Poslovni broj: Usž-777/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. F., Z., koju zastupaju opunomoćenici Odvjetničko društvo G., G., P. i Partneri, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, upravno i trgovačko pravo, Z., radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke III rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3211/21-5 od 28. prosinca 2021., na sjednici održanoj 25. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka III izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3211/21-5 od 28. prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, obustavljen je upravni spor (točka I izreke) te je naloženo tuženiku da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja tužiteljici isplati trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna (točka II izreke). Točkom III izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost točke III izreke prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o podnesku koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u skladu s Tar.br. 23/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.-dalje: Tarifa). Tužiteljica je navedenim podneskom dostavila daljnju dokumentaciju koja nije bila dostavljena uz tužbu te je obavijestila sud kako je tuženik, nakon podnošenja tužbe, riješio upravnu stvar. Dakle, već samo obavještavanje suda da je upravna stvar riješena i da nema više pravni interes voditi spor je činjenično, ali i pravno razlaganje. Da nije dostavila predmetni podnesak, sud ne bi obustavio predmetni spor, već bi nastavio voditi postupak do donošenja meritorne odluke o tužbi. Također je u istom detaljno obrazložila cijelu kronologiju predmeta i opravdanost podnošenja tužbe. Predlaže poništiti točku III izreke rješenja prvostupanjskog suda te da joj Sud prizna trošak sastava podneska u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sastava žalbe i sudske pristojbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu i u granicama razloga iz žalbe sukladno odredbi članka 73. stavka 1. u svezi s odredbom članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti rješenja u pobijanom dijelu.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica, podneskom od 23. prosinca 2021., povukla tužbu od 26. studenoga 2021. podnesenu radi šutnje uprave s obzirom da je tuženik dostavio očitovanje, KLASA: UP/II-942-01/21-01/35, URBROJ: 514-04-02-01-01/07/21-51 od 26. studenoga 2021., pa nema više pravni interes za nastavak upravnog spora. Navedeno očitovanje dostavio je tuženik uz odgovor na tužbu. Naime, iz navedenog očitovanja je razvidno da je tužiteljica tražila izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2020., no da je ista pokrenula upravni spor protiv rješenja tuženika od 14. ožujka kojim je isto potvrđeno te da se stoga ista nije mogla izdati.

7. Stoga je prvostupanjski sud obustavio predmetni upravni spor pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. i članka 41. stavka 1. i 3. ZUS-a, te je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 3.125,00 kuna, što sve tužiteljica niti ne osporava, već osporava odbijanje zahtjeva za naknadu troška u preostalom dijelu odnosno troška za sastav podneska kojim je povukla predmetnu tužbu. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu navedenog troška. Ovo iz razloga jer primjenom odredbe članka 79. stavak 1. ZUS-a troškove spora čine samo opravdani izdaci, a predmetni podnesak, i prema ocjeni ovog Suda, ne sadrži pravna i činjenična razlaganja u smislu odredbe Tar. br. 23/1 Tarife pa traženi trošak nije opravdan.

8. Također, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe nije osnovan jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom, radi čega je njezin zahtjev valjalo odbiti.

9. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi članka 74. stavka 1., članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović