Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-794/2015-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. P. sina J. iz S., , OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz

Odvjetničkog ureda L.-V. & p d.o.o., S., protiv tuženika pod 1.

Z. A., vl. A. obrta M.A.M., Split, OIB: koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S. i pod 2.

T. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa

punomoćnik P. T., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 27.siječnja 2022.god. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tužene pod 1. i punomoćnika tuženika pod 2., dne 24.veljače 2022.god.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima pod 1. Z. A., vl. A. obrta M.A.M.

S. i pod 2. T. d.o.o. S., u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 64.500,00 teče od 26.lipnja 2015.god. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od 13.listopada 2014.god. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od 20.studenoga 2014.god. do isplate i na iznos od 99,96 kn od 24.prosinca 2014.god. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 40.460,04 kn, za više zatražene kamate na dosuđeni iznos, kao i da isplata ide na žiro račun punomoćnika tužitelja, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženicima pod 1. Z. A., vl. A. obrta M.A.M.

S. i pod 2. T. d.o.o. S., u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 38.347,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 24.veljače 2022.god. pa do isplate, a po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve na žiro račun punomoćnika tužitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva L.-V.&p d.o.o. u S., IBAN:

kod OTP banke d.d., dok se za više zatražene troškove

postupka, u iznosu od 39.152,82 kn, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 26.lipnja 2015.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1. Z. A., vl. A. obrta M.A.M. i pod 2. G. d.o.o. S., radi

isplate. U tužbi se navodi kako je dana 3.listopada 2014.g. tužitelj kao radnik tužene pod 1. doživio nezgodu na radu na gradilištu B. 4 u kojoj je zadobio tjelesne povrede, a tuženik pod 2. je bio investitor i izvođač radova na predmetnom gradilištu. Tužena pod 1. kao poslodavac odgovara tužitelju za svu pretrpljenu štetu po načelu objektivne odgovornosti temeljem Zakona o zaštiti na radu i zbog toga što se bavi djelatnošću s povećanom opasnošću, a tuženik pod 2. odgovara solidarno s tuženikom pod 1. kao investitor i izvođač radova. Temeljem prednjeg, tužitelj traži donošenje presude kojom će se obvezati tuženike pod 1. i 2. solidarno mu na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti ukupan iznos od 79.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3.listopada 2014.god. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i to sve na žiro račun punomoćnika tužitelja.

1.1.Podneskom od 31.srpnja 2015.god. tužitelj preinačava tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika pod 1. i 2. na ime neimovinske i imovinske štete isplatu iznosa od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3.listopada 2014.god. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve to na račun punomoćnika tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu, tužena pod.1. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako tužitelj kritične prigode nije postupao po pravilima rada s kojima je bio upoznat prije odvijanja radnog procesa na gradilištu, a tužena pod 1., kao poslodavac, prije odvijanja radnog procesa poduzela je sve potrebne radnje i mjere da se nesmetano i pravilno odvija proces rada na gradilištu. Tužitelj je bio obučen za rad na siguran način, imao je uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti (prema kojem je sposoban uz ograničenja za rad na visini te rad u buci uz nošenje korekcijskih naočala i slušnog pomagala kojeg sam sebi osigurava), a kritične prigode tužitelj samovoljno nije koristio slušno pomagalo jer je smatrao da mu nije potrebno prilikom rada na ploči. Tužitelj je kritične prigode postupao s krajnjom nepažnjom, svjestan je prihvatio opasnost od nastanka nezgode na radu, lakomisleno smatrajući kako ljestve može dohvatiti bez opasnosti po pad i zdravlje, te je isti nakon što je zgazio na otplatnu ploču stropa prvog kata propao s visine od 5,5 metara pa je ponašanje tužitelja imalo pretežan značaj za nastanak štetnog događaja i štete, dok u ponašanju tužene pod 1 nema nikakvih propusta. Kako je do nezgode došlo isključivom radnjom tužitelja to su ispunjenje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tužene pod 1. u smislu odredbi čl. 1067. st.2. ZOO-a.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 2. G. d.o.o. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine te predlaže isti odbiti. Tuženik pod 2. nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer nikakvu štetu tužitelju nije prouzročio. Tuženik pod 2. poduzeo je sve u okviru svojih zakonskih obveza kao investitor gradnje da do bilo kakve štete u gradnji ne dođe, a to što je unatoč tim poduzetim radnjama tuženika pod 2. na strani tužitelja eventualno nastala šteta, ista je nastala njegovom isključivom krivnjom, a ne krivnjom tuženika pod 2.

4. Na ročištu od 22.veljače 2018.god. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženika pod 2. G. d.o.o., kojem povlačenju se tuženik pod 2. nije protivio pa je rješenjem ovog suda od istog datuma utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na tog tuženika.

5. Tužitelj je dne 2.studenoga 2017.god. podnio tužbu protiv tuženika T. d.o.o. radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale mu u nezgodi na radu na gradilištu B. od 3.listopada 2014.god. u iznosu od 227.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 3.listopada 2014.god. do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a sve iz razloga što je taj tuženik propustio osigurati da se radovi na gradilištu obavljaju sukladno pravilima o zaštiti na radu te nije osigurao da se prije demontaže dijela hodnika stropa prvog kata na drugom katu postavi zaštitna ograda ni znak koji bi upozoravao na opasnost, a koji predmet je podveden pod br. Pr-785/17.

5.1. Na ročištu od 8.svibnja 2018.god. pripojen je spis ovog suda pod br. Pr-785/17 predmetnom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te se postupak vodi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-794/15.

5.2. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 2. T. d.o.o. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor zastare. Navodi kako je tužitelj isključivo odgovoran za predmetnu štetu, odnosno isti bi u glavnoj mjeri doprinio nastanku štete

6. Podneskom od 10.rujna 2021.god. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 108.160,00 kn s pripadajućim kamatama od 3.listopada 2014.god. do isplate te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu, ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.listopada 2014.god.., zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada o inspekcijskom nadzoru od 30.listopada 2014.god., skice mjesta događaja, zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada od 6.listopada 2014.god., od 22.listopada 2014.god., potvrde Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje od 5.studenoga 2014.god., medicinske dokumentacije, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja, potvrde Doma za starije i nemoćne osobe S. od 27.siječnja 2003.god., uvjerenja Z. S. broj 30037/14-DV i 30032/14-DV od 22.kolovoza 2014.god., ugovora od 2.lipnja 2014.god., rješenja G. d.o.o. Split od lipnja 2014.god., spisa ovog suda pod br. K-619/2015, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Z. P., spec.ortoped, dr. M. J., spec. neurokirurg, dr. S. L.-

F., spec. maksilofasijalne kirurgije, dr. Č. L., spec. psihijatar, dr. D. T., spec. ortoped, saslušanjem svjedoka N. B., B. B.,

I. O.-Č., saslušanjem tužitelja i tužene pod 1. kao parbenih stranaka, a da se ne bi stvarali nepotrebni troškovi i odugovlačio postupak sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka J. M., budući da se isti nije odazivao pozivima suda zbog neuredne dostave, a njegovo saslušanje ionako se ukazuje suvišnim i nepotrebnim pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj radnik tužene pod 1. Z. A., vl. A. obrta M.A.M. i da je dne 3.listopada 2014.god. doživio nezgodu na radu – na gradilištu B. broj 4. na način da je prilikom silaska s drugog kata u namjeri da dohvati drvene ljestve zgazio na otplatnu ploču stropa prvog kata i propao s visine od 5,5 m.

9. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika pod 1. i 2., te osnovanost istaknutog prigovora zastare.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, a koja šteta mu je nastala na gradilištu B. broj 4 i to padom kroz otplatnu ploču stropa prvog kata pri čemu je zadobio frakturu ivera desnog koljena s dislokacijom, potres mozga, rezno gnječnu ranu na čelu i lom čeone kosti.

10. Tuženici su prigovorili promašenoj pasivnoj legitimaciji, koji prigovor ovaj sud smatra neutemeljenim. Tužitelj je radnik tužene pod 1. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.listopada 2014.god. na radnom mjestu pomoćnog armirača pa je tužena ad 1. pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari i ista odgovara za nastalu štetu tužitelju sukladno odredbama ZR-a (čl.111. ZTR), te odredbama o objektivnoj odgovornosti Zakona o zaštiti na radu. Tuženik pod 2. izvodio je radove montaže i demontaže na predmetnom gradilištu, a što predstavlja opasnu djelatnost i uslijed protupravnog djelovanja radnika tuženika pod 2. I. O. Č. u odnosu na

kojeg se vodio kazneni postupak i u kojem je isti pravomoćnom presudom ovog suda pod br. K-619/15 od 1.ožujka 2016.god. proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222. u svezi s čl. 221. st.1. i 2. Kaznenog zakona, došlo je do štete tužitelja pa je i tuženik pod 2. pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Naime, odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje: ZR) određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Prema čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine„ broj 71/14, 118/14, 154/14, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. U smislu tog zakona pojmovima mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju se sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Pojam nezgode na radu nije usko vezan za izvršavanje radnih zadataka radnog mjesta, već je dovoljno da je šteta nastala pod nadzorom poslodavca na mjestu na kojem radnik treba dolaziti tijekom rada.

13. Odredba članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koja je implementirana u ZZR.

14. Dakle, odgovornost tužene pod 1. za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tužena pod 1. kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju ona nije mogla predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

15. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako mu se nezgoda dogodila na način da je prilikom obavljanja radova popeo se ljestvama na gornju ploču dva kata i započeo radove na donjoj zoni, a kada se, zbog nedostatka žice, spustio s gornje ploče na donju i došao do podesta pa umjesto da pomakne ljestve da bi sišao propao je s visine od 5,5 m. Nije bilo nikakvog upozorenja, zaštitne ograde ni obavijesti da su se obavljali radovi ispod te ploče.

16. Tužena pod 1. u svom stranačkom iskazu navodi kako smatra da je obavila sve što je potrebno za zaštitu na radu i da su radnicima obavljeni liječnički pregledi. O samom štetnom događaju zna iz izjava drugih zaposlenika jer nije bila nazočna na gradilištu kada se dogodila nezgoda.

17. Svjedok N. B. iskazuje kako je osobno vidio pad tužitelja s visine druge etaže, od cca 6 m, ne zna koje je poslove na zgradi tužitelj obavljao, kao što ne zna jesu li tužitelj i drugi radnici obaviješteni da su na prvom katu objekta vršeni poslovi demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata od strane tvrtke T. d.o.o.

18. Iz iskaza svjedoka B. B. proizlazi kako se kritične prigode na prvom katu vršila demontaža dijela hodnika stropa prvog kata, a radnici pa tako ni on nisu od strane poslodavca bili o tome upozoreni niti su postojala ikakva pisana upozorenja. Jedini izlaz s ploče na više katove bile su drvene skale koje su se nalazile u prizemlju i koje su vezane za konzolu. Po njemu je uzrok pada tužitelja demontaža ploče prvog kata bez da je itko od ranika na to upozoren pa je propao kroz oplatu na način da je morao zagaziti na tu oplatu na prvom katu da bi došao do ljestava i onda je propao zajedno s oplatom jer je vršena demontaža te ploče na prvom katu.

19. Svjedok I. O. – Č. u svom iskazu navodi kako je kritične prigode dao nalog za obavljanje radova demontaže dijela hodnika stropa prvog kata i da je o tome obavijestio svoje radnike koji su izvodili poslove demontaže i preko radnika tvrtke Tomičić d.o.o. poslao je obavijest i ostalim radnicima na gradilištu da ne mogu biti prisutni na navedenom mjestu dok se demontaža izvodi, dok pisanih upozorenja nije bilo. Navodi da je postojala zaštitna ograda, postojale su ljestve koje su ispravne, a o padu tužitelja s visine prvog kata mu je poznato.

20. Pregledom prijave o ozljedi na radu proizlazi kako se tužitelju ozljeda dogodila prilikom silaska niz ljestve s vrha objekta, a na objekt je otišao po žicu za vezivanje.

21. Iz Zapisnika o inspekcijskom nalazu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 30.listopada 2014.god. proizlazi kako su, a povodom inspekcijskog nadzora obavljenog temeljem ozljede na radu A. P. na predmetnom radilištu, utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu u svezi s ozljedom na radu i to: neusklađenost prilikom izvođenja radova na privremenom gradilištu-na prvom katu objekta izvođeni su radovi demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata od strane radnika društva T. d.o.o., a da radnici obrta M.A.M. o tome nisu obaviješteni ni upozoreni čime je ugrožena sigurnost i zdravlje radnika; nije imenovan glavni inženjer gradilišta jer prethodni glavni inženjer gradilišta nije zaposlenik društva G. d.o.o., te je radnik – tužitelj raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, a ne zadovoljava tražene uvjete (liječnički pregled). Ostali nedostaci su: ljestve, koje su korištene za komunikaciju između prvog i drugog kata objekta, nisu u ispravnom stanju i što poslodavac nije osigurao da najmanje jedan radnik bude osposobljen za pružanje prve pomoći u slučaju ozljede na radu.

22. Pregledom spisa ovog suda pod br. K-619/2015 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom pod broj K-619/2015 od 1.ožujka 2016.god. izdan kazneni nalog protiv okrivljenog I. O.-Č. kojim se isti proglašava krivim što je iz nehaja pri građenju postupio protivno propisima i opće priznatim pravilima struke izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena tjelesna ozljeda neke osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti-djelo opisano u čl. 222.st.3. u svezi s čl. 221.st.1 i 2. Kaznenog zakona/11.

23. Dakle, poslodavac odgovora za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR je na poslodavcu. Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je radnik postupao protivno odredbama ZZR i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također, poslodavac se oslobađa odgovornosti ako dokaže, a u smislu odredbe čl. 1067. ZOO, da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju ona nije mogla predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti.

24. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i adekvatna uzročna veza. Ovaj sud smatra da je tužitelj prilaganjem prednjih dokaza (prijave o ozljedi na radu, iskazom svjedoka, a i samim svojim iskazom) u cijelosti dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi, pri obavljanju poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena, stoga postoji odgovornost tužene pod 1. za štetu koja je nastala tužitelju svezi obavljanja redovnih poslova. Tužena pod 1. je trebala osigurati sigurne uvjete rada, ali ona nije poduzela zakonom propisane mjere za siguran rad.

25. Naime, tužitelj je kritične prigode obavljajući svoje radne zadatke-pomoćnog armirača na gradilištu B. broj 4., na kojem se gradi stambeno poslovna zgrada, spuštajući se s drugog kata na prvi kat došao do podesta gdje su se nalazile drvene ljestve, koje su služile kao komunikacija između prvog i drugog kata objekta, s namjerom donošenja armaturne žice iz skladišta, propao s visine od 5,5 m. Na tom mjestu nije bilo nikakvog znaka upozorenja ni obavijesti da su se obavljali radovi ispod ploče, a nije bilo ni zaštitne ograde, što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja saslušanog kao parbenu stranku, već i iz iskaza svjedoka B. i B., pa je ugazivši na podest prvog kata kako bi došao do ljestava, koje su bile odmaknute u stranu za 1 m, i spustio se, zgazio na otplatnu ploču stropa prvog kata i propao s visine od cca 5,5 m zbog demontaže ploče prvog kata. Demontažu dijela hodnika stropa prvog kata obavljala je tvrtka T. d.o.o., tuženik pod 2. i radnik tog tuženika I. O.-Č., koji je bio voditelj tesarskih radova na gradilištu, dao je nalog za obavljanje radova demontaže stropne ploče, a da o tome nisu obavješteni radnici tužene pod 1.

25.1. Tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Šteta je tužitelju nastala uslijed pada kroz oplatnu ploču stropa prvog kata, a da je vršena demontaža dijela hodnika stropa prvog kata, tužitelj nije imao saznanja, jer ga o tome nije nitko obavijestio pa zbog toga u ponašanju tužitelja nema nikakve krivnje, a isti nije mogao predvidjeti da će se vršiti demontaža dijela hodnika prvog kata i da neće moći stati na dio kroz koji je propao pa ovaj sud cijeni da tužitelj nije ni djelomično pridonio štetnom događaju. Činjenica da tužitelj nije imao slušno pomagalo ne utječe na njegovu odgovornost, jer mu slušno pomagalo i da ga je imao ne bi pomoglo da ne propadne kroz oplatnu stropnu ploču prvog kata.

26. Tužena pod 1. kao poslodavac nije na odgovarajući način osigurala tužitelju mjesto rada, a šteta je nastala uslijed pada kroz oplatnu ploču prvog kata koje je uzrokovano objektivnim razlogom tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovorna osoba za nastanak konkretne štete.

26.1. Osim toga, rad na visini obavljen je protivno pravilima zaštite na radu, jer su na konstrukciji postojale drvene ljestve, koje su služile kao komunikacija između prvog i drugog kata objekta, koje nisu bile u ispravnom stanju, odnosno iste su bile jednim krajem naslonjene na konzole nosače skele, nisu bile učvršćene u gornjem dijelu i nisu bile stabilne, u dovoljnoj mjeri nisu nadvisivale pristupni podij drugog kata čime nije osiguran siguran rukohvat, kako je sve utvrđeno i inspekcijskim nadzorom pa je od strane inspektorata rada zabranjeno korištenje ljestvi jer je uporabom istih ugrožen život i zdravlje radnika (tužena pod 1. postupila je po rješenju i uklonila ljestve s gradilišta), a nije bilo ni zaštitne grade.

26.2. Obveza tužene pod 1., s kojom je tužitelj bio u radnom odnosu, da svom radniku osigura zaštitu na radu, odnosno osigura sve uvjete rada bez opasnosti za život i zdravlje. Okolnost što tužena pod 1. kritične prigode nije organizirala rad na gradilištu B. 4., kako to ista navodi, niti bila prisutna na gradilištu ne utječe na njezinu odgovornost. Tužena pod 1. nije osigurala rad na siguran način, nije svojim radnicima osigurala ljestve za sigurno penjanje i silaženje između katova (navodi tužene da drvene ljestve koje su bile na gradilištu nisu njezino vlasništvo, samim time ne umanjuje njezinu odgovornost, jer je tužena pod 1. trebala osigurati svojim radnicima pa tako i tužitelju sigurno penjanje i silaženje), nije osigurala zaštitnu ogradu, a osim toga tužitelj nije ispunjavao potrebne zdravstvene uvjete za konkretne poslove, kako to proizlazi i iz inspekcijskog nadzora.

Tužena pod 1. rasporedila je tužitelja za rad na visini, dakle na poslove s posebnim uvjetima rada, a on nije zadovoljavao tražene uvjete (liječnički pregled)-utvrđeno inspekcijskim nadzorom, te nije osigurala radnika od pada s visine, radnik nije imao zaštitni pojas, nije bilo zaštitne ograde što predstavlja opasnu djelatnost pa poslodavac odgovara i prema odredbama ZOO-a.

27. Nadalje, tuženik pod 2. kao kooperant izvođaču radova tvrtki G. d.o.o. na gradilištu B. broj 4. vršio je poslove montaže i demontaže, te je kritične prigode obavljao poslove demontaže dijela hodnika stropa prvog kata o čemu je, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka I. O. Č., obavijestio svoje radnike koji su izvodili te poslove, a putem radnika tuženika pod 2. trebala je biti poslana obavijest o tim radovima ostalim radnicima na gradilištu, pa tako i radnicima tužene pod 1., a koja obavijest je izostala. Nije bilo ni pisanih upozorenja vezano za opasnost zbog poslova demontaže dijela hodnika stropa prvog kata, a što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i svjedoka B., čiji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju pa ih sud u cijelosti prihvaća.

27.1. Da se obavljala demontaža oplate stropne ploče prvog kata radnici tužene pod 1. nisu bili ni na koji način upozoreni, a da se obavljaju ti radovi trebali su biti upozoreni na jasan i nedvojben način, a ne po drugom radniku obavještavati ostale radnike o izvršenju radova demontaže, kako je to učinio svjedok O., koji je iskazao da je obavijestio radnika J. M. da upozori ostale djelatnike na ploči da ne prolaze tim dijelom oplate ploče radi mogućnosti od padanja. Po ocjeni ovog suda ne može se po drugom radniku obavještavati o izvođenju određenih radova i o opasnostima prilikom izvođenja tih radova, već je trebalo staviti znakove opasnosti i upozorenja, ograditi taj dio, što je u ovom slučaju izostalo, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka B., a što je utvrđeno i prilikom inspekcijskog nadzora da na katu nisu zatečeni znakovi opasnosti ili zabrane, kao ni zaštitna ograda. Stoga je radnik tuženika pod 2. I. O. - Č. pravomoćnom presudom ovog suda br. K-619/15 od 1.ožujka 2016.god. proglašen krivim što je iz nehaja protivno propisima i pravilima struke izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a tim djelom je prouzročena tjelesna ozljeda tužitelju.

27.2. Budući da je štetni događaj bio uzrokovan padom tužitelja kroz oplatnu ploču stropa prvog kata, a o kojoj demontaži nije imao saznanja krivnjom tuženika pod 2. koji je trebao obavijestiti sve radnike na gradilištu, postaviti upozorenja, zabrane, zaštitnu ogradu, što je konkretne prigode izostalo, to postoji odgovornost tuženika pod 2. pa sukladno tome, a imajući u vidu i odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, isti je dužan naknaditi svu štetu tužitelju proizašlu mu iz predmetnog štetnog događaja.

Tuženik pod 2. nije poduzeo sve potrebite mjere na tom gradilištu kojima bi upozorio ostale radnike, pa tako i tužitelja, o obavljanju radova koji predstavljaju opasnost, stoga je odgovoran tužitelju za pretrpljenu štetu.

28. Kako je u konkretnom slučaju riječ o šteti koju su tuženici pod 1. i pod 2. prouzročili zajedno, stoga tuženik pod 2. nije treća osoba spram tužene pod 1. (drugotuženik kao kooperant izvođaču radova nema status treće osobe spram prvotužene koja je na navedenom gradilištu radila armiračke radove, jer su isti na gradilištu upućeni jedni na druge), već tuženici odgovaraju solidarno u smislu odredbe čl. 1107. ZOO-a kojom je određeno da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

29. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

30. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Sudski vještak dr. Z. P., spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 8.travnja 2019.god. navodi kako je tužitelj u radnoj nezgodi zadobio višestruki prijelom ivera desnog koljenja, potres mozga, ranu na glavi u predjelu čela, te prijelom čeone kosti, te je izvršen operacijski zahvat-repozicija ulomaka ivera i osteosinteza. Kod tužitelja se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Bolove jakog intenziteta trpio je 1 dan, nakon operacijskog zahvata, srednjeg intenziteta 4 dana, blagog intenziteta 2 mjeseca. Nakon izlaska iz bolnice bila mu potrebna tuđa njega i pomoć mjesec dana po 2 sata dnevno, te još mjesec dana po 1 sat dnevno i to kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, odijevanja, presvlačenja i dr. Zaostala je naruženost blagog stupnja kad je noga otkrivena u ljetnim mjesecima , inače nema naruženosti, a zaostalo je trajno umanjenje životne aktivnosti od 6 % što se odnosi na sve tegobe koje će imati kod dugotrajnog hodanja i stajanja, nošenja teških tereta i kod svih poslova gdje je potrebno sagibanje, čučanje i sl., a liječenje tužitelja je završeno 10 mjeseci nakon ozljeđivanja.

32. Sudski vještak dr. M. J., spec. neurokirurg u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 8.travna 2019.god. navodi kako je kod tužitelja i s neurokirurškog gledišta ostalo oštećeno zdravlje. Usuglašava se s procjenom pretrpljenih bolova u intenzitetu i trajanju prema ortopedu, kao i procjenom tuđe njege i pomoći. Neugodnosti kod tužitelja, osim iskazanih od strane ortopeda, bile su tzv. Stresno događanje za njega tijekom transportacije u bolnicu, a potom je bio hospitaliziran 10 dana, provedeno je rendgensko zračenje, a bio je i operiran pa je poslije odlazio ma kontrolne preglede u više navrata, na fizikalnu terapiju stacionarno i dr. Radi potresa mozga i prijeloma lubanjske kosti i to čeone cijeni trajno oštećeno tjelesno zdravlje za 5 %, a koji 5 % treba pribrojati ortopedsko-traumatološkoj procjeni od 6 % jer se radi o ozljeđivanju dva različita organska sustava.

33. Iz pisanog nalaza i mišljenja dr. S. L.-F., spec. maksilofacijalni kirurg od 13.studenoga 2020.god. proizlazi kako iz domene vještačenja maksilofacijalne kirurgije postoji horizontalni ožiljak duljine cca 7-8 cm u čeonoj regiji kao posljedica štetnog događaja, zbog čega postoji blago naruženje. Iz domene maksilofacijalne kirurgije kod tužitelja ne postoji umanjenje tjelesnog zdravlja. Što se tiče bolova, tuđe njege i pomoći isti se mogu uklopiti u bolove i tuđe njegu i pomoć koji su vještačeni od strane ortopeda i neurokirurga.

34. Sudski vještak dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 9.rujna 2021.god. navodi kako je tužiteljeva ozljeda s ortopedsko traumatološke strane ostavila umanjenje životnih aktivnosti od 8 % što znači da će morati ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, kod svih radova gdje treba saviti koljena, čučnuti, gdje se treba penjati, spuštati niz nizbrdice i stepenice, a otežano mu je i dulje hodanje. Bolove jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć trebala mu je nakon izlaska iz bolnice prva 4 tjedna 2 sata dnevno, a nakon toga za vrijeme hodanja uz pomoć štaka 2 mjeseca 1 sat dnevno. Naruženost je visoko-lakog stupnja.

35. Sudski vještak dr. Č. L., spec. psihijatar u svom na nalazu i mišljenju danom na ročištu od 22.veljače 2021.god. navodi kako se u trenutku ozljeđivanja tužitelja ne može govoriti o primarnom strahu jer je za to vrijeme imao retrogradnu amneziju. Kod dolaska u bolnicu imao je jaki strah koji je trajao 5 dana, srednjeg intenziteta trpio je do javljanja psihijatru, a taj strah je dijelom i uzrok javljanja psihijatru, a strah slabog intenziteta trpio je do 12.05.2015.god. Zbog zaostalog ograničenja u funkciji desnog koljena morat će ulagati napore tako da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja od 5-15%.

36. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika, koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, a na koje stranke nisu imale primjedbi, uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja općih životnih aktivnosti, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (RTG snimanje, MSCT glave – kompjutorizirana tomografija, operacija-repozicija i osteosinteza desnog ivera, fizikalna terapija, kontrolni pregledi, hodanje uz štake i dr.), te naruženosti, kao i pretrpljenog straha tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u iznosu od 64.500,00 kn, dok je za više zatraženo s ovog osnova, za iznos od 35.500,00 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu.

37. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 6.160,00 kn, te troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn. 38. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

39. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. T. bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od četiri tjedna po 2 sata dnevno, te još dva mjeseca po 1 sat dnevno, ukupno 120 sati.

39.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istome ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi) pa stoga tužitelja pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe „L.“ (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u visini od 35,00 kn, to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.

39.2. Tužitelj je na ime cijene sata tuđe njege i pomoći zatražio iznos od 35,00 kn, te za 170 sati tuđe njege i pomoći traži isplatu iznosa od 6.160,00 kn, međutim prema vještačenju dr. Tripalo tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna sveukupno 120 sati (30 dana x 2 sata dnevno = 60 sati, te 60 dana x 1 sat dnevno = 60 sati, ukupno 120 sati potrebite tuđe njege i pomoći x 35,00 kn, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, kako je tužitelj zatražio), stoga tužitelja pripada na ime naknade za tuđu njegu i pomoć iznos od 2.100,00 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 4.060,00 kn, tužitelj odbijen.

40. Glede troškova liječenja, tužitelju je valjalo priznati iznos od 1.099,96 kn, a sve prema računu za naplatu troškova sudjelovanja od osigurane osobe Kliničkog bolničkog centra Split od 13.listopada 2014.god. i 15.studenoga 2014.god., a za više zatraženo, za iznos od 900,04 kn, tužitelj je odbijen. Naime, tužitelj nije ničim dokazao da je daljnje troškove liječenja i u kojem iznosu imao, a niti je predložio glede predmetne tražbine relevantne dokaze iz kojih bi nesumnjivo proizlazila osnovanost njegovog potraživanja glede troškova liječenja upravo u iznosu od 900,04 kn.

40.1. Naime, odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) određeno je da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju slobodne ocjene dokaza, međutim, tužitelj nije postupio sukladno navedenoj odredbi tj. nije dostavio nikakve dokaze na okolnost da je imao daljnje troškove liječenja i u kojoj visini, a sud provodi one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

41. Dakle, tužitelju je dosuđeno na ime naknade (neimovinske i imovinske) štete ukupan iznos od 67.699,96 kn, dok je za više zatraženo, i to za iznos od 40.460,04 kn, odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje na iznos od 64.500,00 kn teku od dana 26.lipnja 2015.god., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga) pa do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od 13.listopada 2014.god. pa do isplate ( naime, na dosuđeni iznos na ime tuđe njege i pomoći zatezne kamate teku od dana 13.listopada 2014.god., dakle od vremena kada je tužitelj bio izvrgnut tim troškovima pa do isplate, jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme kada je trošak učinjen tj. usluga pružena pa i u slučaju kada nije došlo do angažmana treće osobe, već su tuđu njegu i pomoć tužitelju kao oštećenom pružali članovi njegovog domaćinstva); na iznos od 1.000,00 kn od 20.studenoga 2014.god. do isplate, te na iznos od 99,96 kn od 24.prosinca 2014.god. do isplate, dok je za više zatražene kamate za razdoblje od 3.listopada 2014.god. do 25.lipnja 2015.god. (na iznos od 64.500,00 kn), od 3.listopada 2014.god. do 12.listopada 2014.god. (na iznos od 2.100,00 kn), od 3.listopada 2014.god. do 19.studenoga 2014.god., odnosno do 23.prosinca 2014.god. (na iznos od 1.099,96 kn) tužitelj odbijen u svom zahtjevu.

42. Zahtjev tužitelja da se na žiro račun njegovog punomoćnika isplati naknada štete sud je odbio, jer iz spisa proizlazi da je tužitelj OD L. - V. & P.

d.o.o. izdao punomoć za vođenje parnice, a da pobliže nije odredio ovlaštenja u punomoći pa se stoga ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženiku da tužitelji isplati naknadu štetu na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. Dakle, ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši.

43. Tuženik pod 2. je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.

44. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a proizlazi da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

45. Tužbom od 26.lipnja 2015.god. tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja, a koja šteta mu je nastala 3.listopada 2014.god. u odnosu na tuženu pod 1., dok tužbom od 2.studenoga 2017.god. potražuje od tuženika pod 2. naknadu neimovinske i imovinske štete nastale mu 3.listopada 2014.god.

45.1. Kako se nezgoda dogodila 3.listopada 2014.god., a tužitelj je tužbu za naknadom štete protiv tuženika pod 2. podnio dne 2.studenoga 2017.god. to je očito da nije protekao zastarni rok od tri godine. Naime, kod tužitelja je liječenje završeno dne 3.kolovoza 2015.god., kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo, kako proizlazi i iz vještačenja vještaka P. koji je naveo da u nalazu fizijatra stoji kako je fizikalna terapija iscrpljena i kontrole su po potrebi, a tužba je podnesena dne 2.studenoga 2017.god. to je očito da je tužba podnesena u zastarnom roku od tri godine.

46. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

46.1. Naime, tužitelju, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova zastupanja po punomoćniku, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na: sastav tužbe 250 bodova, za zastupanja na ročištima od 22.veljače 2017.god., 26.lipnja 2018.god., 12.rujna 2018.god., 17.listopada 2018.god., 25.veljače 2019.god., 8.travnja 2019.god., 22.veljače 2021.god., 19.travnja 2021.god., 9.rujna 2021.god., 11.studenoga 2021.god., 27.siječnja 2022.god. po 250 bodova, od 26.listopada 2017.god., 8.svibnja 2018.god., i 18.prosinca 2018.god., po 62,5 bodova, za sastav podnesaka od 31.srpnja 2015.god., 2.listopada 2017.god., 10.rujna i 25.rujna 2021.god. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 41.875,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 10.468,75 kn, ukupno iznos od 52.343,75 kn.

46.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 81,3 % (uspio u osnovu 100%, a 62,6 % u visini, odnosno ukupno sa 81,3 %), a tuženici su uspjeli s 18,7 %. Razlika postotaka uspješnosti je 62,6 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 32.767,18 kn, koji iznos uvećan za iznos od 5.580,00 kn na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan iznos od 38.347,18 kn, a za više zatražene troškove, za iznos od 39.152,82 kn, tužitelj se odbija u zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 24.veljače 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude). Dosuđeni iznos troškova postupka isplatit će se na žiro račun pun. tužiteljice, jer u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog.

U Splitu, 24. veljače 2022.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun tužitelja

-pun. tužene pod 1.

-pun. tuženika pod 2.