REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 1, 52440 Poreč

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sutkinji toga suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz P., M. L. 2, OIB:, zastupanog po

punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege, Pisarnica u P., protiv tuženika: 1. B. P., iz N. V., K., G. 3, OIB: i 2.

G. P., iz N. V., K., G. 3, OIB:, zastupani po

punomoćniku T. B. i dr., odvjetnicima iz P., radi utvrđenja,

nakon glavne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu prvotuženika B. P., iz N. V.,

K., G. 3, OIB: i drugotuženice G. P., iz N. V.,

K., G. 3, OIB: , čine novčana potraživanja iz Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Poreču broj 3 P-333/12-9 od 16. studenog 2012. godine u iznosu od 46.667,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 4.853,94 kn od 14.04.2011. do isplate,

- iznos od 1.719,43 kn od 11.05.2011. do isplate,

- iznos od 4.085,23 kn od 25.05.2011. do isplate,

- iznos od 1.966,87 kn od 06.06.2011. do isplate,

- iznos od 1.497,62 kn od 10.06.2011. do isplate,

- iznos od 1.738,33 kn od 11.07.2011. do isplate,

- iznos od 1.520,73 kn od 11.08.2011. do isplate,

- iznos od 162,00 kn od 26.08.2011. do isplate,

- iznos od 1.956,93 kn od 12.09.2011. do isplate,

- iznos od 1.730,00 kn od 10.10.2011. do isplate,

- iznos od 1.560,64 kn od 11.11.2011. do isplate,

- iznos od 1.406,91 kn od 09.12.2011. do isplate,

- iznos od 1.212,39 kn od 10.01.2012. do isplate,

- iznos od 1.212,39 kn od 10.02.2012. do isplate,

- iznos od 13.561,53 kn od 27.02.2012. do isplate,

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

- iznos od 303,06 kn od 09.03.2012. do isplate,

- iznos od 1.547,06 kn od 10.05.2012. do isplate,

- iznos od 1.750,54 kn od 08.06.2012. do isplate,

- iznos od 864,01 kn od 20.06.2012. do isplate,

- iznos od 2.018,12 kn od 10.07.2012. do isplate,

zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućoj od 16. studenog 2012. pa do isplate, i Presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj P- 1297/2017-47 od dana 04. listopada 2018. godine u iznosu od 16.607,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 1.864,38 kn od 10.09.2012. do isplate,

- iznos od 1.490,30 kn od 10.10.2012. do isplate,

- iznos od 1.963,28 kn od 09.11.2012. do isplate,

- iznos od 1.550,02 kn od 09.11.2012. do isplate,

- iznos od 1.842,83 kn od 10.12.2012. do isplate,

- iznos od 1.417,33 kn od 10.01.2013. do isplate,

- iznos od 1.536,57 kn od 08.02.2013. do isplate,

- iznos od 870,36 kn od 10.04.2013. do isplate,

- iznos od 495,48 od 10.05.2013. do isplate,

- iznos od 2.010,88 kn od 10.05.2013. do isplate,

- iznos od 1.545,73 kn od 31.05.2013. do isplate,

- iznos od 20,75 kn od 10.06.2013. do isplate,

zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 13.346,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućoj od 04. listopada 2018. pa do isplate, svakog od po ½ dijela.

Nalaže se drugotuženici G. P., iz N. V., K., G. 3,

OIB:, u roku od 15 dana, dopustiti da tužitelj M. B., iz

P., M. L. 2, OIB:, svoju tražbinu prema prvotuženiku

B. P., iz N. V., K., G. 3, OIB: , radi naplate

Presude Općinskog suda u Poreču broj 3 P-333/12-9 od 16. studenog 2012. u iznosu od 46.667,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 4.853,94 kn od 14.04.2011. do isplate, - iznos od 1.719,43 kn od 11.05.2011. do isplate, - iznos od 4.085,23 kn od 25.05.2011. do isplate, - iznos od 1.966,87 kn od 06.06.2011. do isplate, - iznos od 1.497,62 kn od 10.06.2011. do isplate, - iznos od 1.738,33 kn od 11.07.2011. do isplate, - iznos od 1.520,73 kn od 11.08.2011. do isplate,

- iznos od 162,00 kn od 26.08.2011. do isplate,

- iznos od 1.956,93 kn od 12.09.2011. do isplate,

- iznos od 1.730,00 kn od 10.10.2011. do isplate,

- iznos od 1.560,64 kn od 11.11.2011. do isplate,

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

- iznos od 1.406,91 kn od 09.12.2011. do isplate,

- iznos od 1.212,39 kn od 10.01.2012. do isplate,

- iznos od 1.212,39 kn od 10.02.2012. do isplate,

- iznos od 13.561,53 kn od 27.02.2012. do isplate,

- iznos od 303,06 kn od 09.03.2012. do isplate,

- iznos od 1.547,06 kn od 10.05.2012. do isplate,

- iznos od 1.750,54 kn od 08.06.2012. do isplate,

- iznos od 864,01 kn od 20.06.2012. do isplate,

- iznos od 2.018,12 kn od 10.07.2012. do isplate,

zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućoj od 16. studenog 2012. pa do isplate, i Presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj P- 1297/2017-47 od dana 04. listopada 2018. godine u iznosu od 16.607,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 1.864,38 kn od 10.09.2012. do isplate,

- iznos od 1.490,30 kn od 10.10.2012. do isplate,

- iznos od 1.963,28 kn od 09.11.2012. do isplate,

- iznos od 1.550,02 kn od 09.11.2012. do isplate,

- iznos od 1.842,83 kn od 10.12.2012. do isplate,

- iznos od 1.417,33 kn od 10.01.2013. do isplate,

- iznos od 1.536,57 kn od 08.02.2013. do isplate,

- iznos od 870,36 kn od 10.04.2013. do isplate,

- iznos od 495,48 od 10.05.2013. do isplate,

- iznos od 2.010,88 kn od 10.05.2013. do isplate,

- iznos od 1.545,73 kn od 31.05.2013. do isplate,

- iznos od 20,75 kn od 10.06.2013. do isplate,

zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 13.346,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućoj od 04. listopada 2018. pa do isplate, namiri prodajom do ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Z.k. odjel Poreč, u z.k.ul.br. 966 k.o. N. V., na k.č.zgr. 252 – kuća i dvorište ukupne površine od 355 m2, koliko je potrebno za namirenje tražbina tužitelja.

Tuženik P. B. iz N. V., K., G. 3, OIB: i

P. G. iz N. V., K., G. 3, OIB:, su dužni

solidarno isplatiti troškove parničnog postupka tužitelju M. B. iz P., M.

L. 2, OIB:, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši

od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.118,75 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da su tuženici tijekom trajanja braka stekli, kao bračnu stečevinu, nekretninu opisanu u točki I izreke ove Presude, svaki u ½ dijela. Dalje tvrdi da su tuženici sklopili brak 23. travnja 1983. godine tj. da su bračni drugovi preko 37 godina i da oboje žive na istoj adresi iz tužbe. Općinski sud u Poreču da je dana 16. studenog 2012. godine donio pravomoćnu Presudu na temelju priznanja pod posl.br. 3 P-333/12 temeljem koje prvotuženik duguje tužitelju iznos od 46.667,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie da je dana 04. listopada 2018. godine donio pravomoćnu Presudu temeljem koje prvotuženik duguje tužitelju iznos od 16.607,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, prvo i drugotuženici da su dana 02. srpnja 2013. godine zaključili bračni ugovor i ugovor o osnivanju prava uporabe, kojim da je prvotuženik svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine prenio u vlasništvo drugotuženice, te je u korist prvotuženika osnovana osobna služnost prava uporabe u 1/5 dijela i na taj način da su osujetili pravo tužitelja za naplatom na nekretninama prvotuženika, jer je isti po računu dugoročno opterećen za više milijuna kuna, što je tužitelj ustanovio tek kada je Presudu Općinskog suda u Poreču predao FINA-i na naplatu. Tužitelj tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika zato predlaže donošenje predložene presude kako bi mogao od ½ nekretnine (sada) drugotuženice namiriti svoja potraživanja. Istodobno predložio je i zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini.

2. Rješenjem posl.br. P Ob-196/2019-4 od dana 15. svibnja 2019. godine određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini.

3. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavaju sve navode i dokazne prijedloge, te zahtjeve tužitelja koji bi bili protivni pozicijama tuženika. Ističu da su navodi tužbe nejasni, da po zakonu postoji posebna imovina bračnih drugova i bračna stečevina, da se imovinski odnosi među bračnim drugovima uređuju ugovorom, da je sukladno zakonskom uređenju ugovorom uređeno da su nekretnine iz tužbe posebna imovina i da se ne radi o bračnoj stečevini, a pored toga i da nema ugovora, radilo bi se o posebnoj imovini, a ne bračnoj stečevini. Tijekom postupka tuženici su istakli da je predmetna nekretnina posebna imovina drugotuženice jer da ju je stekla darovanjem između drugotuženice kao daroprimca i njenog djeda pok. Petra Kukca kao darodavca i zato da je predmetna nekretnina njezina posebna imovina temeljem čl. 39. st. 2. Obiteljskog zakona.

4. Nakon davanja odgovora na tužbu, a tijekom prethodnog postupka, tužitelj je dana 15. studenog 2019. godine, uz postojeći tužbeni zahtjev postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Dana 03. veljače 2020. godine na pripremnom ročištu (na kojem su tuženici zastupani po punomoćniku) donijeto je Rješenje da će se u ovom postupku odlučivati o tužbenom zahtjevu tužitelja od 07. svibnja 2019. godine i o eventualnom tužbenom zahtjevu tužitelja od 15. studenog 2019. godine.

6. Tuženici su dana 22. studenog 2019. godine zaprimili podnesak tužitelja od 15. studenog 2019. godine.

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

7. Tuženici su se tijekom prethodnog postupka (50 i 51) protivili preinaci tužbenog zahtjeva tj. protivili su se i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Ističu da su bračnim ugovorom i Ugovorom o osnivanju prava uporabe od 02. srpnja 2013. godine ugovorili da svaka ugovorna strana odgovara za svoje dugove i da se dugovi druge ugovorne strane ne mogu naplaćivati iz imovine druge ugovorne strane. Zatim, da drugotužena nije u nikakvom obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem, da potraživanje tužitelja ne može biti bračna stečevina tuženika, da je potraživanje utvrđeno u parnicama u kojima drugotužena nije sudjelovala, te da potraživanja tužitelja ne mogu imati utjecaja na drugotuženu. Tuženici su istakli prigovor zastare.

8. Po provedenom postupku pod posl.br. P Ob-196/2019-13 dana 24. lipnja 2020. godine donijeta je Presuda kojom je:

- u točki I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje da je nekretnina k.č.br. zgr. 252 k.o. N. V. bračna stečevina tuženika svakog u ½ dijela što je drugotuženica dužna priznati i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela u korist prvotuženika,

- u točki II izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja da bračnu stečevinu tuženika čine potraživanja iz Presude posl.br. P-333/12-9 od 16. studenog 2012. i posl.br. P-1297/17-47 od 04. listopada 2018.,

- u točki III izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže drugotuženici da dopusti tužitelju namirenje tražbine koje ima prema prvotuženiku radi naplate tražbina iz Presuda posl.br. P-333/12-9 od 16. studenog 2012. i P- 1297/17-47 od 04. listopada 2018.,

- a u točki IV izreke naloženo je tuženicima da naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.654,80 kn.

9. Na Presudu posl.br. P Ob-196/2019-13 od 24. lipnja 2020. godine tuženici su podnijeli žalbu i dopune žalbi na točke II, III i IV izreke Presude, povodom kojih je Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-582/2020-2 od 17. rujna 2021. godine ukinuta Presuda posl.br. P Ob-196/2019-31 od 24. lipnja 2020. u pobijanim točkama tj. u toč. II, III i IV izreke Presude, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku određeno je ročište za glavnu raspravu. Na ročištu za glavnu raspravu tužitelj je izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, ali ukoliko sud ne prihvati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, da postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i to da se utvrdi da bračnu stečevinu tuženika čine novčana potraživanja iz Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Poreču broj 3 P-333/12-9 od 16. studenog 2012. godine u iznosu od 46.667,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je specificirano u podnesku i na temelju Presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama posl.br. P-1297/2017-47 od 04. listopada 2018. godine u iznosu od 16.607,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je specificirano u podnesku i to svakog od tuženika po ½ dijela. Zatim da se naloži drugotuženici da tužitelju isplati tražbinu prema naprijed navedenim Presudama.

11.Tuženici su ustrajali kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora danih tijekom postupka i u žalbi, a u odnosu na postavljen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev od 12. siječnja 2022. godine ističu da se isti ne može uzeti u obzir jer da je već zaključen prethodni postupak, a također da predmetni podnesak kojim je

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

postavljen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije dostavljen tuženiku sukladno odredbama ZPP-a (8 dana prije ročišta, sukladno odredbi čl. 299.a st. 2. ZPP-a).

12. Procesnim Rješenjem od 12. siječnja 2022. godine sud je odbio raspravljati o postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja predanog na zapisnik 12. siječnja 2022. godine, iz razloga jer sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može, bez suglasnosti tuženika, preinačiti tužbeni zahtjev odnosno jer sukladno odredbi čl. 299.a st. 2. ZPP-a sud neće uzeti u obzir podneske koji su predani nakon isteka roka propisan navedenom odredbom, a tužitelj nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao podnijeti pravodobno.

13. Slijedom navedenog, predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev kako je odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude tj. zahtjev tužitelja za utvrđenje da novčana potraživanja tužitelja prema prvotuženiku koja su utvrđena pravomoćnim Presudama predstavljaju bračnu stečevinu tuženika, a također i da se drugotuženici naloži da dopusti tužitelju namirenje predmetne tražbine i to iz prodaje ½ dijela predmetne nekretnine.

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (4, 34- 35), u Presudu na temelju priznanja (5-6), u Presudu (7-10), u bračni ugovor i ugovor o osnivanju prava uporabe (11-16), u potvrdu FINA-e (17), u Darovni ugovor (36), u povijesno stanje z.k.ul. 966 k.o. Nova Vas (37-44), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjernične struke, u prijepis posjedovnog lista (60), orto foto snimku (61), u spis Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama Pu P- 2433/19 (ranije oznake P-1297/17), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Provedenim dokazima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio jamac prvotuženiku prilikom sklapanja Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu između prvotuženika i banke od 25. ožujka 2003. godine,

- da se između tužitelja i prvotuženika kod Općinskog suda u Poreču-Parenzo vodio parnični postupak pod posl.br. 3 P-333/2012 u kojem je donijeta pravomoćna Presuda na temelju priznanja dana 16. studenog 2012. godine kojom je naloženo prvotuženiku da isplati tužitelju iznos od 46.667,73 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naknadi parnični trošak, sve kako je to opisano i specificirano u točki II izreke ove Presude,

- da prvotuženik nije postupao po pravomoćnoj Presudi na temelju priznanja, pa je tužitelj pokrenuo postupak ovrhe, kod FINA-e zabilježen pod brojem Ovr-3/2013,

- da se između tužitelja i prvotuženika kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie vodio parnični postupak pod posl.br. PuP-2433/2019 (ranijih oznaka P-1462/2015 i P-1297/2017) u kojem je donijeta pravomoćna Presuda kojom je naloženo prvotuženiku da isplati tužitelju iznos od 16.607,91 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naknadi parnični trošak, sve kako je to opisano i specificirano također u točki II izreke ove Presude,

- da su tuženici bračni drugovi koji su sklopili brak 23. travnja 1983. godine,

- da je drugotuženica upisana kao samovlasnica k.č.zgr. 252 iz z.k.ul. 966 k.o. Nova Vas, na kojoj nekretnini je 10. rujna 2004. godine upisano pravo zaloga za iznos od 126.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uvećano za ugovorene kamate

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

te pravo zaloga za iznos od 36.900,00 eura u kunskoj protuvrijednosti za kreditno potraživanje prema korisniku kredita u korist Erste & Steiermarkische Bank d.d.,

- da prvotuženik ima pravo osobne služnosti – uporabe na predmetnoj nekretnini, u 1/5 dijela,

- da je između tuženika 02. srpnja 2013. godine sklopljen bračni ugovor i Ugovor o osnivanju prava uporabe za kojeg su stranke navele svrhu "utvrđivanje i određivanje prava na postojećoj i budućoj imovini, te osnivanje prava uporabe" (čl. 2. Ugovora). Zatim da predmetna nekretnina je posebna imovina drugotuženice i dr. (čl. 3. Ugovora). Zatim da će eventualno dugovanje odnosno potraživanje trećih osoba svaka ugovorna strana odgovarati za dugove isključivo samo svojom imovinom, te da se dugovi jedne ugovorne strane ne mogu naplaćivati iz imovine druge ugovorne strane (čl. 6. Ugovora),

- da se pojedinačno naznačeni iznosi iz pravomoćnih Presuda odnose na dugovanja nastala prije zaključenja bračnog ugovora između tuženika.

17. Iz potvrde FINA-e (17) datirane 02. studenog 2015. godine proizlazi da je tražbina tužitelja u predmetu posl.br. Ovr-3/13 prema ovršeniku Branku Pavlić upisana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 27. mjestu, te da obveze Branka Pavlića u redoslijedu prije tražbine tužitelja iznose 2.359.140,33 kn. 18. Iz Darovnog ugovora (36) utvrđeno je da je isti sklopljen između P. K. u svojstvu darodavatelja i G. P. rođ. K. kao daroprimateljice

(između djeda i unuke) 10. svibnja 1985. godine, a predmet Ugovora o darovanju je zgrada k.č.zgr. 252 k.o. N. V. (predmetna nekretnina). Ugovor je ovjeren od nadležnog tijela Opće uprave kao i tijela Porezne uprave. Iz predmetnog Ugovora utvrđeno je da se prilikom sklapanja Ugovora radilo o darovanju nekretnine i da je predmetna nekretnina u vrijeme sklapanja Ugovora bila posebna imovina drugotuženice. Dakle, predmetna nekretnina nije bračna stečevina stranaka, a u odnosu na to već je tužitelj pravomoćno odbijen.

19. Očevidom lica mjesta, utvrđeno je da tuženici nisu zatečeni na licu mjesta, te da je punomoćnik tuženika izjavio da tuženici nisu kod kuće. Očevidom lica mjesta u prisustvu vještaka mjernične struke izvršena je identifikacija k.č.zgr. 252 k.o. N. V.. Vještak mjernične struke je iskazao da k.č.zgr. 252 k.o. N.

V. je u naravi obiteljska kuća, dvojni objekt, jugoistočni objekt, prizemlje, kat i potkrovlje i dvorište s južne strane. Ista ima tlocrtnu površinu prema službenom katastarskom stanju od 355 m2. Dvorište sa zapadne, južne i istočne strane omeđeno je ogradnim betonskim zidom s željeznom ogradom, dok sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa prema dvojnom objektu. Unutar predmetnog dvorišta nalaze se 3 stabala maslina, nekoliko ukrasnih palmi i betonirano parkiralište. Cijeli objekat u naravi kao takav je ucrtan u službeni katastarski plan.

20. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu između prvotuženika i banke radio u Zaštitarskoj tvrtki "Sigurnost" Labin. Tuženici da su imali sistem alarma povezan preko te tvrtke. Tužitelj je već tada poznavao tuženike, više prvotuženika. Jednom prilikom, za vrijeme rada na sistemu alarma, tužitelj je došao raditi na sistemu alarma u kuću tuženika i za stolom je našao da sjede tuženici i još jedan čovjek Č. B. sada pokojni. Tom prilikom, a bili su prisutni oboje tuženika, prvotuženik da ga je pitao da li bi mu bio jamac za stambeni kredit jer da bi htjeli adaptirati svoju kuću. Tom prilikom da je pristao biti jamac. Budući da je pristao biti jamac prisustvovao je kod sklapanja ugovora radi potpisa. Sjeća se da

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

je kao jamac bila još jedna osoba L. R.. Nakon što je prvotuženik ostvario kredit tuženici su adaptirali kuću, stalno su radili na adaptaciji kuće, ali konkretno što su sve adaptirali ne zna. Oboje tuženika da su znali da se njemu kao jamcu - tužitelju oduzima novac radi kredita kojeg je podigao prvotuženik. Zbog toga je tužitelj kod tuženika bio 10 do 15 puta nakon što su mu počele pristizati opomene iz banke i svaki puta tuženici su ga uvjeravali da se ne treba brinuti, da će sve biti u redu, drugotuženica mu je rekla da se zaposlila u Elektrostanici u Kufcima i da će oni platiti kredit tako da se on ne treba brinuti. I nakon što je morao otplaćivati umjesto prvotuženika, tužitelj je također više puta bio kod tuženika u njihovoj kući u Kufcima i tada su mu tuženici rekli da će mu vratiti ono što je platio i da zbog toga ne brine. Uvijek su mu obećavali i G. i B. (oba tuženika) da

će mu vratiti ono što je platio za njih.

Na upit punomoćnika tuženika kako zna da su ti novci utrošeni upravo za kuću tužitelj je iskazao da su mu tuženici rekli da im je to stambeni kredit za adaptaciju kuće. U tim razgovorima njega i tuženika da su bili prisutni i supruga tužitelja M. B. i sin tuženika M. P.. Ne zna da li su tuženici poslije

adaptacije kuće trebali raditi i legalizaciju. B. P. tj. prvotuženik da je mesar,

imao je klaonicu i mesnicu. Tužitelju su tuženici rekli da je stambeni kredit za kuću, ne zna da li je kredit utrošen i za nešto drugo. Tužitelj se u Sigurnost Labin zaposlio 1995. godine, a par godina poslije tuženici da su se priključili na "Sigurnost Labin" sa svojim alarmom tako da otprilike negdje od 1999. godine poznaje tuženike. Kod tuženika je odlazio isključivo u kuću tuženika. Nikada nije odlazio u klaonicu niti mesnicu, a koja se nalazi iza njihove kuće.

21. Iz iskaza tužitelja i u ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno:

- da je tužitelj bio jamac prvotuženiku kod sklapanja Ugovora o stambenom kreditu sklopljenom između prvotuženika kao korisnika kredita i Nove banke d.d. Zagreb kao davatelja kredita,

- da prvotuženik nije redovno plaćao rate kredita, te je banka naplatu vršila od tužitelja,

- da je tužitelj umjesto prvotuženika banci isplatio točno one iznose utvrđene pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Poreču posl.br. P-333/12-9 od 16. studenog 2012. godine i pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie posl.br. P-1297/17-47 od 04. listopada 2018. godine, a koji su predmet ove pravne stvari,

- da se radilo o Ugovoru o dugoročnom stambenom kreditu od 25. ožujka 2003. godine, na iznos od 14.800,00 eura,

- da je kredit u kojem je tužitelj bio jamac podignut za adaptaciju kuće u kojoj žive tuženici,

- da je drugotuženica od samog početka sklapanja Ugovora o kreditu bila upoznata da je tužitelj jamac i da je tijekom svih zamolbi tužitelja (da mu vrate uplaćene iznose na ime kredita) drugotuženica zajedno sa prvotuženikom obećavala isplatiti tužitelju.

22. Tuženici nisu predložili provođenje dokaza saslušanjem tuženika, niti je tužitelj predložio dokaz saslušanjem tuženika već je u tužbi pod dokaz naveo "očekivano priznanje tuženika". Ističe se da tuženici tijekom pripremnog ročišta odnosno do zaključenja prethodnog postupka nisu predložili dokaz saslušanjem tuženika. Tuženici su tek na ročištu za glavnu raspravu 21. svibnja 2020. godine predložili dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka M. P., sina tuženika, koji

Posl. broj 31 P Ob-121/2021-

prijedlog je sud odbio, jer je podnijet nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženici nisu dali valjane razloga, a ne radi se o saznanju za nove činjenice, kako to tuženici žele prikazati.

23. U ukupnosti provedenih dokaza, posebice iz Presude na temelju priznanja posl.br. P-333/12-9 od 16. studenog 2012. i P-1297/17-47 od 04. listopada 2018. godine utvrđeno je da je tužitelj tužbu bio podnio samo protiv prvotuženika tvrdeći da mu samo prvotuženik duguje utuženi iznos. U navedenim postupcima drugotuženica nije bila stranka, niti sudionik, niti je imala bilo koji pravni status u navedenim parnicama, pa slijedom toga nije niti imala utjecaj na tijek i način okončanja sudskih postupaka. Drugotuženica nije ni priznala tužbene zahtjeve, niti je imala mogućnost osporiti tužbene zahtjeve, niti je ona na bilo koji način imala mogućnost izrazit svoju volju ili poduzeti neke pravne radnje. A pravomoćnim Presudama utvrđena su potraživanja tužitelja isključivo i samo prema prvotuženiku.

24. Tuženici su istakli prigovor zastare. Tužitelj je u odnosu na drugotuženicu zahtjev za potraživanja podnio prvi puta tek 07. svibnja 2019. godine, a nesporno je da su potraživanja iz 2011., 2012. i 2013. godine. U ovom predmetu tužitelj tuži oba tuženika, a njegova potraživanja su utvrđena samo prema prvotuženiku. A odredba čl. 51. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisuje da ako zastara ne teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, tada da zastara teče za ostale (solidarne) dužnike i da se može ovršiti…. A odredba čl. 241. propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog prigovor zastare u odnosu na drugotuženicu je osnovan. Naime, tražbine tužitelja koje su predmet tužbenog zahtjeva jesu iz 2011., 2012. i 2013. godine, a kako je tužitelj te tražbine prema drugotuženoj prvi puta istakao podnošenjem tužbe u ovom predmetu 07. svibnja 2019. godine, a do podnošenja tužbe istekao je opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari (u odnosu na drugotuženicu) pravno je nastupila zastara, ali obveza, kao moralna obveza, prvotuženika prema tužitelju nije prestala. Kako je već naprijed navedeno drugotužena nije sudjelovala u parničnim postupcima posl.br. P-333/12 i P-1297/17, niti je bilo kojim aktom preuzela obvezu koju je prvotuženik imao prema tužitelju, a niti je u odnosu na oba parnična postupka procesno imala bilo kakvog utjecaja.

25. Nadalje, između tuženika je 02. srpnja 2013. godine sklopljen bračni ugovor i ugovor o osnivanju prava uporabe kojim su u čl. 6. ugovorili da glede eventualnog dugovanja, potraživanja trećih osoba, isti određuju da svaka ugovorna strana odgovara za dugove isključivo samo svojom imovinom, te da se dugovi druge ugovorne strane ne mogu naplaćivati iz imovine druge ugovorne strane. Iz takvog utvrđenja proizlazi da drugotuženica ne odgovara za dugove koje ima prvotuženik prema trećima tj. i tužitelju. A u odnosu na drugotuženicu, tužitelj je prvi puta zahtjev podnio u svibnju 2019. godine.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja kakav je postavljen glede naloga drugotuženici da dopusti tužitelju da ovaj namiri svoju tražbinu prema tuženiku i to namirenjem od prodaje do ½ dijela nekretnine vlasništvo drugotuženice sukladno odredbi čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009,

Posl. broj 31 P Ob-121/2021- 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a), predstavlja zahtjev tzv. hipotekarne tužbe. Međutim, takav zahtjev, tj. takav pravni put zaštite moguć je isključivo kada je potraživanje tužitelja osigurano zalogom na predmetnoj nekretnini. A nesporno je da tražbina tužitelja nije osigurana zalogom na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je takav zahtjev tužitelja neosnovan.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je izgubio u ovoj parnici, te je dužan tuženicima naknaditi parnični trošak. Tuženicima je priznat trošak za zastupanje na ročištima 03. veljače 2020., 03. ožujka 2020., 21. svibnja 2020. i 12. siječnja 2022. za svaku radnju 1.250,00 kn, u koji iznos je uračunat i PDV, zatim za sastav žalbe od 08. srpnja 2020. godine u iznosu od 1.718,75 kn, u koji iznos je uračunat i PDV, te sudska pristojba za žalbu u iznosu od 400,00 kn (koji iznos je uplatio), a što sveukupno iznosi 7.118,75 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 9., 10. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015) i tarifnom broju 3. Tarife sudskih o pristojbi.

28. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo, dana 24. veljače 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.