Republika Hrvatska Općinski
sud u Pazinu Stalna služba u
Bujama-Buie Istarska 1,
52460 Buje-Buie
Posl.br. 12 P-258/2021-
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.
V., iz Š., M., V. N. 2A, zastupane po
punomoćnici V. V. iz O. ureda P., G. i dr.,
odvjetnicima iz R., protiv tuženika V. P. pok. I., K.,
nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici S. J., odvjetnici iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 18. siječnja 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika i privremenog zastupnika tuženika, dana 24. veljače 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužiteljica A. V., iz Š., M., V. N. 2A, , vlasnica k.č. 1924/20, upisane u z.k.ul.br. 1373
k.o. B., te je ovlaštena zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika V. P. pok. I.,
K..
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva nekretnine opisane u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrdi da je tuženik osoba nepoznata boravišta, te predlaže da mu se postavi privremeni zastupnik koji će zastupati njegova prava i interese. Ističe da je u savjesnom, mirnom i nesmetanom samoposjedu predmetne nekretnine više od 22 godine, da predmetna nekretnina predstavlja maslinik kojeg je zasadio otac tužiteljice pok. M.
V. koji je bio u mirnom posjedu, a nakon njega i tužiteljica. Tužiteljica da uključujući i svog pravnog prednika već više od 22 godine samostalno i nesmetano obrađuje predmetnu nekretninu i masline na istoj, da ju održava, ubira plodove bez da ju je ikada itko u tome smetao, a predmetna nekretnina da je okružena drugim nekretninama koje su sve maslinici i u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 159. st. 1., 2. i 3. i čl. 160. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2. Tuženik je odsutan i nepoznata boravišta, zato mu je sud postavio privremenog zastupnika, u osobi odvjetnice Sanje Jovanović, radi zaštite prava i interesa tih tuženika, Rješenjem posl.br. 31 P-258/2021-11 dana 24. svibnja 2021. godine, te je Oglas pod brojem 102443 objavljen u Narodnim novinama broj 95 od 31. kolovoza 2021. godine.
3. U odgovoru na tužbu tuženik po privremenoj zastupnici protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
4. U dokaznom postupku u izvod iz katastarskog plana (5), u izvod iz zemljišne knjige (6-9), odluku Agrarne komisije (20-21), orto foto snimku i prijepis posjedovnog (46-51). Izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, te su saslušani svjedoci A. C., D. K. i tužiteljica, kao parnična
stranka.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (6) utvrđeno je da predmetna nekretnina dolazi upisana u z.k.ul. 1373, k.o. Brtonigla, u vlasništvu tuženika.
7. Uvidom u izvod iz katastarskog plana (5) utvrđeno je da predmetna nekretnina se nalazi u sastavu ostalih nekretnina koje su prema izvatku iz zemljišne knjige (7-9) u vlasništvu tužiteljice. Naime, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (7-9) utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica većeg broja katastarskih čestica koje su u kompleksu, a u sastavu tog kompleksa je i sporna nekretnina.
8. Uvidom u dopis Policijske postaje Buje-Buie (17) utvrđeno je da u evidenciji prebivališta i boravišta tuženik nije evidentiran.
9. Uvidom u podatke Ureda državne uprave Matičnog ureda Buje-Buie (16) utvrđeno je da navedeni tuženik nije pronađen ni u matici rođenih, ni u matici umrlih.
10. Uvidom u odluku Agrarne komisije (20-21) utvrđeno je da je predmetna nekretnina odlukom od 22. siječnja 1947. godine dodijeljena tuženiku.
11. Očevidom lica mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina k.č. 1924/20 k.o. Brtonigla, katastar Buje, da je u naravi maslinik i da se nalazi unutar plantaže maslina. Prema sl. kat. stanju predmetna k.č. ima površinu od 10693 m2.
12. Svjedok A. C. iskazao je da je kao prijatelj tužiteljičinog oca dolazio k njemu, između ostalog, i na plantažu gdje ima masline tj. i na spornu nekretninu. Otac tužiteljice je imao kuću u Zambratiji i tako je dolazio kod njega i u kuću. Prvi puta na predmetnoj nekretnini i ostalom kompleksu bio je 2000. godine kada je otac tužiteljice već bio kupio taj kompleks od Ž. D., B. P..
Odmah po kupnji počeo je saditi masline i raditi na kompleksu nekretnina i odmah ga je ogradio. Otac tužiteljice da je umro prije cca 10 godina. Prije pandemije virusa covid-19 tj. korone virus svjedok je dolazio svaki tjedan u Zambratiju kod oca tužiteljice, a nakon što je započela pandemija dolazio je rijetko. Predmetne nekretnine kao i cijelog kompleksa da je u posjedu tužiteljica, budući da je ona to naslijedila od svog oca. Nikada od nikog nije čuo, niti vidio da je tužiteljici smetan posjed cijelog kompleksa nekretnina, pa tako ni sporne nekretnine. Također, nije čuo da bi itko potraživao bilo kakva prava na spornoj nekretnini. Za tuženika nije nikada čuo. Otac tužiteljice je imao braću i sestre, ali on je jedini bio vlasnik predmetnog kompleksa jer je on to bio kupio od B. P., Ž. D..
13. Svjedok D. K. iskazao je da od 1986. godine živi u Umagu.
Prvi puta je na spornoj nekretnini i kompleksu nekretnina bio 2000. godine kada ga je otac tužiteljice, sada pok. M. V., angažirao za pomoć u sadnji maslina. Svjedok je tada bio bez posla, pa je prihvatio taj posao. Te 2000. godine počela je sadnja maslina na cijelom kompleksu, pa tako i na spornoj nekretnini. I za vrijeme života pok. V., a i nakon njegove smrti jer ga je angažirala tužiteljica, obavlja posao održavanja maslina, rezidbe, branja i drugo potrebno. Za svo vrijeme od 2000. godine nikada nitko drugi osim tužiteljice i njezinog pravnog prednika, oca, nije polagao nikakva prava na spornu nekretninu, a koliko je njemu poznato niti tužiteljici nitko nije branio korištenje predmetne nekretnine. Nakon što su masline posađene, cijeli kompleks je ograđen sa žicom. Tužiteljica je naslijedila od svog oca, pok. M. Vekića, koji je umro prije više godina, možda 2009., cijeli kompleks. Za tuženika nije nikada čuo.
14. Tužiteljica je iskazala da potvrđuje istinitost iskaza svjedoka. Njezin otac umro je 2011. godine. Svjedok D. K. da je bio radnik još kod njezinog oca,
a nakon smrti oca da je bio radnik i kod nje, a sada da je u mirovini. Sjeća se da je njezin otac najprije počeo sadnju maslina u mjestu Zambratija 1998. godine i nakon toga, ali prije 2000. godine započeo je i sadnju maslina u kompleksu, pa tako i na predmetnoj nekretnini. Tako od 2000. godine je njezin otac, a nakon njegove smrti ona u mirnom i nesmetanom posjedu cijelog kompleksa, pa tako i sporne nekretnine.
15. Svjedoci su dali sukladne i neposredno uvjerljive iskaze i zbog toga sud je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne, te je poklonio vjeru njihovim iskazima, kao i iskazu tužiteljice.
16. Očevidom lica mjesta i neposrednim zapažanjem sud je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u kompleksu nekretnina koje su u vlasništvu tužiteljice, da se na predmetnu nekretninu pristupa kroz kapiju koju je otvorila tužiteljica prilikom očevida lica mjesta, te da se na predmetnu nekretninu ne može pristupiti nikud drugdje osim preko nekretnina koje su u vlasništvu tužiteljice. U sastavu cijelog kompleksa jesu masline koje su održavane i obrađivane pažnjom dobrog gospodara.
17. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.
18. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužiteljici, ni njezinom pravnom predniku (ocu) i da su tužiteljica i njezin pravni prednik najmanje 20 godina u posjedu predmetne nekretnine.
19. Tužiteljica je dokazala da ona i njezin pravni prednik su bili u posjedu predmetne nekretnine. Tužiteljica je i nadalje u samostalnom posjedu. Pošten posjed se presumira. A tuženik nije dokazao nepoštenje posjeda tužiteljice. Tužiteljica je cijeneći dosjedanje po svom pravnom predniku stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.
20. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim.
21. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV). Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
22. Tužiteljica, ni njezini pravni prednik, posjed sporne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Sud smatra da je posjed tužiteljice bio savjestan, jer nije znala, niti mogla znati da sporna nekretnina koju posjeduje nije njezina.
23. Ispunjeni su uvjeti za originarnim stjecanjem predmetne nekretnine dosjelošću i iz čl. 159. i 160. ZV-a. Zakon razlikuje dva načina stjecanja vlasništva dosjelošću i to redovitu i izvanrednu. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica i njezin pravni prednik u samostalnom posjedu više od 20 godina, a sud smatra da tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj posjed ne bi pripadao.
24. Uvažavajući tako cijenjene dokaze ovaj sud zaključuje da je posjed tužiteljice pošten, te da su ispunjeni uvjeti za izvanrednu dosjelost.
25. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužiteljica, pa taj raskorak valja uskladiti sa pravnim stanjem.
26. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
27. Tužiteljica je potraživala trošak ovog parničnog postupka, ali joj trošak nije priznat. Naime, tužiteljica je uspjela u ovom postupku, pa pozivom na odredbu čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) bi imala pravo na naknadu parničnog troška. Međutim, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik nepoznata boravišta i to dugi niz godina, više od 70 godina. S obzirom da je kada sud donosi odluku mora imati u vidu da odluka koju donosi treba biti ovršiva. S obzirom na činjenicu da je tuženik nepoznata boravišta, da odluka o naknadi troška ne bi bila ovršiva, zato je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen.
28. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Bujama-Buie, dana 24. veljače 2022. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.
Dna:
1. Pun. tužiteljice,
2. Privremenoj zastupnici tuženika.
Po pravomoćnosti:
- Porezna uprava, Ispostava Umag.