Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-418/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja O. društvo R. & P. d.o.o., OIB:…, O., Š. P. P. 7, kojega zastupa punomoćnica L. L. J., odvjetnica u O. društvu R. & P. d.o.o. O., Š. P. P. 7, protiv tuženika O. D., OIB:…, D., S.. I. K. 89, kojega zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. u O., E. avenije 3/I, radi isplate iznosa od 2.095.279,56 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 25. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. A. u O., poslovni broj Ovrv-193/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku O. D., OIB:…, D., S.. I. K. 89, platiti tužitelju O. društvo R. & P. d.o.o., OIB:…, O., Š. P. P. 7, iznos od 2.095.279,56

kn (slovima:dvamilijunadevedesetpettisućadvjestosedamdesetdevetkuna

i

pedesetšestlipa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. kolovoza 2020. pa do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. pa do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, te od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 7,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.280,00 kn (slovima:šesttisućadvjetsoosamdesetkuna), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj troška teku od 19. listopada 2020. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku osam dana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovrhe u iznosu od 26.198,48 kn (slovima: dvadesetšesttisućastodevedesetosamkuna i četrdesetosamlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj troška i zahtjev za naknadu predvidivih troškova

u

ukupnom

iznosu

od

12.556,25

kn

(slovima.dvanaesttisućapetstopedesetšestkuna i dvadesetpetlipa), odbija se kao neosnovan, pa se platni nalog u tome dijelu ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.000,00 kn (slovima:osamtisućakuna) u roku osam dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 228.343,99 kn (slovima:dvjetodvadestosamtisućatristočetrdesettrikuna i devedesetdevetlipa) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 2.095.279,56 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik B. A. u O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 193/2020 od 19. listopada 2020. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćeni račun koji je ispostavio tuženiku za ugovorenu naknadu odvjetničkog zastupanja, a koje tuženik nije platio. U odnosu na tuženikove prigovore i navode ističe kako su neosnovani i ničim dokazani i da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu. Glede prigovora ništetnosti ugovora o zastupanju tužitelj ističe kako je tuženik taj prigovor trebao ranije istaknuti, te da je sklopljeni ugovor o zastupanju valjan i da je Odvjetnička komora jasno zauzela stav da ugovor o nagradi koji je odvjetnik sklopio sa strankom je valjan i da parnični trošak ako je ugovoren pripada odvjetniku. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi navodi kako podnosi prigovor iz razloga što račun koji je dostavio tužitelj kao ovrhovoditelj nije vjerodostojna isprava, jer ovrhovoditelj pokušava drugi put naplatiti radnje u postupku koje je već fakturirao u 2018. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer tuženik nije sklopio nikakav ugovor s tužiteljem za zastupanje u postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvom A.. Tuženik navodi kako po presudi Vrhovnog suda broj Rev-

1/12 nije polučio iznos naveden u toj presudi, jer je ista dostavljena nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nad koncernom A. d. d. , a tuženik u toj presudi društvo B. d.d. je u sustavu Koncerna, pa je tuženik prijavio tražbinu i tamo je naplaćen iznos presude na način da je dobio udjele u F. grupa u vrijednosti od cca 750.000,00 kn. Stoga tuženik smatra da bi vrijednost predmeta spora morala biti u toj visini i da tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu. Tuženik smatra kako tužitelju od toga iznosa pripada 20 % kako je to ugovoreno. Ujedno

upire na stav Vrhovnog suda RH izražen u odluci broj Rev-1733/2016 da bi bila ništetna odredba ugovora o zastupanju u kojoj bi tužitelj odnosno odvjetnik za sebe ugovorio nagradu u visini određenoj postotkom od uspjeha u parnici uz kumulativno i pravo na dosuđeni parnični trošak. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj 148/UR/2 od 6. kolovoza 2020.,račun broj 366/UR1/1 od 27. prosinca 2018., u prijedlog za ovrhu poslovni broj Ovrv-84/2019 od 11. travnja 2019. na stranici 14. do 17. spisa, u presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-1/12-5 od 13. prosinca 2016., u Ugovor od 11. srpnja 2006., u dopis od 19. kolovoza 2020. na stranici 49. spisa, u presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-465/2019-6 od 16. prosinca 2019., u presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-549/2020-2 od 5. svibnja 2021., u rješenje od 6. travnja 2021. na stranici 80. i 81. spisa, u nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke od 8. listopada 2021., u prijavu tražbine od 2. lipnja 2017., u Ugovor o ustupanju tražbine od 24. travnja 2018., u Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 1. prosinca 2016., rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 22. rujna 2010. i od 4. studenog 2016.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.095.279,56 kn na ime neplaćenog računa koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime ugovorene odvjetniče nagrade.

6. Sud je u postupku utvrdio:

- da su odvjetnici N. i D. R. iz Z. odvjetničkog ureda u O. s O. D. sklopili Ugovor 11. srpnja 2006., radi zastupanja O. D. u predmetu spora protiv B. d.d. D. (3.305.515,08 kn). Stranke su ugovorile kako će O. D. u tom paničnom postupku platiti samo sastav tužbe, te do pravomoćnog okončanja parnice neće morati platiti punomoćnicima niti jednu poduzetu radnju. Nadalje je ugovoreno kako će punomoćnicima u slučaju uspjeha u sporu pripasti 20 % od ukupno polučenog iznosa navedenog u presudi koji čini glavnica sa kamatom do isplate, kao i PDV na navedeni iznos, te parnični trošak koji sud u presudi bude dosudio, umanjen za plaćenu radnju i plaćene troškove vještačenja te sudske pristojbe,

- da je odvjetnik N. R. u međuvremenu brisan iz imenika odvjetnika i da je rješenjem Hrvatske odvjetniče komore broj 7232/2010 od 22. rujna 2010., D. R. preuzimatelj Zajedničkog odvjetničkog ureda, a što među strankama nije sporno,

- da su odvjetnik D. R., I. P. V. i L. L. J. osnovali O. društvo R. & Partneri d.o.o. i to na način da je odvjetnik D. R. U. o prijenosu gospodarske cjeline od 1. prosinca 2016. u Odvjetničko društvo prenio cjelokupnu gospodarsku cjelinu (dugotrajnu imovinu,

inventar, potraživanja, predmete stranka i dr.) dok su I. P. V. i L. L. J. uplatile iznos od po 1.000,00 kn na ime temeljnog kapitala društva,

- da je Ugovor o ustupanju tražbine od 24. travnja 2018. odvjetnik D. R. ustupio tražbinu O. društvu R. & P. d.o.o. koju ima u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-366/06,

- da je ustupom tražbine ista prešla na tužitelja, pa se stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari ukazuje neosnovanim,

- da je odvjetnik D. R. zastupao tuženika u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-366/06, u kojem je donesena presuda 17. veljače 2010. kojom se nalaže tuženiku (B. d.d.) da tužitelju (O. D.) isplati iznos od 3.130.469.08 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. prosinca 2005. do isplate, te je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 306.425,88 kn,

- da je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1792/10-2 od 25. listopada 2011. preinačena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-366/06-46 od 17. veljače 2010. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.130.469,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama te iznos 306.425,88 kn na ime parničnih troškova,

- da je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-1/12-5 od 13. prosinca 2016. prihvaćena revizija i preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1792/10-2 od 25. listopada 2011. i odbijena žalba tuženika (B. d.d.) i potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-366/06-46 od 17. veljače 2010., te je naloženo naknaditi tužitelju i trošak revizijskog postupka u iznosu od 59.132,25 kn,

- da je tužitelj ispostavio tuženiku račun broj 148/UR1/2 od 6. kolovoza 2020. na ime ugovorene nagrade u ukupnom iznosu od 2.095.279,56 kn,

- da je nad društvom A. d.d. Z. i njegovim ovisnim društvima (što je i društvo B. d.d.) rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. travnja 2010 otvoren postupak izvanredne uprave i da je O. D. u tom postupku prijavila svoju tražbinu po navedenoj presudi broj P-366/06 u ukupnom iznosu od 9.059.419,36 kn,

- da iz nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke od 8. listopada 2021. (stranica 89. do 100. spisa) proizlazi kako je po pravomoćnoj presudu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-366/06 naloženo B. d.d. platiti O. D. iznos od 3.130.469,08 kn za zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2005. koje do 10. travnja 2017. iznos 5.250.649,16 kn odnosno ukupno 8.381.118,24 kn,

- da je tužitelj u skladu s Ugovorom od 11. srpnja 2006. na taj iznos od 8.381.118,24 kn (glavnica + obračunate kamate) obračunao 20 % što iznosi 1.676.223,64 kn te je na ovako dobiveni iznos obračunao PDV od 25 % što čini iznos od 419.055,91 kn odnosno ukupan iznos naknade od 2.095.279,56 kn, koliko je i navedeno u utuženom računu.

7. S obzirom na pravnu narav ove parnice bitno je naglasiti da su potpisivanjem Ugovora od 11. srpnja 2006. tuženik i odvjetnik ovdje prednik tužitelja, u smislu odredbe članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) sklopile ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti pravne radnje u određenom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje platiti mu naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo očekivati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog.

8. Po ocjeni ovoga suda, za predmetni spor, u kojem su stranke potpisale Ugovor o zastupanju, bitna je i norma specijalne naravi, odredba članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine“, broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 - dalje: ZO) kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Odvjetnička komora. Dakle, prema odredbi članka 18. stavak 1. ZO- a odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Ministar pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu.

9. Nadalje, člankom 19. ZO-a propisano je da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi (st. 1.). Ugovor iz stavka 1. ovoga članka valjan je samo ako je zaključen u pisanom obliku (st. 2.).

10. Naime, Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) propisuje da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad te da je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi i da ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja

U imovinskopravnim predmetima troška stranci koja je uspjela u sporu (točka 1.).

odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti naknadu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha (točka 3.).

11. U konkretnom slučaju stranke su sklopile pisani Ugovor od 11. srpnja 2006. kojim su ugovorile način plaćanja nagrade i troškova odvjetniku u slučaju spora, tako da će odvjetniku pripasti 20 % od ukupno polučenog iznosa navedenog u presudi koji čini glavnica sa kamatom kao i PDV na navedeni iznos. Naime, iz ovakve odredbe jasno proizlazi što pripada odvjetniku, odnosno razvidno je kako mu pripada nagrada 20% od iznosa iz presude uvećano za kamate i PDV, te parnični trošak koji u presudi bude dosuđen, umanjen za plaćenu radnju i plaćene troškove vještačenja te sudske pristojbe koje budu plaćene.

12. Sukladno navedenom, po mišljenju ovoga suda, pored naknade za rad ugovorene u razmjeru od 20 %, odvjetniku mogu pripasti još samo troškovi dosuđeni od strane suda, ali ne i troškovi koje je tuženik platio poput sudske pristojbe, troškova vještačenja.

13. Neosnovano se tuženik poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev- 1733/2016-2 od 24. rujna 2019. Naime, u predmetnoj odluci upućuje se niži sud da razmotri je li dopušteno ugovoriti da odvjetnik pored prava na naknadu za rad u razmjeru s uspjehom u postupku ima pravo i na cjelokupni parnični trošak koji sud u presudi dosudi, odnosno je li takvo kumuliranje prava ništeno s obzirom na Tbr. 39. točka 3. Tarife koja je u trenutku sklapanja ugovora bila na snazi, te da je tom odredbom pripisano da je gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

14. U postupku je nesporno utvrđeno, a što među strankama nije niti sporno, da su stranke ugovorile 20 % od uspjeha u sporu odnosno iznosa iz presude. Dakle, ugovoren je niži iznos od maksimalno dopuštenog od 30 %. U tom smislu predmetni Ugovor nije suprotan odredbi Tbr. 39. točka 3. Tarife. Ako se uzme da je glavnica iz presude broj P-366/06 u iznosu od 3.130.469,08 kn i kamate obračunate na tu glavnicu do dana otvaranja postupka izvanredne uprave nad koncernom A. (10. travnja 2017.) u iznosu od 5.250.649,16 kn odnosno ukupno 8.381.119,24 kn koji iznos je osnovica za izračun 20 %, što čini iznos od 1,676,223, 64 kn i uvećano za PDV u iznosu od 419.055,91 kn, razvidno je kako je navedeni iznos koji tužitelj potražuje manji od 30 %. Naime, tužitelj potražuje ukupan iznos od 2.095.279,56 kn, dok bi iznos od 30 % na glavnicu od 8.381.118,24 kn iznosio 2.514.335,47 kn. Čak i u situaciji da se tome iznosu pridodaju i dosuđeni troškovi od 306.425,88 kn, to bi iznosilo 2.401.705,44 kn, dakle manje od 30 % (2.514.335,47 kn).

15. Iz predmetnog Ugovora je razvidno kako su stranke dogovorile da se troškovi koji su plaćeni od strane tuženika – sudske pristojbe i troškovi vještačenja izuzimaju iz troškova odvjetnika. Dakle, stranke su svojom voljom točno ugovorile što se ima smatrati nagradom odvjetnika za zastupanje, uvećano za trošak koji će sud dosuditi. U konkretnom slučaju nije riječ o situaciji da su stranke samo ugovorile postotak od uspjeha u sporu, a odvjetnik naknado pored ugovorenog traži i dosuđene troškove. Stoga ovaj sud smatra kako predmetni Ugovor nije ništetan, jer isti nije suprotan niti jednom pravnom propisi ili Ustavu RH, niti je suprotan moralu društva, u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, jer to tuženik nije dokazao tijekom postupka.

