Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
10. Gž – 786/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. P. iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M.-O., odvjetnici iz V., …, protiv protustranke S. P. iz K. M., …, OIB: …, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke S. P. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1-6/21-3 od 23. travnja 2021., dana 24. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranke S. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1-6/21-3 od 23. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:
"Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine upisane u z.k.ul. … k.o. K. M.
- čkbr. … dvorište … sa 697 m2, voćnjak … sa 2146 m2, kuća … sa 93 m2, gospodarska zgrada … sa 39 m2 i gospodarska zgrada … sa 20 m2, civilnom diobom."
2. Protiv označenog rješenja žalbu je podnijela protustranka S. P. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi koliko kaznenih postupaka je u tijeku prema predlagatelju (ukupno tri), u jednom već služi izrečenu kaznu zatvora, u drugom je nepravomoćno osuđen uz obavezu podmirenja štete, dok je treći vraćen na ponovno suđenje, a također da na nekretninama je upisana zabrana otuđenja u korist … po rješenju Županijskog suda u Varaždinu Kio-159/10. Ukazuje da također prvostupanjski sud nije valjano utvrdio da se među strankama ne provodi razvrgnuće na više nekretnina iako je žaliteljica dostavila u spis tužbu pod poslovnim brojem P Ob-22/21 u kojoj se također predlaže dioba između ostalih i nekretnine iz ovog postupka, pa smatra da je prijedlog u ovom postupku sud trebao odbaciti. Smatra da utvrđenje bračne stečevine je trebalo provoditi u jednom postupku pa time i podjelu takve imovine te je prvostupanjski sud u ovom postupku, ako nije odbacio prijedlog, trebao napraviti prekid ovog postupka do okončanja parnice naprijed navedenog
10. Gž – 786/2021-2
broja. Smatra da bi ovakvom diobom prodajom stvari nastala šteta zbog umanjene cijene prodaje kako za nju tako i za … u korist koje je upisana privremena mjera. Ukazuje na odredbu članka 557.d Zakona o kaznenom postupku koji propisuje da je raspolaganje nekretninom nakon upisa privremene mjere zabrane otuđenja ništetan posao a što je prvostupanjski, i drugostupanjski u ukidnom rješenju ispustio iz vida. Ukazuje na postojanje i bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže njenu žalbu uvažiti te pobijano rješenje preinačiti na način da se prijedlog odbaci ili odbije kao neosnovan te naloži predlagatelju da joj podmiri troškove postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega treba reći da se u ovom izvanparničnom postupku, temeljem odredbe paragrafa 21. Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine", broj: 45-174/1934), a koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj: 73/91.), podredno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćen tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).
6. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11., u svezi članka 381. ZPP, na koju u žalbi upire protustranka S. P., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku, pa se pobijano rješenje može valjano ispitati.
7. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. ZPP.
8. Predmet ovog postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine označene kao k.č. … k.o. K. M. u naravi kuća, dvorište gospodarske zgrade i voćnjak, sveukupne površine 2995 m2, civilnom diobom, a po prijedlogu M. P. protiv protustranke S. P.
9. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 81/15 – pročišćeni tekst - dalje ZV) je propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno, a to mu pravo ne zastarijeva, dok je stavkom 2. istog članka propisano da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kada bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih
10. Gž – 786/2021-2
sudionika, a o prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučiti će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća.
10. Odredbom članka 20. stavak 1. ZV je propisano da kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, prema stavku 2. istog članka, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. tog članka, djeljive pokretne stvari dijeliti će fizički, a nekretnine geometrijski, s time da, prema stavku 4. istog članka ako razvrgnuće nije moguće prema stavku 2., a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladni način, a dobiveni novac podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
11. Prema članku 55. stavak 3. ZV u slučaju sudskog razvrgnuća, izvršenje odluke o razvrgnuću, moći će zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom razvrgnuću, bez obzira na to na čiji zahtjev je sud odlučivao.
12. Prema članku 56. stavak 1. ZV razvrgnuće suvlasništva ne može biti na štetu prava trećih osoba, prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću, a kada razvrgnuće nije bilo potpuno ni onih stvari i prava s kojima sudionici nisu sudjelovali u razvrgnuću, a prema stavku 2. istog članka sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnuća teretila podijeljenu stvar, mogu se izvršavati kao i do tada, osim kada se izvršavanje stvarne služnosti odnosi samo na jedan dio, to pravo prestaje u pogledu ostalih dijelova.
13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom pozivajući se na odredbu članka 50. stavak 4. ZV, a nakon što je utvrdio da među strankama nije sporno da su isti suvlasnici predmetne nekretnine svaki za ½ dijela a da se predmetna nekretnina ne može fizički podijeliti sukladno suvlasničkim udjelima, a da bitno ne izgubi svoju vrijednost, pa prvostupanjski sud zaključuje da je razvrgnuće suvlasništva predmetne nekretnine moguće jedino civilnom diobom odnosno prodajom predmetne nekretnine i podjelom dobivene kupoprodajne cijene sukladno suvlasničkim udjelima stranaka.
14. Neosnovano protustranka S. P. u žalbi tvrdi da je pogriješio prvostupanjski sud kada nije prekinuo ovaj postupak do okončanja postupka koji se vodi u istom prvostupanjskom sudu pod brojem POb-22/2021 jer, u ovom postupku, protustranka S. P. nije osporavala predmet diobe niti veličinu svog suvlasničkog udjela, pa dakle nije bilo spora oko predmeta diobe, a niti u pogledu suvlasničkih prava i udjela, a u kojem slučaju bi sud morao stranke uputiti u parnicu, pa stoga činjenica da se u odnosu na neke druge nekretnine ili pokretnine vodi spor o suvlasničkim udjelima, a koje pokretnine ili nekretnine nisu predmet ovog postupka, ne utječe na zakonitost niti valjanost pobijane odluke, jer, kako to proizlazi iz odredbe članka 48. stavak 1. ZV, suvlasnici mogu svoje suvlasništvo dijeliti potpuno ili samo djelomično, pa je dakle ovakvo razvrgnuće dopušteno i moguće.
15. Neosnovano se također u žalbi upire da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio kao jedino moguću civilnu diobu predmetne nekretnine, jer nije ni bilo sporno da se predmetna nekretnina ne može
10. Gž – 786/2021-2
podijeliti geometrijski niti pak etažiranjem, pa je stoga jedino moguće razvrgnuće prodajom i podjelom dobivene cijene sukladno suvlasničkim omjerima, a činjenica da je u zemljišnoj knjizi na ovoj nekretnini upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja dijela nekretnine u vlasništvu M. P., a koja zabrana je određena temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kio-159/2010-38 od 25. siječnja 2011. pod predmetom toga suda poslovni broj Z-502/2011, po stavu ovog suda, nije razlog zbog kojega bi postupak razvrgnuća bio nedopušten ili protuzakonit. 16. Naime, o dredbom članka 557.a stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/2011., 91/12., 143/12., 56/13., 145/12., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje ZKP/08) je propisano da tužitelj može, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, prije i nakon pokretanja kaznenog postupka predložiti osiguranje, između ostalih i privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine ili stvarnih prava upisanih na nekretnini, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, a o kojem prijedlogu, prema stavku 2. istog članka, odlučuje rješenjem, do podizanja optužnice istražni sudac, do potvrđivanja optužnice optužno vijeće i nakon potvrđivanja sud pred kojim se vodi glavna rasprava, a koje rješenje, prema stavku 4. istog članka, provodi nadležan sud ili drugo tijelo određeno posebnim zakonom.
17. Nadalje, odredbom članka 557.d ZKP je propisano da pravni posao kojim okrivljenik ili druga osoba na koju je imovinska korist prenesena nakon upisa privremene mjere u javni upisnik raspolaže sa stvari ili pravom koje je predmet osiguranja, nema pravnog učinka.
18. Odredbom članka 557.e stavak 2. ZKP je propisano da do potvrđivanja optužnice , određivanja rasprave na temelju privatne tužbe ili podnošenja prijedloga sukladno odredbi članka 560.a tog Zakona, privremena mjera može trajati najduže dvije godine, a nakon toga najduže šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, a prema stavku 3. istog članka, sud će svaka tri mjeseca ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te će se donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju, a prema stavku 6. istog članka sud će o proteku roka iz stavka 2. toga članka, ili ukidanju privremene mjere bez odgode obavijestiti sud ili drugo tijelo nadležno za njenu provedbu.
19. Nije sporno, a što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka za k.č. …, k.o. K. M., da je u na istoj nekretnini, na suvlasničkom dijelu predlagatelja M. P., zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja određena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kio- 159/2010-38 od 25. siječnja 2011., a koja još uvijek nije brisana.
20. No, ovdje treba reći da zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, sama po sebi ne sprečava promjenu stvarnih prava u zemljišnoj knjizi, već samo daje do znanja trećim osobama, odnosno ukazuje na moguće posljedice koje bi se mogle u odnosu na tu nekretninu osnažiti u odnosu na treće osobe koji bi eventualno stjecali neka prava na toj nekretnini, ako se ispune okolnosti odnosno pravne posljedice radi kojih je takva privremena mjera donesena (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Gzz-8/01-2 od 12. siječnja 2001., Gzz-10/01-2 od 20. lipnja 2001., Rev-3177/15-2 od 23. veljače 2016., Rev- 2032/13-2 od 4. srpnja 2017. i dr).
21. Stoga treba uzeti da, prema odredbi članka 557.d ZKP, nema pravni učinak pravni posao samog vlasnika ili treće osobe na koju je imovinska korist prenesena nakon upisa privremene mjere u zemljišnoj knjizi, no u konkretnom slučaju se radi o postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koju provodi sud, te se ista, nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovog rješenja, ima provesti u ovršnom postupku, a u kojem postupku i treća osoba, ovdje Republika Hrvatska, može ostvarivati svoja prava glede eventualne imovinske koristi koju potražuje u kaznenom postupku u kojem je ovakva privremena mjera donesena.
10. Gž – 786/2021-2
22. Treba reći i to da je privremena mjera na predmetnoj nekretnini zabilježena temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. siječnja 2011., dakle prije više od 11 godina.
23. Imajući u vidu odredbu članka 5. i članka 77. Kaznenog zakona ("Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.), koje propisuju da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, te da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja, a uzimajući u obzir da je kazneni postupak u konkretnom slučaju pokretnu prije više od 11 godina, treba uzeti u obzir i odredbe članka 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje Ustava), kojim se jamči pravo vlasništva, članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99.
– ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje Konvencija), kojim se jamči pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, kao i članak 29. stavak 1. Ustava, kojim je zajamčeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, te načelo razmjernosti prema članku 16. stavak 2. Ustava, ovaj sud smatra da bi bilo nepravedno i nepravilno postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine samo iz ovoga razloga onemogućiti odnosno zabraniti, pa stoga ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.
24. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi protustranke S. P., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, odnosno riješiti kao u izreci.
U Zadru 24. veljače 2022.
Sudac
Željko Đerđ, v.r.
