REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 45/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. F., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje; KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 2020., broj K-14/2019-25, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. F. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. I. F. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. KZ/11., pa je na temelju citirane zakonske odredbe u svezi s čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Primjenom odredbe čl. 57. st. 1. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se, od kazne na koju se osuđen, izvršiti deset mjeseci zatvora, a drugi dio kazne u trajanju jedne godine i osam mjeseci, neće se izvršiti ukoliko u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 72. KZ/11., optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Primjenom čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. I. F.

I Kž 45/2021-6

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, te izreći i sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11.

4. Optuženik, putem branitelja M. F. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. F. i B. P.

V. iz V., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom žalbu usvojiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnik podnio je optuženik putem svog branitelja, a iz sadržaja odgovora se može iščitati kako smatra da žalbu državnog odvjetnika treba odbiti kao neosnovanu.

6. Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća, izviješteni su optuženik i njegov branitelj M. F., jer su to zahtijevali, te Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske, ali sjednici nisu prisustvovali.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane.

9. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, suprotno paušalnim žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

10. Iz žalbe optuženika se može iščitati kako smatra ostvarenom i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., jer da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane, a to da je utjecalo na presudu. Premda se ne poziva na ovu zakonsku odredbu, žalitelj smatra da je optuženik imao takve psihičke poteškoće uslijed kojih nije mogao pratiti tijek rasprave, odnosno nije mogao raspravljati o svojoj kaznenopravnoj odgovornosti.

11. Žalitelj zanemaruje kako je u nalazu i mišljenju Klinike za psihijatriju V., Zavoda za …, od 18. studenog 2016. (list 193 - 206 spisa), vještakinja N. Đ., dr. med., spec. psihijatar, utvrdila "... radi danas prisutne psihopatologije ...", psihičko zdravlje optuženika je narušeno uslijed čega je "... trenutno ..." raspravno nesposoban, ali bi u buduće moglo doći do njegovog boljeg funkcioniranja. U istom se nalazu i mišljenju nalazi i jasan zaključak, kako "... nema psihijatrijskih elemenata na temelju kojih bi se moglo zaključiti da ispitanik nije bio sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice ... za vrijeme prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu 8. prosinca 2015. ..." (list 206 spisa). S obzirom na ovakav zaključak vještaka, dana 20. lipnja 2017., izrađen je novi vještački nalaz i mišljenje u kojem je navedeno kako "… aktualno

I Kž 45/2021-6

nema dostatnih psihopatoloških elemenata radi kojih bi se s psihijatrijske strane dovodila u pitanje ispitanikova raspravna sposobnost …" (list 232 spisa). Zbog daljnje provjere raspravne sposobnosti optuženika, dana 18. studenog 2019., izrađen je još jedan psihijatrijski nalaz i mišljenje (list 284 – 294 spisa) u kojem je ponovljeno kako "… aktualno nema dostatnih psihopatoloških elemenata radi kojih bi se s psihijatrijske strane dovodila u pitanje ispitanikova raspravna sposobnost …" (list 294 spisa), a da bi se 16. srpnja 2020. provela nova ekspertiza (list 314 – 323 spisa) sa identičnim zaključkom (list 323 spisa). Naposljetku je vještakinja dr. N. Đ. na raspravi, dana 24. rujna 2020., izložila da optuženik može uredno pratiti raspravu i sudjelovati u njoj ukoliko to sam želi, a njegovo ponašanje na sudu je sukladno pravima obrane, odnosno "... optuženik se može koristiti određenim načinom obrane, gdje dolazi i do agravacije simptoma ..." (list 332 spisa).

12. Suprotno žalbenoj tvrdnji optuženika, razvidno je kako višekratne ekspertize o njegovom psihičkom stanju navode na jasan i nedvojben zaključak o njegovoj raspravnoj sposobnosti. Optuženik nije imao takvih poteškoća zbog kojih nije bio u stanju pratiti tijek rasprave, odnosno mogao je, uredno, pratiti raspravu i sudjelovati u njoj, te raspravljati o svojoj kaznenopravnoj odgovornosti, uslijed čega nije došlo do povrede prava obrane.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i provedenih vještačenja, te zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica, pravilno, utemeljeni na izvedenim dokazima.

14. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je odbijen njegov dokazni prijedlog da se provede dodatno psihijatrijsko - psihologijsko vještačenje optuženika, radi ocjene njegove raspravne sposobnosti. Žalitelj smatra kako jedan vještak nije dovoljan za ocjenu nečije raspravne sposobnosti, odnosno nalaz jednog vještaka je trebalo provjeriti "... drugim vještačenjem po drugom vještaku ...".

15. Prvostupanjski sud je, s pravom, prihvatio cijeli nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju V., Zavoda za … jer je izrađen sukladno pravilima struke i prezentiran na zajedničkom sastanku psihijatara forenzičara, kada je u okvirima stručnog tima usuglašeno konačno mišljenje, koje je izloženo u ekspertizi. Iz nalaza i mišljenja proizlazi, jasan, zaključak kako je optuženik raspravno sposoban, bio je ubrojiv prije nego se doveo u stanje alkoholiziranosti, a u vrijeme prometne nesreće, njegove mogućnosti sigurnog upravljanja motornim vozilom bile su bitno smanjene. Prvostupanjski sud, stoga, nije imao niti jedan jedini, relevantan, razlog odrediti novo vještačenje, a kako to neosnovano tvrdi žalitelj. O drugim navodima iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja, kasnije će biti više riječi.

16. Optuženik nije u pravu ni kada osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda kojom je odbijen dokazni prijedlog obrane da se svjedok D. T., koji je bio ispitan izvanraspravno, ponovno ispita i na raspravi. S obzirom da 26. svibnja 2020. nisu bile ispunjene pretpostavke za održanje rasprave, primjenom odredbe čl. 402. st. 2. ZKP/08., svjedok D. T., koji je uredno došao na raspravu, ispitan je uz suglasnost

I Kž 45/2021-6

obrane izvanraspravno (list 306 spisa). Imajući u vidu odredbu čl. 431. st. 5. ZKP/08., pravilno je na raspravi pročitan iskaz ovog svjedoka. S obzirom da je njegov iskaz bio jasan i logičan, te u bitnom potvrđen vještačkim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i motorna vozila prof. S. D., koji je na raspravi bio neposredno ispitan (list 339 – 341 spisa), doista nije bilo potrebe za odgodom rasprave i ponovnim pozivanjem svjedoka D. T.

17. Iz zapisnika o očevidu (list 10-14 spisa) i dokumentacije očevida (list 16 - 27 spisa), odnosno iz kombiniranog sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja vještaka dr. A. K. i prof. S. D. (list 121 - 130 spisa), proizlazi da se traktor s prikolicom, kojim je upravljao D. T., kretao u smjeru sjevera, dok je teretno vozilo, kojim je upravljao optuženik, dolazilo iz suprotnog smjera. Do sudara je došlo na način da je teretno vozilo, svojim prednjim lijevim dijelom, udarilo u lijevi prednji i bočni dio traktora, a nakon toga i prikolice. Širina kolnika od 3,5 metara, nije omogućavala mimoilaženje, ali je utvrđeno da je D. T. pomaknuo svoj traktor sa prikolicom u stranu i tako na cesti zauzeo položaj kojim se omogućuje mimoilaženje. Naime, vještak je utvrdio kako su, u trenutku sudara, traktor i prikolica desnim bokom bili izvan kolnika, dok je teretno vozilo bilo na kolniku i to desnim bokom oko 40 cm lijevo od desnog ruba kolnika. Time je teretno vozilo, kojim je upravljao optuženik, prelazilo preko sredine kolnika lijevim bokom oko pola metra. Brzina teretnog vozila bila je oko 72,5 km/h, a brzina traktora je bila mala ili je vozilo bilo potpuno zaustavljeno. Vještakinja dr. A. K. je ustvrdila kako je pokojna J. T. umrla nasilnom smrću, uslijed posljedica ozljeda zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći (list 125 spisa).

18. Optuženik u žalbi ignorira iskaz vještaka prof. S. D., koji je bio jasan da je optuženik mogao izbjeći nesreću da je smanjio brzinu na najviše 30 km/h i djelomično sišao izvan kolnika za što je, ukoliko je na vrijeme uočio traktor, imao tehničke uvjete (list 129 spisa). S tim povezano, optuženik kojemu je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u organizmu od 1,73 g/kg, u svojoj je obrani iskazao kako ne zna što mu je bilo, možda je i zaspao, jer "… nisam uopće vidio traktor na cesti …" (list 342 spisa).

