Poslovni broj: UsI-203/21-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. H. iz V., zastupanog po opunomoćeniku D. P., odvjetniku u P., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m., Policijske postaje K., K., radi izdavanja vozačke dozvole, nakon objave presude, dana 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m., Policijske postaje K., Broj: 511- 10-10-04/03-UP/I-161/2020 od 17. prosinca 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m., Policijske postaje K., Broj: 511-10-10-04/03-UP/I- 161/2020 od 17. prosinca 2020., određeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine od izvršnosti ovog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je rješenje doneseno po službenoj dužnosti, neposrednim opažanjem bez da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku. Dodao je kako je prilikom donošenja rješenja došlo do bitnih povreda upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, počinjena je i bitna povreda postupka jer je rješenje nejasno i ne može se ispitati. Samo rješenje nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, niti se iste mogu provjeriti. Iz pobijanog rješenja nije razvidno na koji način je utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki za donošenje istog. Naveo je i kako mu nije bilo poznato da su mu izrečeni ili evidentirani negativni prekršajni bodovi temeljem presuda koje se navode u rješenju. Istakunuo je i kako tuženik uz rješenje nije dostavio nikakvu javnu ispravu ili podatak iz svoje službene evidencije iz kojih bi bila razvidna osnovanost donošenja pobijanog rješenja. Naglasio je i kako spisu ne prileži dokaz da tužitelj nema izdanu vozačku dozvolu, a nije razvidno niti u odnosu na koju kategoriju vozila tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole. I uputa o pravnom lijeku je nepotpuna i nejasna jer nije razvidno da li podnošenje tužbe Upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja ili ne.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje tuženika te naloži tuženiku naknaditi troškove tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o općem upravnom postupku, a rješenje je utemeljeno na odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i činjeničnom stanju koje proizlazi iz službenih evidencija nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja koji je ispričao nedolazak i odsutnosti opunomoćenika tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 39.st.2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 17. prosinca 2020. utvrđeno je da je tužitelju uskraćeno pravo na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine od izvršnosti rješenja.

8. Sud utvrđuje kako je navedeno rješenje doneseno je temeljem čl.286.st.7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je propisano da će se vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.

9. Pobijano Rješenje doneseno je po službenoj dužnosti na temelju službenih podataka kojima raspolaže Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava s.-m., Policijska postaja K., te se konkretno stanje može utvrditi na temelju tih podataka, a bez izjašnjavanja stranke, ovdje tužitelja.

10. Tužitelj je, kao okrivljenik u prekršajnim postupcima iz područja prekršaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19 I 42/20 - dalje Zakon) znao, odnosno morao je znati, za sankcije koje su izrečene za navedene prekršaje.

11. U konkretnoj upravnoj stvari činjenica je da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova te su iz tog razloga zatražene pravomoćne odluke temeljem kojih su pravilno utvrđeni negativni prekršajni bodovi.

12. Određivanje negativnih prekršajnih bodova provedeno je temeljem čl.80.st.1. Prekršajnog zakona kao pravna posljedica osude za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za prekršaje.

13. Broj negativnih prekršajnih bodova određuje na osnovu odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a propisani broj negativnih prekršajnih bodova moguće je provjeriti uvidom u evidencije tuženika.

14. Uvidom u osporavano rješenje od 17. prosinca 2021. utvrđeno je da je tužitelju određeno kako ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine od izvršnosti rješenja jer je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i to: - 3 negativna prekršajna boda temeljem presude Općinskog suda u Kutini broj 10. Pp P- 136/2019-7 od 26 .veljače 2019., pravomoćne dana 12. ožujka 2019. kojim je proglašen krivim za prekršaj iz čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama;

- 6 prekršajnih bodova temeljem presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, broj 15. Pp P-682/2020-8 od 02. studenog 2020., pravomoćna dana 13. studenog 2020. kojim je proglašen krivim za prekršaj iz čl.216. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; - 3 negativna prekršajna boda temeljem presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, broj 15. Pp P-682/2020-8 od 02. studenog 2020, pravomoćne dana 13. studenog 2020. kojim je proglašen krivim za prekršaj iz čl.57.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

15. Odredbom članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19) propisano je da je pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a stavkom 7. istog članka propisano je da će se vozaču koji je prije stjecanja prva na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.

16. Prema ocjeni suda, Tužitelj je kao okrivljenik u prekršajnom postupku za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama znao, odnosno morao je znati za sankcije koje su mu izrečene za navedene prekršaje.

17. Naime, sukladno gore citiranim odredbama, upravni postupak kojim se određuje da se ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova je naknadni upravni postupak koji se nadovezuje na utvrđene negativne bodove u prekršajnom postupku. Prekršajni postupci su pravomoćno okončani te nije dopušteno osporavati činjenice, a ni sankciju izrečenu u tim postupcima.

18. Iz podataka spisa razvidno je da je tuženik pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima u razdoblju od dvije godine prikupio ukupno 12 negativnih bodova koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju temeljem odredbe članka 287. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Spisu prileže pravomoćne odluke o prekršajima navedene u obrazloženju osporenog rješenja, iz kojih je razvidno za koja razdoblja i temeljem kojeg prekršaja su tužitelju negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

19. Nadalje, tuženik je bio ovlašten ovu upravnu stvar riješiti neposredno. Naime, odredbom članka 49. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Podredno, neposredno rješavanje stvari nije utjecalo na pravilnost izreke osporavanog rješenja, zbog prethodno iznesenih razloga. Upravni postupak određivanja zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole je naknadni upravni postupak koji se nadovezuje na utvrđene negativne prekršajne bodove u prekršajnom postupku. Prekršajni postupci su pravomoćno okončani te nije dopušteno osporavati činjenice, a ni sankciju izrečenu u tim postupcima

20. Sud utvrđuje kako su citirane odluke pravomoćne i ovršne. U odnosu na prigovor u uputi o pravnom lijeku ukazuje se na čl.26. Zakona o upravnim sporovima u kojem se navodi da tužba u pravilu nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano.

21. Iz članka 286.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama proizlazi kako se zabrana odnosi na sve kategorije vozila.

22. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

23. Prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

24. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 25. veljače 2022.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.