Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 17 Pn-79/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica u O., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 26. siječnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja V. R., odvjetnika iz V., te punomoćnika tuženika M. V., odvjetnika iz O. d. G. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica u O., a koja presuda je donesena i objavljena 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju J. S. iz G., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.624,50 (slovima: pet tisuće šest stotina dvadeset četiri kune i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od 6. srpnja 2017. do isplate i to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, te na ime imovinske štete iznos od 420,00 kn (slovima: četiri stotine dvadeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od presuđenja tj. od 25. veljače 2022. do isplate i to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj J. S. iz G., OIB: …, sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 2.910,50 kn (slovima: dvije tisuće devet stotina deset kuna i pedeset lipa), kao i sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom imovinske štete u iznosu od 480,00 kn (slovima: četiri stotine osamdeset kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos imovinske štete teku počev od dana podnošenja tužbe tj. od 6. srpnja 2017. do 24. veljače 2022.

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju J. S. iz G., OIB: …, na ime troškova ovoga parničnog postupka naknadi iznos od 3.889,84 kn (slovima: tri tisuće osam stotina osamdeset devet kuna i osamdeset četiri lipe) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.480,16 kn (slovima: pet tisuća četiri stotine osamdeset kuna i šesnaest lipa) tužitelj odbija.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na način kako je to učinio tužitelj u podnesku od 18. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete. U tužbi navodi da je 10. svibnja 2016. sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u G. i to kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake ŽU

…, kojim je upravljala osiguranica tuženika A. P., te je u istoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. S obzirom da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku smatra da mu je tuženik u obvezi naknaditi pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj zahtijevao u sveukupnom iznosu od 5.000,00 kn, a kao kvalifikatorne okolnosti je navodio da je u istom štetnom događaju pretrpio fizičke bolove i strah, te da mu je zbog posljedica zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć. Osim iznosa neimovinske i imovinske štete tužitelj je zahtijevao da mu tuženik plati i zakonske zatezne kamate na iste iznose počev od podnošenja tužbe, te mu nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

2. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 18. lipnja 2020., a nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari, preinačio tužbeni zahtjev i to na način da je isti povisio i to cijeneći kako nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a isto tako uzimajući u obzir da su se u međuvremenu izmijenili Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, pa je sada tužitelj na ime neimovinske štete potraživao sveukupni iznos od 8.535,00 kn i to za pretrpljene fizičke boli 5.535,00 kn, za pretrpljeni strah 3.000,00 kn, dok je za imovinsku štetu za tuđu pomoć potraživao iznos od 900,00 kn, ili sveukupni iznos naknade štete od 9.250,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornom svoju pasivnu legitimaciju i činjenicu da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. svibnja 2016. i to kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake ŽU

…, a kojim vozilom je upravljao osiguranik tuženika koji je i skrivio istu prometnu nezgodu. Međutim, tuženik je ponajprije isticao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja jer isti u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, zbog čega je smatrao da postoji njegov doprinos od najmanje 50% nastanku štete, a naknadno je isticao prigovor isključive odgovornosti tužitelja smatrajući da do ozljeđivanja tužitelja uopće ne bi došlo da je koristio sigurnosni pojas, a sve to iz razloga jer se njegove ozljede sastoje u površinskoj ozljedi glave i u ozljedi u vidu otvorene rane očne vjeđe. Radi utvrđivanja doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja tuženik je predlagao provesti kombiniramo prometno-medicinsko vještačenje ukoliko se samo vještak medicinske struke ne bi mogao očitovati u pogledu ovako istaknutog prigovora tuženika.

3.1. Tuženik se nakon što je tužitelj preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva istoj preinaci protivio, smatrajući da je ista preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnoga postupka, te da ona nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te se u prilog svog protivljenja poziva i na shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-148/18, od 15. lipnja 2018.

4. Tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je učinio nespornim da postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja i to u omjeru od 30% zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, te je iz tog razloga predlagao da se iznosi neimovinske i imovinske štete koju je potraživao umanje za nesporno priznati doprinos od 30%.

5. Preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na način kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 18. lipnja 2020. sud je prihvatio, a sve to iz razloga jer je ista preinaka sada u skladu sa odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), a koja odredba je izmijenjena čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), a tako izmijenjena odredba čl. 190. se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. U ovom konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj tužbu preinačio nakon provedenog medicinskog vještačenja usklađujući svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, pri tome se pozivajući i na najnovije Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a isto nesporno nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je njegova preinaka tužbe dopuštena.

5.1. Neosnovano se u ovom konkretnom slučaju tuženik poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-148/18, od 15. lipnja 2018., a sve to iz razloga jer je isto pravno shvaćanje zauzeto u vrijeme prije nego što su na snagu stupile Izmjene i dopune Zakona o parničnom postupu iz 2019. i u vrijeme donošenja istog zaključka na snazi je bila odredba čl. 190. Zakona o parničnom postupku koja je izričito određivala da se samo do zaključenja prethodnog postupka može preinačiti tužba.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u zapisnik o očevidu P. p. V. od 10. svibnja 2016., medicinsku dokumentaciju za tužitelja s lista 12 do 20 sudskoga spisa, pročitan je zapisnik o održanoj glavnoj raspravi od 16. studenog 2017. o saslušanju svjedoka A. P., I. B., D. D. i tužitelja kao parnične stranke, izvršen je uvid zdravstveni karton za tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M. od 28. svibnja 2020., te je proveden dokaz saslušanjem vještaka dr. D. M. na glavnoj raspravi održanoj 26. siječnja 2022.

7. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zapisnik o očevidu P. p. V., od 10. svibnja 2016., nesporno je utvrđeno da se 10. svibnja 2016. dogodila prometna nezgoda u G., a da je istu prometnu nezgodu prouzročila osiguranica tuženika A. P. upravljajući tom prilikom osobnim vozilom reg. oznake ŽU

…, te da je

tom prilikom kao putnik u istom vozilu se nalazio i ovdje tužitelj za koga je utvrđeno da je sjedio na stražnjem sjedalu osobnog automobila, te da je nakon prometne nezgode isti vozilom Hitne pomoći prevezen u bolnicu V. gdje su mu konstatirane lake tjelesne ozljede. Iz istog zapisnika o očevidu nesporno je utvrđeno da je osim vozača osobnog vozila i protiv ovdje tužitelja podnesen obvezni prekršajni nalog radi počinjenog prekršaja iz čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.1. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja nesporno je utvrđeno da je isti nakon štetnog događaja zadržan na bolničkom liječenju i to u razdoblju od 10. svibnja 2016. do 13. svibnja 2016. zbog zadobivenih ozljeda koje se sastoje u udaru u glavu u frontalnom dijelu čela, te u ozljedi lijevoga oka, te da se nakon otpusta sa bolničkog liječenja isti još jednom javio na kontrolni liječnički pregled gdje mu je preporučeno mirovanje uz upotrebu analgetika, a da se u dva navrata javljao i specijalisti oftalmologu zbog ozljede oka.

7.2. Saslušanjem svjedoka A. P., I. B., D. D., te samog tužitelja kao parnične stranke, utvrđeno je kao nesporno da je u trenutku prometne nezgode tužitelj sjedio kao putnik u osobnom vozilu kojim je upravljala A. P. i to na zadnjem sjedištu iza mjesta suvozača, te je sam tužitelj učinio nespornim da on tom prilikom nije bio vezan, a kada je vidio da će doći do prometne nezgode da je rukama obuhvatio sjedalo koje je bilo ispred njega i da je tada glavom udario u metalni okvir istog sjedala pri čemu je razbio lijevu arkadu i ogulio čelo, s tim što su svjedoci I. B. i D. D. koji su kao policijski službenici vršili očevid iste prometne nezgode iskazivali da su prilikom obavljanja razgovora sa tužiteljem J. S. upravo od njega saznali da je on u trenutku nezgode ležao na zadnjem sjedištu automobila i da nije bio vezan.

