REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-1292/2020-25

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja D. E. iz S., G. H. 20. OIB:, zastupan po pun. J. B., odvj. u Z. J. B. i D. J. iz N. G., protiv tuženika

R.

H.

,

M.U.P.,

zastupano

po

ODO-u

S.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. prosinca 2021. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja S. K., odvj. u S., te zz tuženika M. G., po objavi dana 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj R. H. za M.U.P. Z., u

roku od 8 dana tužitelju D. E. iz S., G. H. 20, OIB: , isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 49.618,92 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta

koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos,

koje teku kako slijedi:

- za mjesec travanj 2010. godine na iznos od 8.194,45 kuna, od 15.05.2010.;

- za mjesec svibanj 2010. godine na iznos od 3.382,32 kuna, od 15.06.2010.;

- za mjesec lipanj 2010. godine na iznos od 2.893,94 kuna, od 15.07.2010.;

- za mjesec srpanj 2010. godine na iznos od 5.698,52 kuna, od 15.08.2010.;

- za mjesec kolovoz 2010. godine na iznos od 7.753,00 kuna, od 15.09.2010.;

- za mjesec rujan 2010. godine na iznos od 5.765,26 kuna, od 15.10.2010.;

- za mjesec studeni 2010. godine na iznos od 8.759,15 kuna, od 15.12.2010.;

- za mjesec prosinac 2010. godine na iznos od 7.172,28 kuna, od 15.01.2011.

II. Nalaže se tuženoj R. H. za M.U.P. Z.,

tužitelju D. E. iz S., G. H. 20, OIB:, isplatiti

troškove ovog postupka od 38.062,50 kn sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana dok se sa više zatraženim iznosom od 10.000,00 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-472/13 od 09.srpnja 2014. naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 66.362,26 kune s pripadajućim kamatama i iznos od 12.437,50 kuna na ime parničnog troška s pripadajućim kamatama.

1.1.Povodom izjavljene žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu je presudom broj Gžri- 213/14 od 03.listopada 2014. odbio je žalbu tužene te potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr-472/13 od 09.srpnja 2014.

1.2.Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju, a po kojoj VSRH donosi rješenje broj Revr-196/15-2 od 10. svibnja 2016.g. kojim

prihvaća reviziju tuženika, ukida presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžri-213/14 od 03.listopada 2014. i presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr-472/13 od 09.srpnja 2014. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

1.3. Prema shvaćanju VSRH ne bi bilo životno i logično da efektivni rad službenika traje neprekidno 24 sata dnevno 4 do 7 dana uzastopno. Naime, životno i logično je da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Slijedom navedenom prema pravnom shvaćaju VSRH pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz KU-a službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

1.4. Obzirom na tako izneseno pravno shvaćanje VSRH je ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje ovom prvostupanjskom sudu, a zbog pogrešno pravnog pristupa radi čega nisu utvrđene odlučne činjenice tj. stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

2.U ovoj pravnoj stvari sud je na prijedlog stranaka u postupku zastao sa postupkom te je u tom smislu donio rješenje o zastoju postupka broj Pr 735/16 od 28.ožujka 2018. i broj Pr 127/19 od 14. ožujka 2019. a radi zauzimanja pravnog stava u istim pravno i činjeničnim stvarima od strane VSRH, pa je

tako postupak nastavljen pod brojem Pr- 1292/2020.

3. S obzirom na zauzeti stav VS, primjerice u odluci Revr-17/2015, te pravno shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, od 25. travnja 2019. godine, u predmetima službenika pomorske policije, da u procesnoj situaciji kada je tužitelj upućen na višednevnu službu na more isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni sata rada redovnog rada za osam sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sta prekovremenog rada za osam sati dok za preostalih osam sati nema pravo na isplatu plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o odmoru osim ukoliko je isti radio i u tom razdoblju, tužitelj je predložio provesti dopuna vještačenja koje je izradio vještak M. G.. Naime, iako se tužitelj ne može složiti sa shvaćanjem da tijekom radnog vremena (dežurstva) radnik može imati i odmor od 8 sati, što nema temelja niti u jednom propisu i suprotno je logici, svjestan je kaotične situacije u ovim predmetima i činjenice da su pravo i pravda dvije različite stvari. Zato je prisiljen predložiti da se odredi novo vještačenje na način na koji upućuje Vrhovni sud te Županijski sud u Splitu u najnovijim odlukama u predmetima službenika pomorske policije, gdje se traži da se unutar 24 sata računa 8 sati odmora. Ovakav stav u suglasju je i sa stavom Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba. Tako primjerice u odluci Vrhovnog suda broj Revr-17/15, od 01. veljače 2017. godine, gdje Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Dakle, Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud.

4. U nastavku postupka tužitelj smatra da je obračun naknade za 24 satni angažman (prva varijanta izračuna) sačinjena u skladu s propisima i utvrđenim činjenicama. Naime, odredba čl. 42. st. 1. Zakona o radu (NN broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014 ) definira radno vrijeme kao " vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac." Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10,

