U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivane S t a r č e v i ć , u pravnoj stvari tužitelja C. A., OIB…, G. S., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. I T. M., OIB…, D., radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 11. siječnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. B., odvjetnika iz Č. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, 25. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik Z. R.-K. iz V.,

poslovni broj OVRV-464/2021 od 03. travnja 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku S. I T. M., OIB…, D., da u roku od 8 dana namiri tužitelju C. A. d.o.o., OIB… , G. S.,

iznos od 11.717,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- od 3.063,25 kn od 11. prosinca 2020. pa do isplate

- od 1.036,80 kn od 19. prosinca 2020. pa do isplate

- od 7.617,70 kn od 14. siječnja 2021. pa do isplate

kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 1.537,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate

a zatezna kamata teče po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021.

do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 1. siječanja 2022.

do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2022. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika Z. R. – K. iz V., pod poslovnim brojem Ovrv-464/21 od 03. travnja 2021., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 11.717,75 kuna sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi kojim ga u cijelosti osporava, rješenjem ovog suda poslovni broj 8 Povrv-164/2021-2 od 26.

svibnja 2021. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru od 15. travnja 2021. navodi da nije primio nikakvu robu niti uslugu od tužitelja, te da ne zna na što se njegovo potraživanje odnosi, jer uvidom u poslovnu dokumentaciju nije mogao pronaći nikakav račun niti otpremnicu da bi primio robu od tužitelja, niti račune tužitelja ima evidentirane u poslovnim knjigama.

4. Tužitelj u svom podnesku od 07. lipnja 2021. ističe da nisu točni navodi tuženika da on nije primio nikakvu robu od tužitelja iz razloga što se svaki račun koji se dostavlja uz podnesak odnosi na utuženo potraživanje i potpisan je i pečatiran od strane tuženika, a što potvrđuje da je isti zaprimio svu robu navedenu u predmetnim računima. Dodaje da tuženik samostalno preuzimao naručenu kupljenu robu i sve račune koje je pri tome potpisao bez bilo kakvih prigovora. Prema tome osnovanost i visina tužiteljevog potraživanja proizlazi iz računa 27166-29-2 od dana 25. studenog 2020.g., računa 27951-29-2 od dana 03. prosinca 2020.g., računa 30157-29-2 od dana 29. prosinca 2020.g., storno računa 2661-29-2 od dana 29. siječnja 2021. g.

5. Temeljem navedenog, sud utvrđuje da je među strankama sporna kako osnova tako i visina tužiteljeve tražbine.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 1. ožujka 2021. (list 8), račun br. 27166-29-2 od 25. studenoga 2020. (list 28), račun br. 27951-29-2 od 03. prosinca 2020. (list 29), račun br.30157-29-2 od 29. prosinca 2020. (list 30-32) te storno račun br.2661-29-2 od 09. siječnja 2021. (list 33). Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja da se sasluša svjedok T.

T. na adresi tužitelja na okolnost osnovanosti visine potraživanja te naručivanja i preuzimanja robe, te po potrebi provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je ocijenio da je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, podobno za donošenje zakonite presude. Dokaz tužitelja da sud pribavi podatak od P.

u. o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima,

sud je odbio iz razloga jer je isti nedopušten, budući da sud po službenoj dužnosti može tražiti taj podatak od P. u. samo za račune koji su pojedinačnog

iznosa višeg od 10.000,00 kn, a što u predmetnom slučaju nije tako. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Ocjenom navoda stranaka i dokaza koje je tužitelj dostavio u spis, sud ocjenjuje da je tužitelj u spis dostavio dokaze – utužene račune, iz kojih proizlazi da nisu točni navodi tuženika da isti nije primio nikakvu robu od tužitelja, iz razloga što je svaki račun, koji se odnosi na utuženo potraživanje, potpisan i pečatiran od strane tuženika,

što potvrđuje da je isti zaprimio svu robu navedenu u predmetnim računima. Stoga je neutemeljen navod tuženika da on nije primio robu od tužitelja i da ne zna na što se odnosi tužiteljevo potraživanje, pri čemu je nebitno što tuženik nema predmetne račune zavedene u svojoj poslovnoj dokumentaciji jer je to stvar njegovog vođenja poslovnih knjiga koja okolnost u konkretnom slučaju, sama po sebi, ne utječe na osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Člankom 221.b st. 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza. Od tuženika je dopisom ovog suda poslovni broj Povrv-164/2021-10 od 17. kolovoza 2021. traženo da u roku od 15 dana od dana primitka poziva/traženja suda, sudu dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima broj 27166-29-2 od 25. studenoga 2020., broj 27951-29-2 od 3. prosinca 2020. i broj 30157-29-2 od 29. prosinca 2020. Tuženik nije postupio po traženju suda.

9. Uvidom u račune koje je tužitelj dostavio, sud utvrđuje da se račun broj 27166- 29-2 od 25. studenoga 2020. odnosi na autodijelove i iznosi 3.063,25 kn te dospijeva na naplatu 10. prosinca 2020. Nadalje, račun broj 27951-29-2 od 3. prosinca 2020. odnosi na autodijelove i iznosi 1.036,80 kn te dospijeva na naplatu 18. prosinca 2020., a račun broj 30157-29-2 od 29. prosinca 2020. odnosi se na autodijelove i iznosi 8.244,70 kn te dospijeva na naplatu 13. siječnja 2021. Valja reći da po zadnje navedenom računu tužitelj tuženika tereti za 627,00kn manji iznos, jer je 29. siječnja 2021. stornirao jedan račun koji je imao prema njemu u navedenom iznosu.

10. Temeljem svega, sud je utvrdio da su stranke bile u međusobnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji robe, kojim se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. ZOO-a). Sud je utvrdio da je tužitelj izvršio svoj dio obveze, a da mu tuženik nije platio preuzetu, kupljenu robu u utuženom iznosu. Sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim, te ga usvaja kao pod toč. I. izreke presude, pri čemu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi određenoj st. 2. čl. 29. ZOOa, koje teku od dospijeća naznačenog na svakom pojedinom računu.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također se odluka o trošku temelji i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice.

12. Nastali trošak javnog bilježnika iznosi 1.537,50 kn i odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 150,00 kn i poštanski trošak u iznosu od 50,00 kn, koji troškovi su obračunati u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12), te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn, kao i trošak za stvarne izdatke u iznosu od 30,00 kn (Tbr. 11. i Tbr. 44) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) te pripadajući PDV na navedene iznose od 307,50 kn. O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude.

13. Tuženik je nadalje obvezan snositi i tužiteljev trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku prilikom poduzimanja slijedećih radnji: sastava odgovora na prigovor u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava prijedloga za određivanje prethodne mjere u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 11. siječnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 42. Tarife). Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn temeljem Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21), kao i trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o osiguranju odnosno o određivanju prethodne mjere u iznosu od 500,00 kn temeljem Tar. br. 2. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21), dakle ukupno parnični trošak u iznosu od 4.650,00 kn, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude,, a na navedeni trošak tužitelj također osnovano potražuje zakonske zatezne kamate sukladno članku 29.

stavak 1. ZOO-a, te su mu iste i dosuđene na teret tuženika.

14. Valja reći da je sud po prijedlogu tužitelja kao predlagatelja osiguranja 17. kolovoza 2021. pod poslovnim brojem Povrv-164/2021-7 donio prethodnu mjeru temeljem članka 501. a ZPP-a, te je ista dostavljena Fini na provedbu.

U V, 25. veljače 2022.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15

dana od dana dostave, putem ovog suda na V. t. s. u Z.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i

protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava

elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike

elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za

ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu

elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti

može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćniku T. D., odvjetniku iz Z.

2. Tuženik S. I T M., D.