8. S obzirom da je tijekom ovoga postupka postalo nesporno da tužitelj u trenutku nastanka prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a da se nalazio smješten na stražnjem sjedalu vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, to iz tog razloga sud nije posebno cijenio iskaze saslušanih svjedoka budući su isti postali nebitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Sporno je u ovom postupku da li postoji doprinos tužitelja nastanku štete koju je pretrpio u štetnom događaju zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, kao što je sporna i visina iste štete, zbog čega je na iste okolnosti provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku kirurgu s obzirom da su tijekom ovog parničnog postupka obje parnične stranke učinile nespornim da nema potrebe provoditi kombinirano prometno-medicinsko vještačenje radi utvrđivanja mehanizma nastanka ozljeda kod tužitelja.

10. Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka dr. D. M., od 28. svibnja 2020., utvrđeno je da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede koje se sastoje u udarcu u glavu i očnu vjeđu, te da je zbog istih ozljeda bio hospitaliziran u periodu od 10. svibnja 2016. do 13. svibnja 2016., a da vještak procjenjuje da je zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj mogao trpjeti bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 16 dana; kao i sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Također je mišljenja da mu je bila potrebna tuđa pomoć i to 2 sata dnevno kroz 15 dana, koja se pomoć sastojala u pomaganju oko svakodnevnih poslova u kući, pomoći kod odlaska liječniku i slično. U pogledu toga da li bi tužitelj iste ozljede zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, vještak se najprije očitovao da bi u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom ozljeda vjerojatno bila ublažena.

11. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da je isti sačinjen protivno medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu. Tako tuženik ističe da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da se tužitelj liječio sveukupno 7 dana i to u periodu od 10. svibnja do 17. svibnja 2016., dok vještak u svom nalazu i mišljenju trajanje fizičkih bolova utvrđuje u ukupnom trajanju od 27 dana. Isto tako tuženik se protivio zaključku vještaka gdje isti navodi da bi ozljeda kod tužitelja vjerojatno bila ublažena da je pravilno sjedio u automobilu, te je iz tog razloga sada predlagao da se provede kombinirano prometno-medicinsko vještačenje.

12. Radi otklanjanja primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka vještak je i usmeno saslušan, te je tom prilikom isti u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja navodeći da je za potrebe vještačenja izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, njegov zdravstveni karton, te da je osim toga i osobno pregledao tužitelja. Učinio je nespornim da tužitelj ne raspolaže opsežnom medicinskom dokumentacijom, ali da je ocjenu trajanja fizičkih bolova i straha on dao na temelju svog kliničkog iskustva liječeći bolesnike sa takvom vrstom ozljeda i da je ocjena trajanja fizičkih bolova i straha s obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio minimalna s obzirom na patofiziologiju rane, te da u tom razdoblju za koje je on procijenio trajanje fizičkih bolova tako ozlijeđene osobe sigurno imaju određenu vrstu poteškoća. I ocjenu trajanju fizičkih bolova i straha također navodi da je dao uzimajući u obzir svoje kliničko iskustvo, te psihičko stanje tužitelja i procjenu osobe koja se nađe u takvom stanju nakon prometne nezgode. U pogledu mogućnosti ozljeđivanja tužitelja da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom vještak je sada prilikom usmenoga saslušanja naveo da u situaciji pravilnog vezivanja sigurnosnim pojasom tužitelj sigurno ne bi zadobio ozljedu glave i ranu na očnom kapku, odnosno eventualno bi mogao zadobiti lakšu trzajnu ozljedu vrata i blaži udarac u glavu, a zasigurno ne bi došlo do ozljeđivanja glave.

13. I nakon usmenog saslušanja vještaka tuženik je i nadalje prije svega ostao kod istaknutog prigovora isključive odgovornosti tužitelja nastanku štetnih posljedica zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, a isto tako i nadalje je ostao kod svih iznijetih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i to iz razloga jer nalaz i mišljenje nije sačinjen temeljem medicinske dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu već temeljem iskustva vještaka, a što tuženik ne može ispitati. Tuženiku je i nadalje sporna ocjena trajanja fizičkih bolova i straha, a naročito potreba tuđe pomoći jer tužitelj nije imao tjelesnu ozljedu koja bi ga sprječavala u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, zbog čega je tuženik predlagao provesti novo medicinsko vještačenje po drugom liječniku vještaku.

14. Ovaj dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novo medicinskog vještačenja je odbijen kao nepotreban i to iz razloga jer je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. D. M. ocijenio stručnim i objektivnim i to prije svega u dijelu koji se odnosi na njegovu ocjenu da u slučaju vezanosti sigurnosnim pojasom tužitelj zasigurno ne bi dobio ozljedu glave i ozljedu očnog kapka već eventualno neki blaži udarac. Isto tako je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim i objektivnim u dijelu koji se odnosi na procjenu trajanja fizičkih bolova i straha, kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom, a koju ocjenu je vještak dao uzimajući u obzir kako medicinsku dokumentaciju tužitelja, ali isto tako i svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju takve vrste bolesnika, a posebno uzimajući u obzir da osobe mogu trpjeti bolove i strah a da zbog toga ne zatraže uvijek liječničku pomoć već da isto otklanjaju na druge načine i to npr. upotrebom analgetika koji su bili preporučeni i tužitelju prilikom kontrolnog pregleda.

15. Iako provedenim medicinskim vještačenjem nesporno proizlazi da tužitelj ozljede koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi ne bi dobio da je bio pravilno vezan sigurnosnim pojasom, unatoč tome sud je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnih posljedica.

16. Naime, provedenim dokazima u ovome postupku nesporno je utvrđeno da je prometna nezgoda u kojoj je tužitelj ozlijeđen prouzročena isključivo krivnjom osiguranika tuženika, te u konkretnom slučaju tužitelj ima položaj treće osobe sukladno odredbi čl. 1069. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) i stoga tuženik kao osiguravatelj odgovara za istu štetu skladno odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dok se na njegovo eventualno oslobođenje od odgovornosti na odgovarajući način ima primijeniti odredba čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, te je tako st. 2. čl. 1067. određeno da se isti oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao niti izbjeći niti otkloniti, dok je st. 3. istoga članka određeno da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

17. Dakle, uzrok nezgode u kojoj je tužitelj ozlijeđen leži u nepropisnoj vožnji osiguranika tuženika s kojim se tužitelj kao suvozač vozio u automobilu, pa stoga da takve nepropisne vožnje osiguranika tuženika nije bilo i unatoč nevezivanju sigurnosnim pojasom tužitelj ne bi zadobio ozljede koje su mu dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji i trpio njihove posljedice. Ovakav stav da ne postoji isključiva odgovornost oštećenika u slučaju kada oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom i kada je upravo zbog toga zadobio tjelesne ozljede, već da se može raditi samo o doprinosu oštećenika nastanku štete proizlazi i iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 7/2016, od 13. lipnja 2018., a koja odluka je upravo donesena povodom izjavljene revizije tuženika u činjenično sličnom predmetu. Osim toga takvi stavovi zauzeti su i u nizu drugih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to npr. u odluci poslovni broj Rev-x 759/11 od 30. studenog 2011., Rev-x 715/09 od 4. veljače 2010. i Rev 1031/10 od 20. svibnja 2015., te je u svakoj od naprijed navedenih odluka zauzeto pravno shvaćanje da se radi samo o doprinosu oštećenika nastanku štete i to u visini od 30 do 50%.

18. Cijeneći sve naprijed navedeno, te okolnosti nastanka prometne nezgode za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, ocjena je suda da sukladno odredbi čl. 1092. Zakona o parničnom postupku postoji doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štete i to u omjeru od 30%, a sve to jer je isti prilikom ozljeđivanja postupio protivno čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odnosno nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

19. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka i utvrđene ozljede tužitelja u štetnom događaju ocjena je suda da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 19. st. 2. a u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, s tim što je prilikom utvrđivanja visine neimovinske štete sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove i strah koji u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir ponajprije trajanje i jačinu fizičkih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta 16 dana, ali na visinu pravične dosuđene naknade utječe i okolnost da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj bio hospitaliziran u periodu od 10. svibnja 2016. do 13. svibnja 2016. Cijeneći dužinu trajanja fizičkih bolova, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju je priznato na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli iznos od 5.535,00 kn.

20.1. Osim naprijed navedenog utvrđeno je da je tužitelj trpio i sekundarni strah različitog intenziteta i to jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta 10 dana, odnosno iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj nije trpio primarni strah, zbog čega je sud uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenog straha tužitelju po tom osnovu priznao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno na ime neimovinske štete sveukupno iznos od 8.035,00 kn, a koji je potrebno umanjiti za utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete od 30%, zbog čega je tužitelju na ime neimovinske štete dosuđen iznos od 5.624,50 kn, te su mu na taj iznos priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima počev od dana podnošenja tužbe tj. od 6. srpnja 2017. do isplate po stopi koja je određena prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 2.910,50 kn tužitelj odbijen.

21. Osim neimovinske štete tužitelj je zahtijevao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i to u sveukupnom iznosu od 900,00 kn.

21.1. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka prema kojemu je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć od strane nestručne osobe i to kroz 15 dana u trajanju od po 2 sata tj. ukupno 30 sati, to je tužitelju po tom osnovu priznata naknada u iznosu od sveukupno 600,00 kn, s tim što je visina iste naknade utvrđena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku tj. prema slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir da nestručne osobe pružaju pomoć drugim osobama po cijeni od 20,00 kn po satu. Ovako utvrđeni iznos imovinske štete potrebno je također umanjiti za utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete od 30%, zbog čega je tužitelju po tom osnovu priznat iznos od 420,00 kn. Na ovako priznati iznos naknade imovinske štete tužitelju su dosuđene i pripadajuće zakonske zatezne kamate, a koje sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima teku počev od presuđenja tj. od 25. veljače 2022. do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom imovinske štete u iznosu od 480,00 kn i sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od 6. srpnja 2017. pa do 24. veljače 2022. tužitelj odbijen.

22. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12; dalje u tekstu: OT), kao i omjer uspjeha svake od stranaka u ovome postupku.

22.1. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku uzimajući u obzir postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na način da mu je od ukupno zatraženog iznos a od 9.250,00 kn dosuđen sveukupni iznos od 6.044,50 kn, to proizlazi da je njegov uspjeh s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva 65%. Međutim, kako je tijekom ovoga postupka tuženik osporavao ne samo visinu već i osnovu samog zahtjeva, to proizlazi da je s osnovnom tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, zbog čega se onda sveukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici uzimajući u obzir kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva cijeni sa 82,50%, a iz čega onda proizlazi da je uspjeh tuženika 17,50%.

22.2. Oduzimajući od utvrđenog postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici postotak tuženika dolazi se do razlike od 65%, a koja razlika predstavlja konačni uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

22.3. Tužitelj zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebi i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 50 bodova, trošak zastupanja na 2 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 50 bodova odnosno sveukupno 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. lipnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 18,75 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 26. siječnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 75 bodova, te trošak sastava 1 obrazloženog podneska od 18. lipnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova, ili za sve poduzete radnje 318,75 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.984,37 kn. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 5.984,37 kn.

22.4. S obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u ovom sporu od 65%, od istih troškova mu je dosuđen iznos od 3.889,84 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnih troškova tužitelj odbijen.

U Županji 25. veljače 2022.

Sudac

Jelena Bušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba protiv presude kojom se završava spor u postupku u male vrijednosti može se podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude i rješenja teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda i rješenje objavljuju, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku V. R., odvjetniku iz V.,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica u O..