89/12) u čl. 44. jasno određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku, ovdje tužitelju, i to za ostvareno radno vrijeme kada je rad organiziran na drugačiji način, a to je u visini naknade za prekovremeni rad (st. 11.) i u visini ostalih dodataka (rad noću, nedjeljom, blagdanom, itd.). Upravo u takvom režimu rade službenici pomorske policije, koji su stalno dežurni i na raspolaganju poslodavcu na službenom plovilu, dakle svih 24 sata. Iz gore navedenog proizlazi da se prilikom vrednovanja rada tužitelja i bilo kojeg radnika unutar EU ne može uzimati da radnik koristi odmor ako se nalazi na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu, već da je to radno vrijeme koje se mora platiti radniku. U odnosu na obračun naknade koji uzima u obzir 8 sati odmora (druga varijanta izračuna), tužitelj primjećuje da je bio prisiljen predložiti da se sačini i takva varijanta izračuna iako za to nema nikakva uporišta u propisima niti utvrđenim činjenicama (nema odmora ako su službenici pomorske policije dužni 24 sata biti na radnom mjestu – službenom plovilu i stalno na raspolaganju poslodavcu !!!). Dakle, u varijanti izračuna u kojoj je uzet u obzir „odmor” od 8 sati unutar 24 sata radnog vremena, tražbina tužitelja je umanjena u korist tužene R. H., sve na štetu tužitelja. Naime, kako je tužitelj tijekom višednevne službe na moru cijelo vrijeme i svih 24 sata dužan biti na radnom mjestu – službenom plovilu i biti na raspolaganju poslodavcu (ta policijska služba se obavlja neprekidno!), to se njegovim radnim vremenom ima smatrati cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi i za to mu se mora dati naknada. Osim hrvatskog Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, koji ovo potvrđuju, za pravo tužitelju daju naši vrsni pravni stručnjaci u brojnim stručnim člancima, Sud eu (primjerice u odlukama C-151/02, predmet „Jaeger”, od 09.09.2003. godine, i C-303/98, predmet „SIMAP”, od 03.10.2000. godine) i tijela EU, posebice u Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća, od 04. studenog 2003. godine, o određenim vidovima organizacije radnog vremena. Smiješno je i nedopustivo je u 21. stoljeću negirati da je dežurstvo (na radnom mjestu uz obvezu hitnog postupanja) dio radnog vremena, a kako se to čini u predmetima po tužbama službenika pomorske policije. Dakle, za pravo tužitelju dao je u nizu predmeta i Sud EU i to na jasan način: u situaciji kada je radnik obvezan biti za vrijeme dežurstva u prostorijama poslodavca i stajati mu na raspolaganju kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge, ne može se nikako raditi o „odmoru” nego se to vrijeme s pravnog aspekta uvijek mora kvalificirati kao „radno vrijeme”. Dakle, tužitelj je u potpunosti svjestan činjenice da je vještak u drugoj varijanti izračuna morao umanjiti njegovu tražbinu za nepostojeći odmor, koji u biti predstavlja tužiteljevo radno vrijeme, jer je tako naloženo i proizlazi iz stava nekih viših sudova u identičnim predmetima. Kako je ovdje riječ o pravnom pitanju, a sud je jasno utvrdio činjenice te je dužan donijeti odluku na temelju utvrđenih činjenica i uzimajući u obzir prije svega propise, to tužitelj smatra da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev u kojem se pri obračunu uzima u obzir 24 satni angažman. Pored takvog tužbenog zahtjeva, tužitelj je prisiljen postaviti i tužbeni zahtjev kojim se uzima u obzir varijanta izračuna s 8 sati „odmora” (eventualni tužbeni zahtjev).

4.1. Tužitelj je podneskom od 10. ožujka 2021. postavio je konačni tužbeni zahtjev sukladno izrađenom pismenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka A. M. dipl. oecc. na temelju njegova nalaza 08. veljače 2021., te tako predlaže sudu obvezati tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 49.618,92 kn , a u mjesečnim iznosima kako je to pobliže navedeno u podnesku i izreci presude sa kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

5. Tuženik u nastavku postupka ističe kao u odgovoru na tužbu i tijekom ranijeg postupka te u reviziji, kada u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe, kako je tuženik tužitelju isplaćivao naknade za prekovremeni rad kada je taj rad tužitelj i ostvarivao ili mu je naknada za prekovremeni rad bila omogućena kroz korištenje slobodnih dana, kao i naknade za ostale utužene vidove rada tužitelja, što da proizlazi iz platnih lista i obračuna plaća tužitelja za utuženo razdoblje. Nadalje, tuženik se tijekom postupka poziva na dana tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora i to odredbe članka 39. u svezi sa člankom 50. KU, kao i na presude VSRH-a u kojem je izraženo pravno shvaćanje vezano za prekovremeni rad, po kojem shvaćanju je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednosti nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. U bitnome, ističe kako se prekovremenom radom ne bih nikako moglo smatrati vrijeme kada tužitelj na brodu provodi bilo odmarajući bilo spavajući bilo da se nalazi na vezu kada brod ne plovi. Uostalom, kako je zapovjednik plovila dužan tijekom 24 sata organizirati radno vrijeme na način da radni sati u okviru jednodnevnog boravka na terenu ne prelaze više od 12 sati uz osiguranje 12 tnog odmora. Iz priložene evidencije rada da je razvidno kako tužitelj ne radi u turnusima sukladno članku 39. u svezi sa člankom 44 KU. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik navodi da se istom protivi u cijelosti, a iz razloga kako je naprijed navedeno. 5.1. U odnosu na vještvo sudskog vještaka A. M. dipl. oecc. od 08. veljače 2021. i dopunskom vještvu od 26.ožujka 2021. i od 22.09.2021. tuženik istome prigovara jer da isti svoje vještvo nije sačinio sukladno nalogu suda. Naime, iako je vještak u svojoj dopuni naveo kako je „Ad. 2. Druga varijanta- prijedlog tuženice“ sačinio po principu tri 8-mice, činjenica je kako vještak isto nije napravio na način kako to u dopuni vještva tvrdi, i to naprosto iz razloga jer je iz dostavljene dopune jasno vidljivo kako vještak nije navedenu metodologiju primijenio za sve dane koje je tužitelj proveo na služenom plovilu. Ukoliko bi primjenjivali matematičku formulu „tri osmice“ onda bi se ista, i to nevezano za izvješća uz radni nalog, trebala primjenjivati za sve dane koje je tužitelj proveo na službenom plovilu i to neovisno o tome je li isti padaju u petak, subotu ili nedjelju, a isto bi smisleno i logički trebalo primjenjivati i ako je tužitelj taj dan na plovilu proveo manje od 24 sata, odnosno 16,12 ili 8 sati. Tada bi izračun za 24 sata, neovisno od dana (petak, subota ili nedjelja) bio vršen po modelu „tri osmice“, što znači 8 sati redovnog rada, 8 sati odmora i 8 sati prekovremenog, ali isto bi trebalo primijeniti i za dane kad je tužitelj na plovilu proveo npr. 16 sati. U tom bi slučaju matematički izračun za isto mogao izgledati na način 5,5 sati prekovremenog i 5,5 sati odmora, ili ako je proveo 8 sati onda 3 sata redovnog rada, 3 sata odmora i 3 sata prekovremeno (8:3=2,6, time da su vrijednosti zaokružene).

