Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-281/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marini Parać Garma kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. K. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici N. D., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 55 Povrv- 24/2020-11 od 17. prosinca 2020., 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika A. K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 55 Povrv-24/2020-11 od 17. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 55 Povrv-24/2020-11 od 17. prosinca 2020., odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-4204/2019 od 6. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.073,96 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče na iznose od: 53,00 kn od dana 16. travnja 2019. do isplate; 278,00 kn od dana 16. svibnja 2019. do isplate; 291,96 kn od dana 18. lipnja 2019. do isplate; 278,00 kn od dana 18. srpnja 2019. do isplate; 278,00 kn od dana 17. kolovoza 2019. do isplate; 2.520,00 kn od dana 4. listopada 2019. do isplate; 3.375,00 kn od dana 4. listopada 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.831,25 kn.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.860,00 kn.“

2. Protiv točke I. i II. te presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, sve uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 7.073,96 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnova dugovanja za nepodmirene račune za mobilne usluge društva H. T. d.d. Z. (u nastavku teksta - H. d.d.) a koje dugovanje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji.

6. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP) jer da mu je uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom i da je pobijana presuda donesena bez valjanog pravnog obrazloženja, da je sud proturječan sam sebi i dokazima u spisu te da je isto imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe i da je sud odbio sve njegove dokazne prijedloge i proveo postupak u svega nekoliko mjeseci.

7. U ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti iz članak 458. stavak 1. ZPP jer tražbina ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbama članka 467. stavka. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. tog Zakona.

8. U ovom predmetu radi se o postupku nastavljenom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - u nastavku teksta: OZ).

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u svezi članka 467. stavak 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Neutemeljeno žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Neutemeljeno tuženik ističe da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom prvog stupnja i da je time učinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP. Iz spisa predmeta proizlazi da je podnesak od 10. kolovoza 2020., vezano za koji tuženik tvrdi da se nije imao mogućnosti očitovati, otpremljen punomoćnici tuženika 1. rujna 2020. (poleđina lista 110. spisa), pa ako ona podnesak i nije preuzela prije ročišta 11. rujna 2020., nedvojbeno je da ga je preuzela upravo toga dana, nakon održanog ročišta što i navodi u žalbi tvrdeći da je isti preuzela tog dana, nakon ročišta iz pretinca suda. Budući je rješenjem suda od 14. listopada 2020. glavna rasprava zaključena 11. rujna 2020., preotvorena i sljedeće odnosno posljednje ročište na kojem je glavna rasprava zaključena održano je 13. studenoga 2020., tuženik se je imao mogućnosti očitovati na navode tog podneska i to u razdoblju od 11. rujna 2020. do 13. studenoga 2020., pisano ili na samom posljednjem ročištu, što nije učinio. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, pravo na raspravljanje tuženiku nije onemogućeno jer je zbog preotvaranja glavne rasprave imao dovoljno vremena i mogućnosti za očitvanje. Jednako tako tuženik nije onemogućen u raspravljanju zato što u rješenju o preotvaranju glavne rasprave nije navedeno radi utvrđenja koje točno činjenice se rasprava preotvara jer je u istome naznačeno da je potrebno dopuniti dokazni postupak ili razjasniti pojedina važna pitanja, a činjenica da se na ročištu 13. studenoga 2020. punomoćnica tuženika nije mogla očitovati što je točno plaćeno uplatom od 11. listopada 2019. u iznosu od 2.460,00 kuna, nije razlog za prihvaćanje dokaznih prijedloga tuženika.

10.1. Prema odredbi članka 461. a stavak 5. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. toga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U ovoj parnici, sud je u skladu sa stavkom 6. istog članka u rješenju od 16. siječnja 2020. upozorio tuženika na sadržaj odredbe stavka 4. tog članka, a nove činjenice i novi dokazi mogu se predlagati samo ih stranka u ovom slučaju tuženik, bez svoje krivnje nije mogla iznijeti u odgovoru na tužbu ili u podnesku iz stavka 4. a o tome u ovoj parici nije riječ. Upravo suprotno navodima tužbe da mu nije dana mogućnost raspravljanja, sud je tuženiku preotvaranjem glavne rasprave i traženjem da točno specificira što je plaćeno uplatom od 11. listopada 2019. dao još jednu mogućnost dokazivanja tvrdnje da je dio spornog iznosa plaćen, no tuženik to nije dokazao.

10.2. U svezi odbijanja dokaznih prijedloga tuženika valja reći i to da je sud prvog stupnja taj koji na temelju odredbe članka 220. odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, dakle nije dužan provesti sve predložene dokaze a u obrazloženju pobijane presude sud je jasno obrazložio koji dokazni prijedlozi su odbijeni i iz kojeg razloga.

11. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- među stankama nije sporno da je između tuženika i H. d.d. zasnovan pretplatnički odnos za komunikacijske usluge temeljem kojeg je tuženik ostvario pogodnost kupnje dva mobilna uređaja;

- uvidom u Zahtjev za mobilnim uslugama od 20. ožujka 2018. utvrđeno je da je tuženik s H. d.d. zasnovao pretplatnički odnos radi korištenja mobilne usluge tarifnog modela „Tarifa za mlade“ za pretplatnički broj … uz obvezno trajanje ugovora na razdoblje od 24 mjeseca te da je ostvario pogodnost kupnje mobilnog uređaja marke S. G. S. B. po promotivnoj cijeni od 4.860,00 kn s ugovorenom dinamikom plaćanja u iznosu od 135,00 kn kroz 36 mjesečnih rata.

- uvidom u Zahtjev za mobilnim uslugama od 11. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik s H. d.d. zasnovao pretplatnički odnos radi korištenja mobilne usluge tarifnog modela „Najbolja tarifa za obitelj“ za pretplatnički broj … uz obvezno trajanje ugovora na razdoblje od 21 mjeseca te za pretplatnički broj … uz obvezno trajanje ugovora na razdoblje od 24 mjeseca te da je ostvario pogodnost kupnje mobilnog uređaja marke S. G. S. B. po promotivnoj cijeni od 4.140,00 kn s ugovorenom dinamikom plaćanja na način da po zaključenju ugovora tuženik plati iznos od 900,00 kn, a u sljedećih 36 mjesečnih rata iznose od po 90,00 kn;

- visinu svog potraživanja tužitelj dokazuje izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 spisa) i računima te je iz tih isprava utvrđeno postojanje dospjele tražbine za isporučenu telekomunikacijsku uslugu i nepodmirene naknade za kupljeni mobilni uređaj, a koji su iznosi detaljno specificirani u visini koja se potražuje tužbenim zahtjevom;

- uvidom u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015., Aneks tom ugovoru od 27. listopada 2017. i 48. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 i Aneksu od 22. listopada 2019. koji su zaključeni između tužitelja kao cesionara i HT d.d. kao cedenta, utvrđeno je da je H. d.d. prenio na tužitelja sve tražbine koje ima prema svojim krajnjim kupcima, a koje su specificirane u Dodatku ugovora koji se posebno potpisuje između cedenta i cesionara (čl. 1.2. Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015.).

- uvidom u 48. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3- 08/2015 i Aneksu od 22. listopada 2019. utvrđeno je da je specificirana utužena tražbina prema tuženiku te da je navedeni Dodatak ugovoru potpisan od strane cesionara i cedenta u skladu s čl. 1.2. Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015.

- time je u smislu odredbe čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u nastavku teksta: ZOO) na tužitelja kao novog vjerovnika prešla predmetna tražbina iz pretplatničkog odnosa koji je postojao između tuženika i H. d.d., a tužitelj je temeljem članka 84. ZOO prema dužniku stekao ista prava koja je imao H. d.d. do ustupanja;

- iz ispisa naloga izvršenih putem e-zabe (list 9-13 spisa) vidljivo je da je 11. listopada 2019. podmirena tražbina u iznosu od 2.460,00 kn s opisom plaćanja " rč prijevremeni raskid ugovora za mob … i … i s pozivom na broj primatelja …, a tuženik je naveo da je time plaćeno potraživanje po računu "Obavijest pred raskid otplatnog plana" u iznosu od 2.528,96 kn (list 97 spisa). Uvidom u navedeni račun "Obavijest pred raskid otplatnog plana" u iznosu od 2.528,96 kn (list 97 spisa) utvrđeno je da model i poziv na broj primatelja glasi: .... Punomoćnica tuženika je na izravan upit suda da točno specificira što je plaćeno uplatom od 11. listopada 2019. u iznosu do 2.460,00 kn, odgovorila da je plaćen niz računa po opomenama koje su tuženiku uputili H. d.d. i C. d.o.o., ali da se ne može očitovati što je točno plaćeno. 12. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, primjenom odredbe članka 9. ZOO sud prvog stupnja tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim, imajući u vidu nesporno postojanje pretplatničkog odnosa između tuženika i H. d.d. po osnovi kojeg je nastala tražbina koja je dospjela i neplaćena, te činjenicu da je tuženik temeljem tog ugovornog odnosa ostvario pogodnost kupnje dva mobilna uređaja po nižoj cijeni, pa je održao na snazi sporni platni nalog temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP.

12.1. Primjenom odredbe članka 221. a ZPP sud je utvrdio da tuženik nije dokazao svoj prigovor namirenja, odnosno nije dokazao da je ispunio svoju obvezu ranijem vjerovniku prije obavijesti o ustupanju, a što bi ga oslobodilo obveze ukoliko dokaže da nije znao za ustup u trenutku ispunjenja.

13. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati žalbom, a što tuženik u pretežnom dijelu žalbe čini, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

14. Naime, odredbom članka 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nedvojbeno je utvrdio da tuženik tražbinu iz ugovornog odnosa koja je dospjela nije platio niti djelomično, a visina iste utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune koji prileže spisu.

15. Iz navedenih razloga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku njegov zahtjev za naknadu troška s tog osnova je odbijen kao neosnovan na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

Bjelovar, 24. veljače 2022.

Sutkinja

Marina Parać Garma v.r.