Poslovni broj: 14 UsI-1816/21-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Anđi Klišanin, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: T. R. iz S., P. b. M. …, OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici S. J., V. G. i N. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., G. i p. j.t.d., D., I. V. …, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa opunomoćenik D. J., dipl. pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 25. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll- 114-04/21-02/10, URBROJ: 511-01-158-21-6 od dana 1. ožujka 2021. i točka 2. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split KLASA: UP/l-114-04/20-02/296, URBROJ: 511-01-158-20-21 od dana 4. prosinca 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-114- 04/21-02/10, URBROJ: 511-01-158-21-6 od dana ..., tužitelj je, u bitnom, naveo da je tuženo tijelo prethodnim drugostupanjskim rješenjem od dana ... uvažilo žalbu načelnika PU d.-n. i predmet vratilo prvostupanjskom disciplinskom sudu na ponovni postupak. Protiv tog drugostupanjskog rješenja tuženika da je pokrenuo upravni spor koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: … te da se predlaže spajanje tog

-  -

predmeta sa ovom predmetom, a radi zajedničkog raspravljanja. Pobijano drugostupanjsko rješenje tuženika da nije osnovano: jer načelnik PU d.-n. nije ovlašteni tužitelj, jer Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja u S. nije nadležan za vođenje ovog disciplinskog postupka, jer je donesenom odlukom povrijeđeno materijalno pravo, odnosno jer je pojedinačnom odlukom protiv koje nije dopušten pravni lijek povrijeđeno pravo tužitelja. Razloge nenadležnosti načelnika PU d.-n. i prvostupanjskog disciplinskog suda da je istaknuo i obrazložio tijekom prvostupanjskog disciplinskog postupka i u žalbi na prvostupanjsko rješenje. Naime, da tužitelj u vrijeme pokretanja disciplinskog postupka niti na dan navode povrede, nije imao raspored na radno mjesto policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova niti je bio službenik PU D.-n. jer da su sva rješenja o rasporedu MUP-a poništena od strane drugostupanjskog upravnog tijela - Odbora za državnu službu (radi čega da tužitelj nema raspored na radno mjesto policijskog službenika od dana ....), a novo rješenje o rasporedu od dana ... da je tužitelju uručeno dana ... (nakon pokretanja disciplinskog postupka), a da je notorno da rješenje postaje izvršno tek uručenjem. Da je to tako da ukazuje i naknadno primljena presuda U. s. u Z. broj: … od dana ... Neovisno o gore navedenom da pobijano rješenje nije osnovano jer da je očito da su pobijana rješenja izvan okvira standarda prava na pravično suđenje te da je tim pobijanim rješenjima tužitelju povrijeđeno zajamčeno ustavno pravo na pravičnom suđenje propisano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pošteno suđenje propisano u čl. 6.1 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U konkretnom slučaju da se ne postavlja pitanje da li su službene bilješke i nekontradiktorni dokazi podobno dokazno sredstvo u disciplinskom postupku jer da je u konkretnom predmetu otklonjeno to pitanje budući je svjedok M.

V. i pred prvostupanjskim disciplinskim sudom i dva puta pred O. d. o. u D. dao zakonit i kontradiktoran iskaz i da su time službena bilješka sačinjena po svjedoku M. M.-B. i nekontradiktorni iskaz od dana ... pred PU d.-n. (svjedokinje A. M. i R. R.) postali bespredmetni. Pobijanim rješenjima da se pogrešno polazi od dijelom prihvaćenog stava upravnih sudova, Ustavnog suda RH i ESLJP o dokaznoj vrijednosti nekontradiktornih dokaza i službenih bilješki, to jest da se u disciplinskom postupku protiv policijskog službenika svjedoci ne moraju uvijek ispitivati pred disciplinskim sudom, već da je moguće umjesto takvog ispitivanja izvesti dokaz čitanjem pismena u kojim je sadržano iskazivanje „svjedoka“. Međutim, u konkretnom slučaju da službena bilješka svjedoka M. M.-B. i nekontradiktorni iskaz svjedoka M.

V. pred PU nisu korišteni umjesto neposrednog, zakonitog i kontradiktornog ispitivanja svjedoka M. V. pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, jer da je taj dokaz neposredno i zakonito proveden pred prvostupanjskim disciplinskim sudom. Konačno, da tužitelj ukazuje na odredbu čl. 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a koja da u konkretnom slučaju nije poštivana. Da bi se izbjeglo suvišno ponavljanje da tužitelj ostaje pri svim svojim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka te da moli da se isti smatraju sastavnim dijelom obrazloženja ove tužbe. Sud je, pored činjenice što koristi dokaze koje nije trebao koristiti, potpuno pogrešno ocijenio dokaze na štetu tužitelja. Naime, da sud prvostupanjsku presudu temelji isključivo na službenoj bilješci o saslušanju M. V. danoj pred policijskim službenicima, te da u cijelosti zanemaruje njegove iskaze dane u kaznenom postupku, kao i iskaze dane pred sudom, smatrajući ih nevjerodostojnima, a koje stajalište da potvrđuje i drugostupanjsko tijelo. Nadalje, da sud zanemaruje iskaze ostalih svjedoka koji su neposredni očevici događaja iako se njihovi iskazi u cijelosti slažu sa iskazom M. V. danom pred državnim odvjetništvom i na raspravi pred sudom. Naime, svjedok M. V. zakonito i kontradiktorno je ispitan tri

-  -

puta, dva puta pred O. d. o. i na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim disciplinskim sudom. U svim tim svjedočenjima da on, niti na koji način, ne tereti tužitelja. Izjave svjedoka M. V. dane na O. d. o. i na raspravi pred vijećem prvostupanjskog disciplinskog suda da u potpunosti negiraju činjenični opis povrede službene dužnosti, a to da proizlazi iz iskaza koji su u cijelosti citirani. U odnosu na službenu zabilješku policijskog službenika M. M. B. i zapisnika o uzimanju izjave koje su sačinile A. M. i R. R. na kojima vijeće temelji odgovornost žalitelja svjedok M. V. da je izjavio da ako to piše u zapisniku o uzimanju izjave kojeg je on potpisao, da to objašnjava time da on taj zapisnik nije pročitao. Dana ... svjedok M. V. je ispitan na O. d. o. na okolnosti izjave dane A. M. i R. R. odgovorio kako je ta druga izjava od dana ... od njega na neki način iznuđena jer da su osobe koje su ga ispitivale konstantno vršile pritisak na njega što da kaže te nakon sat i po vremena da više ne zna ni što je govorio i da je samo htio da se to završi. Tu izjavu da u potpunosti demantira i da je točno ono što je rekao prilikom ispitivanja u Državnom odvjetništvu. S obzirom da se odluka u cijelosti temelji na službenoj bilješci o ispitivanju M. V., a upravo taj svjedok da osporava valjanost onoga unesenog u tu bilješku te decidirano navodi da sadržaj iste nije istinit to da je sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja i pravilnom ocjenom dokaza, vjerodostojnost te bilješke (ako se već odlučio koristiti je kao dokaz) morao ispitivati usporedbom sa drugim dokazima, odnosno, sa iskazima neposrednih svjedoka, što da nije napravio, već arbitrarno i nezakonito uzima za istinitu službenu bilješku, dok zanemaruje neposredan iskaz svjedoka, što je suprotno odredbi čl. 9. Zakona o upravnom postupku (U. s. u R., poslovni broj: …). Dakle, svjedoci H. N., A. M. i L. M. da u cijelosti potvrđuju obranu tužitelja i svjedočki iskaz M. V. (kojem da sud ne vjeruje). Ovako ocjenjivanje dokaza da predstavlja povredu prava na pravično suđenje i da je u izravnoj suprotnosti sa slobodnim sudačkim uvjerenjem jer da se ono mora temeljiti na pravilno provedenom postupku i biti potkrijepljeno dokazima, kao i valjano obrazloženo. Sud da ne daje valjane razloge zašto ne vjeruje tim svjedocima čiji su iskazi u bitnom identični iskazu M. V. danom na raspravi, radi čega radi bitnu povredu postupka koja da izravno utječe na povredu ustavnih prava tužitelja. Stoga, da je potpuno pogrešan i neodrživ stav pobijanog rješenja kojim se poklanja potpuna vjera posrednim dokazima (kaznenoj prijavi - odbačenoj i iskazu Z. T. kao i nekontradiktornim i nezakonitim iskazima M. V. koji da su u direktnoj suprotnosti sa njegovim iskazima pred prvostupanjskim sudom i državnim odvjetnikom) u odnosu na iskaze neposrednih svjedoka (N., V., M., M.) te da se ukazuje i na pravnu maksimu „Testis unus - testis nulus“. Izjave svjedoka M. V. dane na O. d. o. dana ... i dana ... i njegova izjava dana na raspravi pred vijećem prvostupanjskog disciplinskog suda dana ... jednako kao i izjave svjedoka H. N. dane na O. d. o., policijskom službeniku i na raspravi pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, kao i izjava svjedoka A. M. dana policijskim službenicima i izjave svjedoka L. M. dane policijskim službenicima i zamjeniku općinskog državnog odvjetnika da u potpunosti negiraju činjenični opis povrede službene dužnosti koji da ničim nije dokazan. Pored činjenice da povreda koja se tužitelju stavlja na teret nije dokazana, odnosno da se radi o nezakonitoj konstrukciji korištenja jedne službene bilješke s jedne strane i zakonitih iskaza svih neposrednih svjedoka događaja s druge strane, pa da se iz toga konstruira da sud vjeruje samo službenoj bilješci (isključivo na temelju „dojma“), da se na taj način grubo krši i načelo in dubio pro reo (U. s. u R., poslovni broj: …). U prilog navoda tužbe da prilaže presudu Europskog suda za ljudska prava broj: … od dana ... (V. protiv H.), odluku ustavnog suda RH broj: … od dana ... te stručni rad mr. sc. D. J.: „Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupku“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u

-  -

S., god. 48, 3/2011., str 649.-663. Zbog svega izloženog da se predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenja tuženika i točka 2. izreke rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupan trošak upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je neosnovan tužbeni navod da su sva rješenja o rasporedu tužitelja poništena od strane Odbora za državnu službu, na što da ukazuje i presuda U. s. u Z. od dana ... i to stoga što je rješenjem Odbora za državnu službu (KLASA: UP/ll-112-07/20-01/410, URBROJ: 566-01/8-20-3 od dana ... odbijena žalba na rješenje MUP-a Uprave za ljudske potencijale KLASA: UP/1112- 02/19-02/93, URBROJ: 511-01-157-20-3 od dana ... kojim se tužitelj raspoređuje s danom ... u PU d.-n. Nadalje, na predmetna rješenja Odbora i MUP-a da je tužitelj podnio tužbu koja da je presudom U. s. u S. posl. br. … od dana ... odbijena. Budući je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/l-112-02/19-02/93 od dana ..., tužitelj raspoređen u PU d.-n. sa danom ... pa nadalje, da je nesporno da je u vrijeme pokretanja disciplinskog postupka bio policijski službenik PU d.-n., gdje da je faktički cijelo vrijeme i radio, iz čega da je nesporna stvarna i mjesna nadležnost načelnika Policijske uprave za podnošenje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S. za vođenje disciplinskog postupka i donošenje odluke o odgovornosti tužitelja, pa da se neosnovanim ukazuje i tužbeni navod da načelnik PU d. –n. nije bio ovlašteni tužitelj (podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka). Tijekom disciplinskog postupka protiv policijskog službenika T. R., ovdje tužitelja, da je prvostupanjski disciplinski sud na usmenoj raspravi izveo sve dokazne prijedloge, kako one predložene od strane zastupnika podnositelja zahtjeva, tako i one predložene od strane opunomoćenika prijavljenog, kao i one dokaze koje su pribavljeni od strane suda po službenoj dužnosti. Prijavljenom policijskom službeniku i njegovom opunomoćeniku da je bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se o izvedenim dokazima, predlagati dokaze u svezi s odlučujućim činjenicama te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Uzimajući u obzir da je disciplinski postupak po svojoj naravi hitni postupak te da se u upravnim stvarima postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i sa što manje troškova te da u navedenim postupcima ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, da je nesporno da tijekom cjelokupnog disciplinskog postupka vođenog protiv tužitelja niti u jednom trenutku istom nisu povrijeđena njegova zajamčena prava iz čl. 29. st. 1. Ustava RH kao niti pravo na pravično suđenje propisano u članku 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uzimajući u obzir činjenicu da je svjedok M. V. tijekom disciplinskog postupka, ali i u prethodnom postupku dao više proturječnih iskaza, uvidom u obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda da je razvidno da je detaljno i okolnosno obrazloženo iz kojeg razloga se izjave svjedoka M. V. dane … na službenu zabilješku i dana ... na Zapisnik o uzimanju izjave, koji je vlastoručno potpisao, drže istinitim i vjerodostojnim, a ostale izjave imenovanog svjedoka drže neživotnim i neuvjerljivim te usmjerenim na otklanjanje disciplinske odgovornosti policijskog službenika T. R. U odnosu na okolnosti sačinjavanja izjave sadržane u službenoj zabilješki na usmenoj raspravi da je saslušan policijski službenik koji je sačinjavao predmetnu zabilješku, M. M.-B., a u odnosu na izjavu sadržanu u Zapisniku o uzimanju izjave da su saslušane i policijske službenice koje su izjavu uzimale od imenovanog svjedoka. Iz svega navedenog da je nesporno da disciplinski sud nije odluku o odgovornosti temeljio jedino i isključivo na službenoj zabilješci sastavljenoj povodom obavljanja obavijesnog razgovora sa svjedokom M. V. Stoga,

-  -

da se neosnovanim ukazuje i tužbeni navod da je prvostupanjski sud odluku u cijelosti temeljio na službenoj zabilješki o ispitivanju M. V., koji da istu osporava u cijelosti te decidirano navodi da sadržaj iste nije istinit, uslijed čega da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja i ocjene dokaza morao vjerodostojnost te bilješke ispitivati usporedbom sa drugim dokazima, iskazima neposrednih svjedoka, što da nije napravio, nego da je arbitrarno i nezakonito uzeo predmetnu službenu zabilješku kao istinitu. Uvidom u obrazloženje donesenih rješenja, nakon što su tijekom disciplinskog postupka izvedeni iskazi H. N. (na službenu zabilješku dana ..., na … u D. dana ..., na usmenoj raspravi pred disciplinskim sudom dana ...), L. M. (na službenu zabilješku od dana ...) i A. M. (na službenu zabilješku od dana ...) da je razvidno iz kojeg razloga disciplinski sud nije poklonio vjeru iskazima imenovanih svjedoka, odnosno iz kojeg razloga su ista ocijenjena kao neživotna i nelogična, te dana s ciljem otklanjanja tužiteljeve disciplinske odgovornosti. Tuženik da drži potrebnim ukazati da Ustavni sud RH u odluci broj: … od dana ..., u odnosu na pravila vezana uz pojam pravičnog suđenja, ukazuje da se svi dokazi u pravilu moraju izvesti u nazočnosti prijavljenog na javnoj raspravi radi kontradiktornosti postupka, što ne znači da bi se priznao kao dokaz, da iskaz svjedoka uvijek mora biti dan na sudu i javno, već da se mogu u svrhu dokazivanja koristiti iskazi dobiveni tijekom policijskih izviđa i sudske istrage, uz uvjet da se prijavljenom na pravilan i primjeren način omogući da se s dokazom upozna i na isti iznese svoje primjedbe. Tijekom ovog disciplinskog postupka da je prijavljenom policijskom službeniku i njegovom opunomoćenom branitelju bilo omogućeno da ispituju svjedoke na usmenoj raspravi i da daju primjedbe na njihove iskaze, da se upoznaju sa sadržajem službenih zabilješki, zapisnika o ispitivanju svjedoka, kao i drugih izvedenih dokaza da se o njima očituju i daju primjedbe. Isto tako da je nesporno da su prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja odluke o odgovornosti i kazni disciplinski sudovi uzeli u obzir sve izvedene dokaze i iskaze svjedoka te savjesno i brižljivo ocijenilo svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno te temeljem cjelokupnog rezultata postupka, po svom uvjerenju, ocijenili po načelu ocjene dokaza kojim dokazima i iz kojih razloga su poklonili vjeru te na temelju tako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donijeli odluku o odgovornosti tužitelja. Stoga, da se neosnovanim ukazuje tužbeni navod da ocjenjivanje dokaza predstavlja povredu prava na pravično suđenje i da je u izravnoj suprotnosti sa slobodnim sudačkim uvjerenjem, jer da se ono mora temeljiti na pravilno provedenom postupku i biti potkrijepljeno dokazima i valjano obrazloženo. Slijedom navedenog, obzirom da je pobijano rješenje u svemu zakonito doneseno, da tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Opunomoćenik tuženika je na ročištu kod ovog Suda dana ... naveo da ustraje pri odgovoru na tužbu, da predlaže zaključiti raspravu i odbiti tužbeni zahtjev. 4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-114-04/21-02/10, URBROJ: 511- 01-158-21-6 od dana ... pod točkom 1. odbijena je žalba T. R., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u S., KLASA: UP/l-114-04/20-2/296, URBROJ: 511-01-158-20-21 od dana ... kao neosnovana. Pod točkom 2. je određeno da se djelomično usvaja žalba načelnika PU d.-n., te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., broj: Klasa: UP/l-114-04/20-2/296, Urbroj: 511-01-158-20-21. od dana ... u odnosu na točku 3. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 3. određeno je da policijski službenik T. R., ovdje tužitelj, od oca B. i majke A., rođene M., rođen ... u D.,

-  -

s prebivalištem u S., P. b. M. …, po zanimanju stručni specijalist kriminalistike, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju PP D., u zvanju glavni policijski savjetnik, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen u MUP-u RH od … godine, za ... godinu ocijenjen ocjenom „dobar", po osobnom kazivanju prosječnih imovinskih prilika, ne obavlja nikakvu funkciju u policijskim sindikatima, u ovom postupku udaljen iz službe dana ..., disciplinski nekažnjavan da je u dijelu činjeničnog opisa 2. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka odgovoran da je dana ... godine, tijekom večere s građaninom M. V. i policijskim službenikom H. N. na javnom mjestu, u restoranu „S.“ u S., doveo sebe u vidno alkoholizirano stanje uslijed čega mu je u jednom trenutku pozlilo, te je navedenom prilikom na neprimjeren način ispred građanina komentirao razne osobe iz policije i rukovoditelje PU d.-n. među kojima i Z. T. govoreći kako su neki u redu, neki su odrađeni ili su na listi za odstrel, te je rukovoditelje PU d.-n. nazivao amaterima čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, te mu je na temelju članka 110. stavak 2. točka 1. istog Zakona izričena disciplinska kazna i to novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%). U odnosu na dio činjeničnog opisa ,,u više navrata govorio kako mu Z. T. radi zlo, kako će riješiti Z. T. kada dođe na vlast u 9. mjesecu“ policijski službenik T. R,. određeno je da isti nije odgovoran. Pod točkom 4., u odnosu na preostali dio pobijanog rješenja, potvrđena je odluka u odnosu na točku 1. izreke pobijanog rješenja kojom je utvrđeno da T. R., ovdje tužitelj, nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa 1. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, kao i odluka o odgovornosti i izrečena disciplinska kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od dva mjeseca (2x10%) izrečena za težu povredu službene dužnosti iz točke 2. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 5. izreke određeno je da temeljem članka 110. stavak 7. Zakona o policiji i članka 18. stavak 1. alineje 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, policijskom službeniku T. R., ovdje tužitelju, izrečena je jedinstvena kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od tri mjeseca (3x10%).

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je dana ... održana rasprava u nazočnosti opunomoćenika tuženika na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i točke 2. prvostupanjskog upravnog rješenja).

9. Najprije valja istaći da je neosnovan prijedlog tužitelja kojim traži da se predmet koji se kod ovog Suda vodi pod posl. br. … spoji sa ovim predmetom radi zajedničkog raspravljanja jer se, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. toč. 1. ZUS-a, tužbom

-  -

može zahtijevati poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke pa se upravni spor može voditi o pravilnosti i zakonitosti samo jednog osporenog upravnog akta (u konkretnom slučaju osporenog rješenja tuženika, a ne više njih).

10. Odredbom čl. 96. toč. 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

11. Člankom 97. st. 2. Zakona propisano je da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

12. Sukladno odredbi čl. 110. st. 2. Zakona za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od … mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od … godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od … godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

13. Shodno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

14. Odredbom čl. 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine". br. 114/11, dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene odlučiti: 1.

dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

15. Prema odredbi čl. 18. alineja 1. Pravilnika ako je u slučaju stjecaja težih povreda službene dužnosti Disciplinski sud za dvije ili više težih povreda službene dužnosti počinjenih u stjecaju utvrdio istovrsne kazne, tada se jedinstvena kazna izriče zbrajanjem utvrđenih kazni, ali ne smije biti veća od zakonskog maksimuma.

16. Ovdje valja napomenuti da se prema odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, pa ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja.

17. U obrazloženju osporenog rješenja, u bitnom, je navedeno da to vijeće drži da je pravilno prvostupanjski sud konstatirao da je rješenjem MUP-a od dana ... prijavljeni policijski službenik T. R., ovdje tužitelj, raspoređen u PU d.-n. s danom ... iz čega da je nesporno da je imenovani u vrijeme počinjenja terećenih povreda kao i u vrijeme pokretanja disciplinskog postupka bio policijski službenik PU d.-n. Stoga, da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je uslijed toga nesporna stvarna i mjesna nadležnost načelnika PU d.-n. za podnošenje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, kao i Prvostupanjskog disciplinskog suda u S. za vođenje disciplinskog postupka protiv ovdje tužitelja. Iznoseći osvrt na praksu ESLJP u predmetu V. protiv H. te stajalište Ustavnog suda Repubike Hrvatske istakao je da izvođenje dokaza u disciplinskom postupku treba izvesti u nazočnosti prijavljenog na usmenoj raspravi, radi kontradiktornosti postupka, što da ne znači da bi se priznao kao dokaz, da iskaz svjedoka mora biti dan na sudu i to javno, međutim da policijskom službeniku protiv kojeg se vodi postupak mora biti omogućeno upoznati se sa sadržajem službenih zabilješki i iznositi primjedbe. Isto tako da Sud koji vodi postupak ne mora prihvatiti svaki predloženi dokaz, već upravo suprotno, da je

-  -

obveza tijela briga za svestrano raspravljanje i otklanjanje svega što odugovlači postupak. Tijekom disciplinskog postupka protiv ovdje tužitelja da su izvedeni dokazni prijedlozi, kako oni predloženi od strane zastupnika podnositelja zahtjeva, tako i oni predloženi od strane opunomoćenika prijavljenog, te izvedeni i od strane suda po službenoj dužnosti. Prijavljenom policijskom službeniku i njegovom opunomoćeniku da je bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se o izvedenim dokazima, predlagati dokaze u svezi s odlučujućim činjenicama te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Nakon iznošenja što proizlazi iz službene zabilješke sastavljene dana ... u svezi obavljenog obavijesnog razgovora s M. V. od strane policijskog službenika M. M.-B., a u odnosu na događaj od dana ... u restoranu „S.“ navedeno je da je nesporno tijekom postupka utvrđeno da je svjedok M. V. Z. T. zaista poslao SMS poruku dana ... godine u … sati, budući da je fotografiju iste Z. T. priložio prilikom podnošenja kaznene prijave. Pravilno da prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi da iako je svjedok M. V. tijekom postupka dao više proturječnih iskaza da iskaz dan na službenu zabilješku dana ... drže istinitim i vjerodostojnim, budući je dan neposredno nakon događaja te da je iz istog vidljivo da je svjedok takve izjave R. držao opasnima za Z. T., zbog čega da mu je kasno u noći poslao SMS poruku inzistirajući na razgovoru. Uvidom u Zapisnik o uzimanju izjave sastavljen dana ... da je nesporno utvrđeno da je svjedok M. V. u bitnom isto iskazivao kao i na naprijed navedenu službenu zabilješku. Prvostupanjski disciplinski sud da je na usmenoj raspravi saslušao policijske službenice A. M. i R. R., kao i policijskog službenika M. M.-B. te da je iz njihovih iskaza nesporno utvrđeno da svjedok nije prisiljavan na davanje iskaza, niti mu je isti iznuđen, kao i da je vlastoručno potpisao zapisnik, prethodno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Stoga, da to vijeće, kao i vijeće prvostupanjskog disciplinskog suda drži izjave svjedoka M. V. dane ... godine i ... istinitim i vjerodostojnim, dok njegove ostale izjave drži neživotnim i neuvjerljivim, te usmjerenim na otklanjanje disciplinske odgovornosti policijskog službenika T. R., ovdje tužitelja. Također, da to vijeće navode M. V. da je SMS poruku uputio Z. T. s namjerom da istog pomiri s R. drži u potpunosti neživotnom i neuvjerljivom, posebno ukoliko se uzme u obzir da je poruka poslana u … u noći te da je, nakon primitka te poruke i razgovora s V., policijski službenik Z. T. podnio kaznenu prijavu osjećajući nelagodu i zabrinutost za vlastitu sigurnost. To vijeće da drži da je ispravno prvostupanjski sud postupio u konkretnom slučaju, odnosno kao dokaz koristio službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru s M. V. dana ... i Zapisnik o davanju izjave svjedoka V. sačinjen dana ... i to stoga što je u upravnom postupku službena osoba koja vodi postupak odgovorna za kvalitetno obavljanje svih radnji dokaznog postupka, pa tako između ostalog da mora odrediti koje bitne činjenice treba utvrđivati u postupku, te kojim dokaznim sredstvima, odrediti tijek provođenja dokaznog postupka ovisno o okolnosti pojedinog slučaju, kao i omogućiti stranci da u dokaznom postupku ostvari i zaštiti svoja prava, odnosno tijelo koje vodi postupak nije vezano izborom dokaznih sredstava, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava da ovisi o uvjerenju onog tko provodi postupak, budući da nema stupnjevanja dokaza. O dokazanosti relevantnih činjenica da će tijelo koje vodi postupak odlučiti po svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve radnje ispitnog postupka da će se provesti brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku. To vijeće da drži da je nakon provedenog prvostupanjskog disciplinskog postupka nesporno utvrđeno da se prijavljeni policijski službenik nedolično ponašao

-  -

izvan službe te da je time počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u čl. 96. st. 1. toč. 7. Zakona o policiji. Za počinjenje teže povrede službene dužnosti „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ da je dovoljno da policijski službenik prijeti nekim zlom, da izgovara riječi prijetećeg sadržaja, bez obzira na to da li to čini ozbiljno, tj. da li je ono čime prijeti zaista spreman i ostvariti i bez obzira na to da li prijeteće riječi upućuje u namjeri da uznemiri ili ustraši osobu na koju se riječi odnose. Izricanje predmetnih riječi da nije primjereno i prihvatljivo u društvenom ophođenju i da predstavlja nedolično ponašanje osobe. Neprimjerenost predmetnog načina ponašanja da dodatno dobiva na težini obzirom na okolnost da se ne radi o običnom građaninu, nego o policijskom službeniku, koji da takvim ponašanjem osim što narušava svoj vlastiti ugled kao policijskog službenika, također narušava i ugled policijske službe kao cjeline budući šalje negativnu sliku o pripadnicima iste. Posebni da je interes te službe da se njeni službenici ne ponašaju nedolično ne samo u službi, nego ni izvan službe (čl. 96. st. 1. toč. 7. Zakona o policiji). Također da je razvidno iz Etičkog kodeksa policijskih službenika („NN“ br. 64/12) da policijski službenik u svim prilikama čuva svoj ugled i ugled policijske službe, kao i da osobnim primjerom iskazuje poštovanje dobrih običaja, da slijedi etička načela službe i dosljedno provodi zakon. Inkriminiranim postupanjem da je ovdje tužitelj postupio na način koji nije doličan policijskim službenicima, jer da se nedolično ponašanje smatra svako ponašanje koje je propisom određeno kao kažnjivo, kao i svako drugo društveno neprihvatljivo ponašanje kojim se narušava vlastiti ugled ili ugled službe u cjelini. Također, na opisani način da se ovdje tužitelj ponašao na javnom mjestu, pred građanima, ali i pred policijskim službenikom, a s obzirom na to da je povodom predmetnog događaja od strane Z. T. podnesena kaznena prijava, s takvim ponašanjem, nedoličnim jednom policijskom službeniku, da su upoznati i njegovi kolege koje su sudjelovali u službenom postupanju, ali i djelatnici … u D. Stoga, da je tom vijeću nesporno da je izgovarajući riječi navedene u činjeničnom opisu terećenja na javnom mjestu prijavljeni policijski službenik T. R. kod Z. T. izazvao nelagodu i brigu za vlastitu sigurnost, uslijed čega da je isti podnio kaznenu prijavu, slijedom čega da je nesporno da je na taj način prijavljeni počinio težu povredu službene dužnosti opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije". To vijeće da neosnovanim drži žalbeni navod da prvostupanjski disciplinski sud posebnu važnost daje iskazu svjedoka Z. T. i njegovoj kaznenoj prijavi iako da on nije očevidac događaja, odbija odgovarati na pitanja branitelja (pred … dana ...), te da je njegova kaznena prijava za kazneno djelo prijetnje odbačena, budući je iz obrazloženja pobijanog rješenja nesporno da tom iskazu nije dana posebna važnost, već da je prvostupanjsko vijeće isti cijenilo kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti s iskazima drugih svjedoka, kao i u odnosu na ostale dokaze izvedene tijekom disciplinskog postupka. To vijeće da drži da je Prvostupanjski sud na okolnosti djela koja su stranci stavljene na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo ispravan zaključak kada je odlučio da je prijavljeni policijski službenik T. R. odgovoran da bi počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u točki 2. izreke pobijanog rješenja, dok je za dio činjeničnog opisa navedenog u točki 1. izreke rješenja utvrdio da nije odgovoran. U odnosu na žalbu načelnika PU d.-n. navedeno je da se neosnovanim ukazuje žalbeni navod da izrečena disciplinska kazna - novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene ovdje tužitelju za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od 2 mjeseca, preblaga, te da neće ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije, a u cilju osiguranja urednog i učinkovitog djelovanja službe, uz