19. Nasuprot stajalištu optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

20. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog odluke o kazni, niti je u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

21. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

22. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i

I Kž 45/2021-6

stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne.

23. Odlučujući o kazni, prvostupanjski sud je cijenio, kao naročito olakotne okolnosti, optuženikovu neosuđivanost, njegovo jasno izraženo žaljenje, posljedicu koja ga je teško pogodila jer je bio u srodstvu s pokojnom, njegovu dob od … godina, medicinskom dokumentacijom utvrđeno teško fizičko i psihičko zdravstveno stanje, te općenito teške životne prilike.

24. Nasuprot žalbenoj tvrdnji optuženika, prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako nema doprinosa D. T., usprkos utvrđenoj koncentraciji apsolutnog alkohola u organizmu od 1,27 g/kg, jer alkohol nije bio od utjecaja na nastanak konkretne prometne nesreće. Jednako tako, a nasuprot tvrdnji optuženika, prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako je način prijevoza pokojne J. T. u priključnom vozilu, bio sukladan odredbi čl. 166. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08. 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. - dalje ZSPC). Naime, pokojnica je bila u prikolici, koju čl. 2. toč. 55. ZSPC jasno definira kao priključno vozilo, a na priključnom vozilu koje vuče traktor, kao što je to ovdje bio slučaj, može se prevoziti najviše pet osoba, koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge radove.

25. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu brojne olakotne okolnosti, utvrdio visok stupanj vjerojatnosti da optuženik, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, ublažavanju kazne te svrsi kažnjavanja, utvrdio kako će se ublaženom kaznom zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, odnosno izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu i pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Djelomičnom uvjetnom osudom, moći će se utjecati na počinitelja, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela.

27. Optuženiku je, pravilno, izrečena i zabrana upravljanja motornim vozilom. Ova sigurnosna mjera je izrečena kako bi se otklonile okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio opasnost da bi optuženik, upravljajući motornim vozilom, mogao ugroziti sigurnost prometa, pa mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

28. Državni odvjetnik nije u pravu kada, u žalbi, tvrdi da je prvostupanjski sud trebao optuženiku, pored ove mjere, izreći još i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

29. Prvostupanjski sud je dao razumne razloge zašto nije izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, pri čemu se izravno pozvao i na

I Kž 45/2021-6

psihijatrijski nalaz i mišljenje. Naime, vještakinja dr. N. Đ. je jasno izrazila rezervu prema, eventualnom, izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti "… s obzirom na ispitanikovu dob i nedostatnu motivaciju za liječenjem i prestankom konzumacije alkohola …" (list 323 spisa). Vezano uz ocjenu da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, valja imati u vidu cjeloviti psihijatrijski nalaz i mišljenje, u kojem je navedeno kako kod optuženika dominira dijagnoza psihoorganskog sindroma "… čija je etiologija višestruka, prvenstveno se može govoriti o dugogodišnjoj konzumaciji alkohola, ali i o traumi glave koja je verificirana u nalazima, kao i o neliječenoj hipertenziji. Aktualno, kliničkom slikom dominiraju oštećenja u kognitivnoj sferi i afektivna labilnost, ali bez psihotičnih elemenata odnosno bez dementne slike …" (list 294 spisa).

30. Prvostupanjski sud je obrazložio svoju ocjenu kako kod optuženika ne postoji opasnost da će, zbog ovisnosti o alkoholu, ubuduće počiniti teže kazneno djelo. Sud prvog stupnja je analizirao poodmaklu dob optuženika, njegovo narušeno zdravstveno stanje, neosuđivanost, te prijašnji korektan život. Sve ovo je cijenio u kontekstu izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je čak pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Stoga je zaključio kako nije vjerojatno da bi optuženik, zbog ovisnosti o alkoholu, ubuduće mogao činiti kaznena djela protiv sigurnosti prometa, dok je glede drugih kaznenih djela (jer iz prekršajne evidencije proizlazi da optuženik prije i nakon počinjenja ovog kaznenog djela nije bio evidentiran) tu vjerojatnost ocijenio još manjom.

31. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija.

32. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

33. Stoga je, primjenom čl. 482. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.