Poslovni broj: 3 UsI-3323/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Š. B. iz S. protiv

tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1. Zagreb, radi stegovne mjere prestanka djelatne službe, odlučujući o tužbi tužitelja od 21. listopada 2021., izvanraspravno 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženog tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Zagreb, KLASA: UP/I- 805-12/20-05/133,URBROJ:512-21-21-34 od 4. listopada 2021.,kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Zagreb, KLASA: UP/I-805-12/20-05/133,URBROJ:512-21-21- 34 od 4. listopada 2021., Š. B., rođ. …/… u S., po struci web

dizajner, na dužnosti poslužitelja sredstava veze, desetina S., 1. V. 1.

S., B.v., u OS RH od 20. ožujka 2018., vodi se u Odsjeku za poslove obrane S., ocijenjen zadnjom službenom ocjenom „ističe se“, ranije stegovno nekažnjavan, proglašen je odgovornim što je dana 27. kolovoza 2020. oko 10,15 sati u vojarni „pk M. Ž.“, P., zatečen od strane djelatnika 1. satnije VP, PVP u stanju pod utjecajem droga, a što je utvrđeno testiranjem na droge u urinu testom DOA MULTIGNOST 18110025, kojom prilikom je kod njega u organizmu uočena prisutnost opojne droge THC (tetrahidrocanabinol), dakle da se doveo u stanje pod utjecajem droga, a čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavak 3. točka 9. Zakona o službi u OS RH, te mu je temeljem čl. 41. st. 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti iz čl. 181. st.1. toč. 12. Zakona o službi u OS RH izrečena stegovna kazna prestanka djelatne službe.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu u bitnom navodeći da osporavano rješenje pobija isključivo u dijelu u kojem je tuženik odlučio o stegovnoj kazni. Tužitelj u tužbi navodi da iz osporavanog rješenja proizlazi kako je do sada stegovno nekažnjavan, da je ocijenjen ocjenom "ističe se", da je pohvaljivan, da se tijekom služenja u Hrvatskoj vojsci pokazao kao dobar vojnik s kojim do sad nije bilo problema te da je jednom bio i pohvaljen, da su mu službene ocjene bile dobe i vrlo dobre, a što da je Sud, uz izraženo kajanje i iskreno priznanje cijenio kao olakotne okolnosti. Međutim, da i pored utvrđenih olakotnih okolnosti koje se nalaze u životopisu i mišljenju zapovjednika, da se tuženik odlučio za najtežu stegovnu kaznu i procijenio kako je ista odgovarajuća i primjerena počinjenom otklonu od vojne stege te da će utjecati i na ostale pripadnike Oružanih snaga da se suzdrže od takvih i sličnih otklona od vojne stege, a s kojom odlukom se tužitelj ne slaže te smatra da je osporavano rješenje proturječno samo sebi te ujedno protivno razlozima i svrsi izricanja.

3. Navodi da je spisu Vojnostegovnog suda priloženo mišljenje o radnim karakteristikama zapovjednika satnije koji tužitelja ocjenjuje kao samoinicijativnu, snalažljivu osobu, koja u obnašanju dužnosti pokazuje iznimnu stručnost i pouzdanost, a svojim izgledom i ponašanjem daje izvrstan primjer ostalim vojnicima kakvi trebaju biti, kao komunikativnu i pozitivnu osobu od kolega odlično prihvaćenu. Da pruža podršku ostalim vojnicima kojima je spreman pomoći u svakom trenutku, da zadaće provodi točno i pravovremeno, da je motiviran i da pokazuje želju za usvajanje novih znanja, da je u dobroj psihofizičkoj kondiciji, što da je vidljivo kroz redovit program provedbe motorike tijekom obučnih razdoblja, kao i kroz provedbu provjera motoričkih sposobnosti, a u pogledu stege da nije imao nikakvih pogrešaka ni prijestupa, da pokazuje uzorno vojničko ponašanje, te da je posljednja službena ocjena koju je tužitelj dobio "Ističe se".

4. Navodi da se prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Citira odredbe čl. 61., čl. 65. i čl. 174. – 178. Zakona o službi u oružanim snagama navodeći kako Zakon predviđa mogućnost različitog kažnjavanja, odnosno da je tuženik između više vrsta sankcija mogao izabrati neku drugu, a ne najtežu sankciju.

5. Ističe da tužitelj od počinjenja stegovnog djela nije bio udaljen iz službe već da je punih sedam mjeseci i deset dana obnašao svoju vojničku dužnost i u tom razdoblju bio pohvaljen odstrane zapovjednika postrojbe te da je čak i u sklopu redovitih zadaća u miru izvršio i bojevo gađanje osobnim naoružanjem i bojevim streljivom. Da je tužitelj mlada osoba koja je izabrala vojnički poziv u namjeri da časno odradi svoj poziv, da je sin hrvatskog branitelja, što da je kod njega stvorilo želju i motiv da se uključi u oružane snage Republike Hrvatske i pridonese zaštiti njezine sigurnosti i suvereniteta, a ovakvo radikalno kažnjavanje da ne može biti u skladu ni s načelom razmjernosti, ni s načelom individualizacije kazne. Stoga predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti Rješenje Vojnostegovnog suda KLASA: UP/I-805-12/20- 05/133, URBROJ: 512-21-21-34 od 04. listopada 2021.

6. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 30. studenog 2021. ukratko je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari osporavajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, ujedno navodeći da je osporavano rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 16 UsI-1629/21-4 od 15. rujna 2021. kojom je poništeno rješenje Vojnostegovnog suda te predmet vraćen Vojnostegovnom sudu na ponovni postupak. Da tužitelj u podnesenoj tužbi ne osporava počinjenje stegovnog prijestupa već odluku o izrečenoj stegovnoj kazni.

7. Tuženo tijelo nadalje navodi da postupajući sukladno izreci presude, imajući u vidu da je prethodni stegovni postupak zakonito proveden te kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te kako je nesporno utvrđena stegovna odgovornost vojnika B. zbog počinjenog stegovnog prijestupa, da Vojnostegovni sud nije ponovno obrazlagao razloge zbog kojih je utvrdio da je vojnik B. stegovno odgovoran za počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u OS RH jer da su isti već dovoljno utvrđeni i obrazloženi u osporavanom rješenju, već da je u pobijanom rješenju detaljno obrazložio zbog čega Vijeće, nakon što je razmotrilo sve dokaze iz spisa predmeta koji su od utjecaja na odmjeravanje stegovne kazne stranci, smatra kako se svrha izricanja stegovnih sankcija u konkretnom slučaju može ostvariti jedino izricanjem najstrože stegovne kazne – prestanka djelatne službe.

8. Tuženo tijelo je potom citiralo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama RH te odredbe Pravilnika o službi u oružanim snagama RH navodeći da je tužitelju otegotnim okolnostima cijenilo vrstu kršenja vojne stege, tj. kako se radi o osobito teškim oblicima stegovnih prijestupa vezanih za zlouporabu opojnih droga počinjenih s najvišim stupnjem krivnje budući da je tužitelj prethodno znao za zabranu zlouporabe droga pripadnicima Oružanih snaga i nultu toleranciju, narav i specifičnost poslova koje obnaša u postrojbi – kao pripadnik Bojne veze HKoV-a, da na dužnosti poslužitelja sredstava veze u njenoj 1. S. vojnik B. redovito prolazi i sudjeluje u različitim oblicima obuke i vježbama od kojih se većina vrši uz naoružanje, odnosno da je ponekad upravo obuka usmjerena na korištenje naoružanja, poput redovitih bojevih gađanja iz jurišne puške i pištolja.

9. Nadalje, da vojnik B. obnaša i stražarsko osiguranje koje je jedina borbena zadaća u miru i koje se vrši s osobnim naoružanjem i bojevim streljivom. Da Vojnik B. kao vezist rukuje i sofisticiranim uređajima i sredstvima veze i satelitske komunikacije, a što sve od njega zahtjeva dobru motornu koordinaciju, sposobnost opažanja i vrijeme reakcije te da sudjeluje na bojnim vojnim vježbama. Da svakako treba imati u vidu činjenicu da se radi o zabranjenoj drogi koja osim što notorno negativno utječe na mentalno zdravlje (ovisnost, promjene stanja svijesti), da se ista u cilju vlastitog uživanja nabavlja na nezakonit način pa da se time i vojne osobe koje sudjeluju u takvim radnjama osobno izlažu brojnim rizicima (dolazak u kontakt s osobama iz kriminalnog miljea, tzv. "Dilerima" kao i mogućnost zaduživanja, podložnost ucjenjivanju, izlaganje kaznenom i prekršajnom progonu i dr., a što sve da dovodi u pitanje uredno obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređene, kao i opću dužnost biti u svakom trenutku dostupan za obavljanje dužnosti i poslova (članak 13. Zakona o službi u OS RH – načelo stalne spremnosti).

10. Stoga da je na ovaj način vojnik B. ugrozio urednost, točnost i pravodobnost obavljanja poslova i zadaća u Hrvatskoj vojsci, a što je štetno po interese službe jer ako je bio pod utjecajem opojne droge tada da zasigurno nije mogao biti u svakom trenutku spreman obnašati svoju vojničku dužnost. Iz navedenog da proizlazi kako su sva ponašanja i radnje pripadnika Oružanih snaga koja se odnose na zlouporabu opojnih droga nespojiva sa specifičnostima obnašanja vojne službe i zbog čega u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci i postoji nulta tolerancija na svaki oblik zlouporabe opojnih droga, radi čega vijeće drži kako se u konkretnom slučaju radi o neprihvatljivom kršenju vojne stege zbog kojeg kršenja se svrha izricanja stegovnih sankcija u Hrvatskoj vojsci može ostvariti jedino izricanjem najstrože stegovne kazne, pri čemu vijeće drži kako utvrđene olakotne okolnosti na strani vojnika B. nisu od utjecaja na izricanje eventualno blaže stegovne kazne. Jednostavno, da je za Oružane snage neprihvatljivo da vojničku službu obavlja osoba s prisutnošću droge u organizmu.

11. Također je navelo da uzimajući u obzir sve navedeno, da su ostale stegovne kazne u konkretnom slučaju dijelom neodgovarajuće naravi i težini počinjenih

stegovnih prijestupa (zaustavljanje u napredovanju u službi ili promaknuću kao najblaže vrste stegovnih kazni te stegovne kazne smanjenja plaće), da su u jednom dijelu nesvrhovite (oduzimanje čina i prevođenje u neposredno niži čin jer vojnik B. ni nema čin, odnosno smjenjivanje s dužnosti uz raspored na ustrojbeno mjesto neposredno nižeg čina) ili se ne mogu izreći zbog svojstva stranke (raskid ugovora o školovanju, ugovora o kadetskoj službi, ugovora o izobrazbi, odnosno stručnom osposobljavanu jer se iste izriču kadetima i dr. vojnim osobama na izobrazbi, ili stručnom usavršavanju) ili su trenutno uopće neprimjenjive (pritvor u trajanju do 30 dana koji se može izreći samo u ratnom stanju ili u stanju neposredne ugroženosti) ili se ne mogu primijeniti zbog nevršenja odgovarajućih dužnosti (smjenjivanje sa zapovjedne, odnosno voditeljske dužnosti uz zabranu imenovanja na takvu dužnost u trajanju od jedne do pet godina) ili se izriču vojnim osobama u pričuvi (raskid ugovora o ugovornoj pričuvi).

12. Na temelju svega naprijed navedenog, imajući u vidu i dosadašnju upravnosudsku praksu, Vijeće drži kako u konkretnom slučaju valja dati prednost zaštiti interesa službe s ciljem generalne prevencije takvih i sličnih kršenja vojne stege u Hrvatskoj vojsci i na taj način sprječavanja budućih izvanrednih događaja i njihovih posljedica, a u odnosu na individualnu prevenciju budućih štetnih ponašanja vojnih osoba te je uvjereno kako su i ograničenja nametnuta vojniku B. ovim rješenjem odgovarajuća svim okolnostima počinjenih stegovni prijestupa te osobi počinitelja. Također, da njegovo daljnje zadržavanje u vojnoj službi nije moguće jer da bi to polučilo vrlo negativan učinak u odnosu na druge pripadnike OS RH. Stoga je predložilo da Upravni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Kako činjenice među strankama nisu sporne te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno,

Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/I-805-12/20-05/133,URBROJ:512-21-21-34 od 4. listopada 2021.

17. Među strankama činjenice nisu sporne, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li pravilna i zakonita odluka tuženog tijela o izrečenoj stegovnoj kazni tužitelja.

18. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj 16 UsI-1629/21-4 od 15. rujna 2021. postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda.

19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari postupljeno je po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

20. Sud je u obrazloženju presude ovog Suda 16 UsI-1629/21-4 od 15. rujna 2021., a u izvršenju koje presude je i doneseno osporavano rješenje koje je predmet ovog upravnog spora, između ostalog, u bitnom naveo:

„ 15. Sud dijeli stajalište tuženika kako je u odnosu na konzumiranje i posjedovanje opojnih droga djelatnih vojnih osoba potrebno zauzeti nultu stopu tolerancije, zbog čega je takvo ponašanje i predviđeno kao teže kršenje vojne stege (stegovni prijestup), i takvo stajalište nema potrebu posebnu obrazlagati.

16. Međutim, kod izloženog, i s obzirom na odredbe koje uređuju pitanje stegovne odgovornosti i izricanje stegovnih sankcija, kao i okolnosti konkretnog slučaja, sud ne može otkloniti tužbene prigovore koji se odnose na obrazloženje osporenog rješenja u pogledu odluke o stegovnoj kazni, odnosno davanju jasnih i preciznih razloga kojima se tuženik rukovodio kada je odlučio tužitelju izreći najtežu stegovnu kaznu, zbog čega se osporeni akt za sada ne može ocijeniti zakonitim.“

21. Sud je potom u obrazloženju svoje presude citirao odredbe Zakona te je naveo:

„ 22. S obzirom na olakotne okolnosti utvrđene na strani tužitelja kao i mišljenje nadređenog u kojem se tužitelja opisuje kao discipliniranog i uzornog vojnika sud smatra kako tuženik nije u dovoljnoj mjeri obrazložio razloge zbog kojih drži kako je prestanak djelatne vojne službe, jedina kazna kojom se može postići svrha koja se izricanjem stegovnih kazni treba postići. Konkretno, nejasno je zbog čega tuženik isključuje mogućnost da se nekom drugom stegovnom kaznom tužitelja upozori na visoke standarde koji proizlaze iz važnosti službe, pri čemu valja istaknuti kako u prilog najtežoj stegovnoj kazni tuženik ne može koristiti navode o općenitom utjecaju i štetnosti uživanja kanabisa (marihuane), jer, kako je to ranije navedeno, ni sam zakonodavac za objektivnu činjenicu konzumiranja opojnih droga ne vezuje izravno izricanje stegovne kazne, već upućuje tuženika na odabir odgovarajuće sankcije.

23. Na tuženiku je da kod donošenja odluke o kazni odabere onu koja će, s jedne strane, zaštiti ugled Ministarstva obrane i Oružanih snaga i općenito potrebe službe, te s druge strane, odvratiti počinitelja od takvih i sličnih ponašanja. U okolnostima kada iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ranije uzornog, discipliniranog i odgovornog ponašanja, dobro prihvaćen od ostalih vojnika, dobre psihofizičke kondicije koja se provjerava kroz redovit program tijekom obučnih razdoblja, sud zasada ne prihvaća razloge zbog kojih se tužitelju izriče kazna koja dovodi do prestanka službe.

24. Kod ovakvog stanja stvari, na temelju odredbe članka 58. stavak 1. u svezi s člankom 31. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništiti osporeno rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilno obrazloženu odluku.“

22. Dakle, u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citirane presude, kod nesporne činjenice da je tužitelj počinio stegovni prijestup iz čl. 175. st. 3. toč. 9. Zakona o službi u oružanim snagama RH, dakle doveo se u stanje pod utjecajem droga, tuženo tijelo je po uputi i pravnom shvaćanju Suda moralo obrazložiti izricanje najstrože stegovne kazne prestanka djelatne službe u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. u svezi s odredbom čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a).

23. Po ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je u ponovljenom postupku to i učinilo, odnosno dalo je valjano, argumentirano i na Zakonu utemeljeno obrazloženje za svoju odluku, odnosno zašto je tužitelju za počinjeni stegovni prijestup iz čl. 175. st. 3. toč. 9. Zakona o službi u oružanim snagama RH izreklo stegovnu kaznu prestanka državne službe na temelju odredbe čl. 41. st 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i čl. 181. st. 1. toč.12. Zakona o službi u oružanim snagama RH, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

24. Odredbom članka 174. stavka 1. i 2. Zakona propisano je da je vojna stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s ovim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje, a da se kršenjem vojne stege smatra svako ponašanje suprotno navedenom.

25. Odredbom članka 36. stavka 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, 91/2009) propisano je da je pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga.

26. Odredbom članka 174. Zakona je propisano da je vojna stega je točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s ovim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje. Stavkom 2. istog članka je propisano da se kršenjem vojne stege smatra svako ponašanje suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka.

27. Odredbom članka 175. stavka 3. Zakona o službi u OS RH propisani su stegovni prijestupi od kojih je jedan i dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge (točka 9.).

28. Odredbom članka 176. Zakona je propisano da za kršenje vojne stege odgovaraju vojne osobe dok su u službi u Oružanim snagama.

29. Odredbom članka 177. Zakona propisani su stupnjevi odgovornosti pa je tako stavkom 1. istog članka, propisano da vojne osobe koje u tijeku obavljanja službe ili izvan nje prekrše vojnu stegu podliježu stegovnoj odgovornosti ako su prekršile vojnu stegu s namjerom ili iz nehaja.

30. Odredbom članka 179. Zakona je propisano da se za kršenje vojne stege vojnim osobama izriču stegovne sankcije: stegovne mjere i stegovne kazne.

Stavkom 2. istog članka je propisano, da je opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju.

Stavkom 3. istog članka je propisano da je svrha izricanja stegovnih sankcija da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Stavkom 4. istog članka je propisano da se za stegovne pogreške izriču stegovne mjere, a za stegovne prijestupe stegovne kazne.

Stavkom 6. istog članka, je propisano da se pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.

31. Odredbom članka 180. Zakona propisane su i taksativno navedene stegovne mjere dok su odredbom čl. 181. Zakona propisane i taksativno navedene stegovne kazne: 1. zaustavljanje u napredovanju u službi u trajanju od jedne do pet godina, 2. zaustavljanje u promaknuću u činu u trajanju od jedne do pet godina, 3. jednokratna novčana kazna u iznosu od 500,00 do 1.500,00 kuna, 4. smanjenje plaće od 11 % do 33 % u trajanju od tri do 12 mjeseci, 5. pritvor u trajanju do 30 dana, 6. prevođenja čina u neposredno niži čin, 7. oduzimanje čina, 8. smjenjivanje s dužnosti uz raspored na ustrojbeno mjesto neposredno nižeg čina u trajanju od jedne do tri godine, 9. smjenjivanje sa zapovjedne, odnosno voditeljske dužnosti uz zabranu imenovanja na takvu dužnost u trajanju od jedne do pet godina, 10. raskid ugovora o školovanju, ugovora o kadetskoj službi, ugovora o izobrazbi, odnosno stručnom osposobljavanu, 11. raskid ugovora o ugovornoj pričuvi i 12. prestanak djelatne službe. Sukladno navedenom, Vijeće vojniku B. olakotnim cijeni njegovu dosadašnju nekažnjavanost, vrlo dobru službenu ocjenu i pohvalu koju je dobio u kolovozu 2020. pozitivno mišljenje njegovog zapovjednika, kao izraženo kajanje.

32. Nadalje, odredbom članka 184. Zakona je propisano da se stegovni postupak provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona i pravilnika kojim se propisuje postupak za utvrđivanje stegovne odgovornosti, a u onim stvarima koje nisu uređene ovim propisima odgovarajuće se primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

33. U skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama, a na temelju nespornih činjeničnih utvrđenja, tuženo tijelo je po ocjeni ovog Suda pravilno postupilo kada je cijeneći sve otegotne i olakotne okolnosti na strani tužitelja, tužitelju izreklo stegovnu kaznu - prestanak djelatne službe, obrazlažući navedenu odluku kako su sva ponašanja i radnje pripadnika Oružanih snaga koja se odnose na zlouporabu opojnih droga nespojiva sa specifičnostima obavljanja vojne službe zbog čega u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci i postoji nulta tolerancija za svaki oblik zlouporabe opojnih droga te kako se u konkretnom slučaju radi o neprihvatljivom kršenju vojne stege zbog kojeg kršenja se svrha izricanja stegovnih sankcija u Hrvatskoj vojsci može ostvariti jedino izricanjem najstrože stegovne kazne, pri čemu utvrđene olakotne okolnosti na strani vojnika B. nisu od utjecaja na izricanje eventualno blaže stegovne kazne.

Jednostavno da je za Oružane snage neprihvatljivo da vojničku službu obavlja osoba s prisutnošću droge u organizmu.

34. Tuženo tijelo je također dalo obrazloženje zbog čega smatra da druge stegovne kazne propisane odredbom čl. 181. st. 1. Zakona nisu primjerene za počinjeni stegovni prijestup u konkretnom slučaju, te je navelo da uzimajući u obzir sve navedeno, da su ostale stegovne kazne u konkretnom slučaju dijelom neodgovarajuće naravi i težini počinjenih stegovnih prijestupa (zaustavljanje u napredovanju u službi ili promaknuću kao najblaže vrste stegovnih kazni te stegovne kazne smanjenja plaće), da su u jednom dijelu nesvrhovite (oduzimanje čina i prevođenje u neposredno niži) jer vojnik B. ni nema čin, odnosno smjenjivanje s dužnosti uz raspored na ustrojbeno mjesto neposredno nižeg čina ili se ne mogu izreći zbog svojstva stranke (raskid ugovora o školovanju, ugovora o kadetskoj službi, ugovora o izobrazbi, odnosno stručnom osposobljavanju jer se iste izriču kadetima i dr. vojnim osobama na izobrazbi ili stručnom usavršavanju) ili su trenutno uopće neprimjenjive (pritvor u trajanju do 30 dana koji se može izreći samo u ratnom stanju ili u stanju neposredne ugroženosti) ili se ne mogu primijeniti zbog nevršenja odgovarajućih dužnosti (smjenjivanje sa zapovjedne, odnosno voditeljske dužnosti uz zabranu imenovanja na takvu dužnost u trajanju od jedne do pet godina) ili se izriču vojnim osobama u pričuvi (raskid ugovora o ugovornoj pričuvi).

35. Pored navedenog, valja istaći da je odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,143/12 i 152/14, dalje ZUS-a) propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke u granicama ovlasti radi koje i svrsi radi koje je ovlast dana.

36. Citirana zakonska odredba ne dopušta vođenje upravnog spora o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene dokaza javnopravnog tijela već je dopušteno samo osporavanje zakonitosti takve odluke, granica ovlasti koje je javnopravno tijelo prilikom donošenja odluke koristilo te svrhe radi koje takvom ovlašću raspolaže, o čemu je Visoki upravni sud RH u Zagrebu zauzeo i izrazio svoje stajalište u presudi poslovni broj: Usž-691/15 od 13. kolovoza 2015.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je u ponovljenom postupku tuženo tijelo obrazložilo odluku u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o upravnom postupku na način da je navelo valjane i obrazložene razloge za izricanje najstrože stegovne kazne prestanka djelatne službe, to je tuženo tijelo po ocjeni ovog Suda postupio zakonito te u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

38. Također valja istaći da je kod propisivanja stegovnih kazni intencija zakonodavca da se spriječe i sankcioniraju ponašanja koja su nespojiva s određenim zvanjima, prije svega u državnoj službi. Kod zasnivanja radnog odnosa ili prijama u službu, kandidati moraju ispunjavati posebne uvjete iz kojih se može utvrditi da je riječ o osobi koja je, općenito s obzirom na svoje kvalifikacije i osobine, dostojna obavljanja državne službe pa je legitimno očekivati od te osobe da te uvjete ispunjava i za vrijeme trajanja službe. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta prigovoru povrede načela razmjernosti u zaštiti prava i javnog interesa, a kako to tužitelj neosnovano smatra.

39. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 57. st.

2. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 25. veljače 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zak. o sudskim pristojbama - tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 02.04.2022.