Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6. P-34/2022-71

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja N.–D. J. d.o.o. Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.o.o. u stečaju, L., OIB: … , kojeg zastupa stečajni upravitelj S. G., R., radi isplate 149.773,59 kuna, izvan ročišta, 24. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje pa se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-180/15 od 13. siječnja 2016. koje je donio javni bilježnik E. R. sa sjedištem u R.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 31.948,00 kuna na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 13.750,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. prosinca 2015. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku E. R. sa sjedištem u R. pred ovim sudom protiv tuženika radi isplate 149.773,59 kuna s kamatom. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-32/2016-64 od 9. srpnja 2021. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer su nad tuženikom nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, a koji je otvoren na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj St-292/2020 od 1. srpnja 2021.

2. Tuženik je 4. studenog 2021. predložio nastavak ovog postupka navodeći da je tužitelj u roku prijavio svoju tražbinu koja proizlazi iz ovog postupka u stečajnom postupku nad tuženikom te da je stečajni upravitelj tuženika osporio tužiteljevu prijavu. Rješenjem ovoga suda poslovni broj St-292/2020-41 od 29. rujna 2021. tužitelj je kao vjerovnik upućen u roku od osam dana od pravomoćnosti tog rješenja predložiti nastavak postupka, uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje ovog postupka. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 18. listopada 2021., a tužitelj u određenom mu roku nije predložio nastavak postupka. Stoga tuženik predlaže da sud utvrdi da je tužitelj odustao od prava vođenja parnice. Ujedno tuženik traži naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 8. studenog 2021. predložio nastavak postupka. Navodi da je u rješenju poslovni broj St-292/2020-41 od 29. rujna 2021. naveden pogrešan OIB tuženika na način da je ispušten prvi broj 7 pa budući da se rješenje dostavlja putem e-Oglasne ploče suda koju je moguće pretraživati, između ostaloga, i na temelju OIB-a, ne može se smatrati da mu je pobijano rješenje dostavljeno i pravomoćno. Dodaje kako nije odustao od prava na vođenje ove parnice.

4. Tuženik u podnesku zaprimljenom kod suda 24. siječnja 2022. ističe da je tužitelj protiv rješenja ovoga suda St-292/2020-41 od 29. rujna 2021. podnio žalbu, koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž- 5596/2021-2 od 9. prosinca 2021. odbacio kao nepravovremenu (rješenje na listu 497-498 spisa).

5. Tužba je nedopuštena.

6. Prema mjerodavnoj odredbi članka 269. Stečajnog zakona (dalje: SZ-a, "Narodne novine" broj 71/15. i 104/17.) ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice.

7. Iz navedenog sadržaja ove zakonske odredbe proizlazi da je bitan preduvjet za preuzimanje i nastavak parnice parnična radnja vjerovnika (tužitelja), koji je u ovom slučaju dužan preuzeti parnicu u roku od osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu. U protivnom, nastupa (neoboriva) zakonska predmnijeva da je vjerovnik odustao od prava na vođenje parnice. Dakle, rok određen u rješenju o upućivanju u parnicu je prekluzivni rok, budući da njegovim propuštanjem dolazi do presumpcije odustanka od prava na vođenje parnice, što nužno dovodi do odbacivanja tužbe (VTS RH, Pž-1667/03 od 8.10.05. i Pž-7794/04 od 22.3.07.).

8. U konkretnom slučaju ovaj parnični postupak bio je pokrenut prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Među strankama nije sporno da je tužitelj svoju tražbinu prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom te je stečajni upravitelj osporio prijavu tražbine drugog višeg isplatnog reda tužitelja u iznosu od 272.447,43 kuna (rješenje na listu 480-482 spisa). Stoga je rješenjem ovoga suda poslovni broj St- 292/2020-41 od 29. rujna 2021. sud utvrdio da je tužiteljeva tražbina osporena te je uputio tužitelja kao vjerovnika u roku od osam dana od pravomoćnosti tog rješenja predložiti nastavak postupka, uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje ovog postupka (rješenje na listu 480-482 spisa).

9. Tužitelj je protiv rješenja ovoga suda St-292/2020-41 od 29. rujna 2021. podnio žalbu, koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-5596/2021-2 od 9. prosinca 2021. odbacio kao nepravovremenu (rješenje na listu 497-498 spisa). Slijedom toga, predmetno rješenje postalo je pravomoćno 18. listopada 2021. Prema zakonskom presumpciji iz čl. 12. st. 1. SZ-a istekom osmog dana od dana objave tog rješenja na e-Oglasnoj ploči sudova (30. rujna 2021.) odnosno istekom 8. listopada 2021. sukladno odredbama čl. 112. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) u vezi s čl. 10. SZ-a, smatra se da je tužitelju obavljena dostava citiranog rješenja. Stoga je citirano rješenje kojim je tužitelj upućen u parnicu postalo pravomoćno 18. listopada 2021., a tužitelj je bio dužan predložiti nastavak ovog postupka u roku od osam dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, koji je rok istekao 27. listopada 2021, što nije učinio. Tužitelj dakle nije predložio nastavak postupka u prekluzivnom roku. Stoga se sukladno citiranoj zakonskoj odredbi smatra da je tužitelj odustao od prava na vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, sud je tužbu odbacio tužbu te ukinuo predmetni platni nalog temeljem odredbe čl. 455. ZPP-a i donio odluku kao u t. I. izreke rješenja.

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Budući da je tužba odbačena, tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 149.773,59 kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 31.948,00 kuna (t. II. izreke rješenja). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 2.500,00 kuna sukladno Tbr. 11/1, troška sastava podnesaka od 17. svibnja 2017., 5. svibnja 2017. i 30. kolovoza 2019. u iznosu od po 500,00 kuna (ukupno 1.500,00 kuna) sukladno Tbr. 8/3 budući da nije riječ o podnescima iz Tbr. 8/1 i Tbr. 8/2 (tuženik je neosnovano tražio nagradu od po 2.500,00 kuna, odnosno ukupno 7.500,00 kuna uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 16. lipnja 2016., 5. listopada 2016., 21. travnja 2016., 14. ožujka 2017., 10. svibnja 2017., 18. veljače 2020., 10. lipnja 2020. i 16. lipnja 2021. u iznosu od po 2.500,00 kuna sukladno Tbr. 9/1 (ukupno 20.000,00 kuna) te PDV u iznosu od 6.000,00 kuna sukladno Tbr. 42 uvećano za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.948,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19).

11. U preostalom iznosu od 13.750,00 kuna sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan (t. III. izreke). Sud tuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tuženik tražio za sastav naprijed navedenih podnesaka i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo. Sud također tuženiku nije priznao zahtjev za naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 21. travnja 2018. i 15. travnja 2018. u iznosu od po 2.500,00 kuna uvećano za PDV budući da ti podnesci ne prileže spisu.

Rijeka, 24. veljače 2022.

Sutkinja Tamara Jugo

Smoljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.