Poslovni broj: 7 UsImio-195/20-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužiteljice B. Z. iz

K., , zastupane po opunomoćeniku V. Lj., odvjetniku u

O. d. Lj. – V. & p. d.o.o., S., , protivtuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku Ž. M.,

službenoj osobi

tuženika,radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nakon usmene i javne rasprave,zaključene 17. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, te bez prisutnostiuredno pozvane tužiteljice, objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnimsporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), 24.veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/19-01, Urbroj: 341-99-05/3-19-2491 od 14. veljače 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-06/19-01, Urbroj: 341-99- 05/3-19-2491 od 14. veljače 2020., donesenim u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj Uslmio: 255/17-14 od 18. ožujka 2019., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., Klasa: UP/I 141-06/17-01, Urbroj: 341-19-05/3-17- 013653 od 29. lipnja 2017., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, uz obrazloženje da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema Listi oštećenja organizma.

2.Tužiteljica u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika ističe kako joj nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, da je osporeno rješenje u suprotnosti s odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), te da je postupljeno i protivno načelu saslušanja stranke. Ustvrdila je i da je osporeno rješenje u suprotnosti sa člankom 98. stavak 5. ZUP-a, jer isto ne sadrži pravilno utvrđeno činjenično stanje i nema valjanih razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza.

3.Smatra da kada bi prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno odredbama ZUP- a, da bi tužiteljica bila pregledana od strane liječničkog povjerenstva Zavoda. Opisanim postupanjem da je povrijeđeno i ustavno pravo tužiteljice na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan sud (u ovom slučaju upravno tijelo) iz članka 29. stavak 1. Ustava, pa se utoliko poziva i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj U-III- 2335/2016. Ujedno, da se Ustavni sud Republike Hrvatske poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i na zaključke iz presuda LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija: „Sud ponovno ističe da prema njegovoj praksi načelo jednakosti procesnih oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svoji dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (…)“ (LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska), „47. Sud također naglašava da je već zauzeo stajalište da mišljenje medicinskog vještaka, budući da ne spada u područje stručnosti sudaca, vjerojatno ima odlučujući utjecaj na utvrđivanje činjenica i mora se smatrati ključnim dokazom (vidi Feldbrugge v. the Netherlands, 29. svibnja 1986., § 44, Series A no. 99; Mantovanelli v. France, 18. ožujka 1997., § 36, Reports of Judgments and Decisions 1997II; and Augusto v. France, zahtjev broj 71665/01, § 51, 11. siječnja 2007.).“ Tužiteljica se poziva i na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019., u kojoj se zauzima sljedeći stav: „Pored (većim dijelom) arbitrarno i bez jasnih razloga oblikovanih kriterija na temelju kojih su nadležna tijela donosila svoje odluke, u konkretnom se slučaju manifestirao i oblik primjene arbitrarno „zadanih“ pravila, mutatis mutandis usporediv s onim kojeg je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi označavao kao „pretjerani formalizam“.

4.Tužiteljica navodi da je u predmetnom upravnom postupku činjenično stanje pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice i njenog zdravstvenog kartona sasvim je jasno da je tužiteljica doživjela nezgodu na radu dana 24. srpnja 2008., te da se od tada konstantno liječi zbog zadobivenih ozljeda skočnog zgloba i multifragmentalne frakture maleola fibule. Tužiteljica naglašava da je prije predmetne ozljede bila u potpunosti zdrava i nije patila od nikakvih zdravstvenih tegoba. Iz nalaza dr. M. H., specijalista fizikalne medicine od 29. ožujka 2017. proizlazi da je desni nožni zglob zadebljan, kretnje laksativnije uz krepitaciju i bolnost u području prednjeg TF ligamenta, osjetljiva inverzija, DF izvodi terminalno, PF bolna i zaostaje za 1/3 opsega zbog boli, lagano osjetljiva na palpaciju, budući da ima stalne tegobe, koje ne jenjavaju niti na provedenu fizikalnu terapiju, smatra da je stanje trajno. Stoga tužiteljici nije jasno kako su pored ovakvog opisa zdravstvenog stanja prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo utvrdili da ne postoji tjelesno oštećenje prema Listi oštećenja organizma.

5.Posebno ističe kako tuženik ponovno donosi istu odluku unatoč tome što je upravni sud u ovom predmetu donio presudu pod poslovnim brojem UsImio-255/17 od 18. ožujka 2019., koju je priložila uz tužbu, a kojom je predmetno rješenje poništeno. U presudi je zauzet jasan stav u vezi svih navoda tuženika te iz razloga radi kojih je predmetno rješenje nezakonito, a koje tuženik nakon toga opet ponavlja. Predlaže da Sud provede dokaz medicinskim vještačenjem, te da nakon provedenog postupka poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici prizna pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Zatražila je i naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, uz pripadajući PDV, te trošak pristojbe.

6.Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni pozivajući se na obrazloženje osporavanog rješenja. Budući da je izrekom prvostupanjskog rješenja Područnog ureda u Š. od 29. lipnja 2017., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 14. veljače 2020., odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, što znači da nije utvrđeno tjelesno oštećenje kod tužiteljice pa nije utvrđivan niti uzrok tjelesnog oštećenja. U presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslmio: 255/17-14 od 18. ožujka 2019. navedeno je kako su povrijeđene odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, skraćeno ZUP) budući da tužiteljici nisu dostavljeni nalazi i mišljenja vještaka na očitovanje te je tuženik, postupajući po nalogu Suda, uz dopis od 29. travnja 2019., opunomoćeniku tužiteljice dostavio na očitovanje preslike prvostupanjskog nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (skraćeno Zavod za vještačenje) evidencijski broj vještačenja 902/17 od 25. svibnja 2017., na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje Područnog ureda u Š. od 29. lipnja 2017., te presliku nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja 239268 od 17. travnja 2019., na kojem je temeljeno osporavano rješenje tuženika od 14. veljače 2020. Iz dostavnice koja prileži spisu proizlazi kako je 13. svibnja 2019. izvršena dostava dopisa tuženika od 29. travnja 2019. sa prilozima - preslikama navedenih nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje opunomoćeniku tužiteljice ali se opunomoćenik tužiteljice/tužiteljica nisu očitovali na dostavljene nalaze i mišljenja iz čega proizlazi kako je tužiteljici omogućeno sudjelovanje u postupku ali tužiteljica to pravo nije konzumirala. Shodno navedenom, navodi tužiteljice kako joj nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku i da su takvim postupanjem povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku i odredbe Ustava Republike Hrvatske nisu osnovani. Nadalje, vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, postupajući po presudi Suda, se u svom nalazu i mišljenju, evidencijski broj vještačenja 239268 od 17. travnja 2019. detaljno i jasno očitovalo o nalazu dr. M. H. od 29. ožujka 2019. i nalazu dr. A. P., koje prema mišljenju Suda u ranijem upravnom postupku nisu bili u dovoljnoj mjeri analizirani, iz čega proizlazi kako su u cijelosti otklonjeni ukazani nedostaci, odnosno u cijelosti je postupljeno po presudi Suda od 18. ožujka 2019. Tužiteljica je uz tužbu dostavila i Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad sačinjen od strane Zavoda za vještačenje 21. veljače 2020., a doneseno u skladu s odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 157/13, 152/14 i 39/18) a koje nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja. To stoga što je navedeno Uvjerenje izrađeno nakon donošenja osporavanog rješenja te je doneseno u odnosu na rad (radnu sposobnost) prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom a što je različito pravo od tjelesnog oštećenja koje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, bitnije (značajnije) oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela a što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u obavljanju životnih potreba bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti. Također, tjelesno oštećenje se utvrđuje u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbama Liste oštećenja organizma – Lista I Uredbe o metodologiji vještačenja (Narodne novine broj 153/14 i 108/15, skraćeno Uredba) iz čega proizlazi kako se radi o različitim pravima i različitim propisima. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

7.Sud je 11. ožujka 2021. i 17. veljače 2022 održao javne rasprave, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8.Na raspravi održanoj 11. ožujka 2021. Sud je usvojio prijedlog zamjenice opunomoćenika tužiteljice za provođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku fizijatru, a na okolnost utvrđivanja tjelesnog oštećenja kod tužiteljice.

9.Sud je odbio kao suvišan prijedlog zamjenice opunomoćenika tužitelja za provođenjem kombiniranog vještačenja provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za vaskularnu kirurgiju, medicinu rada i ortopedu, jer se relevantno činjenično stanje može utvrditi provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku fizijatru.

10.Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, jer se istim ne bi utvrdile činjenice relevantne za predmetni upravni spor, budući tužiteljica nema medicinsko znanje potrebno za ocjenu je li kod nje nastupilo tjelesno oštećenje sukladno Listi I. oštećenja organizma, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17. i 56/18.).

11.Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

12.Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

13.Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 21. travnja 2017. za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u smislu odredbe članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju.

14.Sporno je postoji li kod tužiteljice tjelesno oštećenje u smislu navedene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 153/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje ZOMO-a), a u svezi s tim i da li joj pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

15.Odredbom članka 61. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Odredbom stavka 2. istog članka, propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

16.Odredbom stavka 3. istog članka, je propisano da se vrste i postoci tih oštećenja, na osnovu kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim propisom, a to je Lista oštećenja organizma - Lista I, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17 i 56/18 – dalje. Uredba). Ista je u konkretnom slučaju primijenjena sukladno članku 70. Uredbe, jer je ista prema ocjeni ovog suda povoljnija za tužiteljicu od Uredbe o metodologiji vještačenja (Narodne novine, broj: 153/14., 108/15.), budući je uzetost peronealnog živca predviđena u Listi I odjeljku IV točke 2d važeće Uredbe, dok ranijom Listom nije bila predviđena kao osnova za utvrđenje postojanja tjelesnog oštećenja.

17.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je povodom zahtjeva tužiteljice prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje) evidencijski broj vještačenja 902/17 od 25. svibnja 2017., koji je donesen temeljem pregleda tužiteljice i uvida u medicinsku dokumentaciju, kojim je ocijenjeno da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema Listi oštećenja organizma.

18.Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj 18 UsImio-255/17-14 od 18. ožujka 2019., kojom je poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-141-06/17-01/03403130220, Urbroj: 341-99-5/3-17-6711 od 1. rujna 2017. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, jer je utvrđeno da tužiteljici nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari obzirom da joj nisu dostavljeni nalazi i mišljenja vještaka u prvom a niti u drugom stupnju, čime je došlo do povrede odredbe članka 30. ZUP-a.

19.Tuženik je u ponovnom postupku pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, Klasa: 141-06/17-01/4931, Urbroj: 426-04-01/20-19-9, evidencijski broj vještačenja 239268 od 17. travnja 2019.. kojim je potvrđena pravilnost nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje od 25. svibnja 2017. te je vijeće viših vještaka uzelo u obzir i nalaz dr. M. H. kao vjerodostojan nalaz funkcionalnog stanja tužiteljice, prema kojem kod nje tjelesno oštećenje ne postoji. U odnosu na nalaz dr. A. P.. istaknuto je kako je taj nalaz donesen primjenom Zakona o obveznim odnosima, a ne prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Listi oštećenja organizma, odnosno da se radi o dva različita propisa, pa prema tome i o dvije različite liste i to Orijentacijskim tablicama u osiguravateljnoj medicini HLZ ili listi Croatia osiguranja i Listi oštećenja organizma. Pri tome je iz nalaza dr. A. P. uzet u obzir i opis funkcije stopala - reducirana dorzifleksija za 5 stupnjeva kao i everzija stopala dok je inverzija potpuna, te uzevši i taj funkcionalni status vijeće viših vještaka ocijenilo je da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje, već da postoji blago funkcijsko oštećenje. Iznosi se zaključak da kod tužiteljice ne postoji ukočenost stopala u povoljnom niti nepovoljnom položaju, te da prema kriterijima Liste oštećenja organizma kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje.

20.Iz dostavnice koja prileži spisu tuženika slijedi da je 13. svibnja 2019. opunomoćeniku tužiteljice izvršena dostava dopisa tuženika od 29. travnja 2019. sa prilozima - preslikama nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje od 25. svibnja 2017. i 17. travnja 2019., pa je utoliko neosnovan prigovor tužiteljice kako nije postupljeno sukladno presudi ovog suda, poslovni broj UsImio-255/17-14 od 18. ožujka 2019., kao ni sukladno odredbi članka 30. ZUP-a.

21.U ovom predmetu, sporna je ocjena zdravstvenog stanja tužiteljice i suglasni zaključak nadležnih tijela vještačenja da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje u smislu odredbe članka 61. stavak 1. ZOMO-a.

