Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ob-7/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik mr. sc. I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. S. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti, utvrđenja bračne stečevine, predaje, uknjižbe, diobe i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P-1285/2014-211 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tužiteljičina žalba kao neosnovana te se djelomice odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P-1285/2014-211 od 3. prosinca 2021. u pobijanom dijelu i to:

-pod točkom I. izrijeke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev,

-pod točkom III. izrijeke,

-pod točkom IV. izrijeke,

-pod točkom V., alineja dva i alineja tri izrijeke (u odnosu na čest zem 750 k.o. S. i čest zem 9800 k.o. Z.),

-pod točkom VII. izrijeke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev,

-pod točkom VIII. 2. izrijeke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev glede nekretnine, stana u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 3691/51 k.o. Z. i

-pod točkom VIII. 3., alineja dva izrijeke (koji se odnosi na predaju u suposjed stana u zgradi na čest. zem. 3691/51 k.o. Z.).

II. Djelomice se prihvaćaju žalbe stranaka te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P-1285/2014-211 od 3. prosinca 2021. u pobijanom dijelu i to:

-pod točkom II. Izrijeke,

-pod točkom V. izrijeke, alineja jedan (u odnosu na čest zem 1164/5 k.o. D.),

-pod točkom VI. izrijeke,

-pod točkom VII. izrijeke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev,

-pod točkom VIII.1., VIII.3., alineja jedan i alineja tri, (u odnosu na čest zem 523/5 k.o. Z. i poslovni prostor u Z.U. 1328 k.o. Z.) i VIII.4. izrijeke i

-pod točkom IX. Izrijeke u odluci o trošku postupka

te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je sljedeće:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između L. S. iz Z., kao darovateljice i E. S. iz Z., kao daroprimatelja od dana 16. srpnja 2004. ovjeren od javnog bilježnika mr. sc. D. M. iz Z. pod brojem: OV-1193/2005 dana 22. veljače 2005. nema pravni učinak, slijedom čega se utvrđuje da je tužiteljica L. Š., iz Z., OIB: ..., kao vlastitu imovinu stekla suvlasnički udio od 9770/20000 dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m , upisana u zk. ul. 6133 k.o. D. te kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 5115/20000 dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m , upisan u zk. ul. 6133 k.o. D., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 14885/20000 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između L. S. iz Z., kao darovateljice i E. S. iz Z., kao daroprimatelja od dana 16. srpnja 2004. godine ovjeren od javnog bilježnika mr. sc. D. M. iz Z. pod brojem: OV-1193/2005 dana 22. veljače 2005., slijedom čega se utvrđuje da je tužiteljica L. Š., iz Z., OIB: ..., kao vlastitu imovinu stekla suvlasnički udio od 9770/20000 dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m[2] , upisana u zk. ul. 6133 k.o. D. te kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 5115/20000 dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m , upisan u zk. ul. 6133 k.o. D., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 14885/20000 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da je L. Š. iz Z., OIB: ... kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 28/100 dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m[2] , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m , upisana u zk. ul. 6133 k.o. D., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 28/100 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za dio koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog suvlasničkog udjela (za 22/100 dijela) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica L. Š. iz Z., OIB: ... kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 1/2 dijela čest. zem. 750 m[2] , S., u naravi oranica R., površine 714 m[2] , upisna u zk. ul. 6327 k.o. S., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 1/2 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica L. Š. iz Z., OIB: ...kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 1/2 dijela lokala u prizemlju, lijevo, neto površine 35,12 m[2] , obojan u nacrtu ljubičastom bojom kao posebni dio zgrade sa zemljištem sagrađena na čest. zem. 9800 k.o. Z. upisan u zk. ul. 13209 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnom lokalu za 1/2 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku E. S., OIB: ..., predati u suposjed tužiteljici L. Š., OIB: ... slobodne od osoba i stvari nekretnine i to

- čest. zem. 1164/5 k.o. D., kuća površine 272 m[2] , garaža površine 34 m , dvor površine 715 m , ukupne površine 1021 m , upisana uzk. ul. 6133 k.o. D.,

- čest. zem. 750 k.o. S., u naravi oranica R., površine 714 m[2] , upisana u zk. ul. 6327 k.o. S.,

- lokal u prizemlju, lijevo, neto površine 35,12 m[2] , obojan u nacrtu ljubičastom bojom kao posebni dio zgrade sa zemljište sagrađene na čest. zem. 9800 k.o. Z. upisan u zk. ul. 13209 k.o. Z.,

VI. Nalaže se tuženiku E. S., OIB: ..., da tužiteljici L. Š., OIB: ...isplati iznos od:

- 7.500,00 kuna za mjesec svibanj 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec lipanj 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec srpanj 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec kolovoz 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec rujan 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec listopad 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec studeni 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2012. godine,

- 12.112,32 kuna za mjesec prosinac 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec siječanj 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od veljače 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec veljaču 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec ožujak 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec travanj 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. svibnja 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec svibanj 2012. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec lipanj 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec srpanj 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec kolovoz 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec rujan 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec listopad 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec studeni 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2013. godine,

- 11.846,48 kuna za mjesec prosinac 2013. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2014. godine,

- 11.604,36 kuna za mjesec siječanj 2014. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2014. godine,

- 11.604,36 kuna za mjesec veljaču 2014. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od ožujka 2014. godine,

- 11.604,36 kuna za mjesec ožujak 2014. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2014. godine,

- 11.604,36 kuna za mjesec travanj 2014. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svibnja 2014. godine,

- 11.604,36 kuna za mjesec svibanj 2014. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od lipnja 2014. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec svibanj 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od lipnja 2016. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec lipanj 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2016. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec srpanj 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2016. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec rujan 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2016. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec listopad 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2016. godine,

- 11.375,18 kuna za mjesec prosinac 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec siječanj 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec veljaču 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec ožujak 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec travanj 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. svibnja 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec svibanj 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec lipanj 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec kolovoz 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec rujan 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2017. godine

- 11.871,10 kuna za mjesec listopad 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec studeni 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2017. godine,

- 11.871,10 kuna za mjesec prosinac 2017. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2018. godine

- 12.505,81 kuna za mjesec siječanj 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec veljaču 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec ožujak 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec travanj 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. svibnja 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec svibanj 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec lipanj 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec srpanj 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec kolovoz 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec rujan 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec listopad 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec studeni 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2018. godine,

- 12.505,81 kuna za mjesec prosinac 2018. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec siječanj 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec veljaču 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec ožujak 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec travanj 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. svibnja 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec svibanj 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec lipanj 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec srpanj 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec kolovoz 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec rujan 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec listopad 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec studeni 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2019. godine,

- 13.368,56 kuna za mjesec prosinac 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec siječanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec veljaču 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec ožujak 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec travanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. svibnja 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec svibanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. lipnja 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec lipanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec srpanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec kolovoz 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. rujna 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec rujan 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec listopad 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. studenog 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec studeni 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. prosinca 2020. godine,

- 14.207,81 kuna za mjesec prosinac 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. siječnja 2021. godine,

- 14.997,59 kuna za mjesec siječanj 2021. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2021. godine,

- 14.997,59 kuna za mjesec veljaču 2021. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2021. godine,

- 14.997,59 kuna za mjesec ožujak 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2020. godine,

- 14.997,59 kuna za mjesec travanj 2020. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. svibnja 2020. godine, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. svibanj 2021., i to od 01. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, , od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipanj 2017. godine po topi od 7, 68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po topi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. goine, po stopi od 5,57% godišnje, a u slučaju promjene, za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na tanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, sve do isplate, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku od zatraženog do dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

VII. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice L. Š., OIB: ... i tuženika E. S., OIB: ... čine prava: 63 dionice D. B. O. B. d.d. trgovačkog društva O. B. d.d. OIB: ..., MBS: ... upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod brojem MBS: ..., upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa: 4727983 i 63 dionice H. d.d. trgovačkog društva H. d.d. OIB: ..., MBS: .., upisane u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pd brojem MBS: ..., upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa: 4727983, slijedom čega se utvrđuje da je tužiteljica L. Š., OIB: ... ovlaštenik za cijelo na 1/2 dionica D. O: B. d.d. upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa: 4727983 i ovlaštenik za cijelo na 1/2 dionica trgovačkog društva H. d.d. upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa:4727983, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u Središnjem ... d.d. zatraži i ishodi upis 1/2 dionica D. B. O. B. d.d. upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa: 4727983, na ime E. S. u knjigu dionici i da od Središnjeg ... d.d. zatraži i ishodi upis 1/2 dionica H. d.d. upisane u Središnjem ... d.d. oznaka računa:4727983 na ime E. S. u knjigu dionica, dok se u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje da bračnu stečevinu čine 126 dionica H. d.d. trgovačkog društva H. d.d. OIB: ..., MBS: ..., zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica L. Š. iz Z., OIB: ... kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 1/2 dijela čest. zem. 523/5, k.o. Z., u naravi pašnjak i mocira površine 449 m[2] , upisana u zk. ul. br. 13753 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 1/2 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica L. Š. iz Z., OIB: ... kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 1/2 dijela stana u prizemlju zgrade, ukupne površine od 67,92 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja lođe i balkona a zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada sagrađena na čest. zem. 3691/51 k.o. Z., površine 260 m[2] , koji se nalazi upisan u zk. ul. 16799 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na predmetnom stanu za 1/2 dijela po pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku E. S., OIB: ..., predati u suposjed tužiteljici L. Š., OIB: ... slobodne od soba i stvari nekretnine i to

- čest. zem. 523/5 k.o. Z., u naravi pašnjak i mocira površine 449 m[2] , upisana uzk. ul. br. 13753 k.o. Z.,

- stana u prizemlju zgrade,ukupne površine 67,92 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, lođe i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada sagrađena na čest. zem. 3691/51 k.o. Z., površine 260 m2, koji se nalazi upisan u zk. ul. 16799 k.o. Z.,

- te se nalaže tuženiku E. S., OIB: ... predati u posjed tužiteljici L. Š., OIB: ... slobodan od osoba i stvari poslovni prostor u prizemlju, poslovni prostor- turistička agencija ukupne površine 28,85 m[2] , upisan kao zk. tijelo, A VI u zk. ul. 13208 k.o. Z., koji se nalazi u više stambeno–poslovnoj zgradi bez zemljišta sagrađenoj na čest. zem. 9803, koja zgrada je upisana kao zk. tijelo A II, u zk. ul. 13208 k.o. Z. sve u roku od 15 dana.

4. Utvrđuje se da je tužiteljica L. Š., OIB: ...s osnova bračne stečevine vlasnik novčanih sredstava u iznosu od 60.800,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate te se nalaže tuženiku E. S. da isplati tužiteljici L. Š. na ime bračne stečevine iznos od 60.800,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. lipnja 2014. godine, (kao dana podnošenja tužbe) do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine o stopi od 8,14% godišnje od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, a od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6m, 54% godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine po topi od 5,89 godišnje, od 1. siječnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, sve do isplate (tužiteljica pridržava pravo tužbeni zahtjev s ove osnove u odnosu na visinu precizirati po provedenom vještačenju)."

IX. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u odluci o trošku postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući odluku u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik pobijajući presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tužiteljičina žalba je djelomice osnovana.

6.Tuženikova žalba je djelomice osnovana.

7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužiteljičini zahtjevi na utvrđenje kako nema pravni učinak, odnosno kako je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između L. S. i E. S. 16. srpnja 2004., zatim zahtjevi na utvrđenje bračne stečevine i uknjižbu dijela čest. zem. 1164/5 k.o. D., 1/2 dijela čest. zem. 750 m[2] , S., 1/2 dijela lokala u prizemlju, posebni dio zgrade sa zemljištem sagrađena na čest. zem. 9800 k.o. Z. upisan u zk. ul. 13209 k.o. Z., zahtjevi na predaju u posjed tih nekretnina, zahtjevi na isplatu naknade za korištenje nekretnina, na utvrđenje bračne stečevine prava 63 dionice D. O. B. d.d. trgovačkog društva O. B. d.d. i 63 dionice H. d.d. trgovačkog društva H. d.d. i na trpljenje upisa, na utvrđenje bračne stečevine od 1/2 dijela čest. zem. 523/5, k.o. Z. i trpljenje uknjižbe prava suvlasništva te suvlasnički udio od 1/2 dijela stana u prizemlju zgrade, ukupne površine od 67,92 m[2] , na čest. zem. 3691/51 k.o. Z. i na trpljenje uknjižbe prava suvlasništva, zatim zahtjev na predaju u suposjed nekretnine čest. zem. 523/5 k.o. Z., stana u zgradi na čest. zem. 3691/51 k.o. Z. i poslovnog prostora u zgradi u zk. ul. 13208 k.o. Z. na čest. zem. 9803, kao i na utvrđenje bračne stečevine novčanog iznosa od 60.800,00 EUR- a u protuvrijednosti u kunama i zahtjev na isplatu iznosa od 60.800,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama.

8.U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, prema stanju u spisu predmeta, u bitnom je utvrđeno sljedeće:

-kako nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 9. kolovoza 1986. i da je taj brak razveden 23. studenoga 2012., kao i da je bračna zajednica stranaka prestala u svibnju 2012. godine, kada je tu zajednicu napustila tužiteljica,

-kako nije sporno da nekretnine čest. zem. 750 k.o. S. i lokal u prizemlju zgrade u Z. sagrađene na čest. 9800 k.o. Z. (kafić P.) predstavljaju bračnu stečevinu stranka, da je nekretnina čest. 750 k.o. S. stečena temeljem kupoprodajnog ugovora koji je s prodavateljicom S. R. sklopio tuženik kao kupac dana 28. rujna 2007., dok je lokal u kojem je kaffe bar P. stečen u razdoblju prije 1. srpnja 1999.,

-kako tužiteljica u tužbi tvrdi da je čest. zem.1164/5 k.o. D. bila njezina vlastita imovina koju je naslijedila iza smrti oca te ju je 16. srpnja 2004. darovala tuženiku kako bi se ishodila građevinska dozvola i tuženik podigao kredit za izgradnju kuće, 20. travnja 2005. da je sklopljen ugovor o kreditu i to na iznos od 310.000,00 CHF, koji kredit su stranke otplaćivale za vrijeme trajanja braka, a nakon razvoda braka tuženik nastavio plaćati mjesečne rate kredita, sredstvima kredita izgrađen je stambeni objekt, garaža te dio u kojem se nalaze 4 apartmana koji se iznajmljuju, tuženik da i dalje samostalno koristi dio nekretnine u kojem se nalaze apartmani, a pri tom tužiteljici ne isplaćuje udio u zaradi,

-kako tužiteljica navodi da je na sklapanje spornog ugovora nagovorena od strane tuženika, kako nije bila upoznata s načinom ishođenja građevinskih dozvola te je vjerovala suprugu, kako je prijenos prava vlasništva bio nužan kako bi se mogla ishoditi građevinska dozvola, a svrha prijenosa prava vlasništva na tuženika da je isključivo bila ulaganje u bračnu stečevinu, a nikako svrha nije bila stjecanje vlastite imovine tuženika, dok su namjere tuženika bile drukčije,

-kako iz navoda tužbe proizlazi da su čest. br. 523/5 k.o. Z. stranke stekle kupoprodajom od M. S. 2. svibnja 2005., da su isplatile ukupni iznos od 33.675,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, čest. br. 750 k.o. S. da je stečena za vrijeme trajanja braka, a stranke određeni iznos novca pozajmile M. i S. R. te je S. R. na ime otplate ovog iznosa, sačinila potrebnu ispravu u formi kupoprodajnog ugovora 28. rujna 2007. i vlasništvo prenijela na tuženika,

-kako tužiteljica navodi da su dvosobni stan u Z., u ulici ..., stranke stekle na način što su cjelokupni iznos potreban za otkup stana uplatile vlasniku, MORH-u, a nositelj stanarskog prava da je bio otac tuženika, uplatu cijene sa svog računa da je izvršila tužiteljica, a poslovni prostor, lokal u zgradi u Z., u Ulici ..., da je kupljen za vrijeme trajanja braka te predstavlja bračnu stečevinu stranaka,

-kako tužiteljica navodi i da joj je, nakon smrti oca, pripao novac od prodaje naslijeđenih nekretnina te da ti novčani iznosi predstavljaju njezinu posebnu imovinu i to iznos od 109.295,48 kuna temeljem kupoprodaje 18. kolovoza 2003., iznos od 147.011,59 kuna temeljem kupoprodaje 07. veljače 2007., iznos od 473.352,75 kuna temeljem kupoprodaje 27. kolovoza 2007., iznos od 550.499,50 kuna temeljem kupoprodaje od 27. kolovoza 2007. i iznos od 398.248,26 kuna temeljem kupoprodaje od 11. siječnja 2008., odnosno kako se radi o iznosu od 2.121.680,50 kuna, dobivenom od prodaje nekretnina u vlasništvu oca tužiteljice i darovanom iznosu od 300.000.00 kuna koji je dobila od majke, kao i da je tuženik 17. svibnja 2012., pet dana nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, podigao iznos od 60.800,00 EUR-a,

-kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da su stranke zajedno živjele u braku u kojem se rodilo dvoje djece, kako je navedena nekretnina čest. zem. 1164/5 k.o. D. njegova posebna imovina jer predstavlja dar tuženiku, da je nekretnina 1164/5 k.o. D. opterećena kreditom kod H. A. A. B. d.d., koji kredit od prestanka bračne zajednice u cijelosti plaća tuženik, odnosno kako je potrebno umanjiti vrijednost zemljišta u korist tuženika, ulaganja nakon prestanka bračne zajednice te iznos kreditne obveze do kraja otplatnog roka, kako iznos ostvaren kreditom nije bio dovoljan za izgradnju i opremanje objekta s četiri apartmana dvorištem, garažom te bazenom, a glede zahtjeva na isplatu novčanih iznosa da on plaća mjesečnu ratu kredita od gotovo 1.900 CHF, a istodobno je to i tužiteljičino suvlasništvo pa se ne radi o nepripadajućoj koristi, tužiteljica da je odbila prijedlog tuženika da ostane u objektu živjeti, raditi i zarađivati, kao i da u dosadašnjem tijeku postupka tužiteljica nije osporavala valjanost darovnog ugovora te "ne stoje" njezini navodi da bi bila dovedena u zabludu, uz prigovor zastare prava na pobijanje darovnog ugovora,

-kako je tuženik naveo i da su nekretnine u k.o. S., čest. zem. 750, te nekretnina lokal površine 35,12 m[2] , bračna stečevina, dok stan u Ulici ... te čest. zem. 523/5 k.o. Z., predstavljaju tuženikovu vlastitu imovinu, kako poslovni prostor u prizemlju zgrade sagrađene na čest. 9803 k.o. Z., nije označen kao nekretnina u odnosu na koju je tužiteljica zatražila utvrđenje da čini bračnu stečevinu i ne može tražiti uvođenje u posjed,

-kako tuženik navodi i da je za vrijeme trajanja braka podignut kredit za izgradnju kuće sagrađene na čest. 1164/5 k.o. D. te kako nije sporno da nakon razvoda braka tuženik punih 9 godina sam otplaćuje rate kredita,

-kako iz predmetnoga darovnog ugovora proizlazi da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora bio u posjedu sporne nekretnine, kao i da je ugovor sklopljen u pisanom obliku koji je i potreban za njegovu valjanost,

-kako je u postupku održan očevid uz sudjelovanje građevinskog vještaka D. K., koji vještak je pisani nalaz i mišljenje dostavio 8. lipnja 2018. te je dostavio i pisano očitovanje 25. srpnja 2018., da je održano ročište uz sudjelovanje građevinskog vještaka Ž. Ž. koji je pisani nalaz i mišljenje sačinio 28. studenoga 2019., kao i dostavio pisano očitovanje dana 10. veljače 2020. te 2. srpnja 2020., a na ročištu 16. travnja 2021. saslušan je vještak Ž. Ž. i izvršen uvid u dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 26. travnja 2021.,

-kako je pregledom priloženog Sporazuma utvrđeno da se tuženik, kao kupac obvezao kupoprodajnu cijenu isplatiti M. S. (sinu tuženikovog brata D.), što prije, a najkasnije odmah nakon prodaje čest. 2556/2 k.o. Z., česticu (2256/2 k.o. Z.) koja je bila u suvlasništvu sinova pok. A. S., tuženika i njegove braće, braća S. da su prodala 12. ožujka 2007., a što proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine, kao i da su tuženik i njegova braća sklopili Ugovor o djelomičnoj diobi nekretnina dana 10. travnja 2007., predmet kojega je i čestica 523/5 k.o. Z., koja je istim Ugovorom pripala tuženiku te mu je ta isprava poslužila kao temelj za uknjižbu prava vlasništva,

-kako je svjedok M. S. porekao je da bi potpisao navedeni Sporazum, a i njegov otac navodi da potpis na Sporazumu nije potpis njegova sina i poriču da bi nekretninu tuženik kupio od M., a tuženikov brat D. S. navodi da je tuženik navedenu nekretninu stekao u diobi s braćom, kako je njegov sin M. uredio potkrovlje njegove kuće, međutim da je Ugovor o diobi nekretnina između braće S. sklopljen nakon Sporazuma na koji se tužiteljica poziva, te da u vrijeme sklapanja Sporazuma 2005. godine, nekretnina koja je bila određena kao predmet prodaje, nije ni bila u vlasništvu M. S.,

-kako je iz Ugovora o prodaji stana od 10. lipnja 1996. vidljivo da je tuženikov otac kao kupac, od prodavatelja Ministarstva obrane RH, otkupio predmetni stan, sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, za iznos od 49.667,00 kuna, pri čemu je kupac jednokratno platio cijenu stana, kao i da je Darovni ugovor kojim je otac tuženiku dao predmetni stan, sklopljen u rujnu iste godine,

-kako tuženikova braća V. i D. navode da je navedeni stan njihov otac darovao tuženiku nakon što ga je otkupio, u tom stanu A. S. nije živio, već su u istom živjeli do 1987. godine N. i V. S., a nakon što su oni preselili u svoj stan, u predmetnom stanu živjele su stranke,

-kako tuženikove navode da je roditeljima pozajmio iznos od 15.000 DEM potvrđuje svjedok P. (P. M.) koji je potvrdio da je tuženik donio roditeljima iznos od 15.000,00 DEM za adaptaciju stare kuće,

-kako je uvidom u Potvrdu-Izjavu S. G. od 20. svibnja 2012. utvrđeno da je tuženik vratio iznos od 55.000,00 EUR-a koji mu je ovaj pozajmio 14. ožujka 2006. radi dovršetka izgradnje stambenog objekta u D., a iz iskaza S. G. proizlazi da je 2006. godine on pozajmio iznos od 55.000,00 EUR strankama, novac je predao tuženiku, a iako tužiteljica tada nije bila prisutna, da je za to sigurno znala, kao i da mu je novac 2012. godine vratio tuženik, kao i da je o povratu novca sačinio potvrdu koju je i potpisao.

9.Imajući u vidu među strankama nesporne činjenice te cijeneći navedena činjenična utvrđenja, a i prihvaćajući kao vjerodostojna navedena vještačenja, prvostupanjski sud je obrazlažući pobijanu odluku, naveo kako tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da bi njezina pobuda za sklapanje spornog darovnog ugovora bila nedopuštena, pa da bi, neovisno o znanju tuženika, na tužiteljicu bitno utjecala nedopuštena pobuda, a tvrdnja kako je njezina namjera bila ulaganje u bračnu stečevinu, a ne prijenos prava vlasništva na tuženika, nije osnovana jer je Ugovorom o darovanju tužiteljica tuženika ovlastila na upis prava vlasništva nekretnine koja je bila u njezinom vlasništvu, kao i da možebitna skrivena razmišljanja tuženika ili njegovi motivi kod primanja dara, gotovo osam godina prije prestanka bračne zajednice stranaka, ne mogu imati za posljedicu utvrđenje kako ugovor zbog nedopuštene pobude nema pravnog učinka. Kako je darovanje tuženiku učinjeno slobodno i da se ne radi o drugim razlozima koji bi utjecali na valjanost navedenog ugovora te su odbijeni zahtjevi na utvrđenje da je darovni ugovor bez učinka, kao i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora. Nadalje, kako i sadržaj navedenog Sporazuma, prema kojem je kupovnina trebala biti isplaćena nakon prodaje čestice koja je prodana 2007. godine, potvrđuje zaključak da je česticu oznake 523/5 k.o. Z., tuženik stekao u diobi s braćom te ona predstavlja tuženikovu posebnu imovinu pa je i zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica navedene nekretnine odbijen kao neosnovan. Glede predmetnog stana, kako su tuženikovi roditelji cijenu za kupnju stana na kojem su imali stanarsko pravo isplatili jednokratno, da je općepoznata činjenica kako su mjesečne rate za otkup stanova bile niske i pristupačne svakome, a nije logično ni da bi otac koji nije nikada živio u stanu, prvo platio cijeli novčani iznos jednokratno, a onda ga darovao sinu, pa sud vjeruje tužiteljici kako su stranke novac za otkup stana zajedno dale tuženikovu otcu koji ga je otkupio, no otac tuženika bio je nositelj stanarskog prava i otkupio stan te je sklapanjem ugovora postao vlasnik i stan darovao tuženiku pa da je stan njegova vlastita imovina i unatoč činjenici što ga je tuženikov otac otkupio sredstvima stranaka, a sudjelovanje u otkupu stana sredstvima koja su predstavljala bračnu stečevinu nema za posljedicu stjecanje imovine kao bračne stečevine te je tužbeni zahtjev i u odnosu na navedeni stan odbijen.

10.Prvostupanjski sud navodi nadalje kako je tužiteljica osporavala istinitost iskaza svjedoka i činjenicu da bi im svjedok pozajmio novac kojeg bi mu tuženik vratio u svibnju 2012., a tužiteljica na tu okolnost ne nudi druge dokaze pa da je tuženik iznos od 55.000,00 EUR-a u svibnju 2012. isplatio S. G. na ime povrata zajma, što proizlazi iz potvrde svjedoka te iz njegovog iskaza, kojem sud nema razloga ne vjerovati, ali i da je i tužiteljica, a kako to slijedi iz sadržaja obavijesti PBZ od 20. srpnja 2015., dana 2. svibnja 2012. sa svog računa u toj banci podigla iznos od 60.691,03 EUR-a (što objašnjava postojanje potvrde kako je iznos pozajmljen 2006. tuženik vratio u svibnju 2012.), da tuženik očito nije osjećao sigurnost "zajedničkih financija stranaka", s obzirom kako je i tužiteljica samostalno podizala novčane iznose s banke pa sud nalazi neosnovanim tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 60.800,00 EUR-a temeljem bračne stečevine, jer da je isti novac poslužio tuženiku za vraćanje duga koji je nastao za vrijeme trajanja braka.

11.Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude slijedi kako tužiteljica zahtijeva utvrđenje da je kao bračnu stečevinu stekla suvlasnički udio od 1/2 dijela na čest. zem. 1164/5 k.o. D., kako je na navedenoj čestici, koja predstavlja vlastitu imovinu tuženika, za vrijeme trajanja braka sagrađena kuća, a nije sporno da je 20. travnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu između H. A. A. B. i tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika, pri čemu je tuženik bio sudužnik, da je odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 310.000,00 CHF te je trajanje istog ugovoreno do 30. travnja 2029., kako je rata kredita iznosila između 7.900,00 - 13.000,00 kuna te je kredit plaćala tužiteljica do travnja 2012., kada kredit nastavlja otplaćivati tuženik, s obzirom da iz podataka o plaći tužiteljice proizlazi kako je tužiteljica primala plaću u iznosu manjem od kreditne obveze, pa da su stranke zajedničkim sredstvima otplaćivale kredit podignut radi izgradnje kuće i imale "zajedničke financije" kojima je upravljao tuženik. Kako iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka D. K. proizlazi da je zgrada na čest. 1164/5 k.o. D., u naravi četverosobni etažni stan sa dvojnom garažom i podrumom, kao i četiri manja dvosobna stana, sve ukupne korisne površine 458 m[2] , izgrađena i dovršena 28. lipnja 2007., da sredstva koja je tužiteljica ostvarila prodajom nekretnina naslijeđenih iza svoga oca, a radi se o ukupnom iznosu od oko 1.400.000,00 kuna (temeljem Ugovora o prodaji sklopljenih u kolovozu 2007.) nisu uložena u izgradnju navedene kuće, a iznos koji je mogao biti uložen u izgradnju kuće, koji je tužiteljica kao posebnu imovinu stekla u vrijeme izgradnje kuće, jest 256.307,07 kuna pa je utvrđeno da udio tužiteljičine posebne imovine (navedeni novčani iznos od 256.307,07 kuna) u vrijednosti nekretnine (objekta sa zemljištem), koju je građevinski vještak utvrdio na 4.217.565,13 kuna, iznosi 6 %, dok tuženikova vlastita imovina (zemljišne na kojem je zgrada izgrađena) u vrijednosti nekretnine predstavlja 48,85%, da su stranke suvlasnici na jednake dijelove na ostatku, svaki za oko 22%, što u konačnici znači kako je suvlasnički dio tužiteljice 28%, dok je tuženik suvlasnik za 72/100 dijela nekretnine. Stoga je zahtjev na utvrđenje suvlasništva na nekretnini 1164/5 k.o. D. djelomice prihvaćen kao osnovan, a za više zatraženi dio, koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog dijela (22/100 dijela) odbijen je zahtjev kao neosnovan. Pritom i kako činjenica što je tuženik nakon prestanka bračne zajednice sam nastavio otplaćivati kredit, nije od utjecaja na veličinu suvlasničkog dijela tužiteljice jer se time ne mijenjaju stvarnopravni odnosi između stranaka. Glede zahtjeva na predaju u suposjed čest. 1164/5 k.o. D., kako je tužiteljica suvlasnica na navedenoj nekretnini, kao i da se nekretnina nalazi u isključivom posjedu tuženika pa tužiteljica ima pravo zahtijevati predaju u suposjed, kao i što ima pravo zahtijevati predaju u suposjed čest. 750 k.o. S., kao i lokala u prizemlju zgrade sagrađene na čest. 9800 k.o. Z., dok je u odnosu na nekretninu čest. 523/5 k.o. Z. i stan u Ulici ..., tužbeni zahtjev na predaju u suposjed odbijen. Glede prostora u prizemlju zgrade čest. 9803 k.o. Z., kako tuženik tužiteljici nije oduzeo suposjed te nekretnine, da je nekretnina upisana na tužiteljicu te joj je, a nakon što je tužiteljica raskinula ugovor s zakupoprimcima, poštom poslao ključ navedenog prostora i te navode tužiteljica ne osporava pa je i taj zahtjev za predaju prostora u suposjed odbijen.

12.Prvostupanjski sud je u pogledu tužbenog zahtjeva na isplatu temeljem korištenja nekretnina u suvlasništvu stranaka, u razdoblju od prestanka bračne zajednice pa do travnja 2021., utvrdio kako je građevinski vještak utvrdio visinu zakupa za nekretnine, poslovni prostor u zgradi sagrađenoj na čest. 9803 k.o. Z. (... agencija), poslovni prostor u zgradi na čest. zem. 9800 k.o. Z. (kafić P.), stan u Z. u Ulici ..., stambeni objekt te kuća za iznajmljivanje sa četiri apartmana u D. na čest. 1164/5 k.o. D., kako su stranke suvlasnici na poslovnom prostoru u zgradi na čest. 9800 k.o. Z. (kafić P.) za 1/2 dijela te na nekretnini oznake čest. 1164/5 k.o. D. i to tužiteljica za 28/100 dijela, a tuženik za 72/100 dijela, a tužiteljica nije suvlasnica stana u Z. u Ulici ... pa i nema pravo na naknadu od tuženika, za poslovni prostor u prizemlju zgrade na čest. 9803 k.o. Z. tužiteljica da je otkazala zakup bivšim zakupoprimcima te je prostor zatvoren lokotom, a ključ je tužiteljici poslan poštom i prostor se ne iznajmljuje pa je i zahtjev za isplatu naknade od tuženika za korištenje tog prostora, odbijen kao neosnovan. Kako tužiteljica ima pravo na naknadu koristi koje je tuženik imao od uporabe ovih nekretnina u njezinom suvlasništvu u pogledu korištenja nekretnine 1164/5 k.o. D. te u odnosu na poslovni prostor na čest. 9800 k.o. Z., Kafić P., a visina iznosa je utvrđena vještačenjem građevinskog D. K. od 2. studenoga 2021., tužiteljica ima pravo na naknadu u visini razmjerno njezinu suvlasničkom djelu. Sud je u iznosu prosječne mjesečne najamnine nekretnine, u naravi četiri apartmana, utvrdio tužiteljičin dio od 28% te je isti dio utvrdio i u iznosu prosječne mjesečne najamnine stambenog objekta na čest. zem. 1164/5 k.o. D. i iznosu pribrojio polovinu iznosa kao prosječni mjesečni zakup nekretnine-poslovni prostor na čest. 9800 k.o. Z. pa dobiveni iznos, koji predstavlja mjesečni iznos po godinama, a koji pripada tužiteljici, preračunao iz valute EUR u kune po srednjem prodajnom tečaju HNB, koji je važio na dan 2. studenoga 2021.

13.Naposljetku, glede zahtjeva na utvrđenje da bračnu stečevinu čine prava, 63 dionice D. O. B. d.d. te 189 dionica H. d.d., navodi se kako je sud podatke o dionicama utvrdio na temelju uvida u podatke Središnjeg ... d.d., Z. od 5. lipnja 2015. te u obavijesti od 15. rujna 2021., da su dionice D. O. B. d.d. stečene za vrijeme trajanja braka stranaka, dok je za vrijeme trajanja braka tuženik od N. Z. kupio 63 dionice H. d.d. te iste predstavljaju bračnu stečevinu, a dionice kupljene od L. G. i D. B., da su kupljene u veljači i ožujku 2013., nakon prestanka braka i ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu djelomice prihvaćen. 14.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u prvostupanjskom postupku u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i to pod točkama II., V. (alineja jedan) i VI. izrijeke, pod točkom VII. izrijeke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, zatim pod točkom VIII.1., točkom VIII.3.(alineja jedan i alineja tri) i točkom VIII.4. izrijeke te odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalbe, jer se u tom dijelu presuda ne može ispitati jer ne sadrži jasna i prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim činjenicama, dok u preostalom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalbe stranaka, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se u tom dijelu zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

15.Cijeneći činjenična utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenoga dokaznog postupka i imajući u vidu među strankama nesporne činjenice koje se odnose na vrijeme stjecanja imovine i razdoblje trajanja njihove bračne zajednice, kao i cijeneći kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice očito ostvarivale prihode iz radnog odnosa, to je nedvojbeno da je i predmetna imovina stjecana u duljem razdoblju pa se, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15. i 98/19., dalje ObZ) primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine.

16.Prema odredbi članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

17.U smislu odredaba članka 287. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugom, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

18.Člankom 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje: ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz članka 249. stavak 1. ObZ/03 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

19.Člankom 103. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91) propisano je:

(1) Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. (2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

20.Prije svega valja navesti kako je u bitnom pravilno prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i zaključio da je predmetni Ugovor o darovanju nekretnine od 16. srpnja 2004. valjani pravni posao, a tužiteljica u postupku nije dokazala da bi njezina pobuda za sklapanje ugovora bila nedopuštena i da bi, neovisno o znanju tuženika, na tužiteljicu bitno utjecala nedopuštena pobuda, u smislu odredaba članka 53. ZOO/91., kao i da tvrdnja kako je njezina namjera kod sklapanja ugovora bila ulaganje u bračnu stečevinu, a ne namjera na prijenos prava vlasništva na tuženika, nije osnovana. Takvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u tom smislu. Tužiteljica u žalbi ustraje u tvrdnji kako bi se radilo o prividnom (simuliranom) pravnom poslu, međutim na te okolnosti nije priložila dokaze, a motiv sklapanja ugovora, sam po sebi, nema utjecaj na valjanost pravnog posla, kako to u bitnom pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Žalbeni navodi koji se odnose na navodnu povredu načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora također nemaju temelja u rezultatima dokaznog postupka, a tuženikov upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem predmetnog ugovora, na što također ukazuje žaliteljica, ni na koji način ne utječe na zakonitost tog ugovora. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje kako nema pravni učinak Ugovor o darovanju nekretnine od 16. srpnja 2004. te na utvrđenje ništavosti (ništetnosti) tog ugovora.

21.Pravilno je prvostupanjski sud i prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine za 1/2 dijela čest. zem. 750 m[2] , S., u naravi oranica R., površine 714 m[2] , upisna u zk. ul. 6327 k.o. S. i na trpljenje uknjižbe prava suvlasništva (točka III. izrijeke) te na utvrđenje bračne stečevine za ½ dijela lokala površine 35,12 m[2] , na čest. zem. 9800 k.o. Z. upisan u zk. ul. 13209 k.o. Z. i trpljenje uknjižbe prava suvlasništva tužiteljice (točka IV. izrijeke), jer u tom dijelu, zapravo, među strankama i nije sporno kako te nekretnine predstavljaju njihovu bračnu stečevinu. U tom dijelu prvostupanjsku presudu žalbom pobija samo tuženik, a tuženik nije niti naveo određene žalbene razloge pa nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Čest. zem. 750, S. je očito stečena kupnjom 28. rujna 2007., za vrijeme trajanja bračne zajednice te predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove. Navedeni lokal, caffe bar P., je nekretnina stečena u vrijeme važenja spomenutoga ranije važećeg ZBPO-a te su također stranke suvlasnici za po 1/2 dijela, a kako je rečeno, takva utvrđenja i zaključke žalitelji utemeljeno niti ne osporavaju.

22.Tužiteljici, kao suvlasnici, pripada pravo i potraživati predaju u suposjed nekretnina navedenih u prethodnoj točki ove odluke, sukladno članku 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP). Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio i tužbeni zahtjev na predaju u suposjed tih nekretnina (točka V., alineja dva i alineja tri izrijeke), a tuženik nekretnine drži u posjedu pa se u tom smislu tuženikovi žalbeni navodi ukazuju kao potpuno pravno neutemeljeni.