5.2. Druga varijanta bi bila da se vrijeme provedeno na plovilu računa ovisno o dobu dana, znači da se boravak na plovilu od 16 sati u vremenu od 08:00 do 24:00 sati, računa po principu 8 sati rada (redovan od 8-16), 6 prekovremenih (16-22) i 2 slobodna (22-24), ali da se i boravak na plovilu od 00:00 do 08:00, računa kao 6 sati odmora i 2 sata redovnog rada. Svaka druga metodologija, a pogotovo ona koju je primijenio vještak je neživotna, nelogična i nije u skladu s recentnom praksom Vrhovnog suda, a niti izvješćima uz radni nalog. Dostavljenim vještvom tako je kumuliran veliki broj redovnih i prekovremenih sati koje je vještak pogrešno prikazao, te smatramo kako je isto u suprotnosti sa sudskom praksom VSRH, u nizu odluka i to: Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr-908/16-2 , Revr-1105/13 od 27. rujna 2016., Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Revr-1266/14-2 od 17. siječnja 2018. i Revr-565/17-2 od 10. listopada 2017., a u kojoj je u istovrsnim predmetima navedeno kako pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno određene sate rada duže od punog radnog vremena a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Posebno se ističe kako je vještak tužitelju obračunao dodatak i za rad u smjeni i rad u turnusu iako takvog rada stvarno nije bilo tj. isti nije radio u tom sustavu rada.

5.3. Slijedom iznesenog tuženik smatra kako vještak nije napravio ispravnu dopunu te temeljem iste izrađena dopuna vještačenja od 13. travnja 2021. nije u skladu s navedenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH, a niti s presudom VSRH broj Revr-1266/14-2 od 17.siječnja 2018. donesenom u konkretnom predmetu, ali je predložio zaključenje raspravljanja na temelju stanja u spisu.

8. U ponovljenom postupku izvedeni su dokazi pregledom izvješća, zahtjeva za mirno rješenje spora, preslike dostavnice, obračunskih listića plaće, preslike radnih naloga za utuženo razdoblje, evidencije prisutnosti na radu, vještačenjem po vještaku A. M. stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove, saslušanjem tužitelja i svjedoka R. K. i A. P..

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH P.U. SD, P. p.p. S.,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na što tužena nije pristala,

- da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje tj. kroz 2010. višednevne radne naloge,

- da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću,

- da tuženik nije donio a niti uručio tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu.

11. Među strankama je sporno:

- pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje,

- je li tužitelj radio u turnusu te je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo,

- je li tuženik tužitelju omogućio korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga,

- je tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad.

12. Obzirom da je člankom 257. Zakon o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje ZR/09) propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7.st.3. ZR/09 određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st.1. ZR/09 propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom.

12.1. Pa je tako odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovor za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09., 39/09, 90/10 – dalje KU/08) kao i KU/12 ( NN 89/12, 104/13, 150/13, 153/13- dalje KU/12) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat 10% i za rad u turnusu 5%. St. 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju, a st. 3. da ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom te ukoliko radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prema st. 4. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5. Stavkom 6. propisano je da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana, st.7. rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati, dok je st.8. propisano da se radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. St. 9. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. St. 11. propisano da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je st.12.propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati, a čl. 50. KU propisano je da službenik pored terenskog dodatka ima pravo i na dodatke iz čl. 44. KU.

12.2.Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 92. Zakona o policiji tj čl. 33 Zakona o policiji ( NN 34/11, 130/12, 151/14 ) kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU .

13.Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te KU/08 i KU/12 predstavljaju lex speciales u odnosu na opći propis.

14. Obzirom da tužena kao poslodavac koji je dužan sukladno Zakonu o radu voditi evidenciju o radnom vremenu te da je na njoj teret dokazivanja u slučaju sumnje temeljem odredbe članka 4.st2. ZR-a u svezi sa evidencijom radnog vremena radnika, pa kako tužene nije dostavila Rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana na ime prekovremenog rada kao i rješenja o organizaciji rada, a sve iz razloga što ta rješenja tuženik nije niti donio, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka pa proizlazi kako tuženik kao poslodavac nije dokazao da je prema čl. 47. Zakona o radu organizirao preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, što bi istog ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari.

15. Uvidom u višednevne radne naloge sud je utvrdio, kako je tuženik iste izdavao tužitelju, i to u više navrata tijekom jednog mjeseca a kroz sve mjesece utuženog razdoblje, da je iz tih višednevnih radnih naloga razvidno da je tuženih izdavao radne naloge tužitelju u kojima je točno određivao sat i dan početaka rada i sat i dan završetka rada po tim nalozima, određivao radni zadataka te mjesto izvršenja istog. 15.1. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje i obavljeni rad i u kojem oraru je isti izvršavan, za svakog člana posade a na temelju tako izdanog višednevnog radnog naloga.

15.2. Uvidom u evidenciju rada za svaki mjesec utuženog razdoblja, koju evidenciju je vodio tuženik kao poslodavac a u odnosu na policijske službenike, između ostalih i u odnosu na tužitelja, te uspoređujući tu evidenciju sa izdanih radnim nalozima te priležećim Izvještajima, ovaj sud je utvrdio, kako evidencija koju je tuženik vodio ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja, tj. da je tuženik „namještao“ mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, a posebno ne bi odgovarao kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tuženik vršio obračune i isplate plaća, proizlazi da je tuženik tužitelju davao slobodne dane i tako ih označavao i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom, obzirom, da je rad kod tuženika bio prikazivan kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad. 16. Stoga, ovaj sud zaključuje da je rad tužitelja kod tuženika bio prikazivan kao rad od 40 sati tjedno koji se obavlja od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, iako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je stvarni rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način, u kome slučaju bi se sukladno odredbi članka 44.st. st. 11. kojim je propisano da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, prekovremenim radom imao smatrati svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, što bi bio slučaju kod tužitelja. Međutim, rad tužitelja nije kao takav priznat od strane viših sudova jer su zauzeli drugačije pravne stavove.

17. Nadalje, tuženik je tužitelju bilježio i isplaćivao naknadu za sate tkz „pasivnog dežurstva“ koje prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU se ima smatrati kao pripravnost za rad izvan redovitog radnog vremena i izvan radnog mjesta za koju je predviđena naknada od 10%.