-  -

zaštitu ugleda i časti službe. To vijeće da drži da je pravilno prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine disciplinske kazne imao sukladno članku 111. stavak 1. Zakona o policiji u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti pod kojima je povreda počinjena, kao i olakotne i otegotne okolnosti. Osnovanim da se ukazuje žalbeni navod da u odnosu na povredu iz točke 3. izreke pobijanog rješenja iz iskaza sudionika događaja u restoranu „S.“ nesporno proizlazi da se prijavljeni sporne večeri doveo u vidno alkoholiziranom stanju, što proizlazi iz iskaza svjedoka V. (službeniku PNUSKOK-a dana ..., na … dana ..., u PU dana ... te na usmenoj raspravi dana ...), iskaza svjedoka N. (službeniku PNUSKOK-a dana ..., na … dana ... te na usmenoj raspravi dana ...), iz iskaza svjedoka M. (službeniku PNUSKOK-a dana ...) te da je pred građanima na javnom mjestu ne neprimjeren način komentirao osobe i rukovoditelja PU d.-n. nazvavši ih između ostalog amaterima. Uvidom u službenu zabilješku sačinjenu povodom obavijesnog razgovora dana ... sa M. V. da je utvrđeno kako se ovdje tužitelj doveo u vidno alkoholizirano stanje što da je svjedok V. ponavljao i prilikom davanja iskaza na … u D., dana ... te na Zapisnik o uzimanju izjave od dana .... Nadalje, da H. N. također u svojim iskazima potvrđuje terećenje iz točke 3. izreke pobijanog rješenja, na službenu zabilješku sastavljenu dana ... Uvidom u zapisnik o usmenoj raspravi održanoj tijekom ponovljenog disciplinskog postupka dana ... da je razvidno da je H. N. iako je ostao uz iskaz dan pred … D., naveo da se prilikom ručka u restoranu „S.“ dosta pojelo i popilo, no da je najviše popio on, potom M. V., a najmanje T. R., koji je najnormalnije ustao i otišao iz restorana jer mu je bilo zlo. Uvidom u sadržaj službene zabilješke sačinjene povodom obavijesnog razgovora s L. M. dana ... da je razvidno da je isti na poziv R. sjeo za stol u restoranu S.“, te da su T., H. i M. bili veseli, te da je T. pozlilo, a da tom prilikom T. nije nikome prijetio niti o nekome negativno govorio, niti pričao o poslu ili kolegama. Navedeno u bitnom isto opisuje i vlasnik restorana „S.“ A. M. S obzirom na sve naprijed navedene iskaze, da to vijeće drži da je nesporno da se prijavljeni policijski službenik T. R. nedolično ponašao izvan službe upravo na način naveden u činjeničnom opisu djela. Potpuno da je neprihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da alkoholiziranost policijskog službenika izvan službe ne predstavlja nedolično ponašanje kojim se ugrožava ugled službe, jer da u tom smislu nije vođen nikakav postupak, kao i da su se nedolični komentari odnosili na prijatelje prijavljenog policijskog službenika. Nesporno je da je prijavljeni policijski službenik na javnom mjestu, u restoranu „S.“ dok je bio u društvu svojih poznanika i u vrijeme dok su se u restoranu nalazili i drugi gosti, u vidno alkoholiziranom stanju na neprimjeren način komentirao osobe iz policije (pa makar one bile i njegovi prijatelji ili poznanici), što da u svakom slučaju predstavlja nedolično ponašanje za policijskog službenika, posebice ukoliko se uzme u obzir da je prijavljeni policijski službenik ranije bio visoko rangirani policijski službenik - načelnik Policijske uprave d.-n., dakle javno poznata osoba. To vijeće da drži da je takvo ponašanje suprotno odredbama Zakona o policiji i Etičkog kodeksa, te da je prijavljeni policijski službenik prvenstveno iskazao nedostatak kulture, dostojanstva i pristojnosti ne samo prema osobama s kojima je bio u društvu, već i prema ostalim gostima u restoranu, ali i neprimjeren i neprofesionalan odnos prema ostalim policijskim službenicima koji se u profesionalnom, ali i privatnom životu pridržavaju društvenih i pravnih normi ponašanja. Naime, iz iskaza osoba s kojima je ovdje tužitelj bio u društvu da je nesporno da su osjećali neugodu zbog njegovog neprimjerenog ponašanja, da su ga upozoravali na isto, te da su nakon što mu je pozlilo i nakon što je povratio po podu restorana, isti napustili. U odnosu na navode prijavljenog policijskog službenika da je

-  -

terećene večeri komentirao svoje najbolje prijatelje te da je rekao da je T. G. odrađen, da će njegova prijateljica A. B. doživjeti isto, te da je komentirao svoj radno- pravni status, da to vijeće drži da je već i samo izgovaranje riječi neprimjerenog sadržaja na javnom mjestu ispred više osoba nedolično ponašanje za policijskog službenika pa radilo se u toj situaciji i o njegovim bliskim prijateljima. Saznanje o takvom neetičnom, neprimjerenom, nepristojnom i neprofesionalnom ponašanju osim prisutnih građana, da su dobili i drugi policijski službenici, pa i službenici … u D., stoga da to vijeće drži da nesankcioniranje takvog ponašanja može dovesti do toga da se ubuduće neće moći održati radna disciplina te osigurati dostojanstven rad ostalim policijskim službenicima, a ujedno da je takvim ponašanjem prijavljeni policijski službenik ne samo u očima svojih kolega, nego i građana narušio ne samo vlastiti ugled, nego i ugled službe čiji je pripadnik. Budući da to vijeće drži da je potpuno nesporno da je opisanim ponašanjem prijavljeni policijski službenik T. R., ovdje tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, to da je istom sukladno članku 110. stavak 2. točka 1. Zakona o policiji izreklo disciplinsku kaznu - novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće isplaćene službeniku za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od 1 mjeseca (1x10%). S obzirom na naprijed izrečenu disciplinsku kaznu, da je to vijeće temeljem članka 110. stavak 7. Zakona o policiji i članka 18. stavak 1. alineja 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, imenovanom policijskom službeniku izreklo jedinstvenu kaznu - novčanu kaznu u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće isplaćene službeniku za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od 3 mjeseca (3x10%). U odnosu na dio činjeničnog opisa koji glasi ,,u više navrata govorio kako mu Z. T. radi zlo, kako će riješiti Z. T. kada dođe na vlast u 9. mjesecu" da se to vijeće slaže s obrazloženjem prvostupanjskog disciplinskog suda, odnosno da je taj dio činjeničnog opisa već obuhvaćen u drugom dijelu prve točke zahtjeva za koju da je prijavljeni policijski službenik T. R. oglašen odgovornim, pa da ga u tom dijelu terećene povrede nije moguće ponovno oglasiti odgovornim.

18. Ocjena je ovog Suda da je u obrazloženju osporenog rješenja, kako se prethodno iznosi, na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti u dijelu činjeničnog opisa prve točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog upravnog rješenja pod točkom 2. izreke te koji su to razlozi uslijed kojih proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo iz utvrđenog činjeničnog stanja izvelo pogrešne zaključke u odnosu na točku 3. prvostupanjskog upravnog rješenja (kojim je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran u odnosu na činjenični opis 2. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka) te zbog čega tuženik drži da je tužitelj svojim postupanjem kritične zgode počinio teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. toč. 7. Zakona o policiji (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije) u odnosu i na točku 2. i točku 3. prvostupanjskog upravnog rješenja. To što je tuženik sasvim suprotno ocijenio ono što proizlazi iz dokaza koji su izvedeni u tijeku postupka i time u jednom dijelu (u odnosu na točku 3. prvostupanjskog upravnog rješenja) donio nepovoljniju odluku za tužitelja za razliku od one koja je donesena u prvostupanjskom upravnom postupku ne čini osporeno rješenje samo po sebi nezakonitim.

19. Nadalje, tuženik je prilikom odlučivanja o primjerenosti vrste i visine disciplinske kazne sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o policiji cijenio da se radi o neprihvatljivom i nepoželjnom ponašanju za pripadnike policije te s obzirom na to da

-  -

je T. R., ovdje tužitelj, dugogodišnji policijski službenik (od … godine) da mu je dobro poznato da je predmetni način ponašanja i ophođenja na javnom mjestu neprihvatljiv, no budući da se odlučio ponašati na navedeni način, da je to djelo počinjeno s namjerom. Kao olakotne okolnosti tuženik je cijenio činjenicu da je tužitelj disciplinski nekažnjavan te da je ocjenjivan dobrim radnim ocjenama, dok otegotnih okolnosti nije našao pa je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno obrazložio izbor kazne za teže povrede službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o policiji) uz primjenu odredbi o stjecaju (propisanih gore citiranom odredbom čl. 18. alineja 1. Pravilnika) pri čemu valja napomenuti da je tužitelju odmjerena najblaža od propisanih sankcija.

20. Dakle, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a, ovaj Sud ne može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa kako ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik valjano obrazložio razloge za donošenje rješenja kojim je tužitelju dijelom utvrđena stegovna odgovornost kao i izbor stegovne sankcije koja je u navedenom primijenjena spram tužitelja.

21. U odnosu na prigovore tužitelja koji se tiču nenadležnosti za istaći je da je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/ll-112-07/20-01/410, URBROJ: 566-01/8-20-3 od dana ... odbijena žalba na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale KLASA: UP/1112-02/19-02/93, URBROJ: 511-01-157- 20-3 od dana ... kojim se tužitelj raspoređuje s danom ... u P. u. d.-n. (tužba odbijena presudom U. s. u S. pod posl. br. … od dana ...). Stoga su neosnovani prigovori tužitelja da u vrijeme pokretanja disciplinskog postupka nije bio policijski službenik P. u. d.-n., radi čega je u cijelosti nesporna stvarna i mjesna nadležnost načelnika Policijske uprave za podnošenje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u S. za vođenje disciplinskog postupka i donošenje odluke o odgovornosti tužitelja, a neosnovanim se ukazuje i tužbeni navod da načelnik P. u. d.-n. nije bio ovlašteni tužitelj (podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka).

22. Nadalje, što se tiče navoda kako je tuženik pogrešno ocijenio izvedene dokaze, kraj pravilno provedenog postupka, ovaj Sud u to ne može posebno niti ulaziti, jer je osporena odluka donesena primjenom slobodne ocjene, a svoju ocjenu provedenih dokaza je tuženik na valjan način i argumentirano obrazložio dajući i za svaki tužiteljev žalbeni navod iscrpno obrazloženje uslijed kojeg je donio upravo odluku sadržanu u izreci osporenog rješenja.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik donio zakonitu odluku u granicama svojih ovlasti i svrhe radi koje mu je takva ovlast dana, vodeći računa o težini kršenja propisa te prevenciji takvog ponašanja ubuduće, a za što je tuženik dao u cijelosti prihvatljivo obrazloženje.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a radi čega je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije

-  -

propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je tužitelj popisao u tužbi, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 25. veljače 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja S. J., V. G. i N. J., odvjetnicima u O. d. J., G. i p., D., I. V. … uz zapisnik od dana 18. veljače 2022. i zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 uz zapisnik o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.