Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-22/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. Š., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. u vezi sa člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-406/21-11. od 11. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika S. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-406/21-11. od 11. listopada 2021., na temelju članka 59. stavak 2. ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) u vezi članka 165. stavak 1. i članka 166. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust. 2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine po presudi Županijskog suda u Šibeniku broj Kzd-1/19-18. od 28. siječnja 2020. kojom je osuđen zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. u vezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11., a koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-11/2020-9 od 10. rujna 2020. Početak izdržavanja kazne zatvora je 7. lipnja 2019., a istek 7. lipnja 2022.
3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćeniku odvjetniku V. G., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći kako su se ostvarili uvjeti za uvjetni otpust te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje idu u prilog uvjetnog otpuštanja zatvorenika, čime upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan te je za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne i valjane razloge.
7. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora aktualno procijenjen razinom uspješan, poštuje kućni red, primjereno se odnosi prema službenicima i drugim zatvorenicima, nije stegovno kažnjavan, nema postupaka u tijeku, počinjenje kaznenog djela priznaje, kaznu je prihvatio te ima osiguran postpenalni prihvat. No, protivno žalbenim navodima zatvorenika, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora i odnos prema kaznenom djelu samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.
8. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11., dužan cijeniti i ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost te voditi računa o odredbi članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
8.1. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7. i činjenici da ranije nije osuđivan u Republici Hrvatskoj, s obzirom da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik u razdoblju od 2006. do 2019., u R. Nj., gdje inače živi i radi, tri puta osuđivan, i to dva puta zbog kaznenih djela spolnog nasilja na zatvorske kazne od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci te 4 (četiri) godine te na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede, da nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti, da je kriminalni povrat procijenjen visoko vjerojatnim, osobito prema djeci, uzimajući u obzir i negativno mišljenje Kaznionice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.
8.2. Valja napomenuti da je u trenutku donošenja pobijane odluke 11. listopada 2021. prvostupanjski sud utvrdio nepovoljan omjer neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu pa je točan žalbeni navod da je u vrijeme podnošenja žalbe i donošenja odluke u žalbenom postupku taj omjer povoljniji za zatvorenika, jer ima za izdržati nešto više od tri mjeseca kazne, ali ta okolnost, uslijed postojanja okolnosti iz točke 8.1., nije s uspjehom dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima zatvorenik problematizira osuđivanost u R. Nj., jer ista proizlazi iz izvješća Kaznionice te podataka iz kaznene evidencije, kao niti žalbeni navodi kojima upućuje na okolnosti predmetnog kaznenog djela jer su one bile razmotrene pri donošenju prvostupanjske presude. Bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su i obiteljske i poslovne prilike zatvorenika te navodi o postojanju opasnosti za život i zdravlje zbog boravka u zatvorskoj ustanovi uslijed pandemije korona virusa, s obzirom da se u zatvorskom sustavu, jednako kao i izvan njega, provode epidemiološke mjere u svrhu suzbijanja pandemije COVID 19.
10. Slijedom svega navedenog te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