17.1. Međutim, po tumačenju te Komisije, ako službenik ili namještenik dežura „na radnom mjestu a izvan redovnog radnog vremena“ a što bi u konkretnom slučaju bio tužitelj kada se nalazi na brodu (jer mu je brod radno mjesto) za ono vrijeme za koje tužitelj „dežura“ nakon odrađenih 8 sati redovnog radnog vremena, jer je tužitelj bio obvezan biti na brodu bez mogućnosti napuštanja broda, uz obvezu 24-satnog raspolaganju i dostupnosti poslodavcu, a kako to proizlazi iz tužiteljeva iskaza kao i iz uvida u višednevne radne naloge te u sačinjenih izvještaje nastalih povodom rada na temelju radnog naloga. Slijedom prednjeg, tužitelja ne bih pripadalo pravo na dodatak za pasivno dežurstvo. Za istaći je da po svojoj prirodi postoje bitne razlike između pasivnog dežurstva iz članka 44. KU /12 od pasivnog dežurstva iz članka 57. KU-a na koji se poziva tužena. Naime, po tumačenju Povjerenstva za tumačenje KU- a pod pasivnim dežurstvom iz članka 44 KU-a bi bilo raspolaganje službenika poslodavcu time da bi službenik bio kod kuće i imao bi obvezu po pozivu doći i odraditi zadatke. Dakle, za takvo raspolaganje službenik bi imao uvećanje od 10%, ali službenik ne bih tada bio na svom radnom mjestu izvan radnog vremena već bi bio kod kuće i imao bi obvezu odazvati se pozivu nadređenog. U članku 57. KU-a na koji se poziva tuženik, imamo situaciju da službenik biva na svom radnom mjestu i tijekom radnog vremena i nakon isteka istoga jer ne može po prirodi posla napustiti radno mjesto tj vozilo te radi poslove svog radnog mjesta po prirodi posla i po nalogu poslodavca, te stoji na raspolaganju istome kako bih odmah obavio poslove svog radnog mjesta kao i da obavlja poslove po nalogu nadređenog i poslove izvan njegovog radnog mjesta. Dakle, ne bih se radilo o istoznačnom pasivnom dežurstvu iako se isti naziv spominje u KU-u međutim, ista se dežurstva u bitnome razlikuju, pa bi se i naknada bitnije morala razlikovati. U protivnom, tužitelji bi bili manje plaćeni za veći rad i drugačije tegobnije uvjete rada, što ih stavlja u neravnopravni položaj. Uostalom, povjerenstvo za tumačenje KU-a nije dala tumačenje za članak 57.

17.2. Kraj prednjih utvrđenja rad tužitelja ne bih bio rad u turnusu u smislu odredbe članka 44. st.8. KU- jer se ne radi o takvom radnom vremenu u kojem tužitelj kao službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, već radi na temelju višednevnih radnih naloga, dakle rad bi bio organiziran kao rad na drugačiji način, prema kojemu se prekovremenim radom imao smatrati rad duži od 40 sati tjedno.

17.3. Ovaj sud tvrdnju tuženika da je na temelju višednevnog radnog naloga moguće rad na brodici organizirati na način da se " radi 12 sati a 12 sati odmara“ a iz već ranije izvedenih dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka A. P. i R. K., djelatnika tuženika, ne može prihvatiti, kao istinitim i vjerodostojnim. Kao prilog suprotnoj tvrdnji valja samo pročitati zadaće ispisane na svakom od izdanih radnih naloga da se vidi koji je djelokrug posla tužitelju zadan tijekom istog naloga kao i ispisana Izvješća zapovjednika plovila.

17.4. Naime, iz suglasnih iskaza tužitelja i imenovanih svjedoka suglasno proizlazi kako upravo radi manjka članova posade na brodicama kojima raspolaže tuženik a na kojima rade pomorski policajci stvarno nije moguće organizirati posao kao to tuženik tvrdi da je ne samo moguće organizirati već da se tako to na tim brodicama i radi. Isti, decidirano ističu da sa tolikom brojem članova posade na pojedinim brodicama rad nije moguće organizirati na način da se 12 sati rada a 12 sati odmara. Decidirani su, kraj izražene sumnje da čovjek ne može izdržati psihofizički raditi u kontinuitetu od 4 do 5 dana, se malim predasima spavanja i odmora od po 2 sata, kada tvrde, da to čovjek može izdržati jer da tako rade svi djelatnici P. policije, uostalom radi se o ljudima koji moraju biti u izuzetnoj psihičkoj i fizičkoj kondiciji.

18. Ovaj sud drži da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz:

- odredbe čl. 42. ZR kojom je u st. 1 propisano da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove tj. u kojem je sprema obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je u stavku 2. propisano da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, st.3. je propisano kako je vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje ugovor o radu ili kolektivnim ugovorom, a st. 4. je propisano da vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra radnim vremenom neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik,

- odredbe članka 43.st.2. ZR koji određuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno,

- Direktive 2003-88/EZ EU parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. kojim se definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme

- KU ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR- a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no KU u čl. 44. kristalno jasno određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom itd.,

- u provedenom dokaznom postupku pribavljeni su materijalni dokazi u vidu radnih naloga iz kojih je razvidno da je tužitelj bio dužan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, a koje vrijeme trajanja službe je određeno od prvog do posljednjeg dana službe a kao mjesto obavljanja službe navode se akvatorij, kopno i otoci te službeno plovilo,

- da je tuženik rad tužitelj organizirao kroz višednevne službe te da je tužitelj bio dužan postupati po izdanim radnim nalozima i uputama tuženika kao poslodavca cijelo vrijeme višednevne službe, koju ne smije niti u jednom trenutku napustiti ili odbiti postupiti po nalogu i pozivu, dakle, da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno odredbama čl. 44. st.1. i 12. KU-a, zašto tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom niti se odmarati u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme, čak što više tužitelj nije mogao niti spavati kao kod kuće, jer za to nije imao niti uvjete,

- utvrđeno je da tuženik nije donio odluku o organizaciji rada tužitelja niti je članu posade utvrdio točno radno vrijeme niti koji bi ga član posade mijenjao za vrijeme odmora, suviše, na plovilima ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu prvu kada bi ona koristila odmor. (po čl. 7 KU-a određeno je da između dva uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno, a u čl. 8. da službenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno pa kako tuženik ove odmore nije osigurao tužitelju, to je time prekršio odredbe KU-a),

- da je tuženik obvezivao tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je nesporno dio radnog vremena. Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. Naime, obzirom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan jer su isti u isto vrijeme i policajci koji obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, i vojnici jer čuvaju državnu granicu i pomorci jer rade na plovilima kojima upravljaju i održavaju, njihova služba je izuzetno kompleksna i obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno isprepleću,

- da ZR koji je vrijedio u spornom razdoblju ne poznaje pojam efektivnog rada jer ili službenik radi ili ne radi pa ima odmor u kojem nije dužan izvršavati zadatke niti dežurati,.

- da Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike također potvrđuje opravdanost tužbenog zahtjeva, kada zaključuje:

- da se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanje plaće iz članka 44.st.11. KU-a, ( od 02. ožujka 2005.g.)

- da obvezno dežurstvo službenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom, koje tumačenje je usklađeno sa odredbama ZR-a, direktivama EU i presudama suda EU ( od 20. svibnja 2004.g.).

18.1. U konkretnom slučaju, tužitelj radi na terenu i nalazi se na svom radnom mjestu tj. na brodu kojeg ne smije napustiti, poslodavcu je uvijek na raspolaganju i po pozivu i potrebi, spreman je obaviti posao, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Za naglasiti je da tužitelj kao upravitelj stroja kao i ostali članovi posade osim poslova naloženih nalogom obavljaju i druge poslove vezane za redovno održavanje broda jer plovilo imaju predati drugoj posadi po isteku rada u čistom, ispravnom i voznom stanju, a što je proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, a što je i logično i životno obzirom na način rada i specifičnost kako radnog mjesta tako i službe koje obavljaju.

19. Stoga je ovaj sud, respektirajući odluku VSRH broj Revr-196/15-2 od 10. svibnja 2016. u kojoj se navodi kako se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih služi na moru ima i slobodno vrijeme a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne mogu smatrati prekovremeni radom, kao i zauzeti pravni stav Županijskog suda u Splitu od 25.travnja 2019. te kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj zasigurno za vrijeme rada na temelju višednevnih radnih naloga rada na moru i odmarao i spavao, to je valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev po kojem tužitelj potražuje naknadu kroz utuženo razdoblje iz vještva imenovanog vještaka u ovoj pravnoj stvari od 08. veljače 2021. na način da mu sa kroz trajanje njegova rada temeljem višednevnih radnih naloga obračuna 8 sati na ime redovitog rada, 8 sati na ime prekovremenog rada te 8 sati na ime dnevnog odmora.

19.1. Prigovor tuženika kako vještvo nije izrađeno sukladno evidencijama radnog vremena, radnim nalozima te priloženim izvješćima proizišlih na temelju izdanih radnih naloga je paušalno i neutemeljeno jer je vještvo sačinjeno upravo na temelju evidencija, radnih naloga i izvješća proizišla iz istih, kako je to vidljivo iz izrađenih tablice vještva gdje su navedeni datumi i brojevi radnih naloga.

19.2. U odnosu na daljnje prigovore tuženika u pravu je tužitelj koji već u odgovoru na žalbu ističe da bi tužitelj i svi drugi djelatnici pomorske policije bili stavljeni u drugačiji nepovoljniji položaj od:

- djelatnika javne vatrogasne postaje kojemu se boravak na radnom mjestu i čekanje na poziv za intervenciju plaća te se smatra radnim vremenom,

- policijskog službenika temeljne policije koji je dežuran u OKC-u i čeka pozive građana gledajući TV, i to mu je plaćeno kao radno vrijeme,

- djelatnika E. u noćnoj smjeni koji čeka poziv na intervenciju za popravak dalekovoda i pri tome leži na ležaju slušajući radio, i to mu je plaćeno kao radno vrijeme,

- dežurnog kirurga u bolnici koji spava u liječničkoj sobi za odmor ili gleda TV i čeka da ga eventualno pozovu na operaciju, koje vrijeme mu je radno vrijeme...

19.3. Nikome ne pada na pamet utvrđivati tkzv. efektivni rad ovim gore nabrojanim djelatnicima jer je to nemoguće. Ali moguće je utvrditi njihovo radno vrijeme i razlučiti ga od vremena odmora kojeg provode kod kuće i izvan radnog mjesta. Tužitelj zbog specifičnosti obavljanja posla u P. p. (dužnost da se 24 sata bude na policijskoj radio vezi i javlja šefu smjene, nadzire državnu granicu i radar, javlja na pomorsku radio-vezu itd.) te zbog nedostatka djelatnika i nepostojanja "duple posade" koja bi zamijenila onu koja bi se trebala odmarati 12 sati neprekidno (zapovjednik plovila, strojar i mornar) je bio dužan biti na raspolaganju i na radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na brodu (tako nije imao mogućnost ostvariti pravo na dnevni i tjedni odmor zagarantiran Kolektivnim ugovorom). Zato se odredba i pojam pasivnog dežurstva ne može odnositi na tužitelja. Uostalom tuženik nije vodio evidencije rada tužitelja na način kako to propisuje ZR-a.

20. Kako bi se utvrdila visina dodataka na ime prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, dvokratno i rad u turnusu kroz utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno – financijske poslove A. M. dipl. oecc. koji je izradio vještvo od 08.02.2021. sa dopunama od 26.03.2021. i od 22.09.2021. na temelju tuženikove evidencije mjesečnih sati rada tužitelja za razdoblje od 01.02. do 31.12.2010., na temelju radnih naloga te izvještaja o obavljenim poslovima, kao i platnih lista za navedeno razdoblje.

24. Dakle, kako tužitelj nije na temelju raspoložive dokumentacije u spisu koju je dostavio tuženik te sa drugim dokazima na nedvojben način dokazao da je u vrijeme onih 8 sati koji bi po stavu Županijskog suda u Splitu bili određeni za odmor, efektivno radio po nalogu poslodavca, ( jer takvu evidenciju tuženik nije niti vodio) a za koji rad bi ga pripadala naknada za prekovremeni rad, to je valjalo tužitelju dosuditi razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 49.618,92 kn specificirano po mjesecima kako je to dosuđeno u izreci ove presude. Naime, tužitelju je valjalo dosuditi navedenu naknadu jer je vještak obračun sačinio uzimajući u obzir tužiteljev rad temeljem višednevnih radnih naloga, obračuna plaća kojom prigodom je tuženik uzeo u obzir i slobodne dane koje je tužitelj koristio kroz utuženo razdoblje, kao i isplaćenu naknadu za tkz pasivno dežurstvo.

20.1. Imenovani vještak je sačinio vještvo od 08.02.2021. na temelju d okumentacije koja se nalazila u spisu predmeta i to kako slijedi:

1. Obračunskih lista tužitelja za razdoblje od 01.04. do 31.12.2010.

2. Evidencija mjesečnih sati rada tužitelja

3. Radnih naloga i izvješća koji se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja za spomenuto razdoblje

4. Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike.

