REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-333/2021
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. P. iz S., OIB: …., zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika F. H. d.o.o., Z., OIB: …… , zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O. P. i partneri d.o.o., Z., radi isplate, dana 24. veljače 2022.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Općinskom građanskom sudu u Z. kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
O b r a z l o ž e nj e
1.Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 15. siječnja 2021. tužiteljica je ustala zahtjevom spram tuženika radi isplate navodeći kako ju je ovdje označeni tuženik u predmetu naslovnog suda P-1642/2019 tužio radi predaje u posjed nekretnine označene kao 11. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), poslovni prostor na sjevernom dijelu prizemlja, koje je označen oznakom "A" u elaboratu etažiranja, ukupne površine neto površine 78,00 m2, upisan u zk. ul. 10686 K.O. S., kao i radi isplate naknade zbog navodnog korištenja nekretnina od prosinca 2017., pa nadalje.
Naime, tužitelj u toj tužbi (ovdje tuženik) navodi da je isključivi vlasnik nekretnine koju da je stekao na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva zaključenog dana 29. siječnja 2016. s društvom Q. M. d.o.o. Tuženik stoga traži od tužiteljice predaju u posjed nekretnine i isplatu naknade na ime korištenja tog prostora, jer je stava da je tužiteljica u posjedu tog prostora i da isto koristi bez pravne osnove.
Navedeno društvo Q. M. d.o.o. je brisano iz sudskog registra odlukom Trgovačkog suda u S., broj: Tt-18/7790-2 (stečaj otvoren dana 29.06.2018.). Tužiteljica je bila jedina osnivačica društva Q. M. d.o.o., koje je po gore navedenom Sporazumu zaključenom s tuženikom stekla pravo na posjedovanje predmetne nekretnine. Navedeno društvo je s H.-A.-A. bank (pravni slijednik A. B.)
imalo zaključen Ugovor o kreditu broj: 215-51011854 od 8. prosinca 2012. te pripadajući Aneks br. 1., kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine. Imenovanom društvu odobren je kreditu u iznos od 50.000,00 EUR-a, protuvrijednosti u kunama, a koji je u cijelosti iskorišten za potrebe ulaganja u nekretninu opisanu u točci 1/ ove tužbe.
Tužiteljica je bila potpisnik Ugovora o kreditu kao Jamac-platac te je banci A. B. d.d. izvršila isplatu preostalog duga društva Q. M. d.o.o. u iznosu od 260.000,00 kn, u 2016. godini.
Nadalje, tuženik je bio upoznat sa činjenicom da je tužiteljica, kao jamac- platac po gore navedenom Ugovoru o kreditu, izvršila plaćanje kojim je u cijelosti zatvorena kreditna partija koja je po gore navedenom Ugovoru postojala kod A. B. d.d. Tuženik je upisan kao vlasnik prednje opisane nekretnine, za cijelo. Tuženik je postao vlasnik predmetne nekretnine na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, koji je s društvom Q. M. d.o.o. zaključen dana 29. siječnja 2016. Međutim, tuženik je znao da je baš tužiteljica u svojstvu jamca-platca isplatila spomenuti kreditu društva Q. M. d.o.o., a koji je u cijelosti iskorišten u svrhu uređenja
predmetne
nekretnine.
Dakle, tužiteljica je u biti platila znatan iznos kredita koji je iskorišten u svrhu uređenja i adaptacije navedene nekretnine, a čime je nekretnina dodatno dobila na svojoj tržišnoj vrijednosti,
Točnije rečenom, isplatom predmetnog kredita je tužiteljica povećala vrijednosti imovine tuženika te je tuženik postao vlasnik nekretnine koja znatno premašuje iznos njegovog potraživanja od 900.000,00 kn, kojeg je pozajmio društvu Q. M. d.o.o. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva.
Tužiteljica u spis predmeta dostavlja procjenu prometne vrijednosti poslovnog prostora od 7. studenog 2011. koji je izrađen od strane Zurić Srećka, sudskog vještaka za graditeljstvo. Sudski vještak je procijenio da je vrijednost predmetne nekretnine na dan 9. studenog 2011. iznosi 1.384.829,46 kn. Prije dodatnih izvršenih ulaganja i adaptacije predmetnog poslovnog prostora, nekretnina je na tržištu očigledno imala svoju značaju vrijednost.
Kako je tuženik u međuvremenu postao vlasnik predmetne nekretnine, to je isti pasivno legitimiran u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je povećala vrijednost imovine tuženika jer je poslovni prostor dodatnim ulaganjima dobio na svojoj vrijednosti, a kredit čija odobrena sredstva su iskorištena u svrhu poboljšanja nekretnine je većim dijelom otplaćen upravo sredstvima tužiteljice, kao jamca-platca po Ugovoru o kreditu.
Nadalje, vrijednost predmetnog poslovnog prostora danas zasigurno iznosi najmanje 220.000,00 EUR-a (na dan sastava tužbe protuvrijednost od 1.665.400,00 kn prema srednjem tečaju HNB-a), dok je tuženikova tražbina prema društvu Q. M. d.o.o. iznosila oko milijun kuna. Iz toga postoji očigledan nerazmjer između vrijednosti predmetne nekretnine i tražbine tuženika (razlika od 665.400,00 kn)
Kako je tužiteljica bila jedina osnivačica i vlasnica društva Q. M.
d.o.o., ista smatra da je legitimirana tražiti od tuženika isplatu razlike između vrijednosti pozajmljene tražbine i stvarne vrijednosti predmetne nekretnine, jer postoji očigledni nerazmjer u činidbama.
Stoga je tim tužbenim podneskom tužiteljica potraživala od tuženika 260.000,00 kn s naslova otplate preostalog duga Q. M. d.o.o. i 665.400,00
kuna s naslova razlike pozajmljene tražbine i stvarne vrijednosti nekretnine sve s kamatama i parničnim troškom kako je pobliže navedeno.
2.Tužba je bila upućena tuženiku s pozivom za davanje odgovora na tužbu te je u tuženik u svom pisanom podnesku od 8. listopada 2021., prije upuštanja u raspravljanje prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda predlažući spis predmeta ustupiti stvarno i mjesno nadležnom sudu u Z..
3.Prigovor mjesne nenadležnosti pravodoban je i osnovan.
4.Odredbom čl. 20. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 57/11., 25/13. 70/19., dalje ZPP) propisano je kako se sud može ili u povodu prigovora tuženika proglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a u konkretnom slučaju ocijeniti je tuženikov prigovor pravodobnim budući ga je iznio prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.
5.Odredbom iz čl. 46. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, a to bi po čl. 48. istog zakona bio sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika, dakle u Z.
6.Imajući u vidu naprijed citirane odredbe, koje je povezati sa zahtjevom kojeg je tužiteljica koncipirala kako je naprijed navedeno, činjenicu da tuženik ima registrirano sjedište u Z. te da u konkretnom slučaju zakonom nije propisana isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju mjesno nadležan Općinski građanski sud u Z. koji je i stvarno nadležan.
7.Radi svega navedenog riješeno je kao u izreci.
U Splitu, 24. veljače 2022.
S U T K I N J A:
Mirjana Rubić, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
