Broj: Ppž-3514/2022

-1-

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. K., zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. siječnja 2022., poslovni broj: 31 Pp-4720/2021, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I               U povodu žalbe okr. D. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki a) izreke označava prekršajem iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), a za djelo u točki b) izreke prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 1.592,67 EUR (tisućupetstodevedesetdva eura i šezdesetsedam centi), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.722,67 EUR (tisućusedamstodvadesetdva eura i šezdesetsedam centi), u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem dana 30. travnja 2021., kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 EUR (tridesedevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.682,85 EUR (tisućušestoosamdesetdva eura i osamdesetpet centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II                  Odbija se žalba okr. D. K. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. D. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 163. stavka 1. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 1.000,00 i 12.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana  kazna iznosu od 13.000,00 kuna.

 

1.1.   U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem dana 30. travnja 2021. u trajanju od 10,15 sati do 13,20 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00 kuna novčane kazne.

 

1.2.   Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

1.3.              Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka i iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja N. J., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, koja žalba u sebi sadrži u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke zadržavaju pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu fiksno propisanu novčanu kaznu za prekršaj u točki a) u odnosu na raniji propis.

 

4.2.    Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Budući da je novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za počinjeni prekršaj u točki a) propisana blaža fiksna novčana kazna to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela u točki a) i utvrdio kaznu u fiksno propisanom iznosu novim zakonom, a potom je prihvaćanjem mjere kazne za djelo u točki b) izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I. U odnosu na djelo u točki b) izreke pobijane prvostupanjske presude ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.

 

5.   Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude u točki b) čiju nepotpunost ističe, jasna i u dovoljnoj mjeri određena te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iako je u pravu žalitelj da izreka pobijane presude u točki b) ne sadrži oznaku konkretne postaje prometne policije koja je izdala prekršajni nalog, izreka je razumljiva u pogledu bitnih obilježja prekršaja, s jasno određenim vremenom trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije od 4. veljače 2021. do 4. veljače 2022. protivno koje je žalitelj postupao upravljajući vozilom dana 30. travnja 2021., pa je suprotno tvrdnje žalitelja istu moguće ispitati.

 

6.  Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

 

6.1.              Žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, a iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi da je uredno primio odluku kojom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, protivno koje je postupao. Bez uspjeha žalitelj ponovno dovodi u pitanje zaprimanje odluke Postaje prometne policije Split broj: 511-12-36/05-3-38-1/2021 od 5. siječnja 2021., jer isto proizlazi iz predmetu priložene dostavnice, a u prekršajnom nalogu je jasno navedeno da mjera počinje teći od izvršnosti tog naloga, protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od pravomoćnosti naloga, pa je dakle na pravilan način i upozoren o stupanju na snagu zaštitne mjere. S pravom je prvostupanjski odbio prijedlog za provođenje daljnjeg dokaznog postupka grafološkim vještačenjem potpisa okrivljenika na dostavnici o uručenju citiranog prekršajnog naloga, s obzirom da nije dovedena u sumnju istovjetnost tog potpisa s potpisima okrivljenika na zapisniku pred prvostupanjskim sudom. Slijedom navedenog, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su u pogledu znanja o stupanju na snagu zabrane upravljanja motornim vozilom poduzete sve radnje sukladno pozitivnim propisima, pa je žalitelj prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima predmetnog slučaja bio dužan i mogao biti svjestan da upravlja vozilom u vrijeme kada mu je na snazi zaštita mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

  

7.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini djela i stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u  već u dovoljnoj mjeri cijenio njegove poznate materijalne prilike, na koje ponovno paušalno upire u žalbi, ne doprinoseći o tome nikakve nove dokaze, pa budući da je kao otegotnu okolnost utvrdio raniju pravomoćnu kažnjavanost za prometne prekršaje, to je mišljenje i ovog suda da je opravdano i pravilno za djelo u točki b)  utvrđena kazna u manjoj mjeri unutar raspona propisane kazne za predmetni prekršaj i da nema uvjeta za blaže kažnjavanje.

 

7.1.   Zbog navedenih razloga, i ovaj sud smatra da je tako odmjerena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

 

8.        U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem kao jedan dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

 

9.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.                        

 

10.     Ispitujući sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, budući da opisano postupanje predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i ignoriranje istih, pa u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne  dovodi u pitanje osnovanost odluke i duljinu njezinog trajanja.              

 

11.    Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke  3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

             

12.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 7. ožujka 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.