20.2. Vještak je u tablici 1. vještak je sačinio pregled razlike sati rada tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, blagdanima, subotom i nedjeljom , dok je u tablici 2 vještva u stupcima od 2 do 19 obračunao razliku vodeći računa o tome da od ukupnog fonda sati za svaki dan otpada na redoviti rad 8 sati, na dnevni odmor 8 sati i 8 sati je računao kao prekovremeni rad, od ukupnog broja prekovremenih sati, koje je prethodno povećao za 50% oduzeo je iznos sati iskorištenih putem slobodnih dana vodeći računa da je prethodno izračunati puni mjesečni fond sati rada kao redovito radno vrijeme koji je platio tuženik, time da fond prekovremenih sati povećan za 50% vrijedi u omjeru 1:1,50, ukupan dnevni fond sati proveden subotom, nedjeljom, blagdanom računao je na način da dio otpada na dnevni odmor od 8 sati a ostatak dnevnog fonda je računao kao prekovremeni rad. Vrijednost ostvarenih razlika u satima pomnožena je sa vrijednošću satnice, ( kolona 9), a iskazanih u kunama u stupcima od 10. do 15. Od ukupnog broja vrijednosti sati prikazanih ustupcima 10 do 15 oduzeo je isplaćene vrijednosti za uvjete rada tzv pasivno dežurstvo prikazano u stupcu 17 a iznos razlike je prikazana u stupcu 19. u ukupnom iznosu od 49.618,92 kn. Tablice br.2. U Tablice 1. ( str 253-258 spisa) vještak je izračune razlike plaće napravio uvidom u radne naloge, obračunske platne liste te izvješća zapovjednika plovila.

20.3. Vještak je u drugoj varijanti koju je sačinio na prijedlog tuženika da se unutar 24 sata obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora i to neovisno o tome radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, s napomenom da bi 8 sati odmora svakako trebalo obračunati u noćnim satima, obzirom iz izvješća sačinjenih uz radne naloge razvidno je da je posada veći dio odmora koristila u noćnim satima, vještak je sate odmora od 8 sati unutar 24 sata iskazao u stupcu 10. tablice br. 1. ove točke i to za svaki dan kada je tužitelj radio od ponedjeljka do nedjelje kada su se za to stvorili određeni uvjeti. Obzirom da tuženica navodi da je tužitelj većinom odmarao noći, to je vještak noćne sate računao po evidencijama mjesečnih sati rada tužitelja, u kojoj evidenciji je tuženica za svaki mjesec utuženog razdoblja evidentirala ostvareni broj noćnih sati tužitelja na temelju predmetnih radnih naloga i izvješća (stupac 15., tablice br. 1, točka Ad.2.). Predmetne noćne sate tužitelja umanjio je za plaćene noćne sate iz obračunskih isprava tužitelja za cijelo utuženo razdoblje, pojedinačno za svaki mjesec, a sve kako je to prikazano u tablicama vještva.

20.4. Tako je vještak u tablici br. 1, točke Ad. 2. prikazao : u stupcima 2. do 7. iskazani su podaci iz navedenih radnih naloga, u stupcu 8. iskazani su ukupni sati rada tužitelja provedenih na obavljanju posla (dužnosti), u stupcu 9. iskazani su redoviti sati rada ostvareni za vrijeme obavljanja dužnosti prema spomenutim radnim nalozima za vrijeme ponedjeljak-petak, u stupcu 10. iskazani su sati dnevnog odmora tužitelja u trajanju od 8 sati, u stupcu 11. iskazani su ostvareni prekovremeni sati rada, u stupcu 12. iskazani su ostvareni prekovremeni sati rada uvećani za 50%, u stupcu 13. iskazani su iskorišteni sati (dani) tužitelja. Navedeni podaci uzeti su iz predmetne evidencije sati rada, u stupcu 14. iskazani su preostali neplaćeni sati rada. Predmetni sati utvrđeni su na način da je sate rada iz stupca 12. umanjio za iskorištene slobodne sate (dane) tužitelja, stupac 13., u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovitog sata rada), i stupcima 15. do 19. iskazao je sate rada ostvarene noću, rad na blagdane, subotom i nedjeljom, sve sukladno zadatku Suda i navedenim kolektivnim ugovorima. Dakle, vještak je u tablici br.1. iskazao ukupni zbroj po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad, noćni rad, rad na blagdane, te subotom i nedjeljom, sve iskazano na temelju predmetnih radnih naloga i evidencija sati rada, od navedenog zbroja odbio je sate rada, po osnovi spomenutih radnih naloga, koje je tuženica obračunala i isplatila tužitelju za navedeno utuženo razdoblje. Nakon toga, iskazao je ukupno neplaćene razlike sati rada po svim navedenim osnovama, a sve kako je to iskazano u tablici br.1.

20.5. Iz tablice br. 2, točke Ad.2. ovog vještva, stupac 3. do 8., razvidno je da je iskazao razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, te rad subotom i nedjeljom, u stupcu 9. iskazao je bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz obračunskih lista), u stupcu 10. do 15. iskazao je obračun vrijednosti navedenih sati. Dakle, navedene iznose obračunao je sukladno članku 39. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 92/04) i članka 44. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 93/08). u stupcu 16. iskazao je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada, u stupcu 17. iskazao sam iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu. Naime, navedene iznose po mjesecima umanjio sam od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Kako se u ovom vještvo umjesto rada u pasivnom dežurstvu računa prekovremeni rad, to je zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. U stupcu 19. ove tablice iskazao je ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje.

20.6. U ovom vještvu od 08.02.2021. vještak je na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama, iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noći, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 1.2.2010. do 31.12.2010. godine i to kako slijedi.

a) U prvoj varijanti, točka Ad.1., tablica br. 2, stupac 19, red ukupno, razlike bruto plaća tužitelja u iznosu od 49.618,92 kuna.

b) U drugoj varijanta, točka Ad.2., tablica br. 2, stupac 19, red ukupno razlike bruto plaća tužitelja u iznosu od 38.886,01 kuna.

21. Isti vještak sačinio je i I dopunu vještva od 26.03.2021. kao korekciju izračuna po prijedlogu tuženika sa ročišta od 17.12.2020. godine proizlazi da ista predlaže da se unutar 24 sata obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora i to neovisno o tome radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, s napomenom da bi 8 sati odmora svakako trebalo obračunati u noćnim satima, obzirom iz izvješća sačinjenih uz radne naloge razvidno je da je posada veći dio odmora koristila u noćnim satima (druga varijanta). U odnosu na prijedlog tuženice da se unutar 24 sata obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora i to neovisno o tome radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, s napomenom da bi 8 sati odmora svakako trebalo obračunati u noćnim satima, obzirom iz izvješća sačinjenih uz radne naloge razvidno je da je posada veći dio odmora koristila u noćnim satima, vještak daje mišljenje da je sate odmora od 8 sati unutar 24 sata iskazao u stupcu 10. tablice br. 1 ove točke i to za svaki dan kada je tužitelj radio od ponedjeljka do nedjelje kada su se za to stvorili određeni uvjeti. Isto tako, sukladno prijedlogu tuženice, za subotu i nedjelju, unutar 24 sata obračunao je 8 redovitih sati, 8 sati odmora i 8 sati prekovremeno. Nadalje, obzirom da tuženica navodi da je tužitelj većinom odmarao noću, to je vještak onda noćne sate računao po evidencijama mjesečnih sati rada tužitelja, u kojoj evidenciji je tuženica za svaki mjesec utuženog razdoblja evidentirala ostvareni broj noćnih sati tužitelja na temelju predmetnih radnih naloga i izvješća (stupac 15., tablice br. 1, točka Ad.1.). Predmetne noćne sate tužitelja umanjio je za plaćene noćne sate iz obračunskih isprava tužitelja za cijelo utuženo razdoblje, pojedinačno za svaki mjesec, a sve kako je to prikazano u tablicama toga vještva.

21.1. Iz tablice br. 2, točke Ad.1. ovog vještva, stupac 3. do 8., razvidno je da je vještak iskazao razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, te rad subotom i nedjeljom, u stupcu 9. iskazao je bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz obračunskih lista), u stupcu 10. do 15. iskazao je obračun vrijednosti navedenih sati, a sve kako je to navedeno u predmetnoj tablici.

Dakle, navedene iznose obračunao je sukladno članku 39. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 92/04) i članka 44. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 93/08). U stupcu 16. iskazao je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada, u stupcu 17. iskazao je iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu. Naime, navedene iznose po mjesecima umanjio je od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Kako se u ovom vještvu umjesto rada u pasivnom dežurstvu računa prekovremeni rad, to je vještak zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. U stupcu 19. ove tablice iskazao je ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje.

21.2. U ovome I dopunskom vještvu vještak je na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama, iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 1.4.2010. do 31.12.2010. godine, u nalazu, druga varijanta, točka Ad.1., tablica br. 2, stupac 19, red ukupno, iskazao sam razlike bruto plaća tužitelja u iznosu od 22.932,14 kune.

22. Vještak se očitovao na prigovore tužene na izrađeno I dopunsko vještvo svojim II dopunskim vještvom od 22.09.2021. na način da što se tiče navedenih prigovora tuženice na I dopunsko vještvo, daje mišljenje da je predmetno dopunsko vještvo izradio na temelju naloga Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, te pravilu naše struke. Glede navoda tuženice da vještak nije sačinio vještvo po načelu tri osmice, te da isti nije navedenu metodologiju primijenio za sve dane koje je tužitelj proveo na službenom plovilu, vještak drži da su prigovori tuženice neutemeljeni, jer sam upravo po zadatku Suda, dokumentaciji koja mi je bila na raspolaganju i pravilu naše struke, izradio navedenu dopunu vještva po istoj metodologiji za sve dane boravka tužitelja na plovilu.

- Vezano za prigovore tuženice, konkretni navod radnog naloga tužitelja i to prvi i zadnji dan boravka tužitelja na plovilu, daje mišljenje da su za oba navedena dana posebno ostvareni sati na plovilu i to 15 sati 2.7.2010. i 12 sati 6.7.2010. godine. Dakle, u oba dva dana ostvareni su sati tužitelja manji od 16 sati (24-8), prema tome navedenih 15 sati odnosi se na 8 redovitih i 7 sati prekovremenog rada, kako je to u predmetnom vještvu i iskazano, što je po mom mišljenju ispravno. Prema tome, i ovi su prigovori tuženice neutemeljeni.

- U odnosu na prigovore tuženice da je vještak tužitelju obračunao dodatak za pasivno dežurstvo u iznosu od 4.104,37 kune bruto, iako je iz obračunskih lista vidljivo da je predmetni dodatak tužitelju isplaćen, daje mišljenje da je doista navedeni dodatak za pasivno dežurstvo iskazao u stupcu 17. tablice br. 2 predmetnog dopunskog vještva, te je iz navedene tablice razvidno da je spomenuti dodatak odbio od ukupnog iznosa iz stupca 16. predmetne tablice, a sve kako je to zorno pojašnjeno u tekstu ispod tablice br. 2 navedenog dopunskog vještva. Prema tome, ovakav način obračuna pasivnog dežurstva ide u korist tuženice, a ne tužitelja. Dakle, prigovori tuženice na ovu okolnost su neutemeljeni.

- Što se tiče odmora tužitelja u tijeku razdoblja boravka na plovilu, smatra da isto spada u pravna pitanja, te stoga odluku o tome prepuštam Sudu.

21.4. U II dopunskom vještvu vještak je, uz gornje očitovanje na prigovore tuženice iskazao razlike naknada po osnovi prekovremenog rada tužitelja, rada noću, rada na blagdane, rada subotom i nedjeljom za razdoblje od 1.2.2010. do 31.12.2010. godine, sve sukladno prigovorima tuženice iznijetih u navedenom podnesku od 28.05.2021. godine. Iz tablice br. 2 ovog vještva, stupac 3. do 8., razvidno je da je iskazao razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, te rad subotom i nedjeljom. U stupcu 9. iskazao je bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz obračunskih lista). U stupcu 10. do 15. iskazao je obračun vrijednosti navedenih sati, a sve kako je to navedeno u predmetnoj tablici. Dakle, navedene iznose obračunao je sukladno članku 39. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 92/04) i članka 44. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 93/08). U stupcu 16. iskazao je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada. U stupcu 17. iskazao je iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu. Naime, navedene iznose po mjesecima umanjio je od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Kako se u ovom vještvo umjesto rada u pasivnom dežurstvu računa prekovremeni rad, to je zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. U stupcu 19. ove tablice iskazao je ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje.

21.5. Na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama, vještak je iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noći, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 1.4.2010. do 31.12.2010. godine, u nalazu, druga varijanta, tablica br. 2, stupac 19, red ukupno, iskazao je razlike bruto plaća tužitelja u iznosu od 14.250,95 kune.

22. Sud vještački nalaz vještaka S. K. od 08. veljače 2021. u varijanti I drži stručnim i vjerodostojnim jer je isti rezultat stručne analize dostavljene dokumentacije od strane tuženika i temeljem te dokumentacije utvrdio je ukupnu bruto naknadu za utužene osnove u utuženom razdoblju, a prilikom utvrđivanja naknada, vodio je računa i o tome da je tuženik tužitelju isplaćivao plaću po osnovi pasivnog dežurstva, smjenskog rada i rada u turnusu, za koje iznose je umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, kao što je uzeo u obzir i broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinim mjesecima i za iste je umanjio broj prekovremenih sati, jer tužitelj ne spori da je primio plaću na temelju obračuna tuženika, za koji se pak utvrdilo da nije vršen pravilnom primjenom materijalnih propisa. Nadalje, sudski vještak je sukladno prijedlozima parničnih stranaka izradio više varijantni obračuna radi čega ovaj sud drži prigovore tuženika neosnovanim i neutemeljenim time da istima dovode u pitanje i svoj način obračuna plaća. Istaknuti prigovor tuženika kako vještak svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu istoga nije sačinio prema evidenciji rada tj radnim nalozima nije osnovan, jer upravo suprotno proizlazi iz uvida u sačinjeni nalaz i mišljenje i dopuni iz kojih je razvidno da se vještak u istome pozivao na konkretne brojeve radnih naloga na temelju kojih je utvrdio kako broj sati prekovremenog tako i naknadu za svoj rad za svaki mjesec utuženog razdoblja. Isto tako, ne stoji prigovor tuženika u odnosu na varijantu II jer da postoji nesuglasje sa priloženim višednevnim radnim nalozima i evidencijama sa prikazom vještaka u Tablicama varijante, jer tuženik gubi iz vida činjenicu da tuženik nije tužiteljima omogućavao korištenje tjednog odmora, da im nije omogućio odmor između rada na brodu od 12 sati uzastopno, da je "naštimavao" mjesečni fond sati tužitelja, radi čega se isti odbijaju kao neosnovanim. Naime, onda kada tuženik tvrdi da bi ukupan rad tužitelja u trajanju od ukupno 8 sati trebao dijeliti sa tri (, tj 3 sata rada, 3 sata odmora, 3 sata prekovremeno) valja tuženiku kazati da je upravo vještak vodio računa o podatcima koje je dobio iz radnih naloga i izvještaja, te obračunskih platnih lista, a koju je svu dokumentaciju dostavio tuženik. Prihvaćena varijatna I iz osnovnog vješta od 08.02.2021. je upravo onaj izračun koji bi u cijelosti odgovarao iskazanim pravnim stavovima viših sudova a iz razloga već navedenim, a sve sukladno dokumentaciji i evidencijama koje je vodio upravo tuženik.

30.1. Stoga, iako ovaj sud utvrdio kako je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima bio na višednevnom radu, s time, da nije od značaja radili se o efektivnom radu ili ne jer je tužitelj bio na radnom mjestu te je radio izvan redovitog radnog vremena tj. bio je na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se ima smatrati njegovim radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima i za koje je tuženik obvezan tužitelju isplatiti naknadu za rad, uzimajući u obzir činjenicu da tuženik kao poslodavac nije dokazao preraspodjelu radnog vremena a iz priložene dokumentacije dostavljene po tuženiku i iskaza svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio i subotom i nedjeljom i blagdanom iako je ovaj sud utvrdio da se tužitelj nije odmarao 8 sati već svega 4-5 sati. Ovo i stoga, što je VSRH-a br. Revr Revr-196/15-2 od 10. svibnja 2016.g. naveo kako se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih služi na moru ima i slobodno vrijeme a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne mogu smatrati prekovremeni radom, pa kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj zasigurno u sedam dana rada na moru i odmarao i spavao, to mu je valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev.

30.2. Dakle, kako tužitelj nije na temelju raspoložive dokumentacije u spisu koju je dostavio tuženik te sa drugim dokazima na nedvojben način dokazao da je u vrijeme onih 8 sati koji bi po stavu Županijskog suda u Splitu bili određeni za odmor, efektivno radio po nalogu poslodavca, ( jer takvu evidenciju tuženik nije niti vodio) a za koji rad bi ga pripadala naknada za prekovremeni rad, to je valjalo tužitelju dosuditi razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 49.618,92 kn specificirano po mjesecima kako je to dosuđeno u točki I izreci ove presude.

30.3. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14) koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe članka 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ( NN broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 , 22/11, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 36/15), čl. 61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na dohodak ( NN broj : 95/05, 96/06,

68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14), kako je to pravilno potraživao tužitelj u postavljenom tuženom zahtjevu.

31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9., 36, 42, 48. i 50 T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).

31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima 22.10.2013., 18.12.2013., 27.03.2014., 14.05.2014.,31.01.2017., 05.04.2017., 17.12.2020., 18.,03.2021., 30.06.2021., 08.12.2021., za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 28.03.2018. i 14.03.2019., za svaku radnju po 50 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska ( Tbr. 8.t.1) za svaku radnju po 100 bodova, za sastav devet ostalih podnesaka za svaki od po 25 bodova, što je ukupno iznosi 1925 bodova.

31.2. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 19.250,00 kn koji uvećan za pripadajući PDV od 4.812,50 kn ukupno iznosi 24.062,50 kn koji treba uvećati za nužne troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn pa isti iznosi 28.062,50 kn. Obzirom da je tužitelj potraživao parnični trošak od 38.062,50 kn to je sa vise zatraženim iznosom od 10.000,00 kuna valjalo odbiti kao neosnovano, te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

31.2. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 100% to ga pripada i naknada priznatog parničnog troška a kako je to određeno u izreci ove presude, sve sukladno odredbi članka 154.st.1. ZPP-a.

31.3. Tužitelja na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a u svezi sa člankom 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17).

U Splitu 25. veljače 2022.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis