tovarnog sanduka teretnog vozila osiguranika tuženika nije moguće ostvariti kontakt s tijelom vozača bicikla u samo jednoj točki, a da se pri tome ne ostvari kontakt s drugim dijelovima tijela poput lijeve nadlaktice i lijevog ramena te lijeve natkoljenice i lijevog kuka koji su bočno istureniji u odnosu na bočni dio grudnog koša te da postoji razlika između visine kopče za zatvaranje stranice na tovarnom sanduku teretnog vozila koja se nalazi na 155-160 cm u odnosu na tlo i visine moguće točke kontakta na tijelu vozača bicikla koja se u odnosu na kolnik nalazi na oko 120 do 130 cm. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno

zaključio da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo odgovorna tužiteljica, jer nije postupala sukladno odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 67. st. 1. ZSPC-a, jer brzinu kretanja svog vozila nije prilagodila osobinama i stanju na cesti, te se nije zaustavila sa biciklom, već je nastavila vožnju protivno odredbi čl. 67. ZSPC-a te je obilazila vozilo osiguranika tuženika s lijeve strane bez da se uvjerila da tu radnju može izvršiti bez ugrožavanja svoje sigurnosti. Naime, tužiteljica je trebala zaustaviti se sa biciklom kao što su to učinili i ostali vozači i svjedok M. T. koji se također nalazio na biciklu, jer je suvozač vozila osiguranika tuženika davao znakove za zaustavljanje vozila dok osiguranik tuženika ne izvrši radnju unazad svojim vozilom bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu.

12. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da je tijekom postupka predložila suočenje predloženih svjedoka u čijim iskazima postoji proturječnost, navodi se da sukladno čl. 467 st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupcima u sporu male vrijednosti, a u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 8.000,00 kn, koji sukladno čl. 458 st. 1. ZPP-a ulazi u sporove male vrijednosti, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa se stoga ne može presuda pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja neosnovano i protivno čl. 261. st. 3. ZPP-a odbio prijedlog tužiteljice za izradu nalaza i mišljenja po drugom vještaku, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 261 st. 3. ZPP-a, pravilno smatrajući da u mišljenju vještaka M. L. nema proturječnosti niti nedostataka te se nije pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a jer su pravilno odmjereni troškovi punomoćnika tuženika koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa) za pristup na tri ročišta po 750,00 kn i to 13. veljače 2019., 6. ožujka 2019. i 25. lipnja 2020. prema Tbr. 9. t.1. Tarife, za jedno ročište 20. veljače 2017. po 375,00 kn prema Tbr. 9. t. 2. Tarife i za sastav podneska od 16. travnja 2020. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, uključujući i trošak PDV u iznosu od 1.031,25 kn tako da ukupan trošak iznosi 5.156,25 kn.

16. Slijedom obrazloženog, žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci, 25. veljače 2022.

SUTKINJA

Filka Pejković