REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 655/2019-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević- Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. D., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. i 6. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 19. lipnja 2019. broj K-14/2017, u sjednici održanoj 24. veljače 2022., kojoj su u javnom dijelu nazočili optuženik i njegov branitelj, odvjetnik I. M.,
p r e s u d i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom oslobođen je optužbe opt. S. D. da bi počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 2. i 6. KZ/11, kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisana pod toč. 1., 2. i 3. izreke te presude.
2. Sukladno čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi kaznenog postupka, pobliže označeni u izreci te presude, padaju na teret proračuna.
3. Žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
I Kž 655/2019-6
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju I. M., odvjetniku iz U., u kojem pobija žalbene navode i predlaže da se ista kao neosnovana odbije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.
6. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je optuženik uz branitelja, odvjetnika I. M., koji je izložio sadržaj odgovora na žalbu. Uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno čl. 475. st. 3. ZKP/08-I.
7. Žalba nije osnovana.
8. Pobijajući prvostupanjsku presudu državni odvjetnik ukazuje da je ošt. dijete M. D. u više navrata suglasno opisivala sporne događaje, kako pred stručnim osobama, tako i na sudu. Iako vještaci koji su proveli kombinirano vještačenje oštećenice doista ne mogu u njezinom iskazu isključiti mogućnost implementiranog sjećanja, oni isto tako nisu našli pokazatelja da bi dijete bilo aktivno instruirano. Također, prvostupanjski sud je propustio cijeniti da su u mobitelu optuženika pronađene pornografske fotografije, iako je on tvrdio suprotno. Isto tako, trebalo je cijeniti da se dijete A. D. seksualizirano ponašao nakon susreta s ocem. Stoga je terećenju ošt. djeteta M. D. trebalo pokloniti vjeru. Budući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio značaj navedenih dokaza, to je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno. 9. Suprotno tvrdnji žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito i opsežno provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano ocijenio da dokazi koje je optužba predočila na raspravi ne daju pouzdanu osnovu za siguran zaključak o dokazanosti terećenih kaznenih djela.
9.1. Naime, točno je da je dijete M. D., najprije u dobi od osam i pol godina, a kasnije u dobi od 10 godina, teretila svog oca da joj je u jednom navratu dirao spolovilo preko odjeće te da je njezinog brata A., tada starog pet i pol godina, udario nogom u predjelu spolovila ("dao kopun u jaja"), a također i da je otac pokazivao njezinom bratu A. "ružne filmove" na televiziji. O tome je pričala svojoj majci L. Š. i baki M. Ž., što one u svojim iskazima potvrđuju.
9.2. Međutim, ovdje se radi o iskazu izuzetno mlade djevojčice, koja, nažalost živi u rascjepu duboko poremećenih odnosa svojih roditelja, ali i njihovih primarnih obitelji. Stoga je ocjeni vjerodostojnosti tog dokaza bilo nužno posvetiti posebnu pažnju.
9.3. Prije svega, usporedbom opisa događaja koje je ošt. dijete M. D. dala svojim ukućanima te stručnim osobama u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Z., kao i za potrebe vještačenja, s onim što je rekla u svom iskazu na sudu, uočavaju se
I Kž 655/2019-6
odstupanja koja nisu nebitne kvalitete. Naime, iako je najprije govorila da joj je optuženik u jednom navratu "stavio prst u piku" pri čemu je imala skinute gaćice do bedara, u svom iskazu na sudu opisuje da ju je dirao po spolovilu preko odjeće i to u dva navrata između kojih je "prošlo šest minuta". Isto tako, u odnosu na pokazivanje pornografskih sadržaja njezinom bratu A., najprije je rekla da je to sama vidjela sakrivena iza kauča, a potom da je ona bila vani u dvorištu, a o gledanju "ružnih filmova" joj je ispričao brat A.. Slična odstupanja odnose se i na udaranje njezinog brata u međunožje što najprije tvrdi da je sama vidjela, a potom da nije, već joj je to ispričao brat.
9.4. Iako ovakve razlike u opisu događaja, zbog dobi svjedokinje i proteka vremena, ne znače nužno da dijete ne govori istinu, prvostupanjski ih sud valjano uočava povezujući iskaz djeteta s ponešto drugačijim podacima koji proizlaze iz iskaza njezine majke L. Š. i bake po ocu, svjedoka M. Ž., koje su s djetetom o tome prve razgovarale.
9.5. Vezano za prvo povjeravanje djeteta M. D. svojim ukućanima, treba naglasiti da je povod tome bilo crvenilo i osjetljivost njezinog spolovila koje je verificirano pri ginekološkom pregledu u Općoj bolnici u P. s dijagnozom upalnih promjena - vulvovaginitis koje treba tretirati antibiotikom. Tek u odgovoru na pitanje starijih odakle to crvenilo spolovila može potjecati, ošt. dijete spominje diranje spolovila od strane oca. Međutim, provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. I. K., sa sigurnošću je otklonjena mogućnost da iritacija spolovila potječe od jednokratne manipulacije prstima, na način kako opisuje oštećenica. Zbog toga taj materijalni trag, koji je očito bio povod podnošenja kaznene prijave protiv optuženika, uopće ne potvrđuje navode optužbe niti se to sada spominje u žalbi.
9.6. S druge strane, ošt. dijete A. D., zbog svoje niske dobi i dominantnih poteškoća u ponašanju, na sudu nije mogao biti ispitan u svojstvu svjedoka. Točno je da je pregledom njegovog spolovila u Općoj bolnici P. utvrđeno crvenilo i bolnost glavića čiji mehanizam nastanka, prema mišljenju medicinskog vještaka, može biti posljedica udarca nogom, ali jednako tako i posljedica pada preko stolice, o čemu je iskazivala njegova majka, svjedok L. Š. objašnjavajući druge tada utvrđene ozljede u vidu brojnih hematoma po tijelu oštećenika. Pri tome, djelatnica Centra za socijalnu skrb P., svjedok S. R., iskazuje da je i prije kritičnog dana 23. srpnja 2017., uočila da je spolovilo djeteta crveno i plavo, dakle, očito nevezano za događaj koji je ovdje predmetom optužbe. Stoga niti taj materijalni trag ne upućuje nužno na zlostavljanje od strane optuženika.
9.7. Nadalje, pažljivo ocjenjujući vjerodostojnost terećenja ošt. djeteta M. D., kao jedinog neposrednog dokaza, prvostupanjski je sud proveo kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje čiji nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća s obzirom da stranke na raspravi nisu imale primjedaba niti prijedloga u vezi dopune tog vještačenja.
9.8. Naime, psihijatrijski vještak dr. H. M. te psihologijski vještak prof. A. L. analizirajući sposobnost ošt. M. D. za vjerodostojno iskazivanje, kao i sam njezin
I Kž 655/2019-6
iskaz kao takav, suglasno zaključuju da je ona mentalno u granicama prosjeka, sposobna je opažati, memorirati i reproducirati sadržaje koji su predmetom postupka, razlikuje istinu od laži te nije sklona preuveličavanju ili iznošenju istine, ali je sklona davanju impluzivnih odgovora bez razmišljanja o posljedicama. Nadalje, analizom njezinog iskaza, kako za potrebe forenzičkog intervjua, tako i pred sudom, uočava se nedosljedno i različito prezentiranje događaja, povremeno je prisutan "papagajski govor", iskazuje kao da recitira ulogu na predstavi, upotrebljava termine koji nisu primjereni njezinog dobi ("tata je retardos"), a dijete je osvetnički raspoloženo prema ocu od kojeg je u potpunosti alijenirano (želi promijeniti prezime). Iskaz djeteta nije odgovarajuće afektivno popraćen, djevojčica ne pokazuje elemente psihotraume vezano za seksualno zlostavljanje niti se ponaša seksualizirano. S obzirom na dob oštećenice koja je u fazi tzv. latencije tj. dobi koje je najprimjerenije za implantaciju sjećanja, kao i njezinu inficiranost visokokonfliktnim razvodom roditelja, vještaci zaključuju da je iskazivanje djeteta u znatnoj mjeri posljedica identifikacije djevojčice s negativnim stavom okoline u kojoj živi i čija očekivanja želi ispuniti. U ponašanju djeteta prisutne su komponente manipulacije i instrumentalizacije. Iako nema podataka o aktivnom instruiranju, zaključuje se da prisutnost usađenih sjećanja putem okoline ili zbog njihovog nestručnog načina ispitivanja djeteta, nije isključena.
9.9. Ovakav nalaz i mišljenje sudskih vještaka, zajedno s već naprijed uočenim odstupanjima u iskazivanju djeteta i osoba kojima se povjerilo, doista govori u prilog zaključku da je iskaz djeteta M. D., kao ishodište svih drugih saznanja posrednih svjedoka, nedovoljno pouzdan da bi bio temeljem osuđujuće presude, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.
10. Nadalje, što se tiče kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. KZ/11, točno je da su pretragom optuženikovog mobitela pronađene fotografije pornografskog sadržaja za koje on tvrdi da su mu proslijeđene porukama njegovih prijatelja. Međutim, to još ne dokazuje i da je optuženik navedene fotografije učinio dostupnima svom sinu ošt. A. D., tim više jer dijete M. D. iskazuje da su pornografski materijali bili prikazani na televiziji. Seksualizirano ponašanje djeteta A., na koje žalba ukazuje, relativizirano je iskazima nepristranih svjedoka S. D., susjede, i odgojiteljice u vrtiću, svjedoka N. Ž., koje takvo ponašanje nisu uočile, već ga ocjenjuju kao dječju igru. Osim toga, obrana je učinila vjerojatnim da je dijete A. mogao biti u doticaju s pornografskim sadržajima od strane trećih osoba. Zbog toga ove, u žalbi istaknute okolnosti, mogu imati značaj nepovezanih indicija, a ne sigurnih dokaza o učinu terećenog kaznenog djela.
10.1. Konačno, nije nevažno reći da su brojni svjedoci obrane i to V. D., R. A., M. V., F. V., P. V. i M. V. na raspravi svjedočili o tome da je optuženik, za vrijeme dok su djeca boravila kod njega, iskazivao brižnost i adekvatnu roditeljsku skrb, oni nemaju saznanja da bi optuženik fizički kažnjavao svoju djecu niti to proizlazi iz iskaza ošt. djeteta M. D.. Isto je poznato i svjedoku optužbe S. D., dok predstavnica Centra za socijalnu skrb P. S. R. govori o uočenom manipulativnom ponašanju majke L. Š. i bake M. Ž. koje su, usprkos njezinom negodovanju, pred djecom često iznosile vrlo negativne stavove o optuženiku, kao njihovom ocu. Osim toga, toj svjedokinji je poznato da je na inicijativu vrtića u prosincu 2018. podnesena kaznena prijava protiv majke L. Š. zbog fizičkog zlostavljanja djeteta.
I Kž 655/2019-6
11. Slijedom svega navedenog, dakle, proizlazi da žalitelj navodima svoje žalbe nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, već je zaključak suda prvog stupnja o izostanku sigurnih dokaza koji bi, izvan razumne sumnje, upućivali da je optuženik počinio terećena kaznena djela, u svemu pravilan i zakonit.
12. Kako time navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
