Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-1048/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB:…, U.,

zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S.,

protiv tuženika K. S., OIB:…, S.,

zastupanog po generalnom punomoćniku B. D., dipl. iur.,

radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice P. M. R., odvjetnice iz S., i

generalnog punomoćnika tuženika B. D., dipl. iur., zaposlenika tuženika, zaključene 26. siječnja 2022., objavljene 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

" I. Nalaže se tuženiku K. S., OIB:…,

S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici

A. B., OIB:…, U., razliku manje

isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 6.394,37 kuna (slovima: šesttisućatristotinedevedesetčetiri kune i tridesetsedam lipa) zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 416,81 kuna teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 517,40 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 500,59 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 495,65 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 466,49 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 542,91 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 445,07 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 490,38 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 519,37 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 456,77 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 467,67 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 453,71 kuna teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 509,55 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 112,00 kuna teče od 15. veljača 2017.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na

dohodak.

II. Nalaže se tuženiku K.S., OIB:…,

S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici

A. B., OIB:…, U., parnični trošak u

iznosu od 3.515,62 kn (slovima: tritisućepetstotinapetnaest kuna i šezdesetdvije lipe) sa zakonskom kamatom koja teče od 24. veljače 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 703,13 kn (preko iznosa od 3.515,62 kn do iznosa od 4.218,75 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 9. siječnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre/tehničara na klinici za neurologiju. te da je tuženik tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od 24. rujna 2014.g. do podnošenja ove tužbe pogrešno isplatio naknadu plaće. Konkretno, tužiteljica je navela da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za utuženo razdoblje, jer tuženik za razdoblje od 24. rujna 2014. do danas nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, čime su povrijeđena njezina prava iz čl. 86. ZOR-a (NN 149/09), odnosno čl. 94 ZOR-a (NN 93/14) u svezi čl.57.KU-a (NN 143/13), odnosno čl. 55 KU-a (NN 29/18). Potom navodi da za razdoblje od 01. listopada 2015. do danas nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate, čime su povrijeđena njezina prava iz čl. 59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/2015), čl.58. KU-a (NN 29/18). Isto tako, da za razdoblje od 24. rujna 2014. do danas pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, čime su povrijeđena njezina prava iz čl.81.ZOR-a (NN 93/14), odnosno čl.60.ZOR-a (NN 149/09), čl.36 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i čl.59.st.1.TKU-a (NN 141/12), odnosno čl.58.st.2.TKU-a (NN 128/17).

2. Tužiteljica je 24. svibnja 2021. dostavila sudu podnesak u kojem navodi da je omaškom podnijela tužbu kojom traži isplatu razlike manje isplaćene plaće za dodatke, godišnji odmor i bolovanje, umjesto pravilno zbog razlike pogrešno obračunate i isplaćene osnovice. Nadalje u citiranom podnesku navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu), temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.- V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Dana 26. listopada 2011.

Vlada RH i Sindikati javnih službi su sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). U odredbama čl.III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS R. H. ukažu na

poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Čl.XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl.199.st.1. Zakona o radu (NN br.93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26.siječnja 2017. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07.prosinca 2011., gdje je navedeno da se čl.III mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na

poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenoga 2006., gdje je u čl.I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 01. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009. također sklopljen između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi u kojemu se u toč.III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji DZS R.

H. ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)

osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto. Sukladno stavu tužiteljice, ali i sudske prakse, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl.3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između V. R. H. i sindikata javnih službi, te

odredbe čl.51.st.4. T. kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl.51.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl.51.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl.51.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br.141/12). Isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl.IV.st.5., a u vezi s čl.VII.st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl.III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada .2011. DZS objavio je dana 28.kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog

BDP za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.Također je DZS 27.studenog 2015. objavio

prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl.III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna), pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015.

povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Međutim, tuženik je od prosinca 2015. tužiteljičinu plaću obračunavao po smanjenoj osnovici, pa tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. Tužiteljica je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi evidenciju o radu i rasporedu, te platne liste tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku.

3. Na pripremnom ročištu održanom 9. prosinca 2021. tužiteljica je u cijelosti ostala kao u tijeku dosadašnjeg postupka, posebno kao u podnesku od 24. svibnja 2021., a tuženik je naveo da osporava pravni osnov. Ipak, tuženik je predložio, a radi ekonomičnosti postupka, na okolnost visine tužbenog zahtjeva dostaviti vlastiti obračun potraživanja u utuženom razdoblju. Dakle, tuženik se upustio u raspravljanje po tužbi ispravljenoj podneskom od 24. svibnja 2021. pa je ovaj sud prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe u skladu s navedenim podneskom tužiteljice od 24. svibnja 2021., jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. 1. Podneskom zaprimljenim 25. siječnja 2022. tužiteljica je dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 6.394,37 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, navodeći da je tužbeni zahtjev preciziran u skladu s izračunom dostavljenim od strane tuženika.

3. 2. Tijekom postupka tužiteljica je u cijelosti ostala kao u tijeku dosadašnjeg postupka, dok je tuženik na pripremnom ročištu održanom 26. siječnja 2022., na kojemu je ujedno i zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena glavna rasprava istakao da ne osporava ni osnovu, ni visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je postavljena u posljednjem podnesku.

4. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. Studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016., te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 6.394,37 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama nije sporna ni valjanost ni pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,

127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi

H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te

H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su V. R. te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim

službama određuje V. R. posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog

Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. V. R. 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Također, V. R. H. i osam sindikata javnih

službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 6.394,37 kn.

12.1. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su V. R. i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u I. S..

Š., V. R. kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci VSRH broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda

R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta"

određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke VSRH broj: Rev-1111/2020-2.

12.3. Budući su nesporni podaci DZS, prema kojima

je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 6.394,37 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tužiteljice i koje tuženik u visini nije osporio, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91,

91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP). Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-

a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

15. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,

koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

16. Tužiteljici je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Nadalje, tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. siječnja 2021. – 18,75 bodova (Tbr. 8. točka. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima 9. prosinca 2021., te od 26. siječnja 2022 – po 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 3.515,62 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 703,13 kn (preko iznosa od 3.515,62 kn do iznosa od 4.218,75 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na razliku u vrijednosti boda sastav podneska od 25. siječnja 2021. i to preko vrijednosti boda od 18.75 do vrijednosti od 75 bodova, pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn, te uvećano za iznos PDV-a. Naime, ovaj sud smatra da je navedeni podnesak bio potreban. Ipak, ne radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr.

8. toč. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife, već o jednom od ostalih podnesaka (specificiranje tužbenog zahtjeva u skladu s podacima dostavljenim od strane tuženika) odnosno, podnesak iz Tbr. 8. Toč. 3. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife. Navedeni stav izražen je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2021., poslovni broj Gž R-1912/2021-2.

16. 1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16,

73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

17. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 24. veljače 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.