REPUBLIKA

HRVATSKA

Općinski sud u

Pazinu Stalna

služba u Bujama-

Buie Istarska 1,

52460 Buje-Buie

Posl.br. 12 P-614/2020-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B., OIB, iz O, , zastupanog po punomoćnici T. M., odvjetnici u B., protiv tuženice O. O., OIB, O., M. L. 21, zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 11. siječnja 2022. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj Đ. B., OIB, iz O., R.

, vlasnik nekretnina k.č.br. 921/3 zgr., 923 zgr., 10089/3, 10098/1 i 10098/2, sve upisane u z.k.ul. 726 k.o. Oprtalj, u cijelosti, što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tih nekretnina u zemljišne knjige u korist tužitelja, u protivnom će priznanje zamijeniti ova Presuda, po pravomoćnosti, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. listopada 2020. godine podnio tužbu protiv tuženice radi donošenja presude kao u izreci. Tvrdi da je u samostalnom, nesmetanom posjedu nekretnina opisanih u izreci ove Presude "oduvijek". Zgradne predmetne nekretnine da čine dio njegovog imanja tj. njegove kuće i okućnice, a koje se nalaze na k.č. 922/1 k.o. Oprtalj. K.č. 10089/3 k.o. Oprtalj da je 50-tak godina bila vrt kojeg su obrađivali tužiteljevi roditelji, a 2007. godine na njoj da je tužitelj posadio masline. U trenutku podnošenja tužbe na predmetnim nekretninama da je bila upisana S. M. rođ. G. udova G. B., žena

G., nepoznata boravišta, kao nositeljica prava vlasništva, a koja je po prirodi stvari davno preminula, te je iza njezine smrti vođen ostavinski postupak pod posl.br. O-1913/19, te kako ostaviteljica nije imala poznatih živih nasljednika predmetne nekretnine su pripale tuženici. A tužitelj da je preko 50 godina u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, a koje koristi kao pomoćni objekat i dvorište uz kuću, a ostale poljoprivredne čestice da obrađuje i održava. Naime, tužitelj da je pokrenuo postupak legalizacije dijelova svoje kuće, koje radove je izveo bez dozvole i tijekom postupka legalizacije da je otkrio da se predmetne nekretnine ne vode kao njegove vlasništvo.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da se uknjižila kao vlasnik na temelju Rješenja o nasljeđivanju, kojim je ostavinska imovina iza pok. S. M. od M., preminule 25.

prosinca 1934. godine, kao ošasna ostavina prešla u vlasništvo tuženice. Osporava tvrdnje tužitelja da je u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina budući da tužitelj te tvrdnje nije potkrijepio niti jednim pravno relevantnim dokazom. Tuženica ističe da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike časom njegove smrti, te kako je kao dan smrti M. S. određen

25. prosinca 1934. godine tada da je ostavina iza nje po sili zakona trebala preći na njezine nasljednike, ali kako u vrijeme donošenja Rješenja o nasljeđivanju iza ostaviteljice nisu utvrđeni ni oporučni, ni zakonski nasljednici, tako su njezine nekretnine tj. nekretnine koje su predmet ovog postupka predane tuženici, kao ošasna imovina. Kao ošasna imovina smatra se časom smrti ostaviteljice tj. 25. prosinca 1934., a kasnijom pretvorbom vlasništva temeljem zakona, izvanknjižnom, preneseno i u društveno vlasništvo. Zbog toga jedino relevantno razdoblje za stjecanje dosjelošću predmetnih nekretnina da je razdoblje nakon 08. listopada 1991. godine, pa do saznanja tužitelja da posjeduje stvar koja nije njegovo vlasništvo. Tuženica se poziva na stajalište Vrhovnog suda RH broj Rev-346/1993 od 03. svibnja 1995. godine prema kojem vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju zakona o osnovno vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91- dalje: ZOVO) tj. 8. listopada 1991. godine. Prema ZOVO-u pravo vlasništva dosjelošću da se nije moglo steći na stvarima u društvenom vlasništvu i zato da nisu ispunjenje pravne pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te da se vrijeme od 06. travnja 1941. godine do 08. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu, a konačno od 08. listopada 1991. godine pa nadalje da nije protekao rok od 40 godina (za izvanrednu dosjelost) kako to propisuju odredbe čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV).

