U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista I. S., u pravnoj stvari

tužitelja R. P. j.d.o.o., OIB… , Č.,

zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Č., protiv tuženika M. G. N. 1, OIB… , N. S. R., , radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 10.

siječnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. Š., odvjetnika iz

Č. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, 24. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik I. K. iz Č., pod poslovnim brojem OVRV-42/2021 dana 27. siječnja 2021., a kojim se nalaže tuženiku M. G. N. 1, OIB… , N. S. R.,

da u roku od 8 dana namiri tužitelju R. P. j.d.o.o., OIB…, Č.,

iznos od 3.375,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 750,00 kn od 28. veljače 2020.

- 750,00 kn od 13. ožujka 2020.

- 750,00 kn od 25. travnja 2020.

- 1. 125,00 kn od 28. lipnja 2020.

koja teče po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 1. siječanja 2022. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 906,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2021. do isplate po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 1. siječanja 2022. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2022.

do isplate po stopi od 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika I. K. iz Č., poslovni broj OVRV-42/2021 od 27. siječnja 2021., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.375,00 kn sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-109/2021-2 od 9. ožujka 2021., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da nije sklopio nikakav ugovor o obavljanju poslovne suradnje (knjigovodstvene usluge) s poduzećem R. P. j.d.o.o. zastupanog po direktoru D. D., pa stoga osporava navedeno dugovanje u cijelosti. Nadalje

tuženik u prigovoru navodi neke činjenice iz poslovne suradnje sa subjektom R. i p. d.o.o. za proizvodnju, servis i prodaju, skraćena tvrtka R. d.o.o.,

odnosno da je iz zapisnika o primopredaji dokumentacije vidljivo da R. d.o.o. predaje tuženiku određenu dokumentaciju za arhivu iz 2019. godine. Nadalje tuženik u prigovoru postavlja pitanje koje mu je to knjigovodstvene usluge fakturirao tužitelj u 2020. godini, budući da tuženik uredbom Vlade i Nacionalnog stožera civilne zaštite nije poslovao zbog pandemije COVID-19, te da se zbog pandemije COVID 19 i zbog nemogućnosti rada obrasci nisu niti predavani, niti je RIP PLUS j.d.o.o. predao poduzeću M. G. N. 1 j.d.o.o. dokumente za 2020. godinu, što je vidljivo iz zapisnika o primopredaji dokumentacije.

4. Temeljem navedenog, sud utvrđuje da je među strankama sporna kako osnova tako i visina tužiteljeve tražbine.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka (list 6), zapisnik o primopredaji dokumentacije od 02. veljače 2021. (list 13), ugovor o obavljanju knjigovodstvene usluge od 15. studenog 2019. godine (list 21-23), korespondenciju u elektronskom obliku između stranaka (list 27-46), račun od 19. veljače 2020. (list 47), račun od 04. ožujka 2020. (list 48), račun od 16. travnja 2020. (list 49), račun od 19. lipnja 2020. (list 50). Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci V. S. i D. Ž. Naime, sud

je ocijenio da je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, podobno za donošenje zakonite presude. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. U odgovoru na prigovor tuženika, tužitelj u svom podnesku od 25. ožujka 2021. navodi da se on bavi pružanjem knjigovodstvenih usluga te je s tuženikom sklopio dana 15. studenog 2019.g. Ugovor o obavljanju knjigovodstvene usluge kojim su dogovorili opseg i način obavljanja usluga koje će za tuženika obavljati tužitelj kao i cijenu za te usluge koja će se plaćati mjesečno u fiksnom iznosu 750,00 kn te druge uglavke. Tužitelj je više puta kontaktirao tuženika i pozivao na plaćanje no tuženik dug nije podmirio. Tužitelj je uredno izvršavao i izvršio svoje obveze te ispostavio tuženiku račune sukladno Ugovoru,a koje tuženik nije platio i koje je tužitelj bio prisiljen utužiti. Računi se odnose na usluge knjigovodstva za mjesece: siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2020.g. Nadaje navodi da su tuženikovi navodi iz prigovora o tome da nije sklopio nikakav Ugovor s tužiteljem te da osporava osnov i visinu duga prema tužitelju potpuno neosnovani. Tužitelj napominje da je do dana 22. prosinca 2020.g. direktor tuženika bio D. Ž., a od tada direktor je R. K..

Navodi tuženika oko pandemije COVID 19 također su potpuno neosnovani jer je tužitelj obavljao knjigovodstvene usluge i u tom periodu te čak iskazao i popust za uslugu knjigovodstva za travanj i svibanj 2020.g.

7. Kao prvo valja reći da R. i p. d.o.o. za proizvodnju, servis i

prodaju, skraćena tvrtka R. d.o.o., a koje društvo spominje tuženik u prigovoru nije stranka ovog postupka, iako mu je direktor također D. D. koji je bio direktor ovdje tužitelja u vrijeme iz kojeg proizlazi sadašnja tražbina tužitelja (utvrđeno uvidom u sudski registar), pa stoga sud taj dio neosnovanosti prigovora tuženika nema potrebe obrazlagati.

8. Nadalje, iako tuženik navodi da nije bio u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, iz e-mailova stranaka koje su one razmjenjivale tijekom 2020. godine proizlazi da su bile u međusobnom obveznom odnosu, u kojem je tužitelj za tuženika obavljao knjigovodstvene usluge.

9. Tako iz e-maila od 26.svibnja 2020. proizlazi da tužitelj raskida ugovor sa tuženikom jer je isti dužan za ugovorenu uslugu duže od 60 dana, a bilo je dogovoreno da će tuženik 5.svibnja 2020. podmiriti cjelokupno dugovanje, a što nije učinio. Istog dana D. Ž. odgovara na navedeni e-mail te navodi da nije bio u mogućnosti odazvati se zbog zdravstvenog stanja i da je u nadolazeći petak slobodan i da može doći do tužitelja na dogovor u 10:00 sati gdje će sve dogovoriti. Iz daljnjih e-mailova odnosno iz e-maila od 29. svibnja 2020. vidljivo je da je doista održan sastanak stranaka budući da tužitelj šalje tuženiku obračun plaće za travanj prema njegovoj isplati od 8. svibnja 2020. te navodi da su na sastanku definirali dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.750,00 kn te je dogovoreno plaćanje do 10. lipnja 2020. u iznosu od 2.000,00 kn, a ostatak iznosa najkasnije do 29. lipnja 2020. Iz e-maila od 12. lipnja 2020. vidljivo je da je D. Ž. tražio od tužitelja da mu napiše platnu listu i preda joppd obrazac za svibanj, što je tužitelj i učinio jer 18. lipnja 2020. šalje e- mail tuženiku u kojem navodi da prema dogovoru šalje traženo.

10. Nadalje iz ugovora koji je tužitelj priložio proizlazi da su stranke 15. studenog 2019. zaključile ugovor o obavljanju knjigovodstvene usluge i to u ime tužitelja kao izvršitelja, direktor D. D., a u ime tuženika kao naručitelja, direktor D.

Ž.. Člankom 1. navedenog ugovora određeno je da je predmet ugovora obavljanje knjigovodstvenih usluga za naručitelja od strane izvršitelja u skladu sa Zakonom o računovodstvu te drugim zakonima i propisima koji uređuju financijsko poslovanje u Republici Hrvatskoj. Člankom 2. navedenog ugovora određeno je da se izvršitelj obvezuje za naručitelja obavljati slijedeće usluge: financijsko knjigovodstvo i vođenje poslovnih knjiga; izrada financijskih periodičnih i završnih obračuna; vođenje porezne evidencije izrada obrazaca; obračun plaća s potrebnim s potrebnim obrascima i ostalom dokumentacijom; ostali savjetodavni knjigovodstveni poslovi. Naručitelj će izvršitelju za navedenu uslugu plaćati 750,00 kn mjesečno najkasnije do datuma valute računa. Potpisom ovog ugovora naručitelj je suglasan da ukoliko kasni s podmirenjem bilo kojih obveza prema izvršitelju duže od 60 dana, izvršitelj ima pravo jednostrano otkazati uslugu bez prethodne najave i bez ikakvih pravnih materijalnih i inih odgovornosti, odnosno raskinuti ovaj ugovor (čl. 4. ugovora). Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme s time da ga svaka strana može raskinuti uz najavu od 3 mjeseca i pod uvjetom da se ugovor raskida se nekim od periodičnih obračuna ili pak sa završnim obračunom za tekuću godinu u pisanom obliku. Također je ugovorom određeno da se ugovor može raskinuti od strane izvršitelja ukoliko naručitelj ne ispunjava svoje obaveze odnosno ukoliko neredovito dostavlja dokumentaciju i podatke potrebne izvršitelju za obavljanje usluge ili pak nije podmirio račune za uslugu duže od 60 dana od dana valute istaknute na računu izvršitelja (čl. 11. Ugovora). Obje strane su potpisale navedeni ugovor te njegovu važnost ojačale štambiljima društava.

11. Iz povijesnog sudskog izvatka za tuženika vidljivo je da je D. Ž., bio direktor tuženika u vrijeme potpisa ugovora o obavljanju knjigovodstvene usluge koji su stranke sklopile 15.studenog 2019. pa sve do 21. prosinca 2020. kada je direktor postao R. K. koji je u ime tuženika podnio prigovor.

12. Slijedom navedenog budući da je prigovor tuženika jedina radnja koju je on poduzeo u ovom postupku, a da iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja proizlazi da tvrdnje koje tuženik iznosi nisu istinite, poglavito tvrdnja da nije bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, te da pitanja koja tuženik postavlja u prigovoru nemaju uporište u stvarnosti, poglavito pitanje koje su to knjigovodstvene usluge koje su mu fakturirane, sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu, jer su sklopile ugovor o obavljanju knjigovodstvene usluge kojim su definirane obveze stranaka, a kako je to gore navedeno.

13. Navedeni ugovor sukladno čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), stvara prava i obveze za ugovorne strane, te je tužitelj kao vjerovnik, sukladno čl. 342. st. 1. ZOO-a, ovlašten od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

14. Uvidom u račune koje je tužitelj dostavio, sud utvrđuje da se račun broj 39/1/1

– 2020. od 19. veljače 2020. odnosi na knjigovodstvenu uslugu za siječanj 2020. i iznosi 750,00 kn te dospijeva na naplatu 27. veljače 2020. Nadalje, račun broj 57/1/1

– 2020. od 4. ožujka 2020. odnosi na knjigovodstvenu uslugu za veljaču 2020. i iznosi 750,00 kn te dospijeva na naplatu 12. ožujka 2020. Račun broj 75/1/1 – 2020. od 16. travnja 2020. odnosi na knjigovodstvenu uslugu za ožujak 2020. i iznosi 750,00 kn te dospijeva na naplatu 24. travnja 2020. Račun broj 114/1/1 – 2020. od 19. lipnja 2020. odnosi na knjigovodstvenu uslugu za travanj i svibanj 2020. i iznosi 1,125,00 kn (cijena je umanjena za 25 % radi situacije COVID) te dospijeva na naplatu 27. lipnja 2020.

15. Temeljem svega, sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim, te ga usvaja kao pod toč. I. izreke presude, pri čemu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi određenoj st. 2. čl. 29. ZOO- a, koje teku od dospijeća naznačenog na svakom pojedinom računu.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također se odluka o trošku temelji i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice.

17. Nastali trošak javnog bilježnika iznosi 906,00 kn i odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kn i poštanski trošak u iznosu od 34,80 kn, koji troškovi su obračunati u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12), te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kn, kao i trošak za stvarne izdatke u iznosu od 30,00 kn (Tbr. 11. i Tbr. 44) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) te pripadajući PDV na navedene iznose od 181,20 kn. O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude.

18. Tuženik je nadalje obvezan snositi i tužiteljev trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku prilikom poduzimanja slijedećih radnji: sastava odgovora na prigovor u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 10. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te na ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 3 Tarife) sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 42. Tarife). Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn temeljem Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21), dakle ukupno parnični trošak u iznosu od 1.762,50 kn, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude,, a na navedeni trošak tužitelj također osnovano potražuje zakonske zatezne kamate sukladno članku

29. stavak 1. ZOO-a, te su mu iste i dosuđene na teret tuženika.

U Varaždinu, 24. veljače 2022.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi

u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.

5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1.Tužitelj – po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Č.

2.Tuženiku- M. G. N. 1, N. S. R.