23.Glede dijela odluke kojom je prvostupanjski sud utvrdio (točka VII. Izrijeke) kako bračnu stečevinu stranaka čine prava: 63 dionice D. O. B. d.d. trgovačkog društva O. B. d.d. i 63 dionice H. d.d. trgovačkog društva H. d.d. i da je tužiteljica ovlaštenik za cijelo na 1/2 dionica, tuženik također nije doveo žalbenim navodima u sumnju pravilnost zaključaka tog suda prema kojima se radi o imovini stranaka stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Odlučne činjenice sud je utvrdio pregledom službenih podataka Središnjeg ... d.d. te je utvrdio koje dionice su stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice. Žalbeni navodi koji se odnose na to da bi postojale i druge dionice, kao i određena pokretna imovina, ne dovode u pitanje navedene zaključke, a žalitelju valja navesti kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva i imovina koju tuženik spominje nije predmet tog zahtjeva.

24.Nadalje, pobijanom odlukom je pravilno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine za 1/2 dijela stana u prizemlju zgrade na čest. zem. 3691/51 k.o. Z., u zk. ul. 16799 k.o. Z. i trpljenje uknjižbe prava suvlasništva (točka VIII.2 izrijeke), kao i zahtjev na predaju u suposjed te nekretnine (točka VIII. 3. alineja dva) izrijeke jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako se radi o stanu na kojemu su tuženikovi roditelji (odnosno njegov otac) imali stanarsko pravo i otac je isplatio cijenu stana, a tuženik je tu nekretninu stekao darovanjem od roditelja pa stan predstavlja njegovu posebnu imovinu. To što prvostupanjski sud vjeruje tužiteljici da su stranke novac za otkup stana zajedno dale tuženikovu otcu koji ga je potom otkupio, ne utječe na navedeni zaključak kako se ne radi o bračnoj stečevini stranaka te tužiteljica ne može s uspjehom isticati stvarno pravni zahtjev na toj nekretnini. Tužiteljica u žalbi ustraje u tvrdnji kako bi se radilo o kupoprodaji, a ne o darovanju tuženiku, odnosno da su stranke taj stan kupile od tuženikova otca, međutim takve navode tužiteljica nije dokazala, a i činjenica što je u ugovoru navedeno kako darovanje ne utječe na tuženikov nasljedni dio iza roditelja, ne utječe na ove zaključke.

25.Dakle, u navedenim dijelovima prvostupanjske presude i to pod točkom I. izrijeke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, pod točkom III. izrijeke i točkom IV. izrijeke, kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, pod točkom V., alineja dva i alineja tri izrijeke, zatim dijelu pod točkom VII. izrijeke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, pod točkom VIII. 2. izrijeke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev glede stana u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 3691/51 k.o. Z. i pod točkom VIII. 3. alineja dva izrijeke koji se odnosi na predaju u suposjed tog stana, je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud u bitnom pravilno primijenio navedene odredbe materijalnoga prava pa je u tom dijelu, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbe stranaka i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26.Međutim, u preostalom pobijanom dijelu prvostupanjske odluke žalitelji utemeljeno ukazuju na navedenu bitnu povredu postupovnih odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se u tom dijelu presuda ne može ispitati jer ne sadrži prihvatljiva utvrđenja i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

27.U tom smislu ovdje valja navesti kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine pa i plaće i druge naknade po osnovi rada spadaju u bračnu stečevinu, s tim što se pod pojmom rada podrazumijeva svaka djelatnost bračnih drugova kojom se ostvaruju prihodi i podmiruju potrebe bračnih drugova i članova obitelji i pridonosi povećanju imovine. Također valja imati na umu kako je posebna imovina bračnog druga ona koja je stečena po nekoj drugoj osnovi i u okolnostima kada se radi o stjecanju u vrijeme trajanja bračne zajednice. Utemeljeno žalitelji ističu kako prvostupanjski sud nije dao jasna utvrđenja za zaključke u pogledu suvlasništva i visine suvlasničkih dijelova stranaka na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1164/5 k.o. D., jer je sud odluku u tom dijelu temeljio isključivo na nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. K. od 6. lipnja 2018., koji vještak je procijenio vrijednost nekretnine te posebno procijenio vrijednost zemljišta, sve na dan vještačenja. Prvostupanjski sud je, pored ostalog, zaključio i kako tužiteljica nije dokazala tvrdnje da bi novčani iznos od 1.400.000,00 kn (koji novac bi stekla prodajom naslijeđenih nekretnina, odnosno iz svoje posebne imovine) uložila u tu nekretninu, kao i da je tuženik tvrdio da bi taj novac bio uložen u "potrebe bračne zajednice" pa prvostupanjski sud drži utvrđenim kako je tužiteljica uložila u navedenu nekretninu svoj novac u iznosu od 256.307,07 kn. Ovdje valja odmah primijetiti kako je sud utvrđivao omjer vrijednosti nekretnine i doprinose stranaka njihovom posebnom imovinom prema ovim podatcima, ali i gubeći iz vida kako je novčani doprinos tužiteljice, kao njezina posebna imovina, utvrđen prema stanju u vrijeme izgradnje objekta (koja izgradnja se odvijala do 2007. godine), dok je procjena tržišne vrijednosti nekretnine utvrđena znatno kasnije (2018. godine) i samim time, po prirodi stvari i zbog kretanja na tržištu i promjene vrijednosti novca, ne može biti potpuno pravilno utvrđen taj omjer. Osim toga, ako je tužiteljica u to vrijeme ulagala svoju posebnu imovinu za "potrebe bračne zajednice", kako to tuženik tvrdi, u tom slučaju treba nedvojbeno utvrditi u što je (treba utvrditi koje su to potrebe) i koliki novčani iznos uložen i je li to njezino ulaganje stvarno doprinijelo i vrijednosti izgrađenoga predmetnog objekta. Konačno, i tuženik u žalbi ukazuje kako tužiteljica u postupku potražuje i isplatu određenih novčanih iznosa, kao svoje posebne imovine, pa je u postupku potrebno nedvojbeno utvrditi sve navedene odlučne činjenice koje se odnose na stjecanje ove nekretnine.

28.U dijelu prvostupanjske presude (točka VI. izrijeke) kojim je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti određene novčane iznose naknade za korištenje nekretnina počinjena je navedena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izravno ukazuju žalbe stranaka jer presuda ne sadrži jasna utvrđenja za koje točno nekretnine, u kojem razdoblju i koje novčane iznose je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti naknadu po osnovi njihova korištenja. Prvostupanjski sud se u obrazloženju odluke pozvao na vještačenje vještaka D. K. te naveo kako se radi o nekretninama čest zem 1164/5 k.o. D, stanu u Z., ..., poslovnom prostoru (kafić P.) i poslovnom prostoru (... agencija), međutim u izrijeci odluke nije razvidno o kojim točno potraživanjima se radi, a sud uopće nije obrazložio na koji način je utvrdio navedene odlučne činjenice u odnosu na svaku nekretninu posebno.

29.U dijelu prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje kako bračnu stečevinu čine 126 dionica H. d.d. je u postupku utvrđeno, pregledom službenih podataka Središnjeg ..., koje dionice su stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje dionice je tuženik kupio nakon prestanka te zajednice. Međutim, i u tom dijelu odluka ne sadrži potpuna utvrđenja o svim odličnim činjenicama, a žaliteljica utemeljeno ukazuje kako je predlagala izvođenje dokaza radi utvrđenja činjenica koje se odnose na stjecanje dionica, koje dokaze nije izveo prvostupanjski sud. Radi se o odlučnim činjenicama, a bez utvrđenja tih činjenica nije moguće niti donijeti zakonitu odluku.

30.Nadalje, prvostupanjska presuda ne sadrži niti prihvatljiva utvrđenja u dijelu odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje kako je tužiteljica kao bračnu stečevinu stekla 1/2 dijela čest. zem. 523/5, k.o. Z., u naravi pašnjak i mocira površine 449 m[2] , zk. ul. br. 13753 k.o. Z. i na trpljenje uknjižbe prava suvlasništva (točka VIII.1. izrijeke) i na predaju u posjed te nekretnine (točka VIII.3. alineja jedan), kao i u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev na predaju u posjed nekretnine, poslovnog prostora u prizemlju, turistička agencija, ukupne površine 28,85 m[2] , zk. tijelo, A VI u zk. ul. 13208 k.o. Z., na čest. zem. 9803, zk. tijelo A II, u zk. ul. 13208 k.o. Z. (točka VIII.3. alineja tri). Naime, prvostupanjski sud je smatrao kako tužiteljica nije dokazala da je čest. zem. 523/5, k.o. Z. kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice i da ju je tuženik stekao "u diobi s braćom", međutim prema shvaćanju ovog suda utemeljeno tužiteljica navodi kako taj sud nije pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u tom pogledu i nije dao prihvatljive razloge za svoje zaključke. Ovo posebno imajući u vidu kako u spisu predmeta postoji dokumentacija iz koje proizlaze drukčiji zaključci i tu dokumentaciju valja dovesti u svezu s ostalim dokazima pa i onima koji se odnose na stjecanje novčanih sredstava stranaka u predmetnom razdoblju. U pogledu nekretnine, turistička agencija, zk. tijelo, A VI u zk. ul. 13208 k.o. Z., nisu navedeni prihvatljivi razlozi za zaključak da bi tužiteljici tuženik već predao ključeve i uveo je na taj način u suposjed nekretnine, a na što također utemeljeno ukazuje i žaliteljica osporavajući tuženikove navode i osporavajući prijam ključeva tog prostora.

31.Konačno, u dijelu odluke kojim je tužbeni zahtjev na utvrđenje kako je tužiteljica vlasnik novčanih sredstava u iznosu od 60.800,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama i na nalog tuženiku isplatiti taj iznos, odbijen (točka VIII. 4. Izrijeke), uopće nisu navedeni razlozi o tomu radi li se o bračnoj stečevini stranaka ili o tužiteljičinoj posebnoj imovini niti su navedeni jasni razlozi o kakvom dugovanju i o kakvom podmirivanju obveza bi se radilo. Naime, sud prvog stupnja drži utvrđenim kako je tuženik, nakon što je podigao taj novčani iznos po prestanku bračne zajednice stranaka, podmirio dug iz 2006. godine, međutim bez utvrđenja navedenih činjenica uopće nije moguće provjeriti pravilnost tih zaključaka.

32.Zaključno valja dodati i kako je, ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj drugostupanjski sud iz obrazloženja te odluke uspio izvesti zaključke koji su detaljno iznijeti i navedeni u ovoj drugostupanjskoj odluci i to samo djelomice i u dijelu odluke kojim je presudom potvrđena prvostupanjska presuda. Međutim, u preostalom naprijed navedenom dijelu prvostupanjske presude koja je ovim drugostupanjskim rješenjem ukinuta, uopće nisu navedene niti su utvrđene odlučne činjenice pa i ovom sudu nije bilo moguće izvesti zaključke o tim odlučnim činjenicama te je jasno kako u tom pogledu nisu ispunjeni zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske odluke temeljem članka 373.a ZPP-a. Pritom treba primijetiti i kako se radi o pravno zahtjevnom i činjenično složenom predmetu u kojemu je i prvostupanjski sud spajanjem ranije razdvojenih postupaka doprinio toj složenosti, no u svakom slučaju i u takvom predmetu potrebno je pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne, a među strankama sporne činjenice i jasno navesti zakonske odredbe koje se primjenjuju na tako utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjska odluka djelom sadrži i nepotpuno povezane zaključke, posebno u pogledu postojanja i visine novčanih sredstava koja bi stekla tužiteljica kao svoju posebnu imovinu, a obrazloženje odluke ne slijedi pravilno i dosljedno sve dijelove izrijeke, što također doprinosi težem razumijevanju njezina cjelokupnog sadržaja. Bez utvrđenja svih odlučnih činjenica koje se odnose na stjecanje predmetne imovine još uvijek nije moguće pouzdano zaključiti o osnovanosti preostaloga tužbenog zahtjeva. Pritom treba posebno naglasiti kako je, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u smislu članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Teret dokaza svih odlučnih činjenica u smislu stjecanja imovine u ovom postupku radi utvrđenja bračne stečevine i isplate leži na tužiteljici sukladno članku 219. ZPP-a, a prvostupanjski sud odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, ali taj sud je dužan dati prihvatljive razloge za svoje zaključke o utvrđenim odlučnim činjenicama i posebno dati razloge za odluke o dokaznim prijedlozima stranaka.

33.Iz svega iznijetog proizlazi kako je pobijana presuda u navedenom dijelu i to pod točkom II. Izrijeke, pod točkom IV. izrijeke, pod točkom V. izrijeke (alineja jedan), pod točkom VI. izrijeke, točkom VII. izrijeke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, pod točkom VIII.1., VIII.3. (alineja jedan i alineja tri) i točkom VIII.4. izrijeke opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda ne može ispitati budući da nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti presudu u tom dijelu i premet u ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

34.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano i utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva

35.Kako za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

36.Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, temeljem članka 166. stavak 3 ZPP-a.

37.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 24. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

mr. sr. Senija Ledić, v. r.