16. Neosnovani su navodi i tvrdnje tuženika kako se nije naplatio po navedenoj presudi broj P-366/06 i kako je u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. prijavio tražbinu po toj presudi u ukupnom iznosu od 9.059.419,36 kn i da mu je tražbina prihvaćena i potvrđena nagodbom u visini od 7,84 % odnosno 709.874,00 kn (cca 750.000,00 kn kako je navedeno u podnesku od 25. siječnja 2022.), pa da stoga tužitelju ne pripada pravo na utuženu tražbinu. Naime, stranke su Ugovorom od 11. srpnja 2006. definirale i ugovorile što tužitelju na ime nagrade za zastupanje pripada, a to je 20 % iznosa iz presude uvećano za kamate i pripadajući PDV i troškove. Tuženik je po dobijanju pravomoćne presude

mogao i oprostiti dug društvu B. d.d., tako da o tome kako se i koliko tuženik naplatio ne ovisi ugovorena nagrada odvjetnika.

17. Navode tuženika da je tužbu trebalo odbaciti primjenom odredbe članka 41. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, sud je ocijenio neosnovane. Naime, stranka u ovom sporu nije niti jedno društvo iz koncerna A., nad kojim se provodio navedeni postupak izvanredne uprave i njegovim povezenim društvima, pa se na stranke u ovom sporu ne odnosi navedena odredba, kako to pogrešno smatra tuženik.

18. Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi te imajuću u vidu rezultat cjelokupnog postupka, kao i pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužitelj ispunio u cijelosti svoju ugovornu obvezu i ishodio pravomoćnu presudu u korist tuženika, te je na ime nagrade za zastupanje u skladu s Ugovorom od 11. srpnja 2006. ispostavio utuženi račun broj 148/UR1/2 od 6. kolovoza 2020., a da tuženik nije platio za taj račun, jer to tuženik nije dokazao tijekom ovoga postupka.

19. Tako je sud utvrdio da je tuženik u smislu odredbe članka 763. ZOO-a dužan tužitelju platiti iznos od 2.095.279,56 kn, pa je valjalo tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvatiti kao osnovan i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11- počišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi.

20. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđeni iznos, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računu navedeno pa do konačne isplate.

21. Navode tuženika kako je tužitelj za isto zastupanje već vodio postupak broj Povrv-46572019 radi naplate nagrade u iznosu od 404.931,25 kn, sud je ocijenio kao neosnovane. Naime iz presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-465/2019-6 od 1. prosinca 2019. (stranica 70. do 73. spisa) razvidno je kako je riječ o nagradi glede zastupanja tuženika u postupku izvanredne uprave nad društvom Agrokor d.d. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je zaseban postupak u odnosu na postupak pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj P-366/06.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 92/21).

23. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to za javnobilježničku nagradu u iznosu od 5.000,00 kn, uvećano za PDV-e u iznosu 1.250,00 kn, te materijalni trošak u iznosu od 30,00 kn, odnosno ukupan trošak ovrhe u iznosu od 6.280,00 kn pa je platni nalog u tome dijelu održan na snazi.

24. Tužitelju su priznati i parnični troškovi i to na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 8.000,00 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 228.343,99 kn odbijen kao neosnovan.

25. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka i zastupanja na ročištu, jer je tužitelj zastupao samog sebe. Naime, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da tužitelju koji je Odvjetničko društvo ne pripadaju zatraženi troškovi zastupanja i sastava podnesaka. U spisu se nalazi punomoć kojom to Odvjetničko društvo (tužitelj) ovlašćuje za zastupanje odvjetnicu I. P. V., odvjetnicu tog društva (stranica 40. spisa), te odvjetnicu L. L. J., odvjetnicu toga društva (stranica 69. spisa). Naime, prema odredbi članka 749. ZOO-a, ugovorom o nalogu obvezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove, time da se nalogoprimac ovlašćuje na poduzimanje tih poslova, a nalogodavac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa. Imajući u vidu sadržaj navedene zakonske odredbe, očigledno je da se i kod izdavanja punomoći radi zapravo o dvostrano-pravnom poslu prema kojem se nalogoprimac prema nalogodavcu ovlašćuje, odnosno obvezuje da za njegov račun poduzme određene poslove. Stoga, po stavu ovoga suda, tužitelj sam sa sobom ne može sklopiti ugovor koji je dvostran, pa kad odvjetničko društvo, odnosno njegov član zastupa samog sebe u postupku, nema pravo na naknadu troškova zastupanja.

26. Imajući navedeno u vidu, sud je zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 26.198,48 kn kao i predvidivog troška u iznosu od 12.556,25 kn odbio kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 20.952,78 kn uvećano za pripadaju PDV u iznosu od 5.245,80 kn, iz razloga gore navedenih. Nije niti priznat predvidi troška u iznosu od 12.556,25 kn, jer tužitelj nije dokazao da je ovaj trošak i imao. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 228.343,99 kn, kao neosnovan. 27. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 25. veljače 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 15 dana putem ovog suda.