22.Kako se radi o primjeni stručno medicinskog znanja, kojim ovaj sud ne raspolaže, proveden je dokazni postupak vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti doc.dr.sc. D. P., specijalistu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, koji u svom nalazu i mišljenju od 15. studenog 2021., temeljenom na pregledu tužiteljice 28. listopada 2021. i medicinskoj dokumentaciji, u bitnom iznosi da se kod tužiteljice radi o ozljedi gležnja nakon koje je zaostala posttraumatska artroza gležnja, ograničena pokretljivost u lakom stupnju te slabost peronealnog živca. Plućna embolija nije ostavila trajne posljedice.

23.Ozljeda koju je tužiteljica zadobila u vidu ozljede gležnja dovela je do smanjenja pokretljivosti za 1/3 fiziološke gibljivosti, koje u Listi oštećenja organizma nije predviđeno za ovaj stupanj ukočenosti. Pojašnjava da je prema odjeljku VIII točke 13. Liste predviđeno tjelesno oštećenje kod ukočenosti stopala a) u povoljnom položaju 30% i b) u nepovoljnom položaju 40% (pod povoljnim položajem ukočenosti stopala razumijeva se položaj stopala u plantarnoj fleksiji od 95 do 100 stupnjeva, u srednjem položaju inverzije i everzije).

24.Kako utvrđeno smanjenje pokretljivosti ne zadovoljava kriterije ukočenosti stopala u povoljnom ili nepovoljnom položaju sukladno Listi oštećenja organizma, kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje za navedeno stanje. Zaključno navodi da se kod tužiteljice radi o djelomičnoj uzetosti peronealnog živca koja će kod tužiteljice zahtijevati pojačane napore pri obavljanju određenih aktivnosti. Iako se radi o djelomičnom gubitku nije došlo do potpune uzetosti koja je propisana u Listi oštećenja organizma – Listi I odjeljak IV točki 2 d (uzetost tibialisa ili peroneusa), stoga prema navedenoj Listi u konkretnom slučaju nije predviđeno tjelesno oštećenje.

25.Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje.

26.Tuženik se u podnesku od 2. prosinca 2021. suglasio s nalazom vještačenja, dok tužiteljica nije dostavila očitovanje.

27.Izvođenje daljnjih dokaza, nakon ovako provedenog postupka, stranke nisu predložile.

28. U pogledu ocjene postojanja tjelesnog oštećenja kod tužiteljice, u smislu članka 61. stavka 1. ZOMO, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ovaj Sud ocjenjuje vjerodostojnim i objektivnim dokazom, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, a koji je u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela.

29.Polazeći od navedenog, prema ocjeni Suda pravilno je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema Listi oštećenja organizma - Listi I, te je osnovano odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer prema citiranim odredbama članka 61. stavak 1. ZOMO-a, nema osnova da se tužiteljici prizna traženo pravo na novčanu naknadu.

30.Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava.

31.Na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu nije niti Uvjerenje od 21. veljače 2020. o utvrđenom invaliditetu za rad tužiteljice, izdano od Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

32.To stoga što je Uvjerenje izdano temeljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj: 157/13, 152/14 i 39/18), u kojem postupku je utvrđen invaliditet za rad tužiteljice, te se ne radi o istom propisu, pri čemu se prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom utvrđuje status osobe s invaliditetom, a prema vrsti oštećenja funkcionalnih sposobnosti, dok je za priznavanje prava na novčanu naknadu iz članka 61. ZOMO-a potrebno utvrditi tjelesno oštećenje, za koje je prije svega mjerodavno je li isto sukladno kriterijima Liste I Uredbe, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

33.Zaključno, Sud ističe da je tužiteljica u prvostupanjskom upravnom postupku pregledana od strane vještaka Zavoda, dok sukladno članku 69. stavku 2. Uredbe proizlazi da se nalaz i mišljenje može donijeti i bez prethodnog pregleda tužiteljice, na koji način je u konkretnom slučaju i postupljeno.

34.Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a rješenje tuženika valjano je obrazloženo.

35.Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno presuditi kao u točki I. izreke presude.

36.Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 24. veljače 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici po opunomoćeniku V. Lj., S., , uz zapisnik o objavi

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, A. Mihanovića 3, uz zapisnik o objavi

- u spis

Rj. I. Temeljem članka 11. stavak 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18), tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi;

II. Spis kal. 30 dana.