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (3), u rješenje o nasljeđivanju (22-23), u ortofoto snimke sa preklopljenim katastarskim planom i posjedovne listove (32-39). Izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, te su saslušani svjedoci A. C., Đ. A.,

R. L. i tužitelj kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Provedenim dokazima utvrđeno je da je u vrijeme podnošenja tužbe 21. listopada 2020. godine u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama bila upisana S. M. rođena G. udova B. G. žena

G. S., O.. Dana 26. listopada 2020. godine donijeto je Rješenje o nasljeđivanju iza pok. S. M. rođ. G. kojim je utvrđeno da je

preminula 25. prosinca 1934. godine, da njezinu ostavinsku imovinu, između ostalih, čine i predmetne nekretnine u cijelosti. Ostavinska imovina ostaviteljice navedenim Rješenjem o nasljeđivanju donijetim po javnom bilježniku Ž. K. kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie prešla je u vlasništvo Općine Oprtalj, budući da iza ostaviteljice nisu utvrđeni zakonski nasljednici koji bi polagali pravo na nasljedstvo. Tako je tuženica uredno pasivno legitimirana u ovom postupku.

6. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da k.č.10089/3, k.o. Oprtalj, katastar Buje, u naravi je maslinik i šikara sa krajnje zapadne strane. S istočne strane graniči sa javnim poljskim putem, sa sjeverne, južne i zapadne strane nije vidljiva fizička međa. Površna iste prema službenom katastarskom stanju iznosi 899 m2. K.č.10098/2 k.o. Oprtalj katastar Buje u naravi je šikara i dva stabla maslina s sjeveroistočne strane graniči sa javnim poljskim putem, sa južne strane graniči sa javnim poljskim putem, sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa, a sa zapadne strane granični sa k.č. 10098/1. Predmetna k.č.10098/2 prema službenom katastarskom stanju ima 1651 m2. K.č. 10098/1 k.o. Oprtalj, katastar Buje s istočne strane granični s k.č. 10098/2 s južne strane granični sa javnim poljskim putem sa sjeverne i zapadne strane nije vidljiva fizička međa. Ista je u naravi šikara s površinom prema službenom katastarskom stanju od 1651 m2. K.č.zgr.921/3 k.o. Oprtalj, katastar Buje u naravi je s južne strane dvorište sa sjeverne strane dio kuće. Ista graniči sa preostalim dijelom kuće na k.č. zgr. 922/1 s čime čini jednu stambenu cjelinu. K.č.zgr 921/3 prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 83 m2. K.č.zgr. 923 k.o. Oprtalj, katastar Buje ista je u naravi gospodarska zgrada, kokošinjac koja sa istočne strane spojena sa novosagrađenom garažom. Nije u funkciji odnosno prema zatečenom stanju nisu vidljive životinje unutra. Ista ima površinu prema službenom katastarskom stanju od 14 m2. Predmetnoj k.č. se može pristupiti samo preko k.č. 10138 iz razloga što je ista kao otok unutar te navedene k.č.

7. Svjedok A. C., rođen 1939. godine u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, iskazao je da od kad pamti zna da predmetne nekretnine koristi tužitelj, a rođen je u Livadama tj. u blizini predmetnih nekretnina. Skoro svaki dan prolazi uz predmetne nekretnine i ima neposredan uvid u iste. Konkretno, na k.č.10089/3 k.o. Oprtalj tužitelj je prije otprilike 30 godina posadio masline i redovno ih održava, a k.č. 10098/1 i 10098/2 koristi, ali u zadnje vrijeme ne u onoj namjeni kao što ih je koristio i prije, jer se prije na tim parcelama kopalo, sijalo i sadilo, a sada je na tim parcelama šikara. Na k.č. 921/3 zgr. tužitelj je dogradio taj dio iznad konobe prije puno godina, prostorija u prizemlju je u naravi konoba i u tu namjenu ju i koristi tužitelj. I k.č.zgr. 923 je također tužiteljeva. Svjedok tvrdi da nikada nije čuo da je itko ikada tužitelja smetao u posjedu ili da mu je osporavao pravo da to koristi.

8. Svjedok Đ. A., rođen 1955. godine, kraj G., koji je u srodstvu sa tužiteljem jer je majka tog svjedoka polusestra tužitelja, iskazao je da četiri do pet puta godišnje dolazi pomagati tužitelju raditi na predmetnim nekretninama. Od svoje mladosti sjeća se da je dolazio obrađivati predmetne zemljišne parcele, čak i u vrijeme kada je tužitelj bio u vojsci, jer je u to vrijeme njegova nona Nina, koja je ujedno i majka tužitelja, koristila te nekretnine, pa joj je on dolazio pomagati. Konkretno pomagao im je u kopanju, oranju i u ostalome što je trebalo. Sve zemljišne nekretnine su se obrađivale, na njima se sadila razna poljoprivredna kultura, luk, krumpir, mahune, uglavnom povrtna kultura. Nona N. mu nikada nije spominjala da bi netko drugi bio vlasnik, niti je on o tome razmišljao već je bio u uvjerenju da su te nekretnine od njegove none odnosno tužiteljeve majke, a sada od tužitelja. Ni drugi susjedi da nisu nikada koristili ili polagali ikakva prava na predmetnim nekretninama. I majka svjedoka da je živjela u kući koja je sada tužiteljeva, jer je ona u toj kući rođena, a danas da ima više od 90 godina. Nakon što se njegova majka udala ona da više nije polagala nikakva prava na kuću u kojoj živi tužitelj, ni na sporne nekretnine. Tek u vrijeme ovog sudskog postupka, kada ga je tužitelj pitao za svjedočenje da je saznao da predmetne nekretnine ne bi bile upisane u vlasništvu tužitelja.

9. Svjedok R. L., rođen 1955. u M., iskazao je da zna da sigurno posljednjih 45 godina tužitelj koristi predmetne nekretnine, a to mu je poznato zato jer je svjedok svakodnevno u mjestu gdje su nekretnine, budući da mu tu živi punica koja sada ima 94 godine. U svim tim godinama da je puno puta pomagao tužitelju tako što je traktorom orao zemljišne nekretnine i nikada nije čuo da bi itko tužitelja smetao u posjedu ili mu osporavao pravo korištenja. Prije 15 do 20 godina tužitelj da je posadio masline na jednoj od spornih nekretnina (na k.č. 10089/3), a neke od maslina da su postojale i ranije. Po pričanju svoje punice također da ima saznanja da su i preostale zemljišne nekretnine od tužitelja, jer da su prije njega te nekretnine bile od tužiteljeve majke.

10. Tužitelj je iskazao da su svjedoci iskazivali istinito, te da bi i sam isto iskazao, pa njihove iskaze potvrđuje. U iskazu tvrdi da je kuću naslijedio od svoje majke Nine koja je umrla 1996. godine, da su nakon majčine smrti ostali on o i njegova sestra koja mu je ustupila svoj dio. Tek kada je pokrenuo postupak legalizacije kuće, budući da je uz kuću dogradio, iznad konobe, još jednu prostoriju tada da je saznao da predmetne zgradne nekretnine se ne vode upisane na njegovo ime, već da se to dograđeno vodi na k.č.zgr. 921/3 k.o. Oprtalj. Do tada da nije imao nikakvih saznanja da predmetne nekretnine nisu upisane na njegovo ime. Njegova obitelj da je izgradila kuću 1892. godine na k.č. zgr.922/1 k.o Oprtalj, ali tek nakon dogradnje da je saznao da se dograđeno nalazi na parceli koja se vodila upisana na ime M. S. . Vezano za zemljišne nekretnine iskazao je da je na k.č. 10089/3 zasadio masline 2007. godine, a ranije da su na toj nekretnine bile loze koje je on izvadio, pa posadio masline. A preostale dvije nekretnine posljednjih 30 godina kosi i uređuje da ne zarastu, ali više na njima ne sije i ne sadi.

11. Svjedoci su dali sukladne i neposredno uvjerljive iskaze i sud je zbog toga prihvatio njihove iskaze kao vjerodostojne tj. poklonio je vjeru iskazima svjedoka.

12. Tužitelj je potvrdio iskaze svjedoka koji se odnose na samostalan, pošten, miran i istinit posjed, te je iskazao da je predmetne nekretnine prije njega koristila njegova majka, a nakon njezine smrti da ih koristi on i da se oduvijek smatrao vlasnikom.

13. Saslušanjem svjedoka i tužitelja utvrđeno je da se sam tužitelj od smrti svoje majke 1996. godine nalazi u neprekidnom, samostalnom, mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, a prije toga da je u posjedu na isti način bila njegova majka. Posjed predmetnih nekretnina da su vršili tako što su najprije zemljišne nekretnine koristili za sadnju i sijanje, čak i kao vinograd jednu katastarsku česticu, a potom jednu katastarsku česticu kao maslinik, a dvije zemljišne katastarske čestice kao livadu koju su kosili i održavali. Konkretno, svi svjedoci iskazivali su da je predmetne nekretnine prije tužitelja koristila njegova majka, a nakon njezine smrti tužitelj. Svi svjedoci su iz blizine mjesta, gdje se predmetne nekretnine nalaze odnosno rođeni su i žive od rođenja u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina te imaju i neposredna saznanja kao i saznanja po pričanju svojih starijih.

14. U ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da posjed predmetnih nekretnina nije nikada bio oduzet tužitelju, njegovoj pravnoj prednici i da su oni "oduvijek", najmanje od kraja 19. stoljeća (kada je 1892. godine građena kuća na k.č.zgr. 922/1 k.o. Oprtalj koja je u vlasništvu tužitelja) u posjedu predmetnih nekretnina.

15. Tužitelj je dokazao da su on i njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina najmanje od kraja 19. stoljeća i da ga nisu stekli na viciozan način. Pošten posjed se presumira. Tužitelj je cijeneći dosjedanje po svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Na sporni odnos valja primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ-a) s obzirom na činjenicu da posjed tužitelja i po pravnim prednicima postoji od kraja 19. stoljeća pa nadalje, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojoj se odredbi stjecanje stvarnih prava do stupanja na snagu ZV- a prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja.

16. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u OGZ-u su uređeni paragrafima 1452-1477, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN broj 73/91) i na osnovi čl. 388. st. 2. ZV-a.

17. Prema OGZ-u pretpostavke za dosjelost su pošten posjed, prema odredbi paragrafa 1463 OGZ-a u vezi s paragrafom 326 OGZ-a rok posjedovanja od 30 godina, po paragrafu 1468 ili za nekretnine posebnih kategorija vlasnika, kao što je u ovom slučaju Općina Oprtalj 40 godina, po paragrafu 1472.

18. Budući da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka i tužitelja, započeo još krajem 19. stoljeća kada su pravni prednici tužitelja izgradili kuću na k.č.zgr. 922/1 k.o. Oprtalj, te da posjed ima onu kvalitetu koju propisuje OGZ, ovaj sud prihvaća da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, po odredbama OGZ-a.

19. Nadalje, tuženica nije dokazala nepoštenje posjeda tužitelja, a poštenje se pretpostavlja temeljem paragrafa 328. OGZ-a, pa tuženica nije ničim dokazala da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili savjesni posjednici, jer da su znali ili morali znati da nekretnina koju posjeduju nije njihovo vlasništvo. Dakle, tužitelj je putem svojih pravnih prednika u poštenom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina otkada se to može pamtiti, dakle, istekao je rok dosjedanja na nekretninama prije 06. travnja 1941. godine, pa je, temeljem pravnih Pravila paragrafa 1477 OGZ-a stekao vlasništvo dosjelošću.

20. Tuženica je tijekom postupka isticala da su predmetne nekretnine bile vlasništvo S. M. koja je preminula 25. prosinca 1934. godine i od tada da

su predmetne nekretnine, po sili zakona prešle u društveno vlasništvo, jer iza nje nije bilo nasljednika, pa su iste kao ošasna imovina Rješenjem o nasljeđivanju 2020 godine prešle u vlasništvo tuženice, odnosno da se smatra da M. S.

od časa smrti nije vlasnica predmetnih nekretnina već da od tog datuma su, po sili zakona, bile društveno vlasništvo, a sada tuženice. I upravo iz tih razloga da tužitelj, a prije njega ni njegovi pravni prednici da nisu mogli steći vlasništvo na predmetnim nekretninama jer da im to nije dopuštao ni prijašnji ZOVO, a sve s obzirom na činjenicu da su se predmetne nekretnine smatrale društvenim vlasništvom, već od 25. prosinca 1934. godine.

21. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim. Tužitelj, računajući samostalan i pošten posjed njegovih pravnih prednika i prije nego bi predmetne nekretnine po sili zakona prešle u društveno vlasništvo odnosno sada vlasništvo tuženice stekao je vlasništvo predmetnih nekretnina i prije, a budući da se institut dosjelosti primjenjuje upravo kako bi se stvarno stanje uskladilo sa pravnim, valjalo je presuditi kao u izreci ove Presude.

22. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak valjalo uskladiti sa pravnim stanjem.

23. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

24. Tuženica nije uspjela u ovom postupku, pa joj ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

25. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bujama-Buie, dana 24. veljače  2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice.