REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 701/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja N. P., OIB: …, iz S., S., zastupanog po pun. V.
F. i I. M., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) M. U.,
OIB:… , iz S., pod 2) I. U., OIB: …,
iz S., . i pod 3) T. U., OIB: .., iz S.,
. svi zastupani po pun. Lj. G.i M. G., odvj. u
S., radi predaje stvari, nakon glavne i javne rasprave održane dana 31. kolovoza 2021. g. u prisutnosti tužitelja s pun. i pun. tuženika od 1) do 3), dana 25. veljače 2022. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužni su tuženici u roku od 15 dana predati tužitelju u posjed dva komada ''bianco'' papira bijele boje, A4 formata na kojima se nalazio vlastoručni potpis imena ''P. N.''.''
II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 1), 2) i 3) na ime parničnog troška iznos od 1.456,25 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 18. veljače 2019. g. u kojoj je naveo da je bio u prijateljskim odnosima s pok. suprugom tužene pod 1) i ocem tuženika pod 2) i 3) M. U. te da mu je pok. M. pomogao dana 23. rujna 1999. g. oko sastavljanja prijave njegovom poslodavcu poduzeću P. S. vezano za napad od strane radnog kolege N. K. na radnom mjestu, u koju svrhu je tužitelj predao pok. M.i njegovoj obitelji: tuženicima od 1) do 3) dva komada ''bianco'' papira bijele boje, formata A4 na kojima se nalazio vlastoručni potpis tužitelja. Tuženici da nisu nikada na traženje tužitelja vratili dva komada papira pa da postoji izgledna mogućnost da bi tuženici mogli zloupotrijebiti tužiteljev potpis za neki pravni posao (primjerice kupoprodaju, darovanje, oporuku i sl.) koji bi za tužitelja proizveo negativne pravne učinke. Tužitelj da se u više navrata pisanim i usmenim putem obraćao tuženicima, a posljednji put dopisom od 22. siječnja 2019. g., i tražio da mu predaju dva papira s njegovim potpisom odnosno da potpišu izjavu da nisu u posjedu predmetnih papira, na što da su se tuženici oglušili. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženicima pod 1), 2) i 3) naložiti predaja u posjed tužitelju dva komada ''bianco'' papira bijele boje, formata A4 na kojima se nalazio vlastoručni potpis tužitelja.
U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2) i 3) u cijelosti su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da ih tužitelj sustavno uznemirava po pitanju povratka spornih papira iako mu je u više navrata rečeno da tuženici ne znaju za postojanje tih papira te da ih nemaju u posjedu. Njihov prednik M. U. da je preminuo 31. srpnja 2002. g. te da o odnosu njega i tužitelja nemaju nikakvih saznanja, a pogotovo što je od spornog događaja koji tužitelj navodi u tužbi prošlo više od 20 godina.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom dopisa od 18. siječnja 2018. g. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke od 22. siječnja 2019. g., nepotpisane Izjave tužene pod 1) od 18. siječnja 2019. g., bilješki koje je sastavio tužitelj (u originalu rukopisom i u prijepisu), nepotpisane Izjave tuženika od 1) do 3) od 25. srpnja 2014. g. i saslušanjem tužitelja i svjedokinje K. V..
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
U ovom postupku tužitelj je ustao pravom vlasničkom tužbom-reivindikacijom, navodeći da tuženici pod 1), 2) i 3) posjeduju njegovu stvar: dva komada ''bianco'' papira bijele boje, formata A4 s vlastoručnim potpisom tužitelja i da mu odbijaju vratiti papire.
U skladu s odredbom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U pravoj vlasničkoj tužbi tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva i okolnost da se stvar nalazi u posjedu tuženika.
Tužitelj je u tužbi naveo da je sporne papire 1999. g. predao svom prijatelju M. U., pravnom predniku tuženika od 1) do 3) odnosno njegovoj obitelji. U svom je iskazu, pak, naveo da je te prilike, osim M., bio prisutan i njegov sin I.-tuženik pod 2) i tužena pod 1). Radilo se o tome da je trebao sastaviti prijavu protiv N.
K. koji ga je maltretirao u poduzeću P.t gdje je radio, da je prijavu pisao mal. I. na kompjuteru koji su se tada bili pojavili, govoreći da tako vježba pisanje. Kad je ta prijava sastavljena da ju je uzeo, smotao i spremio u džep, a pok. M. i I. da su ga pitali zašto to ne potpiše, pa da se nećkao i na kraju da je ipak potpisao. Taj isti dan pok. M. i I. da su mu vratili potpisanu prijavu iako mu je na početku nisu htjeli dati dok ne potpiše dva ''bianco'' prazna papira, a za slučaj da nešto treba popraviti. Na kraju da je potpisao dva prazna papira i predao ih mal. I. i pok. M., a M. da je tu bila prisutna, dok T. nije bio prisutan. Naknadno da je vraćanje papira tražio preko odvj. G. i preko odvj. V..
Iskaz svjedokinje V. sud je ocijenio nebitnim za ocjenu da li je došlo do predaje papira tuženicima odnosno njihovom pravnom predniku jer je svjedokinja i sama rekla da te papire nije vidjela i da sve što o predmetu zna da joj je poznato iz kazivanja tužitelja koji joj je inače stranka, kao i tužena pod 1), a budući da ih je zastupala kao odvjetnica. Tužitelj da joj se obratio radi pomoći u sastavljanju izjave koju je htio da mu tuženici potpišu, a radilo se o tome da oni te papire poništavaju. Ujedno da ju je tužitelj zamolio da prije par godine s tom sastavljenom izjavom zajedno potraže tuženu pod 1), pa je ispričala sudu da su se uputili u D. ulicu u jedan kafić gdje je tužena pod 1) radila kao knjigovođa, da su izašli ispred ureda razgovarati i da je tužena pod 1) na traženje da potpiše izjavu reagirala dosta burno, bezobrazno i nepristojno te da im se rugala te rekla da se obrate "M. na onaj svit". Što se tiče okolnosti predaje dva prazna papira ponovila je u osnovnim crtama priču tužitelja govoreći da je mal. Ivo tražio od tužitelja da potpiše te prazne papire.
Tuženici pod 1), 2) i 3) nisu saslušani kao parnične stranke jer je njihov punomoćnik na ročištu od 3. veljače 2021. g. naveo da će oni ''iskoristiti svoje pravo nedavanja iskaza'' i to tužena pod 1) radi starije životne dobi, a tuženici pod 2) i 3) radi toga što smatraju da su njihovi iskazi suvišni. Ujedno je na tom ročištu pun. tuženika, a s obzirom na iskaz tužitelja, istakao prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tužene pod 1) i 3).
Prema odredbi čl. 264. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka, a ako se uvjerio da stranci, između ostalog, nisu poznate sporne činjenice, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka (čl. 265. st. 1. ZPP-a). Stranka koja uskrati davanje iskaza neće se saslušati (čl. 265. st. 2. ZPP- a). Odredbom čl. 269. st. 2. ZPP-a propisano je da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.
S obzirom na okolnosti konkretnog spora ovaj sud je mišljenja da se sporne činjenice važne za odluku nisu mogle utvrditi saslušanjem tuženika jer bi tuženici ponovili svoje šture navode iz odgovora na tužbu o tome da o predaji spornih papira nemaju nikakvih saznanja pa da je zaista provođenje ovog dokaza bilo suvišno. U odnosu na kopiju dijelova tri teke koje je pisao tužitelj i u kojima je bilježio događaje iz svog života (koji su dijelovi i prepisani) tuženici su naveli da se radi o subjektivnim viđenjima tužitelja. I prema ocjeni ovog suda predane bilješke tužitelja ne predstavljaju dokaz da je pravnom predniku tuženika i tada mal. tuženiku pod 2) tužitelj predao prazne potpisane papire.
Zaključak je ovog suda da rezultati provedenog dokaznog postupka ne potvrđuju navod tužitelja da je pravnom predniku tuženika pok. M. U. i njegovom tada mal. sinu-tuženiku pod 2) predao dva prazna potpisana papira, što znači da tužitelj nije uspio dokazati osnovnu pretpostavku za prihvaćanje njegovog zahtjeva: da se njegova stvar nalazi u posjedu nasljednika pok. M. U. i tuženika pod 2). Stoga je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem su bili izloženi tuženici.
Tuženicima pod 1), 2) i 3) je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 3. veljače i 28. svibnja 2021. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 17. listopada 2019. g., 19. veljače 2020. g. i 31. kolovoza 2021. g. po 6,25 bodova (ukupno 18,75 bodova), odnosno ukupno 93,75 bodova, koji je broj bodova trebalo uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa) i pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se dobije na opisani način (1.125,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu odgovora na tužbu (50,00 kn) te tako dobiti iznos od 1.456,25 kn koji predstavlja trošak kojem su bili izloženi tuženici sudjelujući u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki II. izreke presude.
U Splitu, 25. veljače 2022. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
