Broj: Ppž-4030/2022

                                                             -1-

 

 

                                

 

 

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. M., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 28. ožujka 2022., broj: 22. Pp-1656/2021, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.

 

 

         p r e s u d i o   j e

 

 

I               U povodu žalbe okr. J. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki 1. izreke označava prekršajem iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura), činjenično opisano postupanje u točki 2. označava se prekršajem iz članka 289. stavka 4. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset  eura), činjenično opisano postupanje u točki 3. označava se prekršajem iz članka 199. stavka 2. i 8. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset  eura) i činjenično opisano postupanje u točki 4. označava se prekršajem iz članka 229. stavka 5. istog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), pa se okr. J. M. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.930,00 (dvijetisućedevetstotrideset eura), u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 28. svibnja 2021. u 18,16 sati do 29. svibnja 2021. u 06,00 sati, kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 2.850,36‬ EUR (dvijetisućeosamstopedeset eura i tridesetšest centi), koju kaznu je dužan platiti u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od osam dana od  primitka ove presude, a svaki slijedeći obrok u razmacima od trideset dana, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II                  Odbija se žalba okr. J. M. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                       Obrazloženje

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okr. J. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1., članka 289. stavka 4., članka 199. stavka 2. i 8. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 2.000,00 kn, 10.000,00 kn, 10.000,00 kuna i 300,00 kn, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 22.300,00 kuna, s time da je odobreno plaćanje kazne u šest mjesečnih obroka.

        

1.1.   U izrečenu novčanu kaznu, sukladno odredbe članka 40. Prekršajnog zakona,  uračunato je vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima od 28. svibnja 2021. u 18,16 sati do 29. svibnja 2021. u 06,00 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne. 

 

1.2.     Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

1.3.      Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 530,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da su novim zakonom za predmetne prekršaje, zbog konverzije novčane valute, propisane nešto blaže novčane kazne u odnosu na raniji propis.

 

5.1.  Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

 

5.2.              Prema tome, budući da su Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisane blaže fiksne novčane kazne za djela u točkama 1. i 4. izreke pobijane presude te blaže minimalne novčane kazne za djela u točki 2. i 3., to je trebalo primijeniti novi zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te utvrdio novčane kazne u najniže posebnim zakonom propisanim iznosima,  kao u izreci ove odluke u točki I. 

 

6.     Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o  njegovom vrednovanju, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to  paušalno ističe žalitelj.

 

7.              Suprotno navodima žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka, pravilnom ocjenom njegove obrane i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetne prekršaje, prihvatljiv i ovom sudu.

 

7.1.   Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja smatrajući da te prilike nije upravljao vozilom na cesti, jer da je „vozio samo po parkingu“, budući da odredba članka 2. stavka 1. točke 1) Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno propisuje da su ceste i nerazvrstane ceste, jer glasi:

1) „cesta“ je svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet,

a nerazvrstana cesta je definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 9) istog Zakona i glasi:

9) „nerazvrstana cesta“ je cesta koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, a koja nije razvrstana kao javna cesta po posebnom propisu i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (ulice u naseljima, pristupne i spojne ceste, prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.)

Prema tome, sukladno odredbe članka 2. stavka 1. točke 9) Zakona o sigurnosti prometa na cestama parkirališni prostor spada u nerazvrstane ceste, odnosno ceste koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi, pa pogrešno smatra žalitelj da upravljane vozilom parkirališnim prostorom ne podliježe prekršajnoj odgovornosti s obzirom na mjesto upravljanja vozilom. Okolnost da je te prilike ispunio Europsko izvješće o nesreći ne isključuje odgovornost žalitelja u svojstvu vozača za druga protupravna postupanja u prometu na cesti te prilike, već je na taj način ispunio obvezu u smislu odredbe članka 176. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.  U tom smislu pogrešno smatra žalitelj da nije mogao počiniti prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, i sam žalitelj je u postupku pred sudom jasno naveo da mu je u vrijeme kritične zgode bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom i to od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2022. i da je bio u situaciji da je nekad morao voziti, a odredbom stavka 1. citiranog čanka propisano je da vozač kojem je je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne smije za to vrijeme upravljati vozilom u prometu na cesti, što kako je to već ranije obrazloženo obuhvaća i parkirališni prostor. Također neosnovano ističe žalitelj da nije upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, jer da je pio naknadno, budući da utvrđenje njegove alkoholiziranosti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, s obzirom je na tu okolnost u postupku ispitan policijski službenik M. Ć. jasno navodeći da okrivljenik takvo što nije isticao prilikom postupanja, da je pio kavu i da je prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja Drager, da nije poricao rezultat ispitivanja i da je takav zapisnik bez primjedbi potpisao, kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 28. svibnja 2021. Kada ispitanik nije suglasan s rezultatima mjerenja, ima mogućnost na licu mjesta poricati rezultat i zahtijevati stručni pregled uzimanja krvi i urina, međutim to je propustio učiniti. Prema tome, mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju provedenih svih potrebnih dokaza u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a žalitelj je urednim pozivanjem na raspravu na kojoj su izvedeni dokazi na kojima se temelji pobijana presuda imao mogućnost očitovati se o svim dokazima koji ga terete kao i isticati one koji mu idu u prilog, pa sada bez uspjeha paušalno predlaže ispitivanje svjedoka koji su postojali i u vrijeme prvostupanjskog postupka.

 

7.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

8.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud za svako pojedino djelo odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonom propisanim iznosima, koje mjere kazni je po službenoj dužnosti utvrdio i ovaj sud primjenom novog zakona, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Najniže posebnim zakonom propisane kazne ovaj sud smatra primjerenim budući da prvostupanjski sud nije utvrdio nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a takve okolnosti žalitelj niti sada ne dokumentira uz žalbu pa, suprotno tvrdnji žalitelja nema zakonskih uvjeta za preinačenje kazne uz primjenu instituta ublažavanja, ispod posebnim zakonom propisanih minimalnih iznosa.

 

8.1.              Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna, za svako od počinjenih djela u stjecaju, propisana novčana kazna do 663,61 eura / 5.000,00 kuna, što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom da je za dva djela alternativno propisana i kazna zatvora do 60 dana.

8.2.    Vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima okrivljeniku je uračunato u izrečenu novčanu, kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

   

9.    Valja istaknuti da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

 

10.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela i osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

 

11.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka

 

 

 

 

 

 

12.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 7. ožujka 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.