Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1403/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz R., OIB …. zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, R., OIB …. zastupanog po Odvjetničkom društvu V. i p., odvjetnicima u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1261/2007-117 od 30. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1231/2007-117 od 30. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom 1., 2. i 4. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1261/2007-117 u pobijano dijelu pod točkom 4. izreke.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je: "1. Nalaže se tuženiku Bolnici, R. na ime naknade štete isplatiti tužiteljici J. K. iznos od 48.840,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. ožujka 2021. pa do isplate u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 20.550,02 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- 213,51 kn počam od 16. lipnja 2005. pa do isplate,

- 2.348,54 kn počam od 14. srpnja 2005. pa do isplate,

- 2.446,65 kn počam od 10. kolovoza 2005. pa do isplate, - 2.250,42 kn počam od 8.09.2005. pa do isplate,

- 2.348,54 kn počam od 15. listopada 2005. pa do isplate, - 2.306,49 kn počam od 11. studenog 2005. pa do isplate, - 2.040.18 kn počam od 15. prosinca 2005. pa do isplate, - 2.040,18 kn počam od 16. siječnja 2006. pa do isplate, - 2.040,18 kn počam od 16. veljače 2006. pa do isplate, - 2.264,44 kn počam od 16. ožujka 2006. pa do isplate, - 250,89 kn počam od 16. travnja 2006. pa do isplate, sve po stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2007. određuje sukladno članku 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 pa do isplate u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 8.000,00 kn kao neosnovanim.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 34.550,40 kn u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužiteljica odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u visini od 58.160,00 kn .

2.Nalaže se tužiteljici da tuženiku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva naknadi trošak u visini od 2.812,50 kn u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je tuženik povukao prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak uzrokovan podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje u visini od 1.875,00 kn u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbija."

2. Protiv navedene presude pod točkom 1. i 2. izreke kao i odluke o troškovima parničnog postupka sadržanog pod točkom 4. izreke te rješenja pod točkom 4. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je istu u cijelosti osporila predlažući da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja, valja navesti, kako je u ranijem stadiju postupka rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod poslovnim brojem Gžx-24/2015-2 od 14. prosinca 2017. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-1261/07 od 6. kolovoza 2013., pa je sukladno recentnoj praksi zauzeto pravno stajalište o primjeni članka 366.a ZPP-a ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj u žalbi, suprotno tvrdnji žalitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a to nije osnovan taj žalbeni razloge. Isto tako nisu se ostvarila niti u žalbi označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP-a.

8. Na žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojima od provedenih dokaza vjeruje a kojima ne i zašto. Dakle, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Predmet ovog postupka jeste zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja je nastupila kao posljedica liječničke pogreške zaposlenika tuženika prilikom kolonoskopskog pregleda, uklanjanjem polipa bez valjanog pristanka tužiteljice od 18. travnja 2005.,

10. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je zbog liječničke pogreške prilikom odstranjenja polipa kirurškim instrumentom probijeno debelo crijevo time da tužiteljica tvrdi da je to učinjeno bez njenog valjanog pristanka nakon čega je došlo do pogoršanja općeg njenog stanja te je hitno operirana na način da joj je učinjen transverzalni anus preater, a posljedično tome uslijedila je ponovna operacija dana 27. svibnja 2005. kada joj se zatvara kolona i vadi drugi poli, te sanira posljedica operacije od 18. travnja 2005., a što je u konačnici dovelo do povrede prava osobnosti u vidu fizičkih bolova, straha, narušenja duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti te u konačnici je ista imala i izgubljenu zaradu za određeni period. 11. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica dana 18. travnja 2005. primljena kod tuženika poradi kolonoskopskog pregleda debelog crijeva,

- da je uslijed endoskopskog zahvata polipeptomije (postupak vađenja polipa) koja je učinjena elektroresekcijom pomoću omče nastupila mikroperforacije stjenke crijeva, radi čega je tužiteljica kirurški zbrinuta,

- da iz zapisnika o izvršenom stručnom nadzoru Komisije za stručni nadzor Hrvatske liječničke komore od 16. veljače 2007., proizlazi da je tužiteljica bila upoznata sa mogućnostima komplikacije prilikom kolonoskopije i indicirane polipektomije i o tome da je potpisala izjavu prije pretrage,

- da iz suglasnosti za medicinske intervencije proizlazi da je tužiteljica dana 18. travnja 2005. potpisala izjavu u smislu odredbe članka 26. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom izjavom je upoznata s prirodom bolesti i suglasna s očekivanim medicinskim intervencijama potrebnim u obradi i liječenju bolesti kao i mogućim komplikacijama i neugodama,

- da je iz stručnih nalaza sudskih vještaka i to prim. dr. M. H., spec. opće i digestivne kirurgije kao i prof. dr. sc. M. B. spec. interne medicine i gastroenterologije, proizlazi zajednički zaključak kako u postupanju radnika tuženika nije bilo propusta ili liječničke pogreške već naprotiv da se postupalo sukladno s medicinskom strukom i važećim pravilima struke a liječnik prof. dr. sc. D. Š. koji je izvodio konkretan zahvat te je postupao s osobitom pažnjom,

- da je komplikacija učinjene pretrage u obliku mikroperforacije stjenke debelog crijeva očekivana komplikacija u oko 0,5% do 2% bolesnika koji se odvrgavaju kolonoskopije i polipeptomiji, a perforacija debelog crijeva je neželjeni i nepovoljni rezultat medicinskog postupka koji je nastupio unatoč medicinski ispravno izvedenom postupku uz korištenje ispravne opreme i sredstava i uz dobru organizaciju rada, kako to zaključuju imenovani vještaci,

- da je po vještacima uzrok perforacije crijeva kao posljedica zahvata kod tužiteljice najvjerojatnije nastala kao posljedica termičke nekroze stjenke crijeva, i uslijed uporabe elektroresekcije omče sa svrhom polipeptomije povezane s termičkom ozljedom crijeva,

- da tužiteljica prije samog kolonoskopskog pregleda nije upoznata na razumljiv način o mogućim rizicima i komplikacija koji postupak kolonoskopije odnosno primijenjene polipektomije može donijeti,

- da iz suglasnosti za medicinske intervencije proizlazi da je tužiteljica dana 18. travnja potpisala istu slijedećeg teksta: „ sukladno članku 26. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (vidi poleđinu) od liječnika (prazna crta bez navedenog imena liječnika) sam upoznata na meni razumljiv način s prirodom moje bolesti i suglasna sam s očekivanim medicinskim intervencijama potrebnim u obradi i liječenju moje bolesti.

Upoznata sam s koristi, mogućim komplikacijama i neugodama (sada, na početku boravka u bolnici) predmijevanih pretraga i liječenja, o svim pretragama i načinima liječenja čija potreba će se naknadno pokazati liječnik me treba dodatno upoznati.“

Poleđina istog obrasca sadrži naputak koji u bitnome razrješava pitanje pojedinih prava pacijenta (bolesnika) te obrazloženje što podrazumijeva medicinska intervencija,

-da iz iskaza svjedoka D. Š., specijaliste gastroenterologa proizlazi da je tužiteljica kao pacijent kod svog sektorskog liječnika upućena na ambulantni pregled 18. travnja 2005. godine, gdje je izvršen kolonoskopski pregled gdje je u ulaznom dijelu debelog crijeva utvrđeno postojanje dva polipa kao i postojanje vrećastih proširenja debelog crijeva, pa kada je uočio polipe da je sugerirao da će polipe izvaditi što se čini endoskopskim putem na što je ista pristala, a on pristupio tom zahvatu, odnosno polipektomiji, a što je i postupak vađenja polipa. Nakon što je prerezao prvi polip pacijentica je zatražila da se zahvat prekine, te je sukladno želji iste odustao od vađenja drugog polipa, pa kako se tužiteljica žalila na bolove i nakon 30 minuta da se odlučio za radiološki pregled gdje je utvrđeno da je određena količina zraka ušla u trbušnu šupljinu na koji način da se radiološki perforacija dokazala. Pozvani su kirurzi kako bi se učinio operativni zahvat , a operacija da je izvršena na klasični način laparotomijom. Utvrđeno je da je bila mikroperfomacija, a radi pacijentičine sigurnosti učinjen je zahvat vezivanja vijuge crijeva na trbušnu stjenku radi rasterećenja crijeva, isto znači da se njoj vijuga crijeva povezala s trbušnom stjenkom kako bi se crijevo rasteretilo, a kako bi se smanjio rizik komplikacije u postoperativnom tijeku. Prvi polip da je izvađan iz crijeva na način da je otrgnut iz baze na kojoj se nalazi i izašao iz tijela spontanim putem stolicom, a do perforacije može doći kada se polip prereže u njegovoj bazi ukoliko je stjenka debelog crijeva izuzetno tanka ili ukoliko se veći dio stjenke zahvati omčom i na taj način dođe do probijanja stjenke. Pojašnjava da se predmetni zahvat redovito izvodi liječnik uz pomoć sestre, a pacijenti da potpisuju tipiziranu suglasnost za medicinske intervencije, a polip se reže omčom kojom se obuhvati, pritisne se pusti se energija i prereže se donji dio koji je spojen na stjenku crijeva. Želi zaključiti da svaki zahvat može biti rizičan i da je u stjenku utvrđeno do 2% komplikacija koje nastaju konkretno kao i kod tužiteljice. Dnevno da napravi 5 do 10 takvih kolonoskopskih pregleda te da je shema ista, a teško se može sjetiti da li je to rekao tužiteljici obzirom da je to rutinski postupak koji se primjenjuje kod svih pacijenata pa i kod tužiteljice. Smatra da je postupio prema pravilima struke, a kad se naiđe na polip isti se vadi jer je to potencijalni tumor.,

- da prof. dr. sc. M. B. u svom nalazu i mišljenju navodi da je sukladno medicinskoj dokumentaciji kolonoskopska pretraga kod tužiteljice bila indicirana zbog gubitka krvi putem stolice. Pravila liječničke struke nalažu da se uočeni polipi odstranjuju tijekom iste pretrage, budući ponovna pretraga predstavlja ponovnu nelagodu za pacijenta kao i ponovno izlaganje riziku moguće komplikacije. Komplikacije učinjene pretrage u obliku mikroperforacije stjenke debelog crijeva je očekivana komplikacija u oko 0,05% do 2,0% bolesnika koji se podvrgavaju kolonoskopiji i polipektomiji. Komplikacija je na vrijeme prepoznata i kirurški je po pravilima struke zbrinuta. Kirurško zbrinjavanje postoperativne velike kile da je u bolesnice bilo indicirano i na pravilan način učinjeno. Nastanak ileusa tankog crijeva nije moguće komentirati budući intraoperativni nalaz i otpusno pismo u vezi s kirurškim liječenjem ileusa tankog crijeva

ne

prileže

dokumentaciji

predmetnog

spisa.

Službeni obrazac suglasnosti za medicinske intervencije odnosno odbijanja suglasnosti za medicinske intervencije da je uređen Pravilnikom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH. Sastavni dio obrasca da je i naputak po kojemu davanje suglasnosti podrazumijeva prethodno bolesniku razumljivo tumačenje. Tužiteljica da je u datom obrascu svojim potpisom dala suglasnost za postupak koji suglasno naputku koji je sastavni dio obrasca uključuje invanzivne dijagnostičke i terapijske postupke te operacijske zahvate. Sukladan narečenom je i nalaz u zapisniku o stručnom nadzoru u KBC Rijeka izvršenom po Komisiji za stručni nadzor Hrvatske liječničke komore u kojem je zabilježeno da je “uslijed kolonoskopije došlo do perforacije crijeva u tužiteljice. Perforacija da je pravodobno prepoznata te je bolesnica kirurški zbrinuta. Bolesnica je bila upoznata s mogućnostima komplikacije prilikom kolonoskopije i indicirane polipektomije i o tome je potpisala izjavu prije pretrage“,

- da vještak zaključuje da obzirom na navedeno i činjenicu da je tužiteljica potpisala suglasnost za medicinske intervencije prije učinjenog postupka kolonoskopije i polipektomije s posljedičnom mikro perforacijom stjenke debelog crijeva kao očekivanom komplikacijom, vještak se priklanja mišljenju kako stoji u Zapisniku o stručnom nadzoru u KBC Rijeka, izvršenom po Komisiji za stručni nadzor Hrvatske liječničke komore sadržano pod opisom „povijest

bolesti

broj

2963450“.

Nadalje obrazlaže da su dijagnostički postupci provedeni nad tužiteljicom kao i postupci njena liječenja, a u svezi s kolonoskopskim pregledom od 18. travnja 2005. godine kod tuženika provedeni u skladu s pravilima liječničke struke sve sukladno dostupnoj i čitljivoj medicinskoj dokumentacije koja prileži predmetnom spisu.,

- da sudski vještak prim.dr. M. H. u svom mišljenju navodi da je indikacija za izvođenje endoskopskog zahvata (kolonoskopija) bila ispravno postavljena. U predmetnom slučaju dijagnostički i terapijski zahvat da je izveden po pravilima struke i nema pokazatelja da je učinjen propust ili liječnička greška koji bi u sebi podrazumijevali postupanje suprotno pravilima, metodama i standardima rada. Perforacija stjenke debelog crijeva je neželjeni i nepovoljni rezultat medicinskom postupka koji je nastupio unatoč medicinski ispravno izvedenom postupku uz korištenje isprave opreme i sredstva i uz dobru organizaciju rada. Svi kasniji kirurški zahvati i postupci posljedica su navedene komplikacije te su izvedeni pravodobno, ispravno i u skladu s medicinskom strukom,

- da su vještaci i usmeno na ročištu glavne rasprave dana 11. travnja 2011. obrazložili svoje pisane nalaze i mišljenja. Primarijus H. iznosi da je prema njegovom mišljenju posljedica zahvata kod tužiteljice najvjerojatnije nastala kao posljedica termičke nekroze stjenke crijeva gdje ne isključuje i ostale moguće razloge. Njegova pretpostavka da se temelji na stručnom znanju, iskustvu te spoznaji o navedenim komplikacijama koje je tijekom svog rada imao prilike vidjeti ili čuti izvješće od liječnika koji se neposredno bave tom pretragom. Svi uzroci nastanka perforacije da bi u konačnici imali istu kliničku sliku pa i tijekom operativnog zahvata kada bi se u potpunosti vizualizirao otvor na crijevu ne bi bilo moguće utvrditi na koji način je točno došlo do ozljede stjenke crijeva. U dokumentaciji da nije našao niti jedan podatak koji bi ukazivao na propust ili grešku zbog čega smatra da se radi o komplikaciji,

- da vještaci su zaključno zajedno iskazali da se u postupanju liječnika tuženika postupalo sukladno s medicinskom strukom i sa važećim standardima struke u Hrvatskoj. Nalaze shodno istaći da je prema medicinskoj dokumentaciji u privitku spisa stručnjak postupao s osobitom pažnjom,

- da u ponovljenom postupku sud je proveo novo kombinirano medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof dr. sc I. S., dr. med., spec. kirurgije subspecijalist digestivne kirugije i mr sc. S. P., dr. me. spec. internist-gastroenterolog koji u svom nalazu i mišljenju navode da je tužiteljici dana 18. travnja 2005. učinjena je endoskopska pretraga debelog crijeva- totalna kolonoskopija kojom prilikom su nađeni divertikuli silaznog dijela debelog crijeva te dva polipa u desnom dijelu debelog crijeva. Jedan polipa u početku debelog crijeva, a drugi u prijevoju debelog crijeva ispod jetre. Polip u području jetrenog pregiba je odstranjen. Zbog bolova koji su uslijedili nakon kolonoskopije i odstranjenja polipa (polipektomije), poduzeta je pretraga RTG trbuh,a kojom je utvrđen zrak u trbuhu što je znak perforacije debelog crijeva nakon čega je podvrgnuta hitnoj operaciji. Operirana je ubrzo po postavljanju dijagnoze. Na operaciji nađena perforacija debelog crijeva i načinjena tzv. derivacija stolice stvaranja dvocjevnog anus praetera-kolostome. Operacijom se debelo crijevo provlači kroz otvor na trbušnom zidu te se za veže za kožu tako da crijevnih sadržaj – stolica izlazi na tom mjestu u vrećicu koja se postavi oko tako formiranog crijevnog otvora koji se naziva kolostoma. Nije bilo komplikacija provedene operacije i tužiteljica je puštena kući nakon 8 dana bolničkog liječenja. Potom je ponovno primljena na bolničko liječenje oko mjesec dana nakon otpusta, liječena je od 23. svibnja do 6. lipnja 2005. kada je podvrgnuta novoj kirurškoj operaciji 27. svibnja 2005. kada je otklonjena desna strana debelog crijeva, a isto tako je uklonjena kolostoma tj. uspostavljen je crijevni kontinuitet. Odstranjenja desne strane debelog crijeva je poduzeta zbog ranije utvrđene promjene – polipa. Ni nakon ove operacije nije bilo komplikacija. Po otpustu iz bolnice na ambulantni kontrolnim pregledima kirurga utvrđena je slabost trbušne stjenke na mjestu operacijskog ožiljka odnosno trbušna kila u operacijskom ožiljku, zbog trbušne kile podvrgnuta je operacijski godinu dana kasnije je bolnički ponovno liječena te 1. lipnja 2006. podvrgnuta operacijskom zahvatu. Trbušna stjenka je još pojačana ugradnjom mrežice od umjetnog materijala. Ni nakon ove operacije nije bilo komplikacija. Tužiteljica još jednom podvrgnuta hitnoj operaciji 26. siječnja 2008. zbog zapletaja crijeva odnosno pronalaženja crijevnog sadržaja kao posljedica priraslica u trbuhu. Nakon uvida u svu medicinsku dokumentaciju priležećoj spisu te kliničkog pregleda tužiteljice vještaci navode da se ne može zaključiti o postojanju liječničke greške, u konkretnom slučaju jatrogena perforacija debelog crijeva tijekom kolonoskopije i zahvata odstranjenja polipa – polipektomije koja se dogodila kod tužiteljice predstavlja komplikaciju medicinskog postupka/liječenja.,

-da endoskopske metode kao što je i kolonoskopija su direktne, invazivne metode pregleda probavne cijevi koje su razvijene se idejom ne samo direktne vizualizacije sluznice probavne cijevi nego i zbog mogućnosti istovremene terapijske intervencije u slučaju patološkog nalaza. Podrazumijeva se i praktički je obvezno da se u slučaju uočavanja patološkog nalaza na sluznici želuca ili crijeva učini odgovarajući endoskopski postupak (odstranjenja polipa, zaustavljanje krvarenja, uzimanje materijala za patohistološki nalaz).,

-da kada se radi o polipu debelog crijeva polipektomija se radi u istom aktu kolonoskopije, iznimno ako se radi o velikim polipima ili o nalazu većeg polipa u bolesnika koji su na terapiji lijekovima koji utječu na zgrušavanje krvi polipektomija se odgađa zbog pripreme bolesnika.,

-da je stav struke da se svi nađeni politi moraju odstraniti jer predstavljaju premaligne lezije, odnosno iz većine se razvije karcinom crijeva. Polipektomija nije kirurška procedura već je to nastavak endoskopske procedure tijekom kolonoskopije, tek u slučaju procjene endoskopičara da bi polipektomija iz nekog razloga bila neuspješna ili nemoguća bolesnik se upućuje kirurgu na kiruršku operaciju koja uključuje odstranjenje dijela crijeva.,

-da je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji razvidno da je tužiteljica imala nedvojbeno indikaciju za kolonoskopiju, da je pretraga učinjena po dogovoru i nakon pripreme za takve preglede u licenciranom mjestu i od licenciranog tima da je potpisala suglasnost za medicinske intervencije, da su uočeni polipi crijeva i da je učinjena polipektomija jednog polipa. Ta metoda je inače metoda izbora odstranjenja manjih polipa, a kako uključuje termičku komponentu uklanjanja polipa od baze odnosno stjenke crijeva, tako je i termička ozljeda stjenke crijevna najčešći uzrok nastanka komplikacije perforacije crijeva što se dogodilo u konkretnom slučaju. Inače komplikacije polipektomije u svim bazama podataka iznosi do 2 %. Komplikacija je na vrijeme uočena i potom adekvatno kirurški zbrinuta. Time u cijelom postupku liječenja nema propusta niti odstupanja od standardne kliničke prakse,

-da u odnosu na kvalifikatorne okolnosti koje je su kod tužiteljice prisutne jer je zbog perforacije debelog crijeva podvrgnuta operaciji s kojom je načinjena derivacija stolice odnosno provlačenje debelog crijeva na mjestu gdje je bio otvor kroz trbušni zid i stvaranje kolostome nedvojbeno je da je tužiteljica i prije i nakon operacije trpjela bolove, strah te da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom.,

-da u pogledu straha kod tužiteljice bio prisutan sekundarni strah kao posljedica spoznaje perforacije, hitnoj operaciji te strah od ishoda operacije i brige za zdravlje i to jakog intenziteta 2 do 3 dan, a srednjeg intenziteta 4 do 5 dana i manjeg oko 3 tjedna.,

-da što se tiče boli ona uključuje bol prije operacije kao i post operacijsku bol, vađenja šavi bolovi jakog intenziteta su trajali bolovi oko 2 dana, srednjeg 5-6 dana,a manjeg do 20 dana.,

-da je tuđa pomoći i njega bila potrebna po otpustu iz bolnice 26. travnja 2005. do ponovnog prijema u bolnicu 23. svibnja 2005., i to zbog mirovanja i nepodnošenja svakodnevnih životnih aktivnosti (nabavka priprema hrane, odlazak na kontrole liječniku, nabavka kolos osobne opreme …) kao i za njegu kolostome (čišćenje stome, mijenjanje podloga, mijenjanje vrećica) i to 10 dana 3 sata na dan, a preostalih 17 dana jedan sat dnevno,

-da glede naruženja koje je posljedica ove operacije isto se odnosi samo na ožiljak od kolostome onaj pod desnim rebranim lukom koji je dug 5 cm široke 1 cm jer je taj ožiljak povezan sigurno zaostao nakon operacijskog postupka koji je poduzet zbog perforacije debelog crijeva, taj ožiljak sa po sebi pričinja naruženost blagog stupnja.,

-da je tužiteljica nakon ove operacije bila na još 3 operacije i to 27. svibnja 2005. (desna hepikolektomija), 1. lipnja 2006 operacije trbušne kile, i potom zapletaja crijeva 26. siječnja 2008. tu nastaju ožiljci od otvaranja trbuha u središnjoj crti tj. njegova veličina i izgleda posljedica su svih tih operacija koje su na trbuhu načinjene. Isto vrijedi i za kružni ožiljak od izvedenog drena koji je desno bočno na trbuhu, a ovi ožiljci zajedno čine naruženje srednjeg stupnja.,

-da postoji uzročno posljedična veza između prve hitne operacije načinjene 18./19. travnja 2005. zbog perforacije debelog crijeva i druge operacije koja je načinjena 27. svibnja 2005. da se tužiteljici makne stoma na trbuhu tj. uspostavi normalan crijevni kontinuitet. Tužiteljici na toj drugoj operaciji osim uspostave kontinuiteta odstranjena i desna strana debelog crijeva ta operacija ne bi bila načinjena da nije imala polipe u početnom dijelu debelog crijeva. Drugim riječima da se samo radilo o uspostavljanju crijevnog kontinuiteta koja je formirana zbog kolonoskopske perforacije debelog crijeva, tužiteljica bi bila podvrgnuta manjoj operacije, odnosno ne bi bila potrebno odstranjenje desne strane debelog crijeva. Konačni histološki nalaz navodi da se radilo o benignom tumoru. Dakle ekstenzitet tog zahvata nije samo posljedica perforacije kolona već postojeće tumorske tvorbe koja je zahtijevala odstranjenje dijela crijeva.,

-da većina konačno zaostalih trajnih posljedica u vidu učestale stolice i nepodnošenja hrane su uzrokovane odstranjenjem desne strane debelog crijeva iz spoja tankog crijeva sa preostalim dijelom debelog crijeva, pa vještaci daju ocjenu straha, fizičkih boli i tuđe pomoći i za ovu drugu operaciju.,

-da u pogledu straha jakog intenziteta da je trpjela 1 dan koji se očituje kao strah od ishoda operacije i brige za zdravlje strah ,srednjeg intenziteta 4 dana, a manjeg oko 4 tjedna.,

-da u pogledu boli radi se o postoperacijskim boli koja uključuje prebijanja, vađenja šavi i to jakog intenziteta oko 2 dana, srednjeg 5 do 6 dana , a slabog intenziteta 20 dana.,

-tuđe pomoći i njega bila joj je potrebna po otpustu iz bolnice kroz tjedan dana 3 sata dnevno , a potom kroz mjesec dana tri puta tjedno po 2 sata . Tužiteljica zbog svih provedenih operacija u trbuhu ima trajne posljedice koje se očituju u učestalim stolicama zbog nedostatka dijela debelog crijeva, slabost trbušnog zida i nedvojbeno priraslica u trbuhu koje su već jednog dovele do zapletaja crijeva, smanjenje životne aktivnosti tužiteljice zbog trajnih posljedica provedenih operacija iznosi 20 %,

- da su vještaci na ročištu održanom 9. prosinca 2019. usmeno obrazložili svoj nalaz mišljenje te apostrofirali da je bit same procedure kolonoskopije prvenstveno da se uoče eventualne polipozne tvorbe u crijevu koje u naravi ako rastu bilo u kojem dijelu crijeva pacijentu ne stvaraju nikakve subjektivne tegobe, a niti postoje ciljane pretrage koje bi nedvojbeno ukazivale da pacijent ima polip u crijevu, bit je da se kolonoskopije te lezije uoče i svakako u istom aktu kolonoskopije pokušaju na opisani način odstraniti. Bit je čitave pretrage u tome da je poznato da karcinomi debelog crijeva rastu iz polipa, a taj pretvorbeni put od polipa do karcinoma je potpuno bezbolan tako da kolonoskopija kao preventivna pretraga ili ciljana pretraga služi doslovno da se spriječi nastanak karcinoma (karcinom debelog crijeva je jedini karcinom koji možemo spriječiti, a po učestalo se on nalazi na drugom mjestu od svih karcinoma).,

-da iza polipektomije se po prilici nakon tri mjeseca uvijek radi kontrolna kolonoskopija upravo zato da se vidi mjesto prethodne polipektomije. Ukoliko se ono ne vizualizira to znači da je polipektomija učinjena lege artis, a ako na mjestu polipektomije uočimo neravnine sluznice ili ostatke polipa, pristupa se novom zahvatu,

-da u ponovljenom postupku je provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. I. S. i mr.sc. S. P. K. koji u odnosu na zahvat koji je nad tužiteljicom proveden 18. travnja 2005. od strane prof. dr. D. Š. navode da se ne može zaključiti o postojanju liječničke greške u konkretnom slučaju. Jatrogena perforacija debelog crijeva tijekom kolonoskopije i zahvata odstranjenja polipa – polipektomije koja se dogodila kod tužiteljice predstavlja komplikaciju medicinskog postupka/liječenja. Endoskopske metode kao što je i kolonoskopija su direktne, invazivne metode pregleda probavne cijevi koje su razvijene se idejom ne samo direktne vizualizacije sluznice probavne cijevi nego i zbog mogućnosti istovremene terapijske intervencije u slučaju patološkog nalaza. Podrazumijeva se i praktički je obvezno da se u slučaju uočavanja patološkog nalaza na sluznici želuca ili crijeva učini odgovarajući endoskopski postupak (odstranjenja polipa, zaustavljanje krvarenja, uzimanje materijala za patohistološki nalaz. Kada se radi o polipu debelog crijeva polipektomija se radi u istom aktu kolonoskopije. Iznimno ako se radi o velikim politikama ili o nalazu većeg polipa u bolesnika koji su na terapiji lijekovima koji utječu na zgrušavanje krvi polipa se odgađa zbog pripreme bolesnika. Stav struke je da se svi nađeni politi moraju odstraniti jer predstavljaju premaligne lezije, odnosno iz većine se razvio karcinom crijeva. Polipektomija nije kirurška procedura već je to nastavak je to endoskopske procedure tijekom kolonoskopije, tek u slučaju procjene endoskopičara da bi polipektomija iz nekog razloga bila neuspješna ili nemoguća bolesnik se upućuje kirurgu na kiruršku operaciju koja uključuje odstranjenje dijela crijeva. Inače komplikacije polipektomije u svim bazama podataka iznosi do 2%. Komplikacija je na vrijeme uočena i potom adekvatno kirurški zbrinuta. Time u cijelom postupku liječenja nema propusta niti odstupanja od standardne kliničke prakse,

-da je radi utvrđenja visine vida imovinske štete provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji G. Š. M.,

-da je vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 25. rujna 2020. utvrdila da je tužiteljica u svibnju 30-31- svibnja 2005 primila naknadu plaće za bolovanje u visini od 196,22 kn, u lipnju 2005. u visini od 2.158,46 kn, u srpnju u visini od 2.060,35 kn, u kolovozu 2005. u visni od 2.256,58 kn, u rujnu 2.158,46 kn, u listopad 2.200,51 kn, u studenog 2005. 2-446,82 kn , u prosincu 2005. 2.466,82 kn u siječnju 2006. u visini od 2.466,82 kn , u veljači 2006. u visni od 2.242,56 te za 1. -3- ožujak 2006. 336,38 kn. Nadalje je vještak uzimajući u obzir isplaćene neto plaće tužiteljici 6 mjeseci prije štetnog događaja utvrdila prosjek tužiteljičine neto plaće u visini od 3.035,48 kn za 2005 i 3.189,88 kn za 2006. te tako došla do razlike plaće za svibanj 2005.g. u visini od 79,73 kn , za lipanj 877,02 kn za srpanj, u visini od 975,13 kn, za kolovoz u visini od 778,90 kn za rujan u visini od 877,02 kn za listopad u visini od 834,97 kn za studeni u visini od 568,66 kn, za prosinac u visini od 568,66 kn, za siječanj 2006 u visini od 723,06 kn za veljaču 2006 u visini od 947,32 kn te za tri dana ožujka 2006. u visini od 142,10 kn odnosno ukupno 7.372, 53 kn.

- u dopuni svom nalaza i mišljenja od 13. listopada 2020. vještak G. Š. M. navodi kako temeljem podataka iz dokumenta tadašnjeg tužiteljičinog poslodavca T.-…. d.o.o. R. od 25. svibnja 2006. (list A 71 spisa), proizlazi da bi primici tužiteljice za redovni rad u konkretnom razdoblju iznosili 41.560,00 HRK.,

-da na navedenoj potvrdi nije naznačeno da li se radi o bruto ili neto primicima u odnosu na pretpostavljenu plaću, pa s obzirom na iznos odstupanja, vještak je u izračunu koristio podatke koji proizlaze iz financijsko-knjigovodstvene dokumentacije priležeće spisu i realne statističke podatke.,

-da iz dopune Nalaza proizlazi da bi tužiteljici u razdoblju od 30. svibnja 2005. do 3. ožujka 2006. primici za redovni rad iznosili 41.560,00 kn , odnosno za svibanj 2005. iznos od 409,73 kn, za period od lipnja 2005 do veljače u iznosu od po 4.507,00 kn te za tri dana ožujka 2006. iznos 587,27 kn. U odnosu na izračun izgubljene zarade vještakinja navodi da je tužiteljica izgubila na zaradi u svibnju 2005. iznos od 213,51 kn, za lipanj 2005. 2.348,54 kn , za srpanj- 2.446,65 kn , za kolovoz 2005., iznos od 2.250,42 kn , za rujan iznos od 2.348,54 kn , za listopadi iznos od 2.306,49. kn, za studeni iznos od 2.040.18 kn, za prosinac 2005 iznos od 2.040.18 kn , za siječanj 2006 iznos od 2.040.18 kn , za veljaču 2006, iznos od 2.264,44 kn , za ožujak iznos od 250,89 kn,odnosno ukupno 20.550,02 kn. 11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice cijeneći da tužiteljica nije bila upoznata sa mogućim rizicima i komplikacijama koji postupak kolonoskopije odnosno primijenjene polipektomije može donijeti, pa stoga da ista nije dala niti valjani pristanak zbog čega je tuženik u konkretnom slučaju odgovoran tužiteljici za nastalu štetu.

12. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje i izraženi pravni stav prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije bila upoznata sa mogućim rizicima i komplikacijama u postupku primijenjene polipektomije, ovaj drugostupanjski sud prihvaća ga kao pravilan te žalbenim navodima tuženika nije doveden u pitanje.

13. Odredbom članka 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO) koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05) tko drugome uzrokuje štetu dužan mu je naknaditi ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi članka 170. ZOO-a u vezi s člankom 71. ZOO-a za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poslodavac odnosno pravna osoba u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danimokolnostima postupao onako kako je trebao.

14. Naime, zdravstvena ustanova odgovara za štetne posljedice u medicini kada je u njenom postupanju odnosno postupanju njezinih radnika utvrđeno postojanje elemenata odgovornosti po načelu krivnje (članak 154. stavak 1. ZOO-a), što znači da bi tuženik odgovarao za štetu da je bio učinjen bilo kakav propust a što bi bilo u uzročnoj vezi s štetom koju potražuje u ovom postupku a koja je posljedica provedenog operativnog zahvata i posljedica istog na zdravstveno stanje tužiteljice. Dakle, u skladu s navedenom zakonskom odredbom tuženik (Klinike) za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje, to znači da tuženik mora dokazati da su u svemu postupili na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.

15. Naime, u pravnoj teoriji ne postoji jedinstvena definicija pojma liječničke greške, tako da je nužno napravili razliku između liječničke greške i komplikacije u liječenju. Komplikacija u liječenju nastaje usprkos medicinski ispravno provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava.

16. S druge pak strane pravna teorija, kada razmatra pitanje pogrešnog i nesavjesnog liječenja odnosno liječničke pogreške, a utemeljeno na Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 112/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16-dalje ZZZ) odnosno u vrijeme nastanka štetnog događaja ("Narodne novine" broj 121/03), te na temelju odredbe Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i 117/08) taj pojam određuje:

a) da kao postupanje sukladno odnosno koje nije u skladu s pravilima i metodama odnosno standardima rada zdravstvene struke ili znanstvenim saznanjima a kojima se ugrožava život i zdravlje ljude i/ili

b) kao nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.

17. Naime, liječnička pogreška može se počiniti postupanjem pod a) ili b) iz razloga što se ne radi o pretpostavkama koje se moraju kumulativno ispuniti, već je dostatno da liječnik u svom postupanju postupi u jednom od dva navedena slučaja (Ivica Crnić, odgovornost liječnika za štetu, organizator-Z.-2009.).

18. Navedene pravne standarde u kojima je naprijed bilo riječi treba prosuđivati liječnička struka jer sud nema ta stručna saznanja kojima bi mogao procijeniti ponašanje liječnika.

19. U konkretnom slučaju a kako to suglasno proizlazi iz svih provedenih medicinskih vještava u ovom postupku sasvim je jasno da o zahvatu koji je nad tužiteljicom proveden 18. travnja 2005. od strane prof. dr. D. Š. ne može se govoriti o postojanju liječničke greške, obzirom da je stav medicinske struke da se svi nađeni polipi moraju odstraniti jer predstavljaju premaligne lezije, odnosno iz većine se razvija karcinom crijeva. Jatrogena perforacija debelog crijeva tijekom kolonoskopije i zahvata odstranjenja polipa – polipektomije koja se dogodila kod tužiteljice predstavlja komplikaciju medicinskog postupka/liječenja.

20. Međutim,u konkretnom slučaju valjalo je odgovoriti na pitanje je li pristankom na obavljanje kolonoskopije tužiteljica pristala i na obavljanje polipektomije (uklanjanja polipa na debelom crijevu) u smislu odredbe članka 16. i 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", broj 169/2004 i 37/2008, dalje: ZZPP).

21. Kako je već navedeno, u postupku je utvrđeno da tužiteljica pristanak za obavljanje polipektomije nije dala i da s njim nije bila upoznata te je na tome prvostupanjski sud zasnovao zaključak o tuženikovoj odgovornosti, uz primjenu odredbe:

- članka 6. ZZPP kojom je propisano da pacijent ima pravo suodlučivanja koje obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkoga, odnosno terapijskoga zahvata,

- članka 8. ZZPP iz koje proizlazi da pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost, između ostaloga, i o mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata te tijeku postupka prilikom pružanja zdravstvene zaštite i

- članka 16. stavka 2. ZZPP prema kojoj prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti.

22. Dakle, tužiteljica kao tuženikov pacijent suglasnost da joj se obavi terapijski zahvat polipektomije nije dala, pa nije jasno zašto tuženik smatra da pristanak pacijenta na jedan, dijagnostički zahvat, podrazumijeva i pristanak na drugi, onaj terapijski, prilikom kojeg je i nastupila komplikacija. Naime, odgovornost tuženika kao zdravstvene ustanove u ovom slučaju nije utvrđena zbog ostvarene komplikacije polipektomije, već zbog toga što tuženik nije tužiteljicu kao svoju pacijenticu upoznao s činjenicom da će polipektomiju obaviti, a niti ju je obavijestio o riziku vezanom za komplikaciju toga zahvata, za koji sam navodi da se u određenom broju slučajeva događa, i koji se u konkretno slučaju i ostvario. Tuženikova se odgovornost u ovom slučaju, dakle, ne zasniva na počinjenoj liječničkoj pogrešci odnosno na odgovornosti za sami ostvareni rizik komplikacije zahvata, već na poduzimanju zahvata bez tužiteljičine suglasnosti i obaviještenosti o zahvatu i njegovim rizicima.

23. Stoga, iako se u slučaju kolonoskopije i polipektomije radi, o uobičajeno jedinstvenom zahvatu („polipektomija se obavlja u okviru kolonoskopije“), valja napomenuti da je i u tom slučaju potrebna obaviještenost pacijenta o tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite (članak 8. stavak 1. al. 6. ZZPP) i mogućim rizicima obavljanja zahvata (članak 8. stavak 1. alineja 6. ZZPP). Dakle, u konkretnom je slučaju tuženik trebao pacijenticu obavijestiti da je preporučljivo prilikom kolonoskopije obaviti polipektomiju u slučaju pronalaska polipa i o riziku perforacije stjenke debeloga crijeva prilikom polipektomije, što bi tužiteljici omogućilo da na temelju ovakve potpune informiranosti odluči o tome hoće li se zahvatu podvrgnuti i za to potpisati pristanak.

20. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je zaključio da u konkretnom slučaju tuženica kao zdravstvena ustanova odgovorna za štetu koju je pretrpjela tužiteljica zbog povrede njezinog tjelesnog integriteta – obavljanja polipektomije bez suglasnosti tužiteljice prema odredbi članka 154. stavak 1., članka 170. i 171. ZOO-a, a u svezi članka 16. i 29. ZZPP-a.

21. Ovakav pravni stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3002/2005 od 21. studenoga 2007. Stoga je neprihvatljiva žalbena tvrdnja tužene da ona nije odgovorna za štetu jer da nije povrijeđen tjelesni integritet tužiteljice kao pacijenta, budući je polipektomija uobičajen postupak prilikom dijagnostičke pretrage kolona, pa da nije bilo potrebe izvršiti pristanak pacijentice – tužiteljice za uklanjanje nađenog polipa u njenom debelom crijevu.

22. Glede opsega i visine štete prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza osobito nalaza i mišljenja prof. dr. sc. I. S. i mr. sc. S. P. K. utvrdio težinu i vrstu povrede tužiteljice u štetnom događaju (perforacija stjenke debelog crijeva), trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, stupanj i vidljivost naruženosti zbog postoperativnog ožiljka, umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od 20%, kao i potrebi pomoći druge osobe u ukupnom trajanju od 10 dana 3 sata na dan, a preostalih 17 dana 1 sat na dan zbog mirovanja i nepodnošenja svakodnevnih životnih aktivnosti (nabavka priprema hrane, odlazak na kontrole liječniku, nabavka kolos osobne opreme …) kao i za njegu kolostome (čišćenje , mijenjanje podloga, mijenjanje vrećica), te po drugom operativnom zahvatu 7 dana po 3 sata dnevno te u slijedećih 30 dana joj je bila potrebna 3 dana u tjednu po 2 sata.

23. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neke egzaktne, precizne, materijalne i vrijednosne kriterije po kojima bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor na učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzivnu funkciju) te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda (preventivnu funkciju).

24. Polazeći od utvrđenih okolnosti i predmetnog slučaja, držeći nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. I. S. i mr. sc. S. P. K. o jačini povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, stručnim i vjerodostojnim, obzirom da su vještaci mišljenje dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju, te sukladno pravilima struke valjano i argumentirano obrazložili svoj nalaz, to je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete rukovodeći se pri određivanju visine pravilne novčane naknade procjenom jačine i trajanju fizičke boli navedenim u nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka, zadobivenog straha te neugodnosti liječenja imajući u vidu načelo individualizacije primjenom pravnog standarda "pravične naknade", opravdano tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava sukladno odredbi članka 200. ZOO-a dosudio iznos od 47.000,00 kuna.

25. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 195. stavka 1. ZOO-a tužiteljici priznao naknadu imovinske štete (naknada za tuđu pomoć i njegu) u iznosu od 1.840,00 kuna.

26. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio izgubljenu zaradu u periodu od 30. svibnja 2005. do 3. ožujka 2006. u smislu odredbe članka 195. stavak 1. ZOO-a, u iznosu od 20.550,02 kune, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke G. Š. M. na koje vještvo stranke nisu imali primjedbe a niti ga tuženik posebno osporava u žalbi.

27. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci.

28. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a, tako i visini odmjerenih troškova stranaka članak 155. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao i trošak uzrokovan podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje u visini od 1.875,00 kn po osnovu članka 122. a. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci rješenja.

29. Zahtjev tužiteljice da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

U Splitu 24. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.