Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-978/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V., OIB: …, iz Z., …, kao nasljednice M. V. pok. T., zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB: …, …, Z., zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku mr. sc. I. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1405/2016-39 od 29. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužiteljice Z. V. kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1405/2016-39 od 29. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi: "Dužan je tuženik isplatiti tužitelju ukupan iznos od 855.792,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 21. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.- Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 54.112,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa."

2. Rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

"Odbacuje se tužba tužiteljice u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da je tuženik vlasnik čest. zem. … k.o. D. za cijelo, te da je tuženik temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, ovlašten izvršiti upis prava vlasništva na čest. zem. … k.o. D. na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužitelja, u roku od 15 dana."

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima u spisu, pa se presuda i rješenje ne mogu ispitati. Obrazloženje suda prvog stupnja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbačen je pogrešan, jer tužiteljica ima interes da se utvrdi da je predmetna nekretnina tuženikovo vlasništvo. Njezin pravni interes svodi se na to da se predmetna nekretnina ne bi, kao što je to bilo u njezinom slučaju, dalje prenosila unutar članova njezine obitelji, jer je nekretninu naslijedila iza smrti pok. supruga M. V. o čemu je sud prvog stupnja trebao voditi računa i prilikom donošenja odluke o tuženikovom prigovoru zastare, pa polazeći od upisa u zemljišnim knjigama, zastarni rok bi se trebao računati od smrti njezinog prednika, odnosno od 29. ožujka 2017. Utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini prethodno je pitanje u predmetnom sporu usmjerenom na obvezu tuženika da joj isplati naknadu u vrijednosti oduzete zemlje. Prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da je njezin tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu naknade u zastari jer je predmetna nekretnina u funkciji ceste od prije više od 40 godina. Do takvog je zaključka sud prvog stupnja došao na temelju iskaza tužiteljice zanemarivši iskaze saslušanih svjedoka. Tužiteljica je osoba starije životne dobi, narušenog zdravlja i na njezinu iskazu prvostupanjski sud nije smio temeljiti svoju odluku. Tome u prilog govori činjenica da je prilikom saslušanja navela da joj i nije poznato zbog čega je njezin sada pok. suprug tužio G. Z.. Prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da predmetna nekretnina i danas egzistira kao njezino vlasništvo, stečeno nasljeđivanjem prednika M. V.. Pravo na isplatu naknade pripada joj sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju prema kojoj vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Prigovara odluci o troškovima postupka jer smatra da tuženiku nije bilo nužno angažirati punomoćnike iz reda odvjetnika jer u svojim odjelima ima više desetaka diplomiranih pravnika koji su ga mogli zastupati. Osim toga, tuženiku su priznati troškovi sastava određenih podnesaka kojima ponavlja ranije navode i isti nisu bili potrebni za vođenje predmetnog postupka. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu, pa tako i stranački iskaz tužiteljice Zorke Vlakić kojoj je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s pravom poklonio vjeru.

9. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u toč. I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 855.792,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. srpnja 2016., a u toč. II. izreke naložio tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 54.112,00 kn. Rješenjem je odbacio tužbu tužiteljice u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je tuženik G. Z. vlasnik čest. zem. … k.o. D. za cijelo te da je temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti ovlašten izvršiti upis prava vlasništva na čest. zem. … k.o. D. na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužiteljice.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice da joj tuženik G. Z. isplati novčanu naknadu na ime deposedirane čest. zem. … k.o. D. u površini od … m2, prema skici sudskog očevida od 26. listopada 2018. te utvrđenje da je tuženik G. Z. vlasnik čest. zem. … k.o. D. za cijelo i ovlašten izvršiti upis prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime,

- da je nesporno da je čest. zem. … k.o. D., na skici vještaka mjernika T. Ć., označena žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-A ukupne površine od … m2, u naravi većim dijelom asfaltirana cesta (slijepa ulica) te manjim dijelom betonirani nogostup i zemljište na kojem je posađeno osam maslina označenih na skici vještaka mjernika točkama i brojevima od 1 do 8, odnosno predstavlja javno dobro u općoj uporabi (l.s. 84),

- da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, nekretnina oznake čest. zem. …, iz zk. ul. … k.o. D. u površini od … m2 upisana kao vlasništvo M. V., za cijelo (l.s. 3),

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, javnog bilježnika S. H. iz Z., poslovni broj O-866/17, UPP-OS-80/2017 od 31. svibnja 2017. iza smrti M. V. pok. T. proizlazi da je predmetna nekretnina dio ostavinske imovine ostavitelja, te da je njegovom nasljednicom na cjelokupnoj ostavinskoj imovini proglašena tužiteljica Z. V. (l.s. 91),

- da tužiteljici, a ni njezinom predniku nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište,

- da je tuženik G. Z. istakao prigovor zastare potraživanja tužiteljice i

- da je cesta na predmetnoj nekretnini asfaltirana još prije 40-ak godina.

11. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatraženog novčanog iznosa naknade od 855.792,00 kn, dok je zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražila da se utvrdi da je tuženik G. Z. vlasnik čest. zem. … k.o. D., za cijelo, tužbu tužiteljice odbacio zbog nepostojanja pravnog interesa.

12. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća ocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, kao i njegove zaključke.

13. Prema odredbi čl. 98. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, a koje prema st. 2. i 3. tog članka odlukom određuje ministar.

14. Prema odredbi čl. 100. ZC nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke strane, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu; građevna čestice, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojem su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluge vozačima i putnicima; zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste; prometna signalizacija i oprema za upravljanje i nadzor prometa; javna rasvjeta i oprema.

15. Odredbom čl. 101. st. 1. ZC propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

16. U postupku je utvrđeno da je na spornoj nekretnini još prije 40 godina, dakle, 80- ih godina prošlog stoljeća izgrađena cesta koja služi za javni promet i kojom upravlja i održava je tuženik. Stoga je riječ o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 100. ZC i koja je sukladno odredbi čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu tuženika.

17. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZC nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.

18. Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

19. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZC propisano je da će se postojeći upis u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijeniti po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave.

20. Odredbom stavka 3. istog članka ZC propisano je da nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju Prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

21. U smislu odredbe čl. 131. st. 6. ZC nerazvrstane ceste će se u zemljišnim knjigama upisati kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom i to bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

22. Dakle, za pravni status nerazvrstane ceste, o kakvoj se ovdje radi, nije bitno da li se nekretnina na kojoj se ista nalazi i dalje vodi upisana na neku fizičku ili pravnu osobu, pa tako ni na tužiteljicu kao fizičku osobu, pa u svakom slučaju, s obzirom da je riječ o cesti, nema mogućnosti povrata nekretnine koja je faktično oduzeta iz posjeda pravnom predniku tužiteljice i na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta i od tog datuma počinje teći zastarni rok potraživanja naknade štete ili isplate na ime oduzete nekretnine bez naknade i bez provođenja postupka izvlaštenja.

23. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da samom činjenicom što je njezin prednik upisan kao vlasnik nekretnine, a ona ga naslijedila u odnosu na istu nekretninu, pripada pravo potraživanja naknade štete, odnosno naknade na ime bespravno oduzetog zemljišta.

24. Prema pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja i pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1893/94-2 od 16. veljače 1999. i Rev-1187/86 od 14. siječnja 1987., zastara potraživanja naknade štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, a to je 80-ih godina prošlog stoljeća, pa je stoga tužiteljičino pravo potraživanja naknade štete po bilo kojem osnovu prestalo uslijed nastupa zastare još prije podnošenja tužbe koja je u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 2016.

25. Naime, zastara potraživanja naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila (čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO)), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (čl. 230. st. 2. ZOO), pri čemu su tužiteljica, kao i njezin prednik imali saznanja o nemogućnosti korištenja i uporabe predmetne nekretnine, što i proizlazi iz iskaza tužiteljice (l.s. 121) te iz iskaza svjedoka D. M. koji je naveo da je prije asfaltiranja predmetna nekretnina bila "bijeli put-makadam" (l.s. 80).

26. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je odštetni zahtjev tužiteljice dospio u času izgradnje prometnice, 80-ih godina prošlog stoljeća, pa je njezin zahtjev za isplatom naknade štete u toč. I. izreke pobijane presude utemeljeno odbio kao neosnovan i tužiteljicu obvezao da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19).

27. Ovdje je za kazati i to da je tuženik G. Z. imao pravo i mogućnost da pravnim poslom opunomoći ovlaštene osobe za zastupanje u predmetnom sporu, sukladno odredbi čl. 89.a st. 1. ZPP, unatoč činjenici da su kod njega zaposleni diplomirani pravnici s položenim pravosudnim ispitom, jer stranke u parničnom postupku mogu parnične radnje poduzimati putem odvjetnika kao kvalificiranih punomoćnika, sukladno odredbi čl. 89. ZPP.

28. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu tužiteljice zbog nedostatka pravnog interesa. Naime, tužiteljica je dijelom tužbenog zahtjeva zatražila utvrđenje vlasništva tuženika G. Z. na čest. zem. … k.o. D. za cijelo te, po pravomoćnosti presude upis prava vlasništva G. Z. na toj nekretnini, uz istodobno brisanje toga prava s njezinog imena.

29. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, u predmetnoj pravnoj stvari doista se radi o nedostatku pravnog interesa tužiteljice. Naime, zatražila je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini na kojoj je upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica te zahtjev za ishođenje upisa prava vlasništva tuženika G. Z., u njegovo ime i korist, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je taj dio tužbe odbacio, jer tužiteljica nema ovlaštenje na podnošenje tužbe u ime i za račun tuženika.

30. Stoga žalba tužiteljice nije osnovana.

31. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 24. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.