REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: REF 29 Pr-2229/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Križevcima po sucu Višnji Fureš, u pravnoj stvari tužitelja S.Š., U. K. H. 40, Križevci, OIB: ………….., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnicima u Križevcima, protiv tuženika O. š. "V. N." K., U. b. J. J. 23, OIB:…………., zastupane po Odvjetničkom društvu J. & partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., radi isplate razlike plaće, nakon provedene glavne i javne rasprave dana 26. siječnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ž. R., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K. i dr., odvjetnicima u K. i punomoćnika tuženika A. M., odvjetnika iz Z., odvjetnika u O. d. J. & partneri, odvjetnicima u Z., a koja presuda je objavljena dana 25. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. Š. „V. N.“ K., U. B. J. J. 23, 48 260 K.I, OIB: ………, da isplati tužitelju S. Š., U. K. H. 40, 48 260 K.i, OIB: ………….., iznos od 2.939,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 489,26 kuna od dana 16.09.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 489,32 kuna od dana 16.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 490,17 kuna od dana 16.11.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 491,21 kuna od dana 16.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 487,44 kuna od dana 16.01.2017. godine pa do isplate; i

- na iznos od 492,38 kuna od dana 16.02.2017. godine pa do isplate i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.187,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude tj. od dana 25. veljače 2022. godine, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u utuženom razdoblju t.j. u razdoblju od kolovoza 2016. godine do 31.01.2017. godine bio zaposlen kod tuženika u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu. Slijedom navedenog, nesporno je kako je tuženik kao poslodavac tužitelja pasivno legitimiran u ovom postupku radi isplate razlike plaće u utuženom razdoblju.

Tužitelj ovom tužbom kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtjeva isplatu razlike plaće u gore navedenom razdoblju, sve temeljem odredaba članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., a kako je to obrazloženo u ovoj tužbi. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.

Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09). U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća bila je definirana također Zakonom o plaćama u javnim službama pa je sukladno odredbama članka 4. navedenog Zakona uređeno da „…Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža…“. U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09; dalje u tekstu: Zakon o osnovici), i to člankom 2. „…Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi........“. Također člankom 3. propisano je: "…Do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009…" U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13 i 153/13, dalje u tekstu: TKU) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama.

a.) Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Stranke sporazuma o osnovici sklopile su 2007. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07), a u članku 49.st. 4.ugovoreno je da "…Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006.godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora…."

b.) Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.godine – kojim je (u članku II.) osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.godine na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% na iznos od 5.415,37 sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. III. Dodatka

Sporazumu kojim je definiran povrat osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

c.) Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

26.10.2011. godine – kojim je (u članku III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. st.4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog od 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199.st.1.Zakona o radu (NN 93/14), primjena izmjena dodataka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Izmjene Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa slijedećim izvorima prava: - odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", br.39/09., 124/09; nastavno: ZOPJS) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te - odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 115/10.) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama;

- odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 141/12.) kojom je bila utvrđena primjena

Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine, međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom.

Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

"…Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama….".

Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (dalje: DZS)

objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također, dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.

godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015.godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodataka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3.Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. Kako je poslodavac, ovdje tuženik od mjeseca lipnja 2016. godine do zaključno s mjesecom siječnjem 2017. godine radniku, ovdje tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, a sukladno prethodno navedenom, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 2.939,78 kuna (iznos koji predstavlja zbroj svih pojedinih neisplaćenih razlika plaće) uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa neisplaćene razlike plaće do potpune isplate. Tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini neplaćeni mjesečni iznos do 16.- og dana, a sukladno i u smislu članka 93.st.3. Zakona o radu gdje je propisano: „… Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog u idućem mjesecu. ..“

Sukladno svemu navedenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Slijedom gore navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.939,78 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi te osporava osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, te u pogledu visine tuženik će naknadno dostaviti izračun visine zahtjeva za ukupno utuženo razdoblje tužitelja. Slijedom navedenog predlaže se naslovnom sudu da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao na zakonu neosnovan te da tužitelja obveže da tuženiku nadoknadi trošak postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Ujedno, ističe se kako tužitelj ničime nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu, u smislu članka 2. Zakona o javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09). Naime, tužitelj u predmetnoj tužbi uopće nije činjenično opisao niti priložio dokaze iz kojih proizlazi kako tuženik uistinu predstavlja javnu službu. Isto svakako predstavlja odlučnu činjenicu u predmetnoj pravnoj stvari, a slijedom čega se ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Posebno se ističe kako se predmetno radi o sporu male vrijednosti. S tim u vezi, člankom 461a. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), izrijekom je propisano sljedeće: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.“ Dakle, tužitelj je već u tužbi trebao i morao dostaviti sve dokaze i iznijeti sve činjenice kojima se potvrđuje i utvrđuje da tuženik predstavlja javnu službu, a što tužitelj nije učinio, što znači da predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev treba odbiti. Nadalje, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a koja se temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.g. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011., a što znači Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. nisu pravno valjane. Kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili sam kolektivni ugovor, odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora „pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor“ te da je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Gž- 5/05 od 27.4.2005. godine, a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 409/09 od 17.3.2010.

Dakle, pravno su nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznos osnovice za plaće u javnim službama kao niti drugih usklađivanja plaća iz Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.

Ujedno, tuženik osporava i Arbitražnu odluku od 07.12.2011. budući da je ista pravno nevaljana obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što ukazuje na činjenicu da se njome ne može identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane u nekom sporu, a koji Sindikat nije potpisao ni sklopio Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. (isti je potpisan od strane sedam potpisnika dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika). Sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, moraju uvijek sklopiti od svih strana ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava.

U odnosu na pravnu narav, a podredno i na pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Gore navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih naknadnih dodataka te izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo zbog toga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata – nego sam sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno je kao potonji ništetan. Ovaj stav iznio je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci broj Gžr-425/13 od 16.4.2013. godine koji glasi: „Kako je odredba čl. 254. st. 1. Zakona o radu, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje Kolektivnog ugovora/11 nije poštivala navedenu odredbu Zakona o radu o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko-socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio."

Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikada, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Slijedom toga tužitelj se ne bi mogao pojavljivati kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine u ovom sudskom postupku.

Ističe se da kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti.

Vezano uz impliciranje da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz čl. 3 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od26.10.2011. godine stoji: Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama", a na čemu tužitelj zasniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 bruto, a ne 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju prvenstveno zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) te Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u »Narodnim novinama«.

Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbama članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2 Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi dana 13.5.2009. godine.

Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju se zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Neosporno je da Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 29.12.2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1.1.2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno, podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13.5.2009. godine. Gornja zakonska regulativa je strogo i apsolutno nederogabilna regulativa od koje otklon voljom stranaka nije moguć i svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno, bio interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine bio bi u suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom toga, Sporazum, izmjene i dodaci Sporazumu - nisu kolektivni ugovor u smislu čl. 2 Zakona o osnovici plaće u javnim službama i nisu kolektivni ugovor u smislu Zakona o radu. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.12.2016. godine , s primjenom od dana 1.1.2017. godine , počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine. Kako do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016. godine nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovica za plaće u javnim službama, to je do donošenja navedene odluke od 29.12.2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine. Pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine u kojem stoji:

„Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama" je pogrešno i nepotpuno. Također navodi se „Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Sve citirano nesporno uređuje odgodu usklađivanja za onaj broj razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine kao trenutak primjene - „poboljšanja stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)".

Pošto je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - „realni tromjesečni BDP" - u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o „padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) nesporno proizlazi da se usklađivanje prema člancima 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje.

To sve znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaća u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25.10.2016. godine, implicira kako do usklađivanja osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz članka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik sve te navode osporava. Pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine općenito navodi i na neprimjenjivost članka 4. S obzirom na gore navedeno odgoda usklađivanja za dužinu trajanja uzastopnih razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) odgađa i primjenu članka 4. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine. Ujedno, tuženik ističe da on kao poslodavac tužitelja ni na koji način nema utjecaj na mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se obračun plaća provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike Hrvatske za sve zaposlenike tuženika. Slijedom toga, tuženiku nikako nije bilo moguće napraviti bilo kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su one opravdane i pravno valjane jer promjene u COP-u (centralnom obračunu plaća) ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. Ujedno, tuženik ističe kako su sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn na temelju akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne plaće. Slijedom svega navedenog, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Slijedom svega navedenog u ovom odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da obveže tužitelja na platež parničnih troškova tuženiku.

4. Na ročištu dana 28. siječnja 2022. godine tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu. Stranke su se suglasile da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, pa tuženik osporava samo osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva. U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o radu između tužitelja i tuženika (8), pregled isplata (9), obračunske isprave za isplatu (10-17), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (18-20), Dodatak sporazumu (22- 25), izmjene i dopune Dodatka sporazumu (26-33), Arbitražna odluka (34-41), vjerodostojno tumačenje (42-43), priopćenje za javnost (45-76), priopćenje (93-118).

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% 2007., 6% 2008. i 6% 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

7. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nadalje, u čl. IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Na temelju provedenih dokaza je nadalje utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to već prethodno navedeno. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali spomenute izmjene i dopune 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015. Isto tako je utvrđeno da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. U ovom parničnom postupku sporno je da li postoji obveza tužene za isplatu u utuženom periodu, odnosno da li je dužna isplatiti tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te podredno jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti, budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. godine.

9. Tužena u odgovoru na tužbu prigovara ništetnosti i nevaljanosti izmjena iz 2011. pa i kasnije Arbitražne odluke, te konačno prigovara i ništetnosti i nevaljanosti Vjerodostojnog tumačenja, no sud je utvrdio na temelju svih provedenih dokaza da ovakovi prigovori tužene su u cijelosti neosnovani.

10. Nesporno je da izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009., no ova činjenica ne može utjecati na ništetnost i nevaljanost navedenih izmjena, jer bi sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi navedeni sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisao navedene izmjene. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama su zakonite i pravno valjane i proizvode pravne učinke. Iz Odluka Vrhovnog suda RH Rev-408/12012-2 od 3. travnja 2017., Rev-847/10-2 od 7. prosinca 2011., Rev- 1797/09-2 od 7. veljače 2012., odluke Gž-13/02 te odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. proizlazi da je takovo stajalište utemeljeno u pogledu pravne valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, kao i pravnih učinaka koje takvi Sporazumi proizvode. 11. Navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – čl. 51. st. 4. (Narodne novine 141/2012), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu dao prigovor da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama. Takovi prigovori su neosnovani jer prema odredbi čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koji su sklopili taj ugovor, a može sadržavati pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, kao i pitanje osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su važan dio radnog odnosa pa je prema tome upravo čl. 51. citiranog Ugovora dana i definicija plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene izmjene i dopune inače su zaključene na rok od 5 godina kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih izmjena. To znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali s obzirom na čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora pa oni važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bili zaključeni. To znači da je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017.

13. U svojoj tužbi tužitelj se osnovano poziva na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine u pogledu svojeg zahtjeva za isplatu razlike plaće jer iste odredbe predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, a to sve proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz sadržaja odredbi čl. III. navedenih Izmjena Dodatka sporazumu proizlazi da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

14. Na temelju podataka koje je objavio DZS u formi priopćenja za javnost i tabelarnih prikaza proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavljena prva procjena tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena ukazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Nadalje DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet i čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Na temelju svih objavljenih podataka iz DZS proizlazi da se i osnovica za plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. 15. Nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca, a isto je nesporno da je riječ o javnoj ustanovi tako da se u ovom slučaju primjenjuje i odredba čl. 194. st. 1. Zakona o radu, a to znači da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su bile ili naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Isto tako primjenjuje se u ovom slučaju i čl. 196. st. 1. Zakona o radu prema kojoj odredbi su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne ispunjavati njegove odredbe.

16. Tuženik je istakao prigovor zastare no isti je neosnovan s obzirom da se na potraživanje tužiteljice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Tužiteljica je podnijela tužbu 09. rujna 2021. godine, a najstariji iznos potraživanja razlike plaće dospijeva dana 16. rujna 2016. godine iz čega proizlazi da je tužiteljica tužbu podnijela prije nastupa zastare.

17. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužena bila dužna tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Tužitelj je dostavio obračunske liste za utuženi period (listovi 10-17), a tužena nije osporavala razliku izračunate plaće, odnosno tužena nije osporavala visinu potraživanja, tako da je sud usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tako da je naložio tuženoj isplatu razlike plaće u bruto iznosu od ukupno 2.939,78 kn, a temeljem čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose od dospjelosti pa do plaćanja kao što je to detaljno prikazano u izreci presude, osim što nema pravo na zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. S obzirom na odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak proizlazi da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku sud je primijenio odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ("Narodne novine" 117/03 i 70/19) i odlučio da tužena u cijelosti nadoknadi parnične troškove tužitelju, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT), sastav podneska od 27. prosinca 2021. godine u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. OT, za zastupanje na ročištu dana 26. siječnja 2022. godine u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 42. OT, ročište za objavu i uručenje presude 25. veljača 2022. godine u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 9. točka 3. i Tbr. 42 OT, a uvećano za PDV od 25% po tbr. 42. OT 437,50 kuna, odnosno sveukupno 2.187,50 kuna.

19. Iz svih iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 25. veljača 2022.

Sudac: Višnja